Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-1807/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Bas - Commerc d.o.o., Jesenice, Poljička cesta Krilo 27, OIB: 80216269814, kojeg zastupa punomoćnik Ante Mioč, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 35, protiv ovršenice Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, radi ovrhe na novčanoj tražbini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-3062/2024-10 od 28. studenog 2024., 29. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba ovrhovoditelja Bas - Commerc d.o.o. i ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-3062/2024-10 od 28. studenog 2024. te se predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-3062/2024- 10 od 28. studenog 2024., odbijen je prijedlog za ovrhu od 10. siječnja 2024., kao neosnovan.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ). Predlaže pobijanu odluku preinačiti u skladu sa žalbenim navodima, podredno pobijanu odluku ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

3. Žalba ovrhovoditelja je osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje prvostupanjskog suda, kao i postupak koji mu je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 381. ZPP-a.

5. Sud prvog stupnja odbija prijedlog ovrhovoditelja za ovrhu, pozivom na praksu Vrhovnog sud Republike Hrvatske (konkretno pozivom na presudu broj Rev-78/2019 od 30. siječnja 2019.), vezano za pravilnost određivanja osnovice za obračun zateznih kamata na dan 1. travnja 1994., kao početnog datuma izmjene metode obračuna zateznih kamata (prijelaz iz konformne metode obračuna na proporcionalnu metodu obračuna - bez daljnjeg pripisa kamate glavnici za potrebe utvrđivanja osnovice za daljnji obračun kamata), s obrazloženjem da sud nije mogao prihvatiti uračunavanje izvršeno na temelju ovrhovoditeljevog obračuna zateznih kamata, a da prijedlogu niti djelomično nije bilo moguće udovoljiti, jer da sudu nije poznato koliko bi ovršenik dugovao ovrhovoditelju primjenom proporcionalne metode obračuna kamata.

6. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je ovršnom ispravom temeljem koje ovrhovoditelj predlaže odrediti predmetnu ovrhu - presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-328/2014 od 26. veljače 2015., koja je ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-328/2014 od 27. ožujka 2015., rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-328/2014 od 27. svibnja 2015. i rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-328/2014 od 8. lipnja 2015. te preinačena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž- 3695/2019 od 6. veljače 2020., naloženo ovršenici platiti predniku ovrhovoditelja FOTO-GETALDUS d.o.o. iznos od 30.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 18. listopada 1992. pa do isplate te naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 17.887,80 kuna, sve u roku od osam dana (list 5-32 spisa)

7. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi i to da je Ugovorom o ustupu potraživanja sklopljenom 24. srpnja 2015. i ovjerenom 17. rujna 2015. kod javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba pod brojem OV-13893/15, FOTO-GETALDUS d.o.o. ustupio ovrhovoditelju svoje potraživanje iz naprijed navedene ovršne isprave (list 33-35 spisa), da je ovrhovoditelj 24. studenog 2023. istu ovršnu ispravu sukladno odredbi čl. 209. OZ-a podnio Financijskoj agenciji na izravnu naplatu (list 40-41 spisa), da je Financijska agencija vratila ovrhovoditelju osnovu za plaćanje iz razloga jer je prema izračunu Financijske agencije i podacima o uplati i prijeboju, dug po osnovi za plaćanje naplaćen u cijelosti (list 48 spisa), da se Financijska agencija dopisom od 31. srpnja 2020. očitovala na prigovor ovrhovoditelja o načinu obračuna zateznim kamata, u kojem dopisu navodi da je prevladavajuća praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske da od 1. travnja 1994. glavnica za obračun kamata ostaje glavnica osnovnog duga, a ne ona uvećana obračunatim kamatama na dotadašnji način - pripisivanjem dospjelih kamata na glavnicu (list 45-47 spisa), da je ovrhovoditelj nakon toga na temelju gore navedene ovršne isprave, 10. siječnja 2024. podnio sudu prijedlog za ovrhu na novčanoj tražbini po računima ovršenika, prilažući uz prijedlog za ovrhu obračun potraživanja prema kojem je dosadašnjim uplatama ovršenica podmirila samo dio duga, tako da po osnovi neplaćenih zateznih kamata na dan 16. listopada 2023., ovrhovoditelju još duguje iznos od 473.437,13 eura.

8. Žalbenim navodima ovrhovoditelj upire na to da je početna vrijednost tražbine od 30.000,00 HRD u vrijeme kada je obveza nastala, neusporedivo viša od iznosa koji ovrhovoditelj potražuje predmetnom ovrhom, pri čemu se vezano za metodu obračuna zateznih kamata poziva na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. studenog 2019. (Su- IV-56/19-15), upirući i na dostavljeni obračun kamata koji je sačinio ovlašteni sudski vještak Mladen Bačić, koji je ovrhovoditelj priložio uz prijedlog za ovrhu te na činjenicu da ovršenik u konkretnom slučaju nije prigovorio visini i načinu obračuna kamata.

9. U žalbenom stupnju postupka, dakle, sporno je pitanje metode obračuna kamata u ovršnom prijedlogu ovrhovoditelja od 10. siječnja 2024., odnosno što čini osnovicu za obračun kamata od 1. travnja 1994., a što prije toga i po kojoj se metodi obračunavaju zatezne kamate te posljedično tome, može li ovrhovoditelj osnovano zatražiti ovrhu temeljem vlastitog obračuna kamata koji je po stavu ovršnog suda pogrešan.

10. Po mišljenju ovoga suda drugog stupnja, u pravu je ovrhovoditelj kada osporava zakonitost pobijanog rješenja, imajući u vidu da u situaciji kada ovrhovoditelj visinu potraživanja čije ostvarenje traži predmetnom ovrhom, dokazuje izračunom zateznih kamata dostavljenim uz prijedlog za ovrhu, u takvoj situaciji, ukoliko je po stavu ovršnog suda takav obračun kamata sporan (a time i sama tražbina ovrhovoditelja), tada je na ovršnom sudu da utvrdili i ocijeni - je li ukupna tražbina ovrhovoditelja pravilno obračunata te je li izvršenim uplatama podmirena ili nije.

11. Naime, iz sadržaja predmetnog spisa i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da ovrhovoditelj prijedlogom za ovrhu od 10. siječnja 2024., radi naplate novčane tražbine koju je naznačio u iznosu od 473.437,13 eura, predlaže odrediti ovrhu na novčanim sredstvima ovršenice, na temelju pravomoćne i ovršne presude (presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-328/2014 od 26. veljače 2015., ispravljene rješenjima istoga suda, poslovni broj P-328/2014 od 27. ožujka 2015., P- 328/2014 od 27. svibnja 2015. i P-328/2014 od 8. lipnja 2015., koja je preinačena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Pž-3695/2019-3 od 6. veljače 2020.), prilažući uz prijedlog za ovrhu obračun potraživanja prema kojem je ovršenica dosadašnjim uplatama podmirila samo dio duga, tako da duguje ovrhovoditelju još iznos od 473.437,13 eura (po osnovi neplaćenih zateznih kamata na dan 16. listopada 2023.).

12. Dakle, ovrhovoditelj raspolaže ovršnom ispravom - ovršnom sudskom odlukom koja glasi na ispunjenje novčane tražbine, pri čemu u konkretnom slučaju ovršni zahtjev usmjerava na ispunjenje tražbine koja se odnosi na isplatu razlike neisplaćenih zateznih kamata u iznosu od 473.437,13 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od podnošenja prijedloga za ovrhu (10. siječnja 2024.) pa do isplate (kako je to navedeno u prijedlogu za ovrhu).

13. Ovrhovoditelj u ovom sudskom postupku (podnošenjem prijedloga za ovrhu), pokušava ostvariti novčanu tražbinu koja se odnosi na potraživanje proizašlo iz pravomoćne i ovršne sudske odluke (ovršne isprave), čiju visinu dokazuje priloženim izračunom zateznih kamata, a koju Financijska agencija u postupku izravne naplate prethodno nije izvršila (iz razloga jer je prema izračunu Financijske agencije i podacima o uplati i prijeboju, dug po osnovi za plaćanje naplaćen u cijelosti), pri čemu ovrhovoditelj, dostavljajući uz zahtjev za izravnu naplatu i prijedlog za ovrhu specifikaciju potraživanja proizašlog iz naprijed opisane ovršne isprave, očito drži da ima pravo na naplatu upravo tako specificiranog potraživanja. .

14. Iz svega navedenog slijedi da Financijska agencija, ali isto tako i ovršni sud, različito tumače ovršnu ispravu, tj. osnovu za plaćanje, u odnosu na utvrđivanje visine potraživanja kako to čini ovrhovoditelj.

15. Po stavu ovoga suda, zaključak suda prvog stupnja po kojem (istovjetno kao i Financijska agencija), ne prihvaća uračunavanje izvršeno na temelju ovrhovoditeljevog obračuna zateznih kamata, radi čega ujedno smatra spornom visinu tražbine čije ostvarenje se traži predmetnom ovrhom („jer da sudu nije poznato koliko bi ovršenik dugovao ovrhovoditelju primjenom proporcionalne metode obračuna kamata“), ne predstavlja razlog zbog kojeg bi prijedlog za ovrhu bilo moguće cijeniti neosnovanim.

16. Pored navedenog, u vezi s načinom obračuna kamata, pravilno ovrhovoditelj žalbenim navodima upućuje na prihvaćeno pravno shvaćanje na sedmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. studenoga 2019., koje glasi: "Primjenom dopuštenog složenog (konformnog) kamatnog računa (koji podrazumijeva pripisivanje dospjelih kamata glavnici) tako obračunate zatezne kamate u trenutku prijelaza na drugi način obračuna kamata (od 1. travnja 1994.) postale su sastavni dio glavnice, stoga je tako uvećana glavnica osnovica za obračun daljnjih zateznih kamata primjenom proporcionalne metode" , na koje pravno shvaćanje se poziva i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev-887/2021- 4 od 23. veljače 2022., u kojoj odluci naglašava „da je potpuno prihvatljivo i jedino smisleno, a radi očuvanja glavnice, u prijelaznom razdoblju (do 31. ožujka 1994.), obračunate kamate pripisati glavnici i odrediti da se na tako novu formiranu osnovicu (glavnicu s pripisanim dospjelim zateznim kamatama), obračunavaju zatezne kamate“.

17. U konkretnom slučaju, sud prvog stupnja za predmetnu tražbinu nije ocijenio je li pravilan obračun kamata do 1. travnja 1994. i nakon toga, kao niti je li pravilno izvršeno uračunavanje izvršenih isplata (navedenih u prijedlogu za ovrhu) te je li ovršni prijedlog postavljen u skladu s naprijed izraženim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odnosno radi li se, eventualno, o tome da je ovrhovoditelj u ovršnom prijedlogu tražio nepripadno uvećane iznose dospjelih, a uplatama nepodmirenih zateznih kamata.

18. Pri tome je za naglasiti da je odredbom čl. 20. st. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23,155/23 i 36/24), propisano da Vrhovni sud Republike Hrvatske, između ostalog, osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost u njegovoj primjeni, u skladu s kojim načelom ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje izraženo u ranije citiranoj odluci VSRH poslovni broj Rev-877/2021-4 od 23. veljače 2022., kao i pravno shvaćanje koje je prihvaćeno na sedmoj sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 21. studenoga 2019.

19. Prvostupanjski je sud, stoga, prilikom odlučivanja o podnesenom prijedlogu za ovrhu, prethodno trebao utvrditi visinu potraživanja ovrhovoditelja, pri tome poštujući ranije navedeno pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ali i zakonski red uračunavanja izvršenih uplata (navedenih u prijedlogu za ovrhu) propisan odredbom čl. 172. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/,23 dalje: ZOO), prema kojoj se odredbi, ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica, pri čemu, što se tiče uračunavanja uplata kojima se podmiruju zatezne kamate, valja voditi računa o redu uračunavanja istorodnih obveza propisanog odredbom čl. 171. st. 2. ZOO-a, a prema kojoj se obveze namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje, dakle u konkretnom slučaju, namiruju se prvo najstarije dospjele zatezne kamate.

20. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud nije utvrđivao, niti ocjenjivao - je li ukupna tražbina ovrhovoditelja pravilno obračunata te je li izvršenim uplatama tražbina podmirena ili ne, činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno, zbog čega je temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, žalbu ovrhovoditelja valjalo uvažiti, a prvostupanjsko rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak u kojem će ponovno ocijeniti prijedlog za ovrhu na novčanoj tražbini ovršenika u skladu s navodima iz ovoga rješenja, vodeći računa o gore izraženom shvaćanju, i u tom smislu upotpuniti činjenično stanje te potom, o prijedlogu ovrhovoditelja donijeti novu, na zakonu utemeljenu, odluku.

U Zagrebu 29. svibnja 2025.

Sutkinja:

Roberta Pandža