Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-79/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice BF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Martina Alagić, odvjetnica u Vukovaru, J.J. Strossmayera 14C, protiv ovršenika TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Antun Babić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Babić i Babić iz Zagreba, Lička 31, radi ovrhe na novčanoj tražbini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Ovr-1748/2023-2 od 16. studenog 2023., 29. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika TF, kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Ovr-1748/2023-2 od 16. studenog 2023., izvan žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24).

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem o ovrsi je na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne sudske odluke – presude Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovcima, poslovni broj Pn-125/15 od 29. lipnja 2016., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditeljice u iznosu od 32.207,62 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 29. lipnja 2016., kao i radi naplate troškova ovršnog postupka zajedno s pripadajućim zateznim kamatama počevši od donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, određena predložena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika na svim računima i oročenim novčanim sredstvima ovršenika u svim bankama, i to prijenosom sredstava za koje je određena ovrha i prijenosom novčanog iznosa troškova ovršnog postupka (točka I. izreke), kojim rješenjem se ovrhovoditeljici ujedno i odmjeravaju troškovi u iznosu od 806,40 eura (točka II. izreke).

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi žali se ovršenik ne navodeći određeno žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ), s time da žalbenim navodima određeno upire na povredu odredbe čl. 50. st. 1. toč. 1., 3., 7., 9. i 10. OZ-a. Predlaže pobijano rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku zajedno s pripadajućim PDV-om u ukupnom iznosu od 625,00 eura te naknadu troška sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 184,27 eura.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditeljica ističe da je žalba ovršenika neosnovana, a prvostupanjska odluka zakonita i pravilna. Predlaže žalbu odbiti.

4. Žalba ovršenika nije osnovana.

5. Ovaj sud je primjenom odredbe čl. 50. st. 5. OZ-a ispitao pobijanu odluku u odnosu na razloge iz st. 1. toč. 1., 3. i 5. istog članka, kao i u odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede ovršnog postupka kada se na njih tako pazi prema odredbama Zakona o parničnom postupku te je ocijenio da ne postoji niti jedan od razloga na koje se pazi po službenoj dužnosti, a koji bi doveli u pitanje opstojnost pobijanog rješenja o ovrsi.

6. Ovršenik žalbenim navodima osporava aktivnu legitimaciju ovrhovoditeljice, upirući na to da je u ovršnoj ispravi kao tužiteljica navedena VF, a ne ovrhovoditeljica koja, kao zakonska nasljednica, kći pokojne ZF, ne može naslijediti potraživanje svoje prednice iz predmetne ovršne isprave, kao naknadno pronađenu imovinu, u situaciji u kojoj se ovrhovoditeljica odrekla prava na nasljeđivanje iza smrti svoje majke, dok se njezin brat NF prihvatio nasljedstva koje mu pripada temeljem zakona, pri čemu žalbenim navodima tvrdi i to da potraživanje umrle ZF iz ovršne isprave, ne čini njezinu ostavinsku imovinu iz razloga što je ostaviteljica za svoga života navedeno potraživanje ustupila SF koji je od ovršenika prinudnim putem naplatio to potraživanje, iz čega proizlazi da navedeno potraživanje u trenutku smrti prednica ovrhovoditeljice, nije činilo njezinu ostavinsku imovinu, a ovršna isprava je izgubila svoju djelotvornost jer je jednom već izvršena po drugom ovrhovoditelju (FF), s time da je trenutkom prinudne naplate potraživanja od strane SF, za ovršenika tražbina prestala ispunjenjem, neovisno o tome što je ovršenik protiv SF ishodio pravomoćnu sudsku odluku kojom je ovrha u kojoj je predmetna tražbina prisilno naplaćena, proglašena nedopuštenom.

7. Postupak u ovom predmetu pokrenut je prijedlogom ovrhovoditeljice za ovrhu od 3. studenog 2023., po svim računima i oročenim novčanim sredstvima ovršenika u svim bankama, na temelju ovršne isprave - pravomoćne i ovršne sudske odluke – presude Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovcima, poslovni broj Pn- 125/15 od 29. lipnja 2016., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditeljice u iznosu od 32.207,62 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka.

8. Iz stanja spisa kao nesporno proizlazi da je u navedenoj ovršnoj ispravi (presudi Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovcima, poslovni broj Pn-125/15 od 29. lipnja 2016.), kao vjerovnik označena pravna prednica ovrhovoditeljice, majka VF, koja je za svoga života navedeno potraživanje ustupila SF, koji je od ovršenika predmetno potraživanje u cijelosti naplatio prisilnim (ovršnim) putem, nakon čega je ovršenik protiv SF ishodio pravomoćnu sudsku odluku kojom je ovrha u kojoj je predmetna tražbina prisilno protiv njega naplaćena, proglašena nedopuštenom.

