Poslovni broj: Usž-2143/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Arme Vagner Popović članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĆE iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica Ivana Dunger Dalbello, odvjetnica u Zagrebu, Đorđićeva 19, protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Zagreb, Radnička cesta 80, radi obračuna vodnog doprinosa, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1470/2021 od 17. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1470/2021 od 17. studenog 2023.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-325-08/18-03/143, urbroj: 517-07-2-2-21-4 od 14. siječnja 2021. te zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskih voda, Vodnogospodarske ispostave za mali sliv „Zrmanja-Zadarsko primorje“, klasa: UP/I-325-08/15-01/0293252, urbroj: 374-3401-2-18-10 od 19. siječnja 2018. kojim je tužiteljici utvrđena obveza plaćanja vodnog doprinosa za ozakonjenu, dovršenu, slobodnostojeću, manje zahtjevnu zgradu na lokaciji Sridnje kućice XVIII, k.[adresa], k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ukupnom iznosu od 7.325,64 kn.
3. U pravodobno podnesenoj žalbi tužiteljica u cijelosti osporava prvostupanjsku presudu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnome ističe da je sud bez obrazloženja odbio predložene dokaze, prvenstveno geodetsko vještačenje na okolnost utvrđivanja osnovice za obračun vodnog doprinosa. To stoga jer nije razvidno na temelju kojih su činjenica upravna tijela obvezu utvrdila za građevinu obujma 348,84 m[3] . Predlaže riješiti upravnu stvar u smislu žalbenih navoda te potražuje naknadu troškova za sastav žalbe i sudske pristojbe.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je pobijana prvostupanjska presuda pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka
7. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda osnovano je potvrđena pravilnost stajališta upravnih tijela prema kojem je tužiteljici kao investitorici u pravilno provedenom postupku utvrđena obveza plaćanja vodnog doprinosa za legaliziranu, dovršenu, slobodnostojeću, manje zahtjevnu zgradu na lokaciji Sridnje kućice XVIII, k.br.36, [adresa], k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u visini određenoj primjenom odredbe članka 2. stavka 2. Pravilnika o obračunu i naplati vodnog doprinosa („Narodne novine“, broj: 107/14., dalje: Pravilnik) te Uredbe o visini vodnog doprinosa („Narodne novine“, broj: 78/10, 76/11, 19/12 i 151/13, dalje: Uredba).
8. Odredbom članka 2. stavka 2. Pravilnika propisano je da se vodni doprinos obračunava po službenoj dužnosti, na temelju obrasca iskaza mjera za obračun vodnoga doprinosa (u daljnjem tekstu: obrazac IM), a dostavlja se Hrvatskim vodama u skladu s člankom 5. Uredbe.
9. U konkretnom slučaju nije sporno da je vodni doprinos obračunat za stambenu građevinu za povremeno stanovanje koja se nalazi u zoni A primjenom koeficijenta propisanog odredbom članka 4. Uredbe. Spisu predmeta priložen je obrazac IM iz kojeg proizlazi da je obujam predmetne građevine 348,84 m3. Isti je potpisan od strane projektanta ovlaštenog arhitekta CE koji je ujedno izradio i snimku izvedenog stanja za potrebe ozakonjenja predmetne građevine koje je prethodilo utvrđivanju obveze vodnog doprinosa te je u snimci izvedenog stanja od 31. svibnja 2013. naveden identični obujam građevine kao i u predmetnom obrascu IM. Obrazac IM uredno je dostavljen tužiteljici na potpis dana 5. siječnja 2018. uz upozorenje da ukoliko isti ne potpiše u ostavljenom roku, da će se postupak nastaviti i donijeti rješenje temeljem dokumentacije u spisu predmeta. Dakle, razvidno je kako je vodni doprinos obračunat sukladno citiranoj odredbi članka 2. stavka 2. Pravilnika, odnosno temeljem podataka navedenih u obrascu IM, slijedom čega nije osnovan prigovor tužiteljice kako nije razvidno temeljem čega je utvrđena osnovica za obračun vodnog doprinosa.
10. Odredbom članka 33. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) propisano je da stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Stoga je i po ocjeni ovog Suda, pravilno prvostupanjski upravni sud odbio predložene dokazne prijedloge tužiteljice jer se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez njihovog izvođenja, a na temelju ocjene ostalih izvedenih dokaza.
11. S obzirom da tužiteljica svojim žalbenim prigovorima nije dovela u pitanje pravilnost i zakonitost osporene presude, to nema mjesta usvajanju predmetne žalbe.
12. Budući da tužiteljica nije uspjela u upravnom sporu, osnovano je odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora pravilnom primjenom odredbe članka 79. stavak 4. ZUS-a. U smislu iste zakonske odredbe nije osnovan niti njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.
13. Slijedom svega navedenog trebalo je odlučiti temeljem odredbe članka 74. stavak 1. i odredbe članka 79. stavak 6. ZUS-a kao u izreci presude.
U Zagrebu 2. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić
