Poslovni broj: Usž-4447/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Arme Vagner Popović članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Nekretnine medija d.o.o., Split, Vrgoračka 1, kojeg zastupa opunomoćenik Vjekoslav Boban, odvjetnik u Splitu, Tršćanska 41, protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Split, Domovinskog rata 2, u predmetu radi provođenja komunalnog reda, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Splitu, broj Us I-1137/2024 od 18. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, broj Us I-1137/2024 od 18. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-363-04/24-1/14, urbroj: 2181/1- 10/03-24-2 od 25. ožujka 2024. i rješenja Grada Kaštela, klasa: UP/I-363-04/23-01/77, urbroj: 2181-4-08-03/2-24-4 od 13. veljače 2024. Rješenjem tuženika odbijena je žalba koju je tužitelj izjavio protiv prvostupanjskog rješenja kojim mu je naloženo uklanjanje svijetlećeg reklamnog panoa postavljenog bez odobrenja nadležnog tijela te je tužitelj upozoren na mogućnost izvršenja tog rješenja putem trećih osoba na trošak izvršenika kao i na to da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
2. Protiv ove presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Osporava stajalište prvostupanjskog suda prema kojem nije ovlašten ispitivati zakonitost osporenog rješenja u odnosu na prigovore tužitelja koji se odnose na zakonitost Odluke o reklamiranju na području grada Kaštela. Poziva se na odredbu članka 159. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima te smatra da je sud dužan odlučiti o tvrdnjama o nezakonitosti te s tim u vezi izuzeti od primjene odredbu općeg akta za koju nađe da nije u skladu sa zakonom. Poziva se na odredbu članka 104. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu te smatra da odlukom o komunalnom redu ili drugom odlukom Općinsko vijeće Grada Kaštela nije moglo odrediti uvjete za postavljanje reklamnog panoa na zemljištu bez zgrade ili građevine u vlasništvu privatne, fizičke ili pravne osobe. Smatra kako je u provedenom postupku i sporu pogrešno utvrđeno da predmetni reklamni pano nije građevina u smislu Zakona o gradnji jer prvostupanjski sud ničim nije obrazložio zbog čega smatra da pano nije nastao građenjem i nije s tlom povezan sklop izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda u smislu odredbe članka 3. stavka 1 točke 11. Zakona o gradnji. Poziva se na odredbu članka 2. stavka 1. točke 22. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima te smatra da se u konkretnom slučaju radi o građevini za čije uklanjanje nije nadležan Upravni odjel za komunalno redarstvo Grada Kaštela već eventualno Državni inspektorat. Navodi da je reklamni pano postavilo društvo Ventus Libero d.o.o., kao korisnik zemljišta i investitor u smislu Zakona o građevinskoj inspekciji, a komunalni redar naložio je uklanjanje vlasniku zemljišta koji u tom trenutku nije imao kontrolu nad njegovom gradnjom odnosno uklanjanjem niti je bez suglasnosti zakupnika bio ovlašten stupiti na predmetno zemljište. Napominje da je Ventus Libero d.o.o., podnio zahtjev radi izdavanja suglasnosti za postavljanje reklamnog panoa. Predlaže da Sud poništi prvostupanjsku presudu i potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 €.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost stajališta nadležnih tijela prema kojem je u pravilno i zakonito provedenom postupku tužitelju naloženo da ukloni svijetleći reklamni pano koji je postavljen bez odobrenja nadležnog tijela na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Presuda prvostupanjskog suda poziva se na odredbu članka 104. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj 68/18., 110/18. i 32/20.) prema kojoj se u svrhu uređenja naselja te uspostave i održavanja komunalnog reda od strane predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave donosi odluka o komunalnom redu kojom se propisuje uređenje naselja koja obuhvaća uređenje pročelja, okućnice i dvorišta zgrada u vlasništvu fizičkih ili pravnih osoba u dijelu koji je vidljiv površini javne namjene te uvjeta za postavljanje tendi, reklama, plakata, spomen ploča na građevinama i druge urbane opreme te klimatizacijskih uređaja, dimovodnih, zajedničkih antenskih sustava i drugih uređaja na tim zgradama koji se prema posebnim propisima grade bez građevinske dozvole i glavnog projekta.
6. Također se poziva na odredbu članka 3. stavka 1. Odluke o reklamiranju na području Grada Kaštela (Službeni glasnik Grada Kaštela, broj 11/15., 15/15., 3/16. 13/17 i 19/23.) kojom je propisano da se reklamni predmeti postavljaju na temelju odobrenja upravnog tijela nadležnog za gospodarenje gradskom imovinom kao i na odredbu stavka 2. ovog članka Odluke kojom je zabranjeno postavljanje reklamnih predmeta bez odobrenja.
7. Tužitelj žalbenim navodima osporava pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda prvenstveno iz razloga što taj sud nije kao prethodno pitanje ocijenio zakonitost Odluke o reklamiranju na području Grada Kaštela u dijelu u kojem je tom odlukom zabrana postavljanja reklama propisana i za građevinska zemljišta na kojima nije izgrađena zgrada odnosno građevina u vlasništvu privatne, fizičke ili pravne osobe. Smatra da je time prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba upravnog spora što je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke. Navedeni žalbeni navod nije osnovan.
8. Presudom prvostupanjskog suda tužitelj je pravilno upućen da postupak ocjene zakonitosti općeg akta može pokrenuti pred ovim sudom ukoliko smatra da je opći akt protivan odredbama mjerodavnog zakona.
9. Pritom pozivanje tužitelja na odredbu članka 159. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.) nije primjenjivo na konkretnu situaciju budući da se ova odredba odnosi na situaciju kada prvostupanjski sud smatra da opći akt odnosno pojedina njegova odredba nije u suglasnosti sa zakonom, a ne na situaciju kada stranka smatra da opći akt ili njegova pojedina odredba nije sukladan zakonu.
10. Tužitelj osporava i nadležnost komunalnog redara za postupanje u predmetnoj situaciji, međutim, žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost ocjene prvostupanjskog suda prema kojem je komunalni redar donio prvostupanjsko rješenje u okviru svojih nadležnosti. Pri tome se prvostupanjski sud pozvao na odredbu članka 50. Odluke o reklamiranju na području Grada Kaštela kojom je propisano da nadzor nad provedbom te odluke provodi komunalno redarstvo Grada Kaštela kao i na odredbu članka 68. Odluke o komunalnom redu (Sl. glasnik Grada Kaštela, broj 13/19., 26/22. i 19/23) kojom su propisane ovlasti komunalnog redara u obavljanju nadzora.
11. Nije osnovan ni žalbeni razlog kojim tužitelj ukazuje da iako je vlasnik predmetnog zemljišta predmetni reklamni pano nije on postavio već ga je postavilo društvo Ventus Libero d.o.o., kojem je kao investitoru trebalo i biti naloženo uklanjanje panoa i to iz razloga što se održavanje komunalnog reda prvenstveno odnosi na vlasnike a tužitelj niti ne dovodi u sumnju da je vlasnik predmetne nekretnine.
12. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog Suda, ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda žalbom pobija, zbog čega je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 29. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić
