Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1946/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje dr. sc. Sanje Zagrajski, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Anđele Bošković Rajković i sutkinje Katice Krajnović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Vlatka Juričić Pizzul, odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Kristijan Lanča i Vlatka Juričić Pizzul iz Opatije, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB: 53056966535, koga zastupa punomoćnik Josip Grošeta, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina i Grošeta d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-200/2023-7 od 7. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se djelomično odbija kao neosnovana i djelomično uvažava kao osnovana pa se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P- 200/2023-7 od 7. listopada 2024.

a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod toč. I., II., III. i IV. izreke i u dijelu pod toč. V. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka do iznosa od 2.250,11 Eura,

b) preinačuje u pobijanom dijelu pod toč. V. izreke kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka te se zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan preko iznosa od 2.250,11 Eura do iznosa od 3.241,16 Eura, odnosno za iznos od 991,05 Eura.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe čl. 2 Ugovora o [broj kredita], sklopljenog između tužitelja DB u svojstvu korisnika kredita i tuženika "Raiffeisenbank Austria" d.d. Zagreb kao kreditora dana 18. lipnja 2007. godine, koji ugovor je potvrđen od strane Javnog bilježnika Vesne Ćuzele iz Rijeke dana 21. lipnja 2007. pod brojem OV-13199/07, u dijelu u kojem sadržava utvrđenje da je redovna kamatna stopa od 5,20% godišnje promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, a koji dio odredbe glasi: ''...promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.''

II. Nalaže se tuženiku "RAIFFEISENBANK AUSTRIA" d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 isplatiti tužitelju DB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 752,85 Eur zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na:

- iznos od 10,68 Eur na dan dospijeća 30.11.2007.g.

- iznos od 10,54 Eur na dan dospijeća 31.12.2007.g.

- iznos od 10,64 Eur na dan dospijeća 31.01.2008.g.

- iznos od 10,66 Eur na dan dospijeća 29.02.2008.g.

- iznos od 10,74 Eur na dan dospijeća 31.03.2008.g.

- iznos od 10,38 Eur na dan dospijeća 30.04.2008.g.

- iznos od 15,72 Eur na dan dospijeća 31.05.2008.g.

- iznos od 15,77 Eur na dan dospijeća 30.06.2008.g.

- iznos od 15,35 Eur na dan dospijeća 31.07.2008.g.

- iznos od 15,21 Eur na dan dospijeća 31.08.2008.g.

- iznos od 15,23 Eur na dan dospijeća 30.09.2008.g.

- iznos od 16,30 Eur na dan dospijeća 31.10.2008.g.

- iznos od 15,33 Eur na dan dospijeća 30.11.2008.g.

- iznos od 16,20 Eur na dan dospijeća 31.12.2008.g.

- iznos od 16,18 Eur na dan dospijeća 31.01.2009.g.

- iznos od 16,07 Eur na dan dospijeća 28.02.2009.g.

- iznos od 25,60 Eur na dan dospijeća 31.03.2009.g.

- iznos od 25,37 Eur na dan dospijeća 30.04.2009.g.

- iznos od 24,63 Eur na dan dospijeća 31.05.2009.g.

- iznos od 24,01 Eur na dan dospijeća 30.06.2009.g.

- iznos od 23,82 Eur na dan dospijeća 31.07.2009.g.

- iznos od 23,72 Eur na dan dospijeća 31.08.2009.g.

- iznos od 23,40 Eur na dan dospijeća 30.09.2009.g.

- iznos od 22,95 Eur na dan dospijeća 31.10.2009.g.

- iznos od 22,97 Eur na dan dospijeća 30.11.2009.g.

- iznos od 22,92 Eur na dan dospijeća 31.12.2009.g.

- iznos od 22,97 Eur na dan dospijeća 31.01.2010.g.

- iznos od 22,58 Eur na dan dospijeća 28.02.2010.g.

- iznos od 22,72 Eur na dan dospijeća 31.03.2010.g.

- iznos od 22,31 Eur na dan dospijeća 30.04.2010.g.

- iznos od 22,14 Eur na dan dospijeća 31.05.2010.g.

- iznos od 23,23 Eur na dan dospijeća 30.06.2010.g.

- iznos od 22,57 Eur na dan dospijeća 31.07.2010.g.

- iznos od 23,08 Eur na dan dospijeća 31.08.2010.g.

- iznos od 22,41 Eur na dan dospijeća 30.09.2010.g.

- iznos od 21,56 Eur na dan dospijeća 31.10.2010.g.

- iznos od 22,16 Eur na dan dospijeća 30.11.2010.g.

- iznos od 22,96 Eur na dan dospijeća 31.12.2010.g.

- iznos od 21,70 Eur na dan dospijeća 31.01.2011.g., po stopi koja za period do 31.12.2007. iznosi 15%, od 1.1.2008. do 30.6.2011. iznosi 14%, od 01.07.2011. do 31.7.2015. iznosi 12%, od 1.8.2015. do 31.12.2015. iznosi 8,14%, od 1.1.2016. do 30.6. 2016. iznosi 8,05%, od 1.7.2016. do 31.12.2016. iznosi 7,88%, od 1.1.2017. do 30.6.2017. iznosi 7,68%, od 1.7.2017. do 31.12.2017. iznosi 7,41%, od 1.1.2018. pa nadalje iznosi 7,09%, a za slučaj izmjene po stopi u visini zakonske zatezne kamate po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29 st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), koja je jednaka uvećanju prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe čl. 7 Ugovora o [broj kredita], sklopljenog između tužitelja DB u svojstvu korisnika kredita i tuženika "Raiffeisenbank Austria" d.d. Zagreb kao kreditora dana 18. lipnja 2007. godine, koji ugovor je potvrđen od strane Javnog bilježnika Vesne Ćuzele iz Rijeke dana 21. lipnja 2007. pod brojem OV-13199/07, kojom su glavnica i povrat obveza vezani uz valutu švicarski franak (CHF) u dijelu koji glasi:"... po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća...".

IV. Nalaže se tuženiku "RAIFFEISENBANK AUSTRIA" d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 isplatiti tužitelju iznos od 3.021,06 Eur zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na:

- iznos od 0,32 Eur na dan dospijeća 31.07.2007.g. ;

- iznos od 1,32 Eur na dan dospijeća 31.08.2007.g.;

- iznos od 0,33 Eur na dan dospijeća 30.11.2007.g.;

- iznos od 2,85 Eur na dan dospijeća 31.01.2008.g.;

- iznos od 4,80 Eur na dan dospijeća 29.02.2008.g.,

- iznos od 8,14 Eur na dan dospijeća 31.03.2008.g.

- iznos od 3,12 Eur na dan dospijeća 30.04.2008.g.;

- iznos od 1,16 Eur na dan dospijeća 31.05.2008.g.;

- iznos od 3,64 Eur na dan dospijeća 30.06.2008.g.;

- iznos od 0,17 Eur na dan dospijeća 31.08.2008.g.;

- iznos od 2,33 Eur na dan dospijeća 30.09.2008.g.;

- iznos od 18,72 Eur na dan dospijeća 31.10.2008.g.;

- iznos od 7,74 Eur na dan dospijeća 30.11.2008.g.;

- iznos od 21,70 Eur na dan dospijeća 31.12.2008.g.;

- iznos od 23,84 Eur na dan dospijeća 31.01.2009.g;.

- iznos od 24,81 Eur na dan dospijeća 28.02.2009.g;.

- iznos od 22,71 Eur na dan dospijeća 31.03.2009.g.;

- iznos od 23,25 Eur na dan dospijeća 30.04.2009.g.;

- iznos od 19,04 Eur na dan dospijeća 31.05.2009.g.;

- iznos od 15,95 Eur na dan dospijeća 30.06.2009.g.;

- iznos od 16,77 Eur na dan dospijeća 31.07.2009.g.;

- iznos od 18,40 Eur na dan dospijeća 31.08.2009.g.;

- iznos od 18,26 Eur na dan dospijeća 30.09.2009.g.;

- iznos od 16,62 Eur na dan dospijeća 31.10.2009.g.;

- iznos od 19,70 Eur na dan dospijeća 30.11.2009.g.;

- iznos od 22,17 Eur na dan dospijeća 31.12.2009.g.;

- iznos od 25,69 Eur na dan dospijeća 31.01.2010.g.;

- iznos od 24,88 Eur na dan dospijeća 28.02.2010.g.;

- iznos od 29,66 Eur na dan dospijeća 31.03.2010.g.;

- iznos od 28,75 Eur na dan dospijeća 30.04.2010.g.;

- iznos od 30,52 Eur na dan dospijeća 31.05.2010.g.;

- iznos od 45,79 Eur na dan dospijeća 30.06.2010.g.;

- iznos od 42,65 Eur na dan dospijeća 31.07.2010.g.;

- iznos od 52,25 Eur na dan dospijeća 31.08.2010.g.;

- iznos od 48,94 Eur na dan dospijeća 30.09.2010.g.;

- iznos od 43,60 Eur na dan dospijeća 31.10.2010.g.;

- iznos od 54,86 Eur na dan dospijeća 30.11.2010.g.;

- iznos od 69,19 Eur na dan dospijeća 31.12.2010.g.;

- iznos od 59,04 Eur na dan dospijeća 31.01.2011.g.;

- iznos od 2.147,36 Eur na dan dospijeća 03.02.2011.g.; pa do isplate, po stopi koja za period do 31.12.2007. iznosi 15%, od 1.1.2008. do 30.6.2011. iznosi 14%, od 01.07.2011. do 31.7.2015. iznosi 12%, od 1.8.2015. do 31.12.2015. iznosi 8,14%, od 1.1.2016. do 30.6. 2016. iznosi 8,05%, od 1.7.2016. do 31.12.2016. iznosi 7,88%, od 1.1.2017. do 30.6.2017. iznosi 7,68%, od 1.7.2017. do 31.12.2017. iznosi 7,41%, od 1.1.2018. pa nadalje iznosi 7,09%, a za slučaj izmjene po stopi u visini zakonske zatezne kamate po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29 st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), koja je jednaka uvećanju prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3(tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak isplatom iznosa od 3.241,16 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29 st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), koja je jednaka uvećanju prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3(tri) postotna poena, a koja teče od donošenja presude tj. 07. listopada 2024. godine, pa do namirenja tužitelja, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnio je tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) s prijedlogom da se žalba prihvati, preinači prvostupanjska presuda i odbije tužbeni zahtjev, a podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz dosudu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tuženika, ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. U postupku pred prvostupanjskim sudom potpuno su i pravilno utvrđene sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, te je na takvo utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok je dijelom pogrešno primijenjeno materijalno pravo u odluci o trošku pod toč. V. izreke presude.

7. Presuda prvostupanjskog suda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o [broj kredita] kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, kao i zahtjev za isplatu iznosa od 752,85 Eura na ime ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa od 3.021,06 Eura na ime ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli s pripadajućom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose.

9. U postupku pred prvostupanjskim sudom, izvedenim dokazima, utvrđeno je:

- da je 18. lipnja 2007. zaključen Ugovor o [broj kredita] između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora,

- da je tužitelj u tom ugovornom odnosu potrošač,

- da je odredbom čl. 7. Ugovora o kreditu ugovoreno vraćanje kredita u valuti CHF, u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća,

- da je odredbom čl. 2. ugovorena redovna kamatna stopa od 5,20%, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora,

- da je namjena kredita bila kupnja osobnog vozila,

- da je kredit u cijelosti otplaćen,

- da su odredbe Ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula ništetne jer je ništetnost tih ugovornih odredbi utvrđena u postupku kolektivne zaštite,

- da je tužitelj za vrijeme otplate kredita, a na temelju promjene kamatne stope platio više 752,85 Eura, a na ime valutne klauzule CHF više 3.021,06 Eura.

10. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev, utvrđuje da su odredbe sklopljenog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula ništetne na temelju čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03 i 46/07; dalje: ZZP/03) pa na temelju čl. 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/2022 i 155/23; dalje ZOO) nalaže tuženiku, na ime stečenog bez osnove na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplatiti iznos od 752,85 Eura, a na ime valutne klauzule iznos od 3.021,06 Eura s pripadajućim kamatama.

11. Neosnovano tuženik ističe da bi mu bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje i obrazloženu sudsku odluku, jer suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud nije zanemario dokazne prijedloge tuženika. Naprotiv, iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud u dokaznom postupku pročitao Ugovor o kreditu, otplatni plan, ostalu materijalnu dokumentaciju, proveo dokaz saslušanjem tužitelja i financijsko knjigovodstveno vještačenje. Osim toga, tuženik ne konkretizira koji to predloženi dokaz prvostupanjski sud nije proveo i koje bi to činjenice (radi navedenog) ostale nepotpuno (ili pogrešno) utvrđene.

12. Propust prvostupanjskog suda da rješenjem odluči o preinaci tužbe u konkretnom slučaju nije utjecao na zakonitost i pravilnost donesene odluke, pa nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 191. ZPP na koju sadržajno ukazuje tuženik. Naime, u konkretnom je slučaju tužitelj tužbu preinačio prije zaključenja pripremnog ročišta, nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, pa je zbog okolnosti nastalih nakon podnošenja tužbe, zahtijevao (u odnosu na isplatu na ime ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli) drugu novčanu svotu pa se takvoj preinaci tuženik ne može protiviti (čl. 191. st. 2. ZPP).

13. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud nije pogrešno primijenio odredbu čl. 502. c ZPP kada je svoja utvrđenja o ništetnosti spornih odredbi Ugovora o kreditu temeljio na pravnim utvrđenjima presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na koje se i sam tužitelj poziva. Činjenica da je odredbom čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07 i 79/09; dalje: ZZP/07) propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ne isključuje primjenu i odredbe čl. 502. c ZPP. Okolnost da je čl. 107. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj:70/19) dopunjena odredba čl. 502. c na način da se na pravna utvrđenja iz presuda za zaštitu kolektivnih interesa i prava fizičke i pravne osobe mogu pozvati i u postupcima za isplatu, koja se odredba primjenjuje samo na postupke nakon stupanja na snagu tog zakona (1. rujna 2019.), ne znači da odluka donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava obvezuje ostale sudove samo u parnicama za naknadu štete, ali ne i u parnicama u kojima je istaknut zahtjev za isplatu na ime vraćanje stečenog bez osnove. Svako drugačije tumačenje bilo bi protivno svrsi odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 41/14 i 110/15; dalje: ZZP/14) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe (11. lipnja 2019.) da se odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača obligatorno primijeni i u pojedinačnim postupcima koje potrošači pokrenu da bi ishodili konkretnu zaštitu svojih prava. Volja zakonodavca bila je da i u parničnom postupku kao što je ovaj, u kojem se suštinski traži upravo vraćanje primljenog na temelju ništetne odredbe, obvezuje odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača. U prilog iznesenog govori i odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. koja individualnu zaštitu ne ograničava samo na postupke radi naknade štete.

14. Prvostupanjska presuda nije arbitrarna niti je prvostupanjski sud povrijedio odredbu čl. 338. st. 4. ZPP jer su izneseni zahtjevi stranaka, među strankama nesporne i sporne činjenice, navedeno je koji su dokazi provedeni radi utvrđivanja spornih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP). Osim toga, prvostupanjski sud je naznačio koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o tužbenom zahtjevu.

15. Odredbama čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 i 47/07: dalje: ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu broj:

628-50-4193980 propisane su pretpostavke na temelju kojih bi se pojedine ugovorne odredbe mogle smatrati nepoštenima. Tako je odredbom čl. 81. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbe ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi određene su u tipskom ugovoru od strane tuženika, u unaprijed formuliranom obrascu, što je utvrđeno iz tužiteljeva iskaza, pa se na temelju zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima tužitelj nije imao mogućnost pregovarati niti utjecati na njihov sadržaj. Prema čl. 87. st.1. ZZP/03 nepoštena odredba ugovora je ništetna.

16. Osnovna posljedica ništetnosti ugovora, sukladno čl. 1111. ZOO, je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, odnosno dati odgovarajuću naknadu u novcu, ukoliko vraćanje nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju. I zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe smatra se zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove (čl. 323. ZOO).

17. Neosnovano tuženik smatra da je odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula jasna, lako razumljiva i uočljiva, pa ne bi bilo dopušteno provoditi test poštenja. Odlučujući o pitanju ništetnosti te ugovorne odredbe, prvostupanjski sud je ispravno cijenio odredbu ništetnom, pozivajući se pri tome na temelju čl. 502. c ZPP na stavove izražene u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. Navedenim je presudama utvrđeno da je i tuženik u razdoblju u kojem je sklopljen i Ugovor o kreditu 628-50-4193980 povrijedio kolektivne interese potrošača tako što je u ugovorima o kreditima koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Iz tužiteljeva iskaza proizlazi da je tužitelj Ugovor o kreditu sklopio kao prosječan potrošač. Zahtjev transparentnosti određuje da prosječan potrošač, koji je uobičajeno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može shvatiti konkretno funkcioniranje ugovorne odredbe i samim tim na osnovi preciznih i razumljivih kriterija procijeniti potencijalno značajne ekonomske posljedice koje bi ta odredba mogla imati na njegove obveze. Navedeno je u konkretnom slučaju izostalo, jer tuženik nije objasnio tužitelju što znači ugovaranje valute CHF, kao ni rizike koje nosi ugovaranje takve ugovorne odredbe. Dakle, tuženik jest u postupku nastojao dokazati da su stranke pojedinačno pregovarale o valuti uz koju će tužitelj vezati svoj ugovor o kreditu te je radi utvrđenja te činjenice predložio provesti dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka, svog zaposlenika. No, tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svog zaposlenika pa prvostupanjski sud pravilno zaključuje (iz iskaza tužitelja) da pojedinačnog pregovaranja o spornoj odredbi nije bilo, kao i da tužitelj ni na koji način nije upozoren na ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule CHF što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja kao potrošača.

