Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

GžOvr-99/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Ani Jeleč-Pecirep sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Istraživač Benz d. o. o. za trgovinu i usluge, OIB 83368668739, Nuštar, Križnog puta 151A, kojeg po punomoći zastupa Hana Lukić Hob odvjetnica u Vinkovcima, B. Jelačića 12, protiv ovršenice GD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-972/2023-56 od 31. siječnja 2025., dana 2. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-972/2023-56 od 31. siječnja 2025. u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je ovrhovoditelju priznat daljnji trošak ovršnog postupka u iznosu od 5.815,00 EUR i naloženo ovršenici da predmetni trošak naknadi ovrhovoditelju u roku od 8 dana.

II. Preinačuje se rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-972/2023-56 od 31. siječnja 2025. u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je ovrhovoditelju priznat daljnji trošak ovršnog postupka preko iznosa od 5.815,00 EUR do 9.677,80 EUR i rješava:

Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu daljnjeg troška ovršnog postupka u iznosu od 3.862,80 EUR.

III. Uvažava se žalba ovršenice, ukida se rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-972/2023-56 od 31. siječnja 2025. pod točkom II.a), b), III. i IV. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem je ovrhovoditelju priznat daljnji trošak ovršnog postupka u iznosu od 9.677,80 eura te naloženo ovršenici da u roku od 8 dana naknadi isti (točka I. izreke). Ujedno, određeno je da iz iznosa kupoprodajne cijene od 79.905,20 eura, dobivene prodajom nekretnine ovršenice kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi dvorište od 510 m2 i stambena zgrada [adresa] od 107 m2, uknjiženog prava vlasništva u korist ovršenice, za cijelo, namiruju se slijedeće tražbine ovrhovoditelja i to : a) trošak ovršnog postupka u iznosu od 4.423,28 eura, na ime troška sudskih pristojbi na prijedlog i rješenje o ovrsi u iznosu od 2.946,11 eura, priznat rješenjem o ovrsi ovog suda od 04. rujna 2023. godine, zatezna kamata na trošak od 04. rujna 2023. do 15. siječnja 2025. u iznosu od 291,37 eura, predujam za vještačenje u ukupnom iznosu od 1.000,00 eura, trošak elektroničke javne dražbe u iznosu od 185,00 eura, s tim što se navedeno potraživanje ovrhovoditelja kompenzira s kupovninom, b) redovna kamata od 22. srpnja 2022. do 15. siječnja 2025. u iznosu od 19.658,41 eura, dio glavnice u iznosu od 55.823,51 eura, s tim što se navedeno potraživanje ovrhovoditelja kompenzira s kupovninom (točka II. a)i b) izreke), te utvrđeno da cjelokupno potraživanje ovrhovoditelja prema rješenju o ovrsi od 4. rujna 2023. nije podmireno i da je ostala nepodmirena glavnica u iznosu od 65.225,91 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka III. izreke), kao i da se postupak ovrhe smatra dovršenim (točka IV. izreke).

2. Navedeno rješenje žalbom pobija ovršenica sadržajno zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava propisanog člankom 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) u vezi članka 381. ZPP i članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 - dalje: OZ). Predlaže preinačiti pobijano rješenje odbijanjem ovrhovoditelja s dijelom zatraženog troška i utvrđenjem da se cjelokupni trošak namiruje iz postignute kupovnine, podredno, predlaže ukinuti pobijano rješenje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Iz podataka predmeta proizlazi da se predmetni postupak vodio na nekretnini ovršenice radi namirenja tražbine ovrhovoditelja, da je nekretnina prodana te pravomoćnim rješenjem od 7. listopada 2024. dosuđena ovrhovoditelju kao kupcu, te da je ovrhovoditelj podneskom od 15. siječnja 2025. zatražio i naknadu daljnjih troškova ovršnog postupka nastalih nakon donošenja rješenja o ovrsi.

5. Ovršenica pobija prvostupanjsko rješenje i u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je ovrhovoditelju priznat daljnji trošak ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 5.815,00, od čega za zastupanje na ročištima od 6. studenoga 2023. i 14. ožujka 2024. od po 2.282,50 EUR i troška sastava podnesaka od 30. rujna 2024. i 15. siječnja 2025. od po 250,00 bodova prema Tbr. 11. Toč. 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 128/2023– dalje: Tarifa), što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 EUR i porezom na dodanu vrijednost od 25% iznosi 625,00 EUR za svaki podnesak odnosno ukupno 1.250,00 EUR za oba podneska. Međutim, protivno svojoj obvezi, u žalbi određeno ne navodi niti obrazlaže razloge zbog kojih rješenje pobija u tom dijelu, pa kako drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ), čime nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi.

6. Slijedom toga, valjalo je žalbu kao neosnovanu odbiti, potvrditi prvostupanjsko rješenje u predmetnom dijelu te temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP u vezi članka 21. stavak 1. OZ odlučiti kao u točki I. izreke.

7. Međutim, osnovano ovršenica ističe žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz Tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023 – dalje: Tarifa) u vezi članka 14. stavak 4. OZ u preostalom dijelu koji se odnosi na sastave podnesaka od 30. rujna 2024. i 15. siječnja 2025. preko iznosa od po 625,00 EUR (odnosno za dosuđene iznose od po 1.201,00 EUR), te troškove punomoćnice ovrhovoditelja u priznatom ukupnom iznosu od 1.460,80 EUR koji se odnose na troškove prijevoza upotrebom osobnog automobila po cijeni od 30% bezolovnog oktana po prijeđenom km i cestarine na relaciji Vinkovci-Zadar-Vinkovci prilikom putovanja iz sjedišta svog ureda u mjesto gdje je sjedište prvostupanjskog suda.

8. Naime, navedeni podnesci kako to proizlazi iz istih, ne predstavljaju podneske iz Tbr. 11. točka 1. Tarife, već ostale podneske prema Tbr. 11. točka 10. Tarife za koje odvjetniku pripada najviše 250 bodova neovisno o vrijednosti predmeta spora, što je prvostupanjski sud ispustio iz vida dosuđujući, preko iznosa od po 625,00 EUR, daljnje iznose od po 1.201,00 EUR za sastav svakog od navedenih podnesaka.

9. Pored toga, trošak zastupanja odvjetnika čije je sjedište izvan područja sjedišta suda pred kojim se vodio predmetni postupak, može iznositi samo onoliko koliko bi iznosio i trošak odvjetnika čije je sjedište u mjestu prvostupanjskog suda, jer je nesporno da je u sjedištu istog suda bilo odvjetnika koji su mogli zastupati ovrhovoditelja u predmetnom postupku, zbog čega naprijed navedeni troškovi ne mogu pasti na teret protivne stranke (ovršenice) jer se ne radi o trošku koji je bio potreban radi vođenja predmetne ovrhe.

10. Slijedom navedenog, ovrhovoditelju ne pripada daljnji trošak u ukupnom iznosu od 3.862,80 EUR, što je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa ispustio iz vida, nastavno čemu je uvažavanjem žalbe ovršenice valjalo pobijano rješenje u tom dijelu preinačiti, te temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP u vezi članka 21. stavak 1. OZ odlučiti kao u točki II. izreke.

11. Pored toga, osnovano ovršenica u žalbi ističe da je donoseći pobijano rješenje o namirenju prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe iz članka 113., 114. i 116. OZ.

