Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-186/2025-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Lenić, kao predsjednice vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Ivice Raguža kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ivani Ćulav Aličić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 530569696535, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Kallay&Partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P- 2971/2021-32 od 20. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 2. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-2971/2021-32 od 20. siječnja 2025. u pobijanom dijelu u točkama I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje prvostupanjsko rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-2971/2021-32 od 20. siječnja 2025. u pobijanom dijelu u točkama I., III. i IV. Izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude i rješenja.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

" I. Utvrđuje se ništetnom ugovorna odredba sadržana u toč. 2. / KAMATNA STOPA kojom je ugovoreno: " Redovna kamata: 5,50 % godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.", ugovorna odredba u toč. 7. / NAČIN OTPLATE te ugovorna odredba u toč. 12./ SPOROVI Ugovora o kreditu broj 418-50-3245066 od 27.01.2006.g., solemniziran kod javnog bilježnika Joška DonikaStanojevića iz Kaštel Starog pod br. OU-46/06 dana 27.01.2006.g. II. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju iznos od ukupno 1.804,67 EUR, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 4,14 EUR od 31.10.2008. godine,

- na iznos od 6,82 EUR od 31.12.2008. godine,

- na iznos od 8,75 EUR od 31.01.2009. godine,

- na iznos od 9,63 EUR od 28.02.2009. godine,

- na iznos od 7,36 EUR od 31.03.2009. godine,

- na iznos od 7,83 EUR od 30.04.2009. godine,

- na iznos od 4,08 EUR od 31.05.2009. godine,

- na iznos od 1,32 EUR od 30.06.2009. godine,

- na iznos od 2,06 EUR od 31.07.2009. godine,

- na iznos od 3,51 EUR od 31.08.2009. godine,

- na iznos od 3,38 EUR od 30.09.2009. godine,

- na iznos od 1,91 EUR od 31.10.2009. godine,

- na iznos od 4,67 EUR od 30.11.2009. godine,

- na iznos od 6,88 EUR od 31.12.2009. godine,

- na iznos od 10,03 EUR od 31.01.2010. godine,

- na iznos od 9,31 EUR od 28.02.2010. godine,

- na iznos od 13,58 EUR od 31.03.2010. godine,

- na iznos od 12,77 EUR od 30.04.2010. godine,

- na iznos od 14,35 EUR od 31.05.2010. godine,

- na iznos od 28,02 EUR od 30.06.2010. godine,

- na iznos od 25,20 EUR od 31.07.2010. godine,

- na iznos od 33,80 EUR od 31.08.2010. godine,

- na iznos od 30,83 EUR od 30.09.2010. godine,

- na iznos od 26,05 EUR od 31.10.2010. godine,

- na iznos od 36,13 EUR od 30.11.2010. godine,

- na iznos od 48,95 EUR od 31.12.2010. godine,

- na iznos od 39,87 EUR od 31.01.2011. godine,

- na iznos od 43,06 EUR od 28.02.2011. godine,

- na iznos od 39,01 EUR od 31.03.2011. godine,

- na iznos od 39,73 EUR od 30.04.2011. godine,

- na iznos od 56,92 EUR od 31.05.2011. godine,

- na iznos od 58,59 EUR od 30.06.2011. godine,

- na iznos od 72,80 EUR od 31.07.2011. godine,

- na iznos od 65,44 EUR od 31.08.2011. godine,

- na iznos od 57,39 EUR od 30.09.2011. godine,

- na iznos od 56,23 EUR od 31.10.2011. godine,

- na iznos od 55,61 EUR od 30.11.2011. godine,

- na iznos od 59,43 EUR od 31.12.2011. godine,

- na iznos od 62,77 EUR od 31.01.2012. godine,

- na iznos od 63,21 EUR od 29.02.2012. godine,

- na iznos od 60,91 EUR od 31.03.2012. godine,

- na iznos od 62,46 EUR od 30.04.2012. godine,

- na iznos od 63,53 EUR od 31.05.2012. godine,

- na iznos od 61,74 EUR od 30.06.2012. godine,

- na iznos od 62,21 EUR od 31.07.2012. godine,

- na iznos od 60,86 EUR od 31.08.2012. godine,

- na iznos od 57,96 EUR od 30.09.2012. godine,

- na iznos od 61,06 EUR od 31.10.2012. godine,

- na iznos od 62,54 EUR od 30.11.2012. godine,

- na iznos od 61,50 EUR od 31.12.2012. godine,

- na iznos od 58,48 EUR od 15.01.2013. godine,

pa sve do isplate, i to od 28.02.2006.g. do 31.12.2007.g. po stopi od 15% sukladno odredbama Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008.g., pa do 31.07.2015.g. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. po prosječnoj kamatnoj stopi na stane kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g., pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

1.1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I. Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 10. siječnja 2023, a kojom se od suda traži utvrđenje ništetnosti odredbe toč. 12. Ugovora o kreditu, kojom je ugovoreno da će u slučaju spora mjesno nadležan biti sud prema sjedištu kreditora.