18. Neodlučni su navodi tuženika da je tužitelj mogao birati zaduženje uz valutnu klauzulu CHF ili EUR, a da je sam odabrao kredit uz valutnu klauzulu CHF jer mu se taj činio najpovoljniji. Iz tužiteljeva iskaza proizlazi da mu je ugovor o kreditu vezan uz valutnu klauzulu CHF prezentiran povoljnim, za razliku od kredita vezanog u valutnu klauzulu Eur, te da je upravo valuta Eura prezentirana nestabilnom. Sama činjenica da su tužitelju ponuđeni i krediti vezani uz drugu valutu, ne otklanjaju odgovornost tuženika jer je iz iskaza tužitelja utvrđeno da ni na koji način nije upozoren na rizike ugovaranja kreditnog zaduženja vezanog uz valutnu klauzulu CHF.

19. Znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka utvrđena je upravo provedenim financijsko knjigovodstvenim vještačenjem iz kojeg je utvrđeno koliko je mjesečna obveza tužitelja zbog promjene kamatne stope i rasta tečaja CHF utjecala na mjesečnu obvezu tužitelja prilikom vraćanje kredita. Pri tome nije odlučna činjenica što valutna klauzula nije ugovorena kao jednostrana klauzula, a ne može se prihvatiti osnovanim niti navod da su ugovaranjem valutne klauzule CHF u spornom ugovoru o kreditu interesi obiju ugovornih strana uzeti u obzir u podjednakoj mjeri, jer je isto suprotno utvrđenom u prvostupanjskoj presudi, kao i suprotno iznesenim stavovima u presudama iz kolektivnog spora.

20. Opravdano je prvostupanjski sud naložio tuženiku isplatiti tužitelju na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 3.021,06 Eura, što predstavlja više plaćene iznose tijekom otplatnog razdoblja uzimajući u obzir samo razdoblja kada je tečaj CHF bio viši od onoga na dan isplate kredita tužitelju. Naime, tuženik nije tijekom postupka istaknuo prigovor radi prebijanja, niti postavio protutužbeni zahtjev na ime isplate za razdoblja kada je tečaj CHF bio niži od onoga na dan isplate kredita tužitelju (tzv. negativne razlike) da bi prvostupanjski sud o istome uopće mogao odlučivati. Takvo stajalište proizlazi iz odluke Vrhovnog suda broj Rev- 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. Pored činjenice da nije postavljen protutužbeni zahtjev, niti istaknut prigovor radi prebijanja, nije niti bilo potrebe dopunjavati nalaz i mišljenje vještaka u odnosu na utvrđenje manje plaćenih iznosa na ime valutne klauzule u razdoblju otplate kredita.

21. Točan je navod tuženika da stranke nisu ugovorile kunski kredit no, jedino se primjenom tečaja važećeg na dan isplate kredita tužitelju mogu otkloniti posljedice nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iz čl. 7. Ugovora o kreditu.

22. Pravilno su tužitelju priznate zatezne kamate na temelju čl. 1115. ZOO koji glasi da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je u postupku utvrđeno da su odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene, što je uzrokovalo njihovu ništetnost (čl. 87. ZZP/03) to je tuženik, kao nepošteni stjecatelj dužan platiti i zatezne kamate na iznose koje je nepošteno stekao od dana stjecanja.

23. Neodlučni su navodi tuženika da je tužitelj brojne anuitete platio sa zakašnjenjem, jer navedenu činjenicu nije iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, pa nedopušteno isto prvi puta iznosi u žalbi (čl. 352. st. 1. ZPP).

24. U konačnici, činjenica da je predmetni kredit u cijelosti ispunjen nije od utjecaja na tužiteljevo pravo isticanja ništetnosti. U skladu s čl. 328. ZOO pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi a okolnost da je ugovor prestao ispunjenjem u konkretnom slučaju nije od utjecaja jer se i nakon ispunjenja stranka može pozivati na ništetnost. Takvo je stajalište izraženo i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 18/2018-2 od 26. svibnja 2020. Pri tome, ne može se govoriti da je zabrana u konkretnom slučaju bila manjeg značaja da bi se primijenila odredba čl. 326. st. 2. ZOO, upravo iz razloga što je posljedica ništetnosti dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja, kao potrošača.

25. Međutim, osnovano tuženik u žalbi ukazuