Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5358/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu toga suda Vlatki Paškvalin Bošković, u pravnoj stvari tužiteljice ML iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Petar Krnić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Ćosić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i Partneri, u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv odluke o trošku sadržane u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1485/2017-211 od 26. listopada 2020., dana 2. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1485/2017-211 od 26. listopada 2020. pod točkom III. izreke za iznos parničnog troška od 4.984,57 EUR (37.556,25 kn) sa zakonskim zateznim kamatama od 26. listopada 2020. do isplate.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1485/2017-211 od 26. listopada 2020. u dijelu pod točkom III. izreke preko iznosa od 4.984,57 EUR (37.556,24 kn) do iznosa od 10.480,12 EUR (78.962,50 kn), za iznos od 5.495,55 EUR (41.406,25 kn) i za navedeno rješava:

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 5.495,55 EUR (41.406,25 kn) sa zatraženim zateznim kamatama.

III. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1485/2017-211 od 26. listopada 2020. u dijelu pod točkom IV. izreke.

IV. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1485/2017-211 od 26. listopada 2020. u dijelu pod točkom V. izreke.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka u povodu žalbe.

VI. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 207,38 EUR u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom poslovni broj Pn-1485/2017-211 od 26. listopada 2020. naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 200.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 26. listopada 2020. pa do isplate (točka I. izreke), odbijen je dio zahtjeva tužiteljice za platež zateznih kamata na dosuđeni iznos za razdoblje od 1. siječnja 2000. do 25. listopada 2020. (točka II. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 78.962,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od 26. listopada 2020. do isplate (točka III. izreke). Nadalje odbijen je zahtjev tužiteljice za platež iznosa od 156.691,25 kn nadoknade troškova postupka (točka IV. izreke) te je odbijen i zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka uz iznosu od 120.537,50 kn (točka V. izreke).

2. Navedenu prvostupanjsku presudu žalbama pobijaju obje stranke i to tuženik u dijelu pod točkom I. izreke i u odluci o troškovima postupka predlažući da se presuda preinači u tim pobijanim dijelovima te zahtijeva trošak postupka u povodu žalbe, a tužiteljica u dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen njezin zahtjev za platež zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice u točki I. izreke, u razdoblju od 1. siječnja 2000. do 25. listopada 2020., kao i dijelu u kojim je odbijena sa dijelom zahtjeva za naknadom troškova postupka pod točkom IV. izreke, predlažući ukinuti odluku u pobijanom dijelu te predmet vratiti na ponovno suđenje. Zahtijeva trošak postupka u povodu žalbe.

3. Odlučujući o žalbama stranaka, ovaj sud je presudom poslovni broj Gž- 308/2021-

2 od 23. veljače 2021.:

- odbio žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrdio presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Pn-1485/2017-211 od 26. listopada 2020. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke za iznos od 100.000,00 kn s dosuđenim kamatama na taj iznos te u dijelu pod točkom V. izreke (točka I. izreke),

- preinačio navedenu presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke za iznos od 100.000,00 kn s dosuđenim zateznim kamatama na taj iznos te u dijelu odluke o troškovima postupka pod točkom III. izreke kojom je tužiteljici dosuđen trošak postupka u iznosu od 78.962,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja, te sudio da se odbija dio zahtjeva tužiteljice za naknadu štete u visini od 100.000,00 kn sa zatraženim kamatama na taj iznos i da svaka strana snosi svoje troškove postupka (točka II. izreke),

- odbio žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom II. izreke i pod točkom IV. izreke (točka III. izreke), te odbio zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka u povodu žalbi (točka IV. izreke),

- obvezao tužiteljicu naknaditi tuženiku troškove postupka u povodu žalbe u visini od 1.368,75 kn (točka V. izreke).

4. Tužiteljica je protiv citirane presude ovoga suda poslovni broj Gž-308/2021-2 od 23. veljače 2021. podnijela prijedlog za dopuštenje revizije o kojem je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio rješenjem poslovni broj Revd-3434/2021-3 od 7. studenog 2023. na način da je tužiteljici dopuštena revizija zbog pravnog pitanja: „Da li tužiteljici pripada pravo na 100% troškova parničnog postupka, ako su tuženi tužiteljici kroz cijelo vrijeme trajanja parničnog postupka osporavali pravo na osnov potraživanja?“. Potom, a odlučujući o reviziji tužiteljice, Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Rev-474/2024-2 od 25. rujna 2024. prihvatio reviziju tužiteljice i ukinuo rješenje o troškovima postupka sadržano u ovosudnoj presudi poslovni broj Gž-308/2021-2 od 23. veljače 2021. i predmet vratio ovom sudu na ponovno odlučivanje (točka I. izreke). Nadalje riješeno je da će se o troškovima revizijskog postupka odlučiti konačnom odlukom (točka II. izreke).

5. Žalba tužiteljice nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

6. U postupku koji je prethodio donošenju odluke o trošku sadržane u točki III. do V. izreke prvostupanjske presude, sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. - dalje: ZPP) u vezi s čl. 381. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Sud prvog stupnja je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

7. Sud prvog stupnja je odluku o troškovima postupka temeljio na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora (200.000,00 kn), odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kao i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova prema dostavljenom troškovniku.

8.1. Odlučujući o zahtjevu tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka sud prvog stupnja je priznao trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe temeljem Tbr. 7.1. - 250 bodova, za zastupanje na 17 ročišta po Tbr. 9.1 - ukupno 4.250 bodova (17 x 250), temeljem Tbr. 8.1. za ukupno četiri obrazložena podneska - 1000 bodova (4 x 250), temeljem Tbr. 10. za sastav žalbi od 7. listopada 2014. i 11. siječnja 2014. 625 bodova (2 x 312,5), odnosno sveukupno 6125 bodova, što uz vrijednost boda od 10,00 kn te uvećano za 25% PDV-a iznosi 76.562,50 kn. Nadalje priznao je tužiteljici trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 2.400,00 kn, te slijedom navedenog ukupni trošak od 78.962,50 kn.

8.2. Nadalje sud prvog stupnja nije tužiteljici priznao trošak psihijatrijskog vještačenja, odštetnog zahtjeva i dopisa u iznosu 4.530,00 kn jer nisu bili potrebni za vođenje postupka, trošak fotokopiranja u iznosu 200,00 kn, poštarina u iznosu 300,00 kn i obavijesti stranci u iznosu 2.550,00 kn, troškove prijevoza u iznosu 23.760,00 kn, konferencija sa strankom u iznosu 500,00 kn, jer ti troškovi nisu dokazani, niti trošak sastava zahtjeva za izuzeće, jer je isti neosnovan i isti nije priznat na temelju čl. 156. ZPP-a. Nadalje nije priznat zatraženi trošak za ročišta 18.9.2017. i 14.9.2017., jer ista tada nisu bila zakazana, a ročište od 26.1.2016. je otkazano o čemu je punomoćnik na vrijeme obaviješten te na isto nije pristupio, te tužiteljici nisu priznati troškovi vještačenja u iznosu 9.000,00 kn, jer isti nisu nastali u ovom postupku pa je slijedom navedenog odbijen zahtjev tužiteljice za nadoknadom troškova postupka u iznosu 156.691,25 kn kao neosnovan.

.

8.3. Sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tuženika za nadoknadom troškova postupka u iznosu 120.537,50 kuna, jer nije uspio u sporu.

9. 1. Tuženik žalbom pobija odluku suda prvog stupnja o troškovima postupka u dijelu kojim je sud tužiteljici priznao troškove zastupanja na ročištima održanim dana 14. prosinca 2000., 10. lipnja 2002., 1. srpnja 2009., 5. prosinca 2012., 24. veljače 2015. i 9. lipnja 2016., odnosno za ukupno 6 ročišta.

9.2. Temeljem stanja spisa je razvidno da su ročišta od 14. prosinca 2000., 10. lipnja 2002., 1. srpnja 2009. i 5. prosinca 2012., održana u ovom postupku koji se vodio pod ranijim poslovnim brojem P-3070/00 po zahtjevu ovdje tužiteljice i njezine majke OL i stoga, po stavu ovog suda, pravilno je sud prvog stupnja priznao tužiteljici troškove zastupanja na navedenim ročištima na kojima se raspravljalo o njezinom zahtjevu, a činjenica da su tužiteljici OL pravomoćno dosuđeni troškovi zastupanja na istim ročištima prema vrijednosti predmeta spora definiranog visinom njezinog tužbenog zahtjeva (odluka Gž-1962/2019-5 od 28. siječnja 2020.), ne utječe na pravo tužiteljice za naknadu troškova zastupanja na tim ročištima.

9.3. Nadalje, temeljem stanja spisa razvidno je da su ročišta održana dana 24. veljače 2015. i 9. lipnja 2016. održana u postupku po tužbi OL, u koje vrijeme je o zahtjevu tužiteljice ML odlučivano pred revizijskim sudom. Stoga osnovano tuženik žalbom pobija odluku o troškovima postupka sadržanu u prvostupanjskoj presudi poslovni broj Pn-1485/17-211 od 26. listopada 2020. u dijelu kojim je tužiteljici ML priznat trošak zastupanja na tim ročištima koja su održana u postupku po tužbi njezine majke OL i za ista tužiteljici ne pripada pravo troškova zastupanja.

9.4. Zaključno, u ovom postupku po tužbi tužiteljice ML, ona osnovano zahtjeva trošak pristupa na ukupno 15 ročišta, a ne 17 ročišta kako je to odlučio prvostupanjski sud u pobijanoj odluci. Za zastupanje na 15 ročišta, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, primjenom Tbr. 9.1 tužiteljici pripada ukupno 3.750 bodova (15 x 250).

10. Odluka suda prvog stupnja u dijelu kojim sud obrazlaže za koje radnje tužiteljici ne pripada pravo naknade troškova (točka 8.2. ovog obrazloženja) je po stavu ovog suda drugog stupnja pravilna i zakonita.

11.1. U ovoj fazi postupka, a odlučujući o žalbama stranaka protiv prvostupanjske presude poslovni broj Pn-1485/17-211 od 26. listopada 2020. budući je odlukom ovog suda poslovni broj Gž-308/2021-2 od 23. veljače 2021. djelomično preinačena prvostupanjska presuda, tako što je odbijen dio zahtjeva tužiteljice u visini od 100.000,00 kn, o troškovima postupka potrebno je odlučiti sukladno čl. 154. st. 2. ZPP.

11.2. Naime sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP kod odlučivanja o troškovima postupka kod djelomičnog uspjeha stranaka u sporu, kao što je u konkretnom slučaju, u situaciji kada su sporni i osnov i visina, prilikom određivanja troškova potrebno je uzeti u obzir uspjeh stranaka ne samo u pogledu visine zahtjeva, već je potrebno ocjenjivati uspjeh i s obzirom na osnovu zahtjeva. Sukladno spomenutoj odredbi čl. 154. st. 2. ZPP proizlazi da će sud odmjeriti trošak tužitelju prema postotku koji se dobije na način da se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela (što je u konkretnom slučaju tužiteljica) odbije postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (što je u konkretnom slučaju tuženik), time da se uspjeh stranaka u sporu odmjerava prema visini konačno postavljenog tužbenog zahtjeva te dakle vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove tužbenog zahtjeva.

12.1. Tuženik je tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom osporavao osnov i visinu zahtjeva pa procjenjujući uspjeh tužiteljice u ovom postupku prema postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći pri tome računa o uspjehu u pogledu osnove zahtjeva, njezin uspjeh u pogledu osnove je 100%, a u pogledu visine 50%, dakle omjer uspjeha iznosi 75% (150 : 2 =75%) pa kada se od navedenog postotka oduzme postotak uspjeha tuženika od 25%, omjer uspjeha tužiteljice je 50%.

12.2. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora (200.000,00 kn / 26.544,56 EUR), odredbu čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP, te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, za troškove zastupanja tužiteljici pripada za sastav tužbe, za zastupanje na 15 ročišta, sastav ukupno 4 obrazložena podneska te sastav dvije žalbe 5625 bodova, što uz vrijednost boda od prema troškovniku zatraženih 10,00 kn i uvećano za 25% PDV-a iznosi 70.312,50 kn (9.332,07 EUR), a kako je u postupku uspjela sa 50 %, valjalo je tužiteljici priznati trošak od 35.154,25 kn (4.666,04 EUR) te nadalje u cijelosti kao nužan trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 2.400,00 kn (318,53 EUR), dakle ukupno trošak od 37.556,25 kn, odnosno sada trošak u iznosu od 4.984,57 EUR, koji iznos troška je tuženik dužan naknaditi tužiteljici.

13. Slijedom svega navedenog budući je žalba tuženika djelomično osnovana, a žalba tužiteljice u cijelosti neosnovana, pobijana presuda suda prvog stupnja u odluci o troškovima postupka sukladno čl. 380. toč. 2. i 3., čl. 381. u vezi sa čl. 368.st.1. i čl. 373. toč. 3. ZPP je djelomično potvrđena (točka I. izreke ovog rješenja), djelomično preinačena (točka II. izreke ovog rješenja), te potvrđena u točki IV. i V. izreke kojom je odbijen zahtjev tuženika na naknadom troškova postupka, kao i zahtjev tužiteljice u daljnjem iznosu (točka III. i IV. izreke ovog rješenja).

14. Kako tužiteljica povodom predmetne žalbe protiv prvostupanjske presude Pn- 1485/17-211 od 26. listopada 2020. nije uspjela u sporu, ne pripada joj trošak žalbenog postupka, slijedom čega je riješeno kao u točki V. izreke ovog rješenja, a budući ona ne zahtijeva troškove revizijskog postupka, to o njima ovaj sud nije odlučivao.

15. Kako je tuženik djelomično uspio sa žalbom, temeljem čl. 166. st. 2. ZPP valjalo mu je dosuditi trošak žalbenog postupka, a koji se sastoji od troška sastava žalbe po Tbr. 10. 4. Tarife te uvećano za PDV od 25% u iznosu 3.125,00 kn (414,76 EUR). Prema uspjehu u žalbenom postupku u omjeru od 50%, tuženiku je dosuđen trošak u iznosu od 207,38 EUR, koji iznos troška je naloženo tužiteljici da mu naknadi, slijedom čega je riješeno kao u točki VI. izreke ove odluke.

16. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22. i 88/22.), ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovog Zakona (1 EUR=7.53450 kn).

U Zagrebu, 2. lipnja 2025.

Sudac:

Vlatka Paškvalin Bošković