9. Iz stanja spisa kao nesporno proizlazi i to da je nakon tako naplaćene tražbine i ishođenja odluke kojom je ovrha proglašena nedopuštenom (u kojoj je SF prisilno od ovršenika naplatio cjelokupno potraživanje proizašlo iz iste ovršne isprave na kojoj ovrhovoditeljica temelji prijedlog za ovrhu u ovome postupku), prednica ovrhovoditeljice umrla, nakon čega je u odnosu na tražbinu koja je predmetom sporne ovršne isprave (presude Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovcima, poslovni broj Pn-125/15 od 29. lipnja 2016.), javni bilježnik Vojislava Ore iz Vukovara, kao sudski povjerenik Općinskog suda u Vukovaru, donio rješenje poslovni broj O-686/2023 od 19. listopada 2023. (koje je oglašeno pravomoćnim s istim datumom), kojim je navedeno novčano potraživanje, kao naknadno pronađenu ostavinsku imovinu, na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza pok. VF, na osnovi Zakona o nasljeđivanju te ponovo uzetih nasljedničkih izjava, rasporedio ovrhovoditeljici, kćeri ostaviteljice.

10. Kako se, dakle, u konkretnom slučaju radi o tražbini koja za ovrhovoditeljicu, proizlazi iz pravomoćne i ovršne sudske odluke, kao ovršne isprave, u kojoj ovršnoj ispravi je kao vjerovnik označena njezina pravna prednica, majka VF, a koja tražbina je kao naknadno pronađena imovina ostaviteljice, pravomoćno raspoređena ovrhovoditeljici, to je i po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odredio predloženu ovrhu.

11. U odnosu na žalbene razloge kojima ovršenik u žalbi prigovora aktivnoj legitimaciji ovrhovoditeljice (uz tvrdnju da je predmetna tražbina za života pravne prednice ovrhovoditeljice ustupljena trećoj osobi, tako da istu ovrhovoditeljica nije mogla naslijediti te da se ovrhovoditeljica odrekla prava na nasljeđivanje iza smrti svoje majke), prigovarajući i tome da je trenutkom prinudne naplate potraživanja od strane drugog ovrhovoditelja SF, za ovršenika tražbina prestala, valja navesti da isti sadržajno predstavljaju tzv. opozicijski prigovor u okviru žalbenih razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. OZ-a, o kojima ovaj sud nije ovlašten odlučivati, budući se radi o žalbenim razlozima o kojima sukladno čl. 52. OZ-a odlučuje prvostupanjski sud.

12. Temeljem navedenog, valjalo je o žalbi ovršenika odlučivati izvan navedenih žalbenih razloga (čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. OZ-a), s time da je sud prvog stupnja zaključkom poslovni broj Ovr-1748/2023-12 od 5. siječnja 2024., iz navedenih žalbenih razloga već uputio ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

13. U odnosu na žalbene navode ovršenika kojima upire na to da je ovršna isprava izgubila svoju djelotvornost jer je jednom već izvršena po drugom ovrhovoditelju (SF), valja odgovoriti da činjenica da je predmetno potraživanje ranije isplaćeno trećoj osobi (te da je time eventualno prestalo ispunjenjem), ne čini prijedlog ovrhovoditeljice za ovrhu u ovom postupku neosnovanim.

14. Naime, prije svega, treba reći da u situaciji u kojoj je ovršenik protiv SF ishodio pravomoćnu sudsku odluku kojom je ovrha u kojoj je predmetna tražbina prisilno protiv njega naplaćena, proglašena nedopuštenom, u takvoj situaciji ovršeniku pripada pravo tražiti od SF naknadu štete u skladu s odredbom čl. 56. OZ-a, a u slučaju da nisu ispunjeni uvjeti za naknadu štete u smislu naprijed navedene odredabe, tražiti vraćanje dobivenog novčanog iznosa tužbom u parničnom postupku na temelju odredbe čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23).

15. S obzirom na navedeno, dokle god ovršeniku pripada pravo tražiti vraćanje iznosa naplaćenog po osnovi iste ovršne isprave, do tada postoji i obveza na vraćanje tog iznosa, pa se ne može smatrati da je takvo potraživanje prestalo (isplatom novčanog iznosa SF). Što pak znači, da bi se u konkretnom slučaju potraživanje moglo smatrati ispunjenim naplaćenim iznosom, tek u slučaju da ovršenik izjavi da se odriče prava na traženje vraćanja naplaćenog iznosa od SF ili da je ovršeniku prestalo pravo zahtijevati ispunjenje obveze vraćanja iznosa, tako da činjenica da je predmetno potraživanje ovršenik prethodno isplatio SF, suprotno žalbenim prigovorima ovršenika, ne utječe na opstojnost same ovršne isprave, niti je ona time izgubila svoju djelotvornost.

16. Kako je prvostupanjski sud predmetnu ovrhu odredio na temelju ovršne isprave koja je podobne za ovrhu, kako nije utvrđeno niti postojanje žalbenih razloga na koje temeljem odredbe čl. 50. st. 5. OZ-a ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi (izvan žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. OZ-a) te odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja pod točkom I.

17. Ovršenik u žalbi ničime ne osporava osnovanost niti visinu odmjerenih troškova ovršnog postupka, a kako ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a), stoga se i odluka o troškovima postupka, nalazi pravilnom i zakonitom, u skladu s odredbom čl. 14. st. 4. OZ-a.

18. Kako ovršenik nije uspio sa žalbom, zahtjev ovršenika za naknadom troška žalbenog postupka je temeljem čl. 166. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a, te čl. 21. st. 1. i 14. st. 5. OZ-a, odbijen kao neosnovan (točka II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

U Zagrebu 29. svibnja 2025.

Sutkinja:

Roberta Pandža