1                Poslovni broj: 2. Pr-1905/2021-12

 

 

Republika Hrvatska                                                   Poslovni broj: 2. Pr-1905/2021-12

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijeku

 

 

                               U   I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

                                              P R E S U D A

 

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dubravki Čapelj, u pravnoj stvari tužiteljice J. L. iz O., OIB: ..., zastupanoj po punomoćniku D. A., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu H. K., M. K., D. A. i T. R. u O., protiv tuženice škole M. iz O., OIB: ..., zastupane po zakonskom zastupniku J. J., ravnatelju tuženika, radi isplate  razlike plaće, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 23. listopada 2023., u nazočnosti punomoćnika tužiteljice T. R., odvjetnice u Zajedničkom odvjetničkom uredu H. K., M. K., D. A. i T. R. u O., te zakonskog zastupnika tuženice, uz javnu objavu 22. studenog 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I/ Nalaže se tuženici školi M. da tužiteljici J. L. isplati iznos od 1.067,66 Eura[1] / 8.044,31 kuna (slovima: jednu tisuću šezdeset sedam eura i šezdeset šest centi / osam tisuća četrdeset četiri kune i trideset jednu lipu) zajedno sa zateznim kamatama tekućim:

 

- na iznos od 81,02 eura od 16. veljače 2016. pa do isplate,

- na iznos od 81,29 eura od 16. ožujka 2016. pa do isplate,

- na iznos od 81,40 eura od 16. travnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 81,40 eura od 16. svibnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 81,40 eura od 16. lipnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 81,40 eura od 16. srpnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 81,40 eura od 16. kolovoza 2016. pa do isplate,

- na iznos od 81,40 eura od 16. rujna 2016. pa do isplate,

- na iznos od 82,62 eura od 16. listopada 2016. pa do isplate,

- na iznos od 83,90 eura od 16. studenog 2016. pa do isplate,

- na iznos od 83,30 eura od 16. prosinca 2016. pa do isplate,

- na iznos od 82,96 eura od 16. siječnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 84,18 eura od 16. veljače 2017. pa do isplate,

 

izuzev na iznos poreza i prireza na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

              II/ Nalaže se tuženici školi M. da tužiteljici J. L. naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 839,54 Eura[2] / 6.325,51 kuna (slovima: osam stotina trideset devet eura i pedeset četiri centa / šest tisuća tri stotine dvadeset pet kuna i pedeset jedna lipa) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 22. studenog 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

 

             

              1. Tužiteljica u tužbi i u daljnjem tijeku postupka u bitnome navodi da je u utuženom razdoblju bila zaposlenica tuženice, te da tuženica kao poslodavac predstavlja javnu službu. Između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen je 23. studenoga 2006. Sporazum  o  osnovici plaće  u  javnim  službama, kojim je ugovoreno plaćanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini. Zbog nastupa recesije su 13.  svibnja  2009. Vlada  Republike Hrvatske i sindikati javnih službi sklopili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. na iznos od 5.108,84 kune, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno članku III. Dodatka Sporazumu. Odredbama članaka  IV.-V. Dodatka Sporazumu ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi usklađenja plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi su 26. listopada 2011. sklopljene Izmjene  i  dopune  Dodatka Sporazumu o osnovici  za  plaće  u  javnim  službama,  koje predstavljaju  osnovu tužbe, a koje su usvojene i u obliku arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Sukladno članku XI. stavku 4. Izmjena Dodatka Sporazumu, ugovoreno trajanje istoga je 5 godina, a zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora primjena  Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je 26. siječnja 2017. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi su 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene članka IV. stavka 5. u vezi s člankom VII. stavkom 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Odredbom članka III. Izmjene Dodatka Sporazumu ugovoreno je: „Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu  na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna  tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama". Državni zavod za statistiku je 28. kolovoza  2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi da je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a  isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom Državnog zavoda za statistiku od 4. rujna 2015. Državni zavod za statistiku je 27. studenoga 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi da je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a isti pokazatelji su potvrđeni i procjenom Državnog zavoda za statistiku od 4. prosinca 2015. S obzirom na to da aritmetička sredina navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2% (1,2% + 2,8% podijeljeno s 2), krajem studenoga 2015. godine ispunjeni su uvjeti iz članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci  Državnog zavoda za statistiku. Budući da je  odredbom  članka  VII.c  stavka  3.  Izmjena  Dodatka  Sporazumu ugovoreno da, ako se nešto isplaćuje ili povećava "za mjesec", da se u prvom sljedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, tako se osnovica u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kuna. Budući da je tuženica od prosinca 2015. nadalje tužiteljičinu plaću obračunavala po osnovici od 5.108,84 kune umjesto sukladno Izmjenama Dodatka Sporazumu po osnovici od 5.415,37 kuna, to je nastao dug tuženice prema tužiteljici s osnove razlike u plaći za sve plaće od prosinca 2015. do zaključno siječnja 2017., uvećano za zakonsku kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće. Također navodi da je tužbeni zahtjev upućen na sud unutar roka od pet godina od dospijeća svake pojedine plaće, a to je do 15-og u mjesecu za prethodni mjesec. Slijedom svega navedenoga, tužiteljica predlaže da sud prihvati u cijelosti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška tužiteljici.

 

              2. Tuženica u odgovoru na tužbu i u daljnjem tijeku postupka u bitnome navodi da je nesporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženice temeljem ugovora o radu. Također je nesporno da su 25. studenoga 2006. Vlada Republike Hrvatske, s jedne strane, te Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Sindikat hrvatskih učitelja, s druge strane, sklopili Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti. Nije sporno ni da je 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, niti da su 26. listopada 2011. sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama. Pogrešno je da su 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama te 26. listopada 2011. sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama bili sklopljeni kao dodaci, izmjene i dopune, aneksi ili bilo što slično u odnosu na Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti.  Međutim, tuženik smatra spornim pravnu valjanost, pravnu narav, obveznost, a potom i sadržaj navedenih pravnih izvora. Dvojbeno je jesu li Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 26. listopada 2011. pravno valjane i mogu li proizvoditi pravne učinke, napose u smislu da bi utjecale na to da osnovica za obračun plaća iznosi 5.415,37 kuna. U pogledu sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljenih 26. listopada 2011. prvenstveno ističe da je isti potpisan od sedam potpisnika, dok su prethodni Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika. Dakle navedene izmjene i dopune jest parafirao, ali nije i potpisao jedan potpisnik navedenog sporazuma i dodatka sporazumu – Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Tuženica smatra da se sve izmjene i dopune, a da bi bile pravno valjane, imaju uvijek sačiniti i sklopiti od svih stranaka ugovornog odnosa. Ovdje je razvidno da na ugovornoj strani sindikata ne postoji identitet stranaka, dakle nisu sve stranke prethodnih Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama prihvatile i sudjelovale u izmjenama i dopunama, te sklopile navedene izmjene i dopune, te su stoga navedene izmjene i dopune pravno nevaljale.

 

              2.1. Nastavno, za slučaj kada se radi o kolektivnom ugovoru pravna situacija je ista – da bi izmjene kolektivnog ugovora bile pravno valjane, potrebno je da ih sklope svi sindikati koji su sklopili i sam izvorni kolektivni ugovor. Slijedom toga smatra da su pravno nevaljale, dakle ništetne i nepostojeće Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. te ne postoji utuživa obveza pa niti ona uvećanja iznosa osnovice za plaću u javnim službama, odnosno i drugih usklađivanja plaća iz Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. U odnosu na pravnu narav, a podredno i pravnu valjanost Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., tuženica ističe da isti nisu bili na zakonit način sklopljen kolektivni ugovor, a sve iz razloga jer sklapanju kolektivnog ugovora nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu Zakona o radu, budući da poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, nego samo s predstavnicima određenih, pojedinačnih sindikata s područja za koje se kolektivni ugovor sklapa te da isti predstavnici sindikata nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata, niti su imenovani odlukom Gospodarsko – socijalnog vijeća. Dakle, tu se radi o sporazumu koji po svojoj pravnoj naravi predstavlja običan ugovor, a ne kolektivni ugovor kao ugovor radnog prava. Činjenica da se u pogledu ovih pravnih izvora ne bi radilo o kolektivnim ugovorima po svojoj pravnoj naravi, dovodila bi do toga da ne postoje odredbe s normativnim učinkom, odnosno pravna pravila kojim se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa, koja bi se neposredno i obvezno primjenjivala na sve zaposlene, pa tako i na tužiteljicu, pa se tužiteljica ne bi mogla pojaviti kao aktivno legitimirana potraživati prava iz navedenih pravnih izvora.

 

              2.2. Navod tužiteljice o tome da u članku III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. stoji da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna, iz čega tužiteljica smatra da osnovica za obračun plaća u javnim službama u utuženom razdoblju iznosi 5.415,37 kuna bruto, tuženica osporava u cijelosti. Ističe da se plaće u javnim službama uređuju Zakonom o plaćama u javnim službama i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama. Prema prijelaznim i završnim odredbama Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama, do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama primjenjuje se osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi 13. svibnja 2009. Na sjednici održanoj 29. prosinca 2016. Vlada Republike Hrvatske donijela je Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama, kojom je ista utvrđena u visini od 5.211,02 kune, te se primjenjuje od 01. siječnja 2017. Prethodno nije bilo drugačijeg kolektivnog ugovora zaključenog između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi kojim bi se utvrdila osnovica plaće u javnim službama, odnosno podredno drugačije odluke Vlade, te se primjenjivala osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. Svaki eventualni automatizam usklađivanja osnovice koji bi bio interpretiran na način da proizlazi iz Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. bio bi u izravnoj suprotnosti s odredbom članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama. Slijedom toga, sve do donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 29. prosinca 2016., u primjeni je bila osnovica za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.108,84 kune, prema Dodatku Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009.

 

              2.3. Tuženica je istaknula i prigovor zastare za sva novčana potraživanja iz tužbe za koja je, računajući od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog novčanog iznosa do datuma podnošenja tužbe sudu, protekao zastarni rok od 5 godina. Slijedom svega navedenoga, tuženica predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice, uz naknadu parničnog troška tuženici.

 

              3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju koja prileže spisu.

 

              4. Tužbeni zahtjev tužiteljice je u cijelosti osnovan.

 

              5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice kao bivše zaposlenice tuženice za isplatom razlike plaće za razdoblje od 01. siječnja 2016. do 31. siječnja 2017.

 

              6. Među strankama je sporna osnova tužbenog zahtjeva, kao i to je li potraživanje tužiteljice zastarjelo.

 

              7. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica, sud je izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju koja prileže spisu.

 

              8. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi sklopili su 23. studenog 2006. Sporazum  o  osnovici  za  plaće  u  javnim  službama (u daljnjem tekstu: Sporazum/06), kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaće u javnim službama za po 6 % u 2007., 2008. i 2009.

 

              9. Vlada  Republike Hrvatske i sindikati javnih službi sklopili su 13. svibnja  2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (u daljnjem tekstu: Dodatak/09), kojim su se suglasili da se danom potpisa istog sporazuma primjenjuje osnovica za izračun plaća za javne službenike i namještenike iz 2008. u  visini  od 5.108,84 kuna bruto, a od 1. siječnja 2010. osnovica za obračun plaća povećat će se za inflaciju mjerenu indeksom potrošačkih cijena u razdoblju od 1. srpnja do 31. prosinca 2009. (lipanj 2009. = 100), prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske. U članku III. Dodatka/09 dogovoren je način povrata osnovice, i to tako da u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili  više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto. Odredbama članaka  IV. i V. Dodatka/09 ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi usklađenja plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj.