II. Utvrđuje se da je tuženik povukao tužbeni zahtjev u odnosu na isplatu više plaćenog po osnovi promjenjive kamatne stope.

III. Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.

IV. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.898,72 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više zatraženi iznos troška zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan."

2. Pravodobno podnesenom žalbom tuženik pobija prvostupanjsku presudu i rješenje iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne N 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu ZPP), te predlaže drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbe te preinaku pobijane presude i rješenja sukladno žalbenim navodima a podredno ukidanje istih i vraćanje predmeta na ponovni postupak uz naknadu troškova sastava žalbe.

2.1. Prvenstveno napominje da je u pobijanoj presudi pogrešno naveden poslovni broj obzirom da se postupak vodi pod poslovnim brojem P-2971/2021.

2.2. Smatra da tužitelj nema pravni interes za utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli obzirom na odredbu članka 187. stavak 1. i 2. ZPP-a slijedom čega je tužba trebala biti odbačena.

2.3. Osporava zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti istaknutog prigovora zastare iz razloga što ne daje valjano obrazloženje da bi sporazum o mjesnoj nadležnosti bio nepošten odnosno ništetan. Time je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

2.4. U pogledu merituma spora, a vezano za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, tuženik navodi da je u tome dijelu pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer se prvostupanjski sud ne može pozivati samo na presude sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača (dalje u tekstu – kolektivni spor) obzirom da su u tome postupku sudovi na apstraktnoj i općenitoj razini ispitivali mogu li sporne odredbe dovesti do neravnoteže na štetu potrošača.

2.5. Osim navedenog tuženik ističe kako je tijekom postupka ostala i sporna činjenica o tome da li tužitelj ima status potrošača što nije dokazao tijekom postupka. Tuženik osporava i zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti istaknutog prigovora zastare smatrajući da je i u tome dijelu u cijelosti pogrešno primijenjeno materijalno pravo kao u ostalom i u pogledu dosuđenih zakonskih zateznih kamata.

3. Tuženik osporava i odluku o troškovima parničnog postupka.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu i rješenje sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. podstavak 11. navedenog zakona jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra osnovanim, a te činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima u postupku.

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kao i zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa kredita.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno da su parnične stranke sklopile ugovor o kreditu 27. siječnja 2006. godine prema kojemu je tužitelju odobren kredit u iznosu od 20.562,99 CHF u protuvrijednosti kuna, uz početno ugovorenu kamatnu stopu u od 5,50% koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika kao kreditora a radi se o kreditu za kupovinu motornog vozila.

Tijekom postupka je nesporno da je tuženik jednostrano mijenjao kamatnu stopu te je dolazilo do promjena tečaja CHF u odnosu na kunu tijekom trajanja kredita. Prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka došlo je do preplate kredita u iznosu od 1.804,67 eura.

9. Na takvo utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pozivom na odredbe članka 81. stavak 1. i 84. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine broj 96/03., 46/07., 79/07.) odnosno odredbe članka 87. i 99. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12., 56/13., 41/14.) kao i na odluke sudova u kolektivnom sporu te pozivom na odredbu članka 502.C ZPP-a utvrđuje ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te imajući u vidu provedeno vještačenje dosuđuje tužitelju iznos preplate od 1,804,67 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki mjesečni iznos preplate pri čemu odbija kao neosnovan istaknuti prigovor zastare.

Pobijanim rješenjem je dopuštena preinaka tužbe te je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti suda a tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.898,72 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

10. O žalbi protiv rješenja

10.1. U pogledu žalbenog navoda vezano za pogrešno navedeni poslovni broj uvidom u spis i u pobijanu presudu i rješenje nespornim proizlazi da je poslovni broj prvostupanjskog spisa P-2971/2021 te da je samo na prvoj stranici (od ukupno 13 stranica) naveden očitom pogreškom poslovni broj P-2971/22-32 umjesto P-2971/21- 32 a koju omašku će prvostupanjski sud ispraviti posebnim rješenjem.

10.2. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe članka 190. stavak 1. i 3. ZPP-a dopustio preinaku tužbe obzirom na provedeno vještačenje.

Pri tome ovaj sud napominje da prema odredbi članka 191. stavak 2. ZPP-a ako tužitelj preinačuje tužbu tako da zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe zahtjeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.

10.3. Također su neosnovani žalbeni navodi vezani za istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti suda.

Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava utvrdio ništetnost prorogacijske klauzule iz članka 12. ugovora o kreditu.

