Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-26/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Noemi Butorac kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv JD zbog produljenog kaznena djela iz članka 236. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optužene JD podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem K-467/2018 od 7. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se djelomično žalba optužene JD, te se preinačuje pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i izriče da je optužena JD djelima opisanim u točki 1. i 2. izreke pobijane presude, počinila jedno produljeno kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 u svezi s člankom 52. KZ/11.

II. Uslijed odluke pod točkom I., te djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženice, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se optužena JD za kazneno djelo iz članka 236. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11 i u svezi članka 52. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine. Na temelju članka 56. optuženoj JD se izriče uvjetna osuda tako što se kazna zatvora od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optužena u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

III. Žalba optužene JD u ostalom dijelu se odbija kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optužena JD je proglašena krivom zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – prijevarom, opisanog u članku 236. stavak 2. i 1. KZ/11 u svezi članka 51. KZ/11 te zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom, opisanog u članku 236. stavak 1. KZ/11 u svezi članka 51. KZ/11. Optuženoj je za kazneno djelo iz članka 236. stavak 2. i 1. KZ/11 u svezi članka 51. KZ/11 na temelju članka 236. stavak 2. i 1. KZ/11 uz primjenu članka 48. stavak 2. KZ/11 i članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci dok joj je za kazneno djelo iz članka 236. stavak 1. KZ/11 na temelju članka 236. stavak 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci te je optužena JD uz primjenu članka 51. KZ/11 osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine s tim da se na temelju odredbe članka 56. KZ/11 prema optuženoj primjenjuje uvjetna osuda, pa se izvršenje izrečene kazne odgađa za vrijeme od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude, te se izrečena kazna neće izvršiti ako optužena JD u tom roku ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11, sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku ukoliko isti u roku od 4 (četiri) mjeseca od dana pravomoćnosti ove presude ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri određenu posebnu obvezu popravljanja štete Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje.

1.2. Na temelju članka 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13,145/13, 152/14, 70/17,126/19, 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) oštećenom Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje dosuđuje se imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 66.694,35 kuna/ 8.851,86 eura te se nalaže optuženoj JD da isti iznos plati oštećenom Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje u roku od 4 (četiri) mjeseca od dana pravomoćnosti ove presude, dok se sa preostalim iznosom imovinsko pravnog zahtjeva od 3.574,08 kune / 474,36 eura oštećeni Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje upućuje u parnicu.

1.3. Na temelju članka 77. KZ/11, u svezi čl. 560. ZKP/08, od optužene JD oduzima se imovinska korist u iznosu od 3.582,08 kuna/ 476,75 eura koju je optuženica ostvarila počinjenjem kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. u svezi sa čl. 52. KZ/11, opisanog u točki II. Izreke ove presude.

1.4. Utvrđuje se da je novčani iznos 3.582,08 kuna/ 476,75 eura postao imovina Republike Hrvatske, te se nalaže optuženici JD u roku od 1 (jedan) mjeseca, od pravomoćnosti ove presude Republici Hrvatskoj isplatiti novčani iznos od 3.582,08 kuna / 476,75 eura.

1.5. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 troškovi ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 8. ZKP/08, od kojih paušalna svota iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08, iznosi 500,00 kuna / 66,36 eura padaju na teret optuženice JD koja je te troškove dužna podmiriti u roku od 15 dana, od pravomoćnosti ove presude a pod prijetnjom ovrhe .

2. Protiv presude žalbu je uložila optužena JD putem branitelja Ognjena Dabelića, odvjetnika u Dubrovniku zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08 počinjene neprimjenom odredbe iz članka 411. stavak 4. ZKP/08, povrede kaznenog zakona te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

2.1. Odgovor na žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku uz prijedlog da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu.

2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

2.3. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.

3. Žalba optužene JD je djelomično osnovana.

4. Nije u pravu žaliteljica tj. okrivljena JD kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08 jer nije primijenio odredbu iz članka 411. stavak 4. ZKP/08. Točno jest da je svjedokinja LD ispitana pred državnim odvjetništvom u Dubrovniku bez nazočnosti optužene i njenog branitelja. Međutim ta svjedokinja je u daljnjem tijeku kaznenog postupka ispitana na raspravi i to na način da je u slobodnom izlaganju iznijela ono čega se sjeća vezano za predmet kaznenog postupka nakon čega je uređujuća sutkinja upozorila na iznošenje pojedinih činjenica koje je iznijela u prethodnom postupku, odnosno na proturječja prema ranijem iskazu, sve u smislu članka 426. ZKP/08. Postupanjem kao u predmetnom slučaju stvarno je optuženici i njenom branitelju omogućeno postavljanje pitanja i eventualno upozoravanje na nedostatke i proturječja, pa je time izostala i posljedica u vidu utjecaja na presudu.

5. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optužena navodi da se iz niti jednog dokaza koji je izveden tijekom dokaznog postupka se ne može utvrditi da namjera optužene nije bila trajno nastanjenje u Republici Hrvatskoj pa i pod uvjetom utvrđenja da bi privremeno boravila u drugoj državi u ovom slučaju Bosni i Hercegovini.

5.1. Suprotno navedenim tvrdnjama prvostupanjski sud je detaljno utvrdio i obrazložio da je u ovom postupku ključno da li je okrivljenica u vremenskom periodu od 17. prosinca 2010. do 20. lipnja 2014., boravila u [adresa] ili u [adresa], tj. u Bosni i Hercegovini, te je li svojim postupanjem, tj. ostvarivanjem prava na zdravstvenu zaštitu kao i prava na rodiljnu i roditeljsku naknadu te prava na dječji doplatak počinila terećeno joj kazneno djelo, a koje je ostvarila putem prijave prebivališta u [adresa].

5.2. Naime, kazneno djelo prijevare čini onaj tko drugoga dovede u zabludu ili održava u zabludi lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica. Dovođenje u zabludu znači stvaranje kod druge osobe pogrešne predodžbe o nekim činjenicama, dok održavanje u zabludi pretpostavlja da druga osoba već ima pogrešnu predodžbu o određenim činjenicama, a počinitelj je nekom svojom djelatnošću održava u zabludi. Dovođenje u zabludu i održavanje u zabludi može se vršiti činjenjem ili propuštanjem, a obuhvaća sve događaje vanjskog i unutarnjeg svijeta (volju, cilj, motiv, namjeru). Prijevarno postupanje objektivno mora biti podobno da neku osobu dovede u zabludu ili ju drži u zabludi, a ono u sebi sadrži i okolnost da se njime sebi ili drugome nanosi imovinska šteta, s time da se imovinska šteta može počiniti pravnoj ili fizičkoj osobi.

5.3. Prema tome, za postojanje kaznenog djela prijevare potrebno je da je počinitelj već pri uspostavljanju određenog pravnog odnosa sa drugom osobom (bilo fizičkom ili pravnom) imao namjeru ostvariti neko svoje pravo, a koje u objektivnom smislu ne bi imao pravo. Dovođenjem u zabludu u ovdje konkretnom slučaju Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje na način da se prijavila na teritoriju Republike Hrvatske (u [adresa]), te je u periodu od 17. prosinca 2010. do 20. lipnja 2014. ostvarila pravo na obvezno zdravstveno osiguranje za sebe, kao nositelj osiguranja, te za svoje dijete, kao i pravo na rodiljnu i roditeljsku naknadu u Republici Hrvatskoj, kao i to da je u periodu od 28. siječnja 2013. do veljače 2014. ostvarivala pravo na dječji doplatak za svoju malodobnu djecu VD i ČD na način da je lažno predočila i održavala u lažnom uvjerenju da prebiva na adresi [adresa], iako to stvarno nije bilo jer je cijelo to vrijeme stanovala u [adresa] na adresi [adresa], Bosna i Hercegovina, pa ne bi imala pravo na rodiljnu i roditeljsku naknadu za svoju djecu VD i ČD u [adresa], kao i troškove zdravstvene zaštite za sebe i za djecu, okrivljenica je počinila navedeno kazneno djelo.

5.4.Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da u inkriminiranom periodu nije živjela u [adresa] već je bila samo fiktivno prijavljena. Pokušaji okrivljenice, tj. u žalbi iznošenje tvrdnji da je ista u to vrijeme privremeno boravila u [adresa] tj. u drugoj državi, su neprihvatljivi i neuvjerljivi, te ničim od strane okrivljenice niti dokazani.

5.5. Naime, iskaz svjedoka LD je u konkretnom slučaju ključan za ocjenu postojanja inkriminiranog kaznenog djela i krivnje optuženice, jer je ova svjedokinja otklonila bilo kakvu sumnju glede mjesta stanovanja optuženice, kao i iskazi svjedoka ŠD i CD, da bi optuženica i njena obitelj stanovali na adresi [adresa], koju je adresu neistinito optuženica naveo u svom zahtjevu za ostvarenje obvezne zdravstvene zaštite za sebe i članove svoje obitelji koji je podnijela HZZO, Područna služba Dubrovnik, te za HZMO Područna služba Dubrovnik radi ostvarivanja prava na dječji doplatak, a koji su joj na temelju toga platili troškove obveznog zdravstvenog osiguranja, porodiljnog dopusta i dječje dohotke .

5.6. Iskazi gore navedenih svjedoka, u suglasnosti su i s materijalnim dokazima koje je sud prvog stupnja izveo, a posebno s sadržajem potvrde o ostvarivanju prava na sufinanciranje međumjesnog javnog prijevoza za VD, kćer optuženice, iz koje proizlazi da je ista kao učenik ostvarivala naknadu za prijevoz putujući javnim prijevozom na relaciji od [adresa] do škole u Metkoviću te sa podacima o telefonskom broju DD (list spisa 29), podacima Ministarstva unutarnjih poslova Bosne i Hercegovine o prebivalištu JD (list spisa 32-33), podacima Federalnog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje Bosne i Hercegovine za JD (list spisa 34-41), podacima o statusu osiguranja obitelji JD Zavoda za zdravstveno osiguranje Bosne i Hercegovine (list spisa 44-58).

6. Međutim, u pravu je okrivljenica kada tvrdi da je prvostupanjski sud protivno odredbama kaznenog zakona, a na štetu okrivljenice, njeno postupanje u točkama 1. i 2. izreke, označio kao dva kaznena djela u stjecaju, a ne jedno produljeno kazneno djelo iz članka 52. stavak 1. KZ/11.

6.1. Prema članku 52. stavak 1. KZ/11. produljeno kazneno djelo je počinjeno kada počinitelj s namjerom izvrši više odvojenih radnji u prirodnom smislu kojima se ostvaruju bića istog ili istovrsnih kaznenih djela, ako one s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost čine jednu cjelinu u pravnom smislu. Nedvojbeno je da su postupcima okrivljenice iz točke 1. ostvarena bića kaznenog djela prevare iz članka 236. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, te da su u postupcima okrivljenice iz točke 1. ostvarena bića kaznenog djela prevare iz članka 236. stavak 1.KZ/11.

6.2. Imajući u vidu prostornu i vremensku povezanost oba kaznena djela kao i činjenicu da su oba kaznena djela počinjena na istovrstan način očito je da u navedenim slučajevima postoji suštinski, istovrsni modus operandi, vremenska i prostorna povezanost i jedinstvo povrijeđenog pravnog dobra, dakle, sve one komponente koje u objektivnom smislu tvore koncept produljenog kaznenog djela iz članka 52. stavak 1. KZ/11. Uz postojanje ovih elemenata različitost oštećenika nije takav uvjet bez kojeg ne bi bila moguća konstrukcija produljenog kaznenog djela. Osim toga, u konkretnom slučaju po ocjeni ovog suda drugog stupnja, egzistira i nužni subjektivni sastojak instituta produljenog kaznenog djela - takozvani produljeni dolus (namjera) kao također bitan konstitutivni čimbenik. Naime, može se realno prihvatiti da je u oba slučaja postojala jedinstvena namjera okrivljenice koja je povezivala pojedinačne odluke i koja je obuhvaćala njeno ukupno djelovanje i ukupnu posljedicu. Pri tome je u skladu s člankom 52. stavak 4. KZ/11 produljeno kazneno djelo pravno označeno u kvalificiranom obliku, dakle prijevara iz članka 236. stavak 2. KZ/11, uzimajući u obzir zbroj vrijednosti svih koristi pribavljenih odvojenim radnjama.

7. Radi navedenog valjalo je pobijanu prvostupanjsku presudu u povodu žalbe okrivljenika preinačiti u pravnoj oznaci djela i izreći da je okrivljena JD djelima opisanim u točki 1. i 2. izreke pobijane presude počinio jedno produljeno kazneno djelo prevare iz članka 236. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 a u svezi članka 52. stavak 1. KZ/11.

8. Uslijed ovakve odluke preinačena je prvostupanjska presuda i u odnosu na odluku o kazni. Naime, prihvaćajući sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti ispravnim vrednovanjem i jednih i drugih uz utvrđenje da se ipak radi o jednom kaznenom djelu, ovaj drugostupanjski sud smatra da se svrha kažnjavanja može postići i kaznom zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i rokom provjeravanja u trajanju 3 (tri) godine, te izrečenom posebnom obvezom iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11, tj. da se u roku 4 mjeseca popravi šteta počinjena kaznenim djelom. Navedena kazna primjerena je težini počinjenog djela, okolnostima pod kojima je kazneno djelo počinjeno, dostatna je izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, te će, po stavu ovog drugostupanjskog suda dostatno djelovati na okrivljenicu kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Ovako odmjerenom kaznom optimalno će se ostvariti svrha, kako generalne tako i specijalne prevencije, pa, pa nije bilo mjesta blažem kažnjavanju okrivljenice.

9. Zbog svega navedenoga, a s obzirom da nije utvrđeno postojanje drugih povreda kaznenog zakona, koje drugostupanjski sud povodom žalbe ispituje po službenoj dužnosti (članak 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08), na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08. valjalo je djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljene JD odlučiti kao u izreci ove presude.

Dubrovnik, 2. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Domagoj Raguž