 

              10. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi sklopili su 26. studenog 2011. Izmjene i dopune Dodatka/09 (u daljnjem tekstu: Izmjene/11), s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima toga sindikata parafirane. Odredbom članka III. Izmjena/11 ugovoreno je da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu  na  isto  razdoblje  prethodne  godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta  međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna  tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema. Odredbom članka IV. stavka 5. Izmjena/11 ugovoreno je da, za slučaj ako se do 31. prosinca 2012. ne ostvare pretpostavke  iz članka III. istih izmjena, Vlada se obvezuje da će korigirati osnovicu za obračun plaća u javnim službama, na način da će ista biti na razini koja odgovara utvrđenom paritetu između bruto plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi u Republici Hrvatskoj za cijelu 2008. na godišnjoj razini. Ciljani paritet iz 2008. odnosit će se na cijeli godišnji interval u 2012. Korekcija će se obaviti nakon što budu poznati  podaci  o  kretanju bruto plaća u privredi za cijelu 2012. na način da će do 31. ožujka 2013. biti  utvrđena  potrebna korekcija osnovice, a Vlada će od 01. travnja 2013. započeti isplatu uvećane osnovice sve do sljedeće promjene osnovice prema ovim izmjenama, što uključuje i isplatu razlike  temeljem  uvećanja  osnovice  od  01.  siječnja  2013. za  ustanovljenu korekciju. Odredbom članka VII. stavka 1. Izmjena/11 ugovoreno je da, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. do V. predmetnih izmjena i dopuna, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Ova odredba se primjenjuje od dana stupanja na snagu predmetnih izmjena i dopuna. Odredbom članka VII.c stavka 3. Izmjena/11 ugovoreno je da, ako se nešto plaća ili povećava „za mjesec“, onda se u prvom sljedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata ili povišica. Izmjene/11 usvojene su i u obliku arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Odredbom članka XI. stavka 4. Izmjena/11 ugovoreno je da se Dodatak/09 i Izmjene/11 smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina.

 

              11. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi su 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena/11 (u daljnjem tekstu: Vjerodostojno tumačenje/12), kojim je u članku 1. stavku 4. propisano da, budući da članak IV. stavak 5. Izmjena/11 utvrđuje eksplicitan rok, sporazumne strane utvrđuju da se odgoda utvrđena člankom VII. stavkom. 1. Izmjena/11 primjenjuje i u slučaju opisanom člankom IV. stavkom. 5.

 

              12. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi sklopili su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12, u daljnjem tekstu: TKU/12). Odredbom članka 51. stavka 4. TKU/12 propisano je da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak/09, te sve njegove izmjene i dopune, ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.

 

              13. Negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku (u daljnjem tekstu: DZS) trajao je neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno. DZS je 28. kolovoza 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi da je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a  isti  statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od 04. rujna 2015. DZS je 27. studenoga 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi da je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a isti pokazatelji su potvrđeni i procjenom DZS-a od 04. prosinca 2015. Aritmetička sredina navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi 2% (1,2% + 2,8% podijeljeno s 2).

 

              14. Vlada Republike Hrvatske je 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kuna bruto s primjenom od 01. siječnja 2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

 

              15. Među strankama je sporna pravna osnova potraživanja tužiteljice iz razloga jer tuženik Sporazum/06, Dodatak/09 i Izmjene/11 smatra pravno nevaljalima. Prema mišljenju ovoga suda, Izmjene/11 predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 39/09 i 124/09). Točan je navod tuženika da Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske nije potpisao Izmjene/11, ali je nejasno iz čega tuženik donosi zaključak da navedena okolnost utječe na obveze koje je Vlada Republike Hrvatske preuzela prema ostalim Sindikatima javnih službi koji su bili potpisnici navedenog dodatka. Naime, 12. prosinca 2012. sklopljen je TKU/12, koji tuženik ne osporava, a čiji je jedan od potpisnika i Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Člankom 51. stavkom 4. TKU/12 propisano je da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak/09, te sve njegove izmjene i dopune, ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Vlada Republike Hrvatske je kao potpisnik Sporazuma/06, Dodatka/09 i Izmjena/11 preuzela na sebe određene obveze kada nastupe sporazumom predviđene okolnosti, a to je dodatno potvrđeno od strane Vlade potpisom TKU/12 i Vjerodostojnog tumačenja/12. Vlada Republike Hrvatske, kao ni sindikati potpisnici navedenih dokumenata, nikada nisu osporavali pravnu valjanost istih, te su stoga u cijelosti neosnovani navodi tuženika da isti nisu pravno valjani.