Naime, tužitelj ima prebivalište u [adresa] te imajući u vidu udaljenost između mjesta prebivališta tužitelja i sjedišta tuženika (Zagreb) odnosno mogućnost dolaska tužitelja na sud navedena prorogacijska klauzula je dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja slijedom čega je ništetna. Naime, upravo udaljenost tužiteljevog prebivališta a s time i povećani troškovi imaju odvraćajući učinak na pravo tužitelja da traži zaštitu u sudskom postupku.

10.4. Prvostupanjski sud je donio i zakonitu odluku o troškovima postupka pravilnom primjenom odredbi članka 154., 155. i 164. ZPP-a pri čemu je imao u vidu da se u konkretnom slučaju radi o sporu iz potrošačkog ugovora koji u sebi sadrži nepoštene ugovorne odredbe slijedom čega bi donesena odluka o trošku onako kako to smatra tuženika predstavljala za tužitelja prekomjerni teret.

Stoga po ocjeni i ovoga suda a imajući u vidu praksu VSRH, Ustavnog suda RH i Suda EU na koju se poziva prvostupanjski sud u obrazloženju odluke o troškovima postupka žalbeni navodi tuženika u tom smislu su neosnovani.

11. O žalbi protiv presude

11.1. Neosnovani su žalbeni navodi o pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda vezano za ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pri čemu daje jasno i dostatno obrazloženje na temelju utvrđenog činjeničnog stanja.

Naime, prema odredbi članka 502.C ZPP-a fizičke i pravne osobe u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplate se mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom je prihvaćen zahtjev iz kolektivne tužbe i u tome slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

11.2. Nesporno je da se tužitelj u tužbi i tijekom postupka poziva na pravomoćne presude sudova u kolektivnom sporu slijedom čega, suprotno žalbenim navodima, ima mjesta primjeni odredbe članka 502.C ZPP-a.

Točno je da se u svakom posebno restitucijskom predmetu mora utvrditi činjenično stanje u pogledu konkretnog potrošača te na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja primijeniti stajališta sudova iz kolektivnog spora obzirom da se u tom postupku utvrđivala ništetnost odredbi u odnosu na prosječnog potrošača (o tome Ustavni sud RH U-III/4613/21, U-III-3540/21).

11.3. Pri tome ovaj sud napominje da je teret dokaza na okolnost da li tužitelj ima status potrošača i kao takav da li je bio upoznat sa svim elementima promjene kamatne stope i valutne klauzule odnosno fluktuacije tečaja CHF na osnovu kojih bi mogao donijeti informiranu odluku na strani tuženika a ne tužitelja.

11.4. Suprotno žalbenim navodima, imajući gore navedeno u vidu, prvostupanjski sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja te je pravilnom ocjenom njegovog iskaza utvrdio da nije bio upoznat od strane tuženika sa svim elementima promjene kamatne stope i povećanja tečaja CHF radi donošenja informirane odluke. Nadalje prvostupanjski sud je imajući u vidu sve provedene dokaze a napose činjenicu da se radi o namjenskom kreditu za kupovinu motornog vozila pravilno utvrdio da tužitelj ima status potrošača.

11.5. Neosnovani su žalbeni navodi i u pogledu istaknutog prigovora zastare. Prema odredbi članka 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05., 41/01., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., dalje u tekstu ZOO), zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine a nakon prekida zastara počinje teći iznova i vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (članak 245. stavak 1. ZOO).

Potraživanje tužitelja zastarijeva u općem petogodišnjem roku (stjecanje bez osnove) te imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe (3. kolovoz 2021.) te pravomoćnost presude o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF (14. lipnja 2018.) nesporno je da nije došlo do zastare tražbine ( o tome i objedinjeno pravno shvaćanje građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. godine Su-IV-33/2022-2).

11.6. Također su neosnovani žalbeni navodi u pogledu dosuđenih zakonskih zateznih kamata na iznos preplate kredita.

Naime, prema odredbi članka 1115. ZOO-a kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.

U kolektivnom sporu je utvrđeno da je tuženik zajedno sa ostalim bankama iz toga postupka postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, koristio ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, slijedom čega je nesporno neopušteni stjecatelj.

12. Slijedom gore navedenog ovaj sud je primjenom odredbe članka 380. stavak 1. točka 2. ZPP-a odbio kao neosnovanu žalbenu tuženika i potvrdio prvostupanjsko rješenje a sukladno odredbi čanka 368. stavak 1. navedenog zakona pobijanu presudu.

O troškovima žalbenog postupka odlučeno je temeljem članka 166. stavak 1. ZPP-a te je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe jer je ista odbijena kao neosnovana.

Vukovar, 2. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Irena Lenić