12. U skladu s odredbom članka 113. stavak 1.OZ, kojom je propisano prvenstveno namirenje određenih tražbina, namiruju se redom: troškovi ovršnoga postupka koji se tiču sudskih pristojbi i plaćenih predujmova za provedbu ovršnih radnji, a zatim porezi i druge pristojbe dospjele za posljednju godinu koje terete prodanu nekretninu. Navedene tražbine namiruju se privilegirano, prije namirenja svih drugih tražbina koje se namiruju iz ostvarene kupovnine. Nadalje, odredba članka 114. stavak 1. OZ propisuje da se nakon podmirenja tražbina iz članka 113. OZ namiruju: a) tražbine osigurane založnim pravom, b) tražbine ovrhovoditelja na čiji je prijedlog određena ovrha i c) naknada za osobne služnosti i druga prava koja prestaju prodajom. Prema članku 114. stavak 3. OZ vjerovnici iz stavka 1. toga članka namiruju se po redu stjecanja založnoga prava i prava na namirenje ovrhovoditelja koji su predložili ovrhu, odnosno po redu upisa u zemljišnu knjigu osobnih služnosti. Odredba članka 114. stavka 4. OZ propisuje da se troškovi i kamate za posljednje tri godine do donošenja rješenja o dosudi nekretnine kupcu, određeni ovršnom ispravom, namiruju po istom redoslijedu kao i glavna tražbina, dok članak 114. stavak 5. OZ, propisuje da se troškovi ovršnoga postupka, osim troškova koji se prvenstveno namiruju (članak 113. stavak 1. toč. 1.), namiruju po istom redoslijedu kao i glavna tražbina. Konačno, prema članak 114. stavak 6. OZ, poslije namirenja tražbina iz st 1. tog članka namiruju se tražbine navedene u članku 113. stavak 1. točka 2. OZ za vrijeme za koje se ne namiruju prema odredbama toga članka, s time da se nakon toga namiruju kamate iz stavka 4. tog članka za vrijeme za koje nisu namirene prema toj odredbi, i to po istom redoslijedu kao i glavna tražbina.

13. Dakle, tražbine su u ovršnom postupku svrstane u određene isplatne redove, s time da se tražbine iz sljedećeg isplatnoga reda namiruju tek kada su tražbine iz prethodnoga isplatnoga reda u potpunosti namirene, pa tako u:

- prvi isplatni red spadaju troškovi ovršnog postupka, ali samo oni koji se tiču sudskih pristojbi i plaćenih predujmova za provedbu ovršnih radnji (članak 113. stavak 1. OZ). Navedene tražbine namiruju se privilegirano, prije namirenja svih drugih tražbina koje se namiruju iz ostvarene kupovnine. Međutim, ne namiruju se privilegirano svi troškovi ovršnog postupka nego samo oni koji se tiču sudskih pristojbi i plaćenih predujmova za provedbu ovršnih radnji, dok se troškovi ovršnog postupka s osnova drugih naslova namiruju u trećem isplatnom redu (članak 114. stavak 5. OZ); - drugi isplatni red čine porezi te druge pristojbe dospjele za posljednju godinu koje terete prodanu nekretninu (čl. 113. stavak 2. OZ) ako su: 1.) dospjeli u godini prije donošenja rješenja o dosudi, 2.) prijavljeni najkasnije na ročištu za diobu i 3.) ako se dokazuju ovršnom ispravom (čl. 106. stavak 2. i 3. OZ), dok se tražbine poreza i drugih pristojbi dospjele prije godine dana od dana donošenja rješenja o dosudi nekretnine unatrag namiruju u četvrtom isplatnom redu (čl. 114. stavak 6. OZ-a);

- treći isplatni red uključuje: a) tražbine osigurane založnim pravom, tražbine ovrhovoditelja na čiji je prijedlog ovrha određena, naknade za osobne služnosti i druga prava koja prestaju prodajom (članak 114. stavak 1. OZ, b) podzaložna prava i druga prava koja su teret prava koja se namiruju (članak 114. stavak 2. OZ-a). Zatim se po istom redoslijedu kao i glavna tražbina namiruju i c) troškovi i kamate koji se odnose na te tražbine i to pod uvjetom 1. da su dospjeli posljednje tri godine do donošenja rješenja o dosudi nekretnine kupcu i 2. da su određeni ovršnom ispravom (članak 114. stavak 4. OZ), te d) troškovi ovršnog postupka koji se nisu prvenstveno namirili s osnova sudskih pristojbi i plaćenih predujmova, odnosno troškovi ovršnog postupka s osnova drugih naslova (članak 114. stavak 5. OZ);

- u četvrtom isplatnom redu namiruju se tražbine poreza te drugih pristojbi koji terete nekretninu (koje su inače svrstane u drugi isplatni red) ali koji nisu dospjeli unutar posljednje godine koja se računa unatrag godinu dana do dana donošenja rješenja od dosudi nekretnine, dakle tražbine navedene u članku 113. stavak 1. točka 2. OZ za vrijeme za koje se ne namiruju prema odredbama toga članka (članak 114. stavak 6. OZ);

- u posljednjem, petom isplatnom redu, namiruju se troškovi i kamate na glavne tražbine utvrđeni ovršnom ispravom stariji od tri godine odnosno koji su dospjeli unazad više od tri godine do donošenja rješenja o dosudi, dakle oni koji se ne isplaćuju u trećem isplatnom, redu odnosno u skladu s pravilom iz članka 114. stavka 4. OZ.

14. Iz navedenih odredbi članka 113., 114. i 116. OZ proizlazi da tek nakon namirenja tražbina koje se prvenstveno namiruju ovršni sud može odlučiti o namirenju ostalih tražbina vjerovnika iz ovog postupka kao i namirenju troškova i kamata koje im pripadaju za posljednje tri godine do donošenja rješenja o dosudi nekretnine kupcu koju su određeni ovršnom ispravom, imajući pri tome u vidu da se troškovi i kamate namiruju po istom redoslijedu kao i glavna tražbina.

Pri tome, treba imati u vidu da u tražbine trećeg prvenstvenog reda spadaju i tražbine na ime zatezne kamate na glavnicu založnog vjerovnika dospjele i prije tri godine od dana donošenja rješenja o dosudi jer se ograničeno namirenje sporednih tražbina (zateznih kamata i troškova) odnosi samo na tražbine koje proizlaze iz ovršnih isprava na temelju kojih je određena ovrha, a ne i na tražbine založnog vjerovnika za čiju korist je osnovano založno pravo na predmetnoj nekretnini i koji ima pravo na namirenje cjelokupne tražbine kako s osnova glavnice, tako i s osnova kamata. Također, treba imati u vidu i odredbu članka 116. OZ kojom je propisano da se tražbine koje imaju isti red namiruju razmjerno svojoj visini, ukoliko iznos dobiven prodajom nije dovoljan za potpuno namirenje.

15. Međutim, prvostupanjski je sud u pobijanom rješenju pogrešno pristupio prvenstvenom namirenju tražbine iz članka 113. stavka 1. točka 1. OZ na način da je namirio u cijelosti iznos od 2.946,11 EUR navodeći da se isti namiruje kao trošak priznat rješenjem o ovrsi od 4. rujna 2023. na ime troška sudskih pristojbi na prijedlog i rješenje o ovrsi u tom iznosu.

16. Međutim, protivno tome iz strukture predmetnog troška vidljivo je da je navedenim rješenjem o ovrsi priznat iznos sudske pristojbe od 663,61 EUR te iznos od 2.282,50 EUR na ime sastavljanja prijedloga za ovrhu uključujući i iznos poreza na dodanu vrijednost od 25%, slijedom čega je na navedeni način kao tražbinu koja se prvenstveno namiruje pogrešno ovrhovoditelju namirio sastav prijedloga za ovrhu.

17. Sukladno navedenom, osnovanu žalbu ovršenice valjalo je uvažiti, ukinuti prvostupanjsko rješenje o namirenju sadržano u točki II. a), b) i III. izreke, a posljedično tome valjalo je ukinuti i točku IV. izreke kojom je utvrđeno da se postupak ovrhe smatra dovršenim, te temeljem članka 380. točka 3. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ riješiti kao u točki II. izreke, s time – da će u nastavku postupka prvostupanjski sud ponovno donijeti rješenje o namirenju te će pritom voditi računa ne samo o odredbama članka 113. i 114. OZ, nego i o sadržaju odredbe članka 116. OZ koja propisuje razmjeno namirenje više tražbina koje imaju isti red namirenja, imajući u vidu i osnovane žalbene navode ovršenice da se tražbine (troškovi, kamate i glavnica) koje imaju isti red namiruju razmjerno svojoj visini, ukoliko iznos dobiven prodajom nije dovoljan za potpuno namirenje, a što je ovdje slučaj.

U Šibeniku 2. lipnja 2025.

S U D A C

Ana Jeleč-Pecirep