 

              16. Iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revr-408/12 i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: U-III/3535/12 proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora. Tuženik nije tijekom postupka dokazao da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja. Štoviše, utvrđeno je da je taj sindikat parafirao Izmjene/11, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima. Niti jedan od potpisnika, a osobito Vlada Republike Hrvatske, u zakonom predviđenom postupku ni s čime nije osporavala valjanost Izmjena/11, te u skladu s time Izmjene/11 obvezuju tuženika, u čije ih je ime i za čiji račun sklopila Vlada Republike Hrvatske sa sindikatima javnih službi.  

 

              17. Iz istih razloga su neutemeljeni i prigovori tuženika da Izmjene/11 ne predstavljaju kolektivni ugovor radnog prava, već obični ugovor, a sve iz razloga jer je TKU/12, koji tuženik ne osporava, pravno osnažio Dodatak/09 i sve naknadne izmjene i dopune Sporazuma/06, pa tako i Izmjene/11.

 

              18. Neosnovan je i prigovor tuženika da Sporazum/06 i svi njegovi dodaci i izmjene ne mogu biti osnovica za povećanje plaća budući da se temeljem članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama osnovica može povećati samo kolektivnim ugovorom, a što navedeni dokumenti po mišljenju tuženika nisu, a sve iz razloga jer je sud utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o kolektivnim ugovorima. 

 

              19. Odredba čl. VII st. 1. Izmjena/11 propisuje da odgoda „uskladbe“ osnovice (ne i „povrata“ osnovice, regulirano u članku III. Izmjena/11) nastupa ako bi u nekom od razdoblja opisanim u člancima III. do V. bio zabilježen negativan rast BDP-a, pa je nužno odgovoriti koja su to razdoblja opisana u člancima III. do V. Izmjena/11 i je li u tim razdobljima zabilježen negativan rast BDP-a. Polazeći od sadržaja odredbi Izmjena/11 proizlazi da su u njima predviđena četiri razdoblja: 1.) razdoblje iz članka II. i članka IV. stavka 5., koje teče od sklapanja Izmjena/11 i traje do ispunjenja pretpostavki za povećanje osnovice temeljem članka III.; 2.) razdoblje iz članka III. koje teče od povećanja osnovice na iznos od 5.415,37 kuna i traje do sljedeće promjene prema članku IV. stavku 1.; 3.) razdoblje iz članka IV. stavka 1. do 3., koje teče od daljnjeg povećanja osnovice po čl. V. i 4.) razdoblje iz članka V. koje teče do kraja 2016. Odredba članka III. Izmjena/11, koja se odnosi i na „povrat osnovice“ se, prema njezinom sadržaju, počinje primjenjivati od mjeseca u kojem službena statistika ukaže na rast tromjesečnog BDP-a od 2% za dva tromjesečja uzastopno, i ona se primjenjuje do prve slijedeće promjene osnovice prema Izmjenama/11. Prosječan rast tromjesečnog BDP-a od 2 % za dva tromjesečja uzastopno zabilježen je 27. studenoga 2015. Odredba članka VII. određuje da se tim člankom utvrđuju „odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi iz dodatka odnosno izmjena i dopuna“, pa bi se prema sadržaju navedenog teksta dalo zaključiti da se ta odredba odnosi na sve odredbe Dodatka/09, odnosno Izmjena/11, međutim u stavku 1. te odredbe pojašnjeno je da se ta odredba odnosi na „uskladbu“ osnovice vezano uz članak IV., a uskladba osnovice se prema toj odredbi odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog BDP-a trajao, i ta uskladba (prema plaći u privredi) se primjenjuje od dana stupanja na snagu tih izmjena, a kada ta odredba govori o tromjesečnom negativnom rastu BDP-a, odredba članka III. spomenuta je samo kako bi se odredilo razdoblje na koje se odnosi zabilježen negativni rast BDP-a, sve opet vezano samo za ovu „uskladbu“ osnovice prema paritetu plaće u privredi, a ne i na „povrat“ osnovice u smislu članka III. Izmjena/11. Da je tome tako proizlazi iz Vjerodostojnog tumačenja/12 jer je tim tumačenjem u članku 1. izričito navedeno da se radi o nespornom zajedničkom tumačenju odredbe članka IV. u svezi sa člankom VII. Sporazuma/06, te je u nastavku tumačenja i pojašnjeno na koji način će se vršiti „uskladba“ osnovice plaće dogovorena člankom IV. stavkom 5. u svezi s člankom VII. stavkom 1. Izmjena/11.

 

              20. Osim toga, odredbom članka VII.c stavka 3. Izmjena/11 ugovoreno je da, ako se nešto plaća ili povećava „za mjesec“, onda se u prvom sljedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata ili povišica, a to znači da je razdoblje iz članka III., tj. druga faza započela od 01. prosinca 2015., jer su pretpostavke iz članka III. ispunjene u studenom 2015., budući da je prema statističkim podacima DZS-a od četvrtog tromjesečja 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, a pozitivni rast se nastavio kroz 2015., 2016. i 2017. godinu, a budući da u razdoblju iz članka III., koje je počelo teći u prosincu 2015. nije bilo negativnog rasta, onda logički nije moguće primijeniti odgodu uskladbe iz članka VII. stavka 1. Izmjena/11 jer se takva odgoda može primijeniti samo „ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježiti negativan rast u nekom od razdoblja opisanim u člancima III. do V.“. Pri tome se ističe da se i u članku VII.b, točkama 2., 3. i 8. Izmjena/11 pod „metodološkim pretpostavkama“, koristi pojam usklađivanja plaća sukladno članku IV. stavcima 1. do 3. Negativan rast BDP-a zabilježen je u razdoblju iz članka II. i članka IV. stavka 5. (prva faza), tj. u razdoblju od stupanja na snagu Izmjena/11 do kraja 2014. Taj negativni rast BDP-a (pad) konzumiran je kroz odgodu iz članka IV. stavka 5. Izmjena/11. Pojam „uskladbe“ iz članka VII. stavka 1. Izmjena/11 odnosi se na usklađivanju osnovice temeljem članka IV. stavaka 1. do 3. Izmjena/11, te predstavlja „usklađivanje pariteta“ između plaće u javnim službama i prosječne bruto plaće u privredi, kako je to i propisano u točki 3. preambule (treća faza) kao i u samom članku IV. stavcima 1. do 3. Izmjena/11. Iz navedenog proizlazi da su Izmjenama/11 Vlada Republike Hrvatske i sindikati dogovorili da se nakon povrata osnovice na razinu iz 2009. na iznos od 5.415,37 kn, daljnjim usklađivanjem osnovica za plaće u javnim službama dovede do ciljane cijene rada javnih službi u odnosu na onu prosječnu plaću u privredi Republike Hrvatske na razinu od 95:100., iz čega proizlazi zaključak da ostvarenje pretpostavki iz članka VII. stavka 1. Izmjena/11 nije preduvjet za primjenu članka III., odnosno za povrat osnovice na razinu iz 2009.

 

              21. Odredbom članka IV. stavka 5. Izmjena/11 Vlada Republike Hrvatske se obvezala povećati osnovicu plaće od 01. siječnja 2013., ako se do 31. prosinca 2012. ne ostvare pretpostavke iz članka III., na način što će provesti usklađenje bruto plaće u javnim službama sa bruto plaćom u privredi, a to su Vlada i sindikati javnih službi izričito i potvrdili Vjerodostojnim tumačenjem/12, kojim je u članku 1. stavku 1. izričito navedeno da je to nesporno i zajedničko tumačenje odredbi članka IV. u svezi članka VII. Dodatku/09, te su u članku 1. stavku 4. dodatno pojasnili da se odgoda iz članka VII. stavka 1. primjenjuje i u slučaju iz članka IV. stavka 5. Izmjena/11, dok je člankom 2. Vjerodostojnog tumačenja/12 utvrđeno da je BDP prethodno ostvario negativan rast od 4 tromjesečja, da se primjena članka IV. stavka 5. odgađa do 31. prosinca 2013. (tj. 4 tromjesečja), a Vlada Republike Hrvatske nije sukladno članku 2. Vjerodostojnog tumačenja i članku IV. stavku 5. Izmjena/11 povećala osnovicu nakon isteka 31. prosinca 2013., već je i dalje odgađala primjenu članka IV. stavka 5. tijekom 2014. i 2015., s obzirom da je od potpisivanja Vjerodostojnog tumačenja/12 zabilježeno još ukupno 8 tromjesečja negativnog rasta. Od donošenja Vjerodostojnog tumačenja/12 BDP je ostvario negativan rast od 8 uzastopnih tromjesečja (tj. ukupno 12 tromjesečja) pa se sukladno Vjerodostojnom tumačenju primjena članka IV. stavka 5. mogla odgoditi najkasnije do 31. prosinca 2015., a kako Vlada Republike Hrvatske nije postupila sukladno članku IV. stavku 5. nameće se zaključak da je za to razdoblje koristila pravo na odgodu usklađivanja iz članka VII. stavka 1. Izmjena/11.

 

              22. Budući da su se uvjeti za primjenu članka III. Izmjena/11 ispunili 27. studenoga 2015., dakle prije 31. prosinca 2015., osnovica plaće se sukladno članku III. Izmjena/11 povećala 27. studenoga 2015., tj. kada je došlo do rasta tromjesečnog BDP-a od 2% za dva tromjesečja uzastopno, s tim da se naglašava da odredbama Izmjena/11 nije ugovoreno da bi se činjenica negativnog rasta BDP-a od kraja 2011. do sredine 2014., nakon što je pad BDP-a već korišten radi odgode iz članka IV. stavka 5. mogla primijeniti i na razdoblje iz članka III. koje je počelo teći tek krajem 2015. i u kojem razdoblju nije bilo negativnog rasta BDP-a. Slijedom navedenog proizlazi da je negativan rast BDP-a od kraja 2011. do sredine 2014. korišten radi odgode povećanja osnovice temeljem članka IV. stavka 5. Izmjena/11, i to sukladno odredbama članaka 1. i 2. Vjerodostojnog tumačenja/12, te da se negativan rast BDP-a koji se koristio radi odgode povećanja osnovice sukladno članku IV. stavku 5. ne može primijeniti za razdoblje iz članka III. Izmjena/11, jer u tom razdoblju nije niti bilo negativnog rasta BDP-a, i jer je članak VII. stavak 1. Izmjena/11 relevantan samo za primjenu članka IV. stavka 5. Izmjena/11, tj. za odgodu „uskladbe“ pariteta osnovice plaća u javnim službama i plaće u privredi, a ne i za „vraćanje“ osnovice dogovoreno u članku III. Izmjena/11.

 

              23. Za nadodati je da je isto pravno shvaćanje u istovrsnom predmetu zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi broj: Rev 1111/2020-2, u kojoj je na pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni odgovorio da dan početka primjene uvećane osnovice iz članka III. u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe članka VII. stavka 1. Izmjena/11 za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast, od listopada 2011. do rujna 2014. (za 12. tromjesečja). Ispunjenje uvjeta iz članka III. nije preduvjet primjene članka IV., a ispunjenje uvjeta iz članaka III. i IV. nije preduvjet primjene članka V, a članka VII. na članke III. do V., na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječanj 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji). Prema tome, odredbom članka VII. Izmjena/11 nije odgođena primjena odredbe članka III. o „povratu“ osnovice, jer se odredba članka VII. Izmjena/11 odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (članak IV. i članak V. Izmjena/11).

 

              24. U odnosu na način primjene osnovice, a s obzirom da se plaće u javnim službama isplaćuju iz Državnog proračuna, te da ih tuženik ne obračunava sam, nego se to čini preko Centralnog obračuna plaća, do primjene navedene osnovice plaća nije moglo doći „automatizmom“, no propust Vlade Republike Hrvatske da donese odluku o visini osnovice za izračun plaća u javnim službama ne može ići na štetu tužiteljice. Naime, Vlada Republike Hrvatske sklopila je navedene pravne poslove, uključujući i Izmjene/11 u ime i za račun svih poslodavaca javnih službi , te je trebala osigurati sve materijalne i formalne pretpostavke da poslodavci, pa tako i tuženik, mogu ispuniti svoje obveze, uključujući i povećanje osnovice kada se za to ostvare uvjeti.

 

              25. Treba ukazati da su se prema članku 6. stavku 1. TKU/12, a kojim je potvrđena valjanost Dodatka/09, te svih njegovih izmjena i dopuna, stranke obvezale isti ugovor primjenjivati u dobroj vjeri. Prema stavku 2. istoga članka, ako zbog promjene okolnosti koje nisu postojale, niti su bile poznate u trenutku zaključenja ugovora, jedna od strana ne bi mogla neke od odredbi ugovora izvršavati ili bi joj to bilo izuzetno otežano, obvezala se da neće jednostrano prekršiti ugovor, već će drugoj strani predložiti njegovu izmjenu.

 

              26. Za nadodati je da je odredbom članka 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO) propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Prema odredbi članka 9. istoga zakona sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Prema odredbi članka 65. stavka 1. istoga zakona, vjerovnik je na temelju obveze ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je. Također, odredbom članka 342. stavka 1. istoga zakona propisano je da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

 

              26.1. Zbog svega naprijed navedenoga, evidentno je da Vlada Republike Hrvatske u konkretnom slučaju nije postupila po navedenim odredbama, koje kao opće odredbe obveznog prava valja primijeniti u ovom radnom sporu na temelju odredbe članka 8. stavka 4. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14,127/17 i 98/19). Zbog svega navedenoga, tužiteljici pripada pravo na to da joj se u utuženom razdoblju plaća obračuna i isplati po osnovici od 5.415,37 kuna bruto, a ne kako je to tuženica činila prema osnovici od 5.108,84 kuna.

 

              27. Slijedom navedenoga, sud je prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice te istoj dosudio potraživani iznos smatrajući da joj isti i pripada, a samu visinu tužbenog zahtjeva tuženica nije ni sporila.

 

              28. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29. ZOO-a.

 

              28.1. Za nadodati je da sukladno odredbama Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 138/20) i Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 10/17) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavni dio bruto dohotka (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak pa se na te iznose kamate ne obračunavaju. Takav pravni stav zauzeo je Vrhovni sud u svojoj odluci povodom izvanredne revizije u predmetu broj Revr-717/16-2 od 6. rujna 2017.

 

              29. Što se tiče istaknutog prigovora zastare od strane tuženice, sud ističe da je isti neosnovan iz razloga jer se prvi iznos koji tužiteljica potražuje odnosi na siječanj 2016., a koji iznos dospijeva 15. veljače 2016. S obzirom da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 3. veljače 2021. razvidno je da su svi utuženi iznosi unutar zastarnog roka od pet godina te niti jedan iznos nije u zastari.

 

              30. Prema odredbi članka 433.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP), kada utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto iznos.

 

              31. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao pod točkom I/ izreke presude.

 

              32. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1., a vezano uz članak 155. ZPP-a, budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u parnici. Sud je, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, kao potreban priznao tužiteljici trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku i to trošak sastava tužbe od 3. veljače 2021. u vrijednosti 75 bodova, prema prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – u daljnjem tekstu: OT), trošak sastava podneska od 5. svibnja 2021. u vrijednosti 75 bodova, prema Tbr. 8. toč. 1. OT, trošak sastava podneska od 8. svibnja 2023. u vrijednost 75 bodova, prema Tbr. 8. toč. 1. OT, trošak zastupanja na ročištu od 23. listopada 2023. u vrijednosti 75 bodova, prema Tbr. 9. toč. 1. OT, te trošak ročišta za objavu presude od 22. studenog 2023. u vrijednosti 37,5 bodova, prema Tbr. 9. toč. 3. OT, što ukupno iznosi 337,5 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću boda od 1,99 eura iznosi 671,63 eura. Sud je tužiteljici na navedeni iznos priznao i trošak PDV-a (25%) u iznosu od 167,91 eura, što čini ukupno priznati i dosuđeni trošak u iznosu od 839,54 eura.

 

              33. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

 

 

                                     Osijek, 22. studenog 2023.

 

                                                                                                                               SUTKINJA

                                                                                                                           Dubravka Čapelj,v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi  putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

 

Dostaviti:

1. Pun. tužiteljice

2. Tuženiku

Nakon pravomoćnosti

3. Porezna uprava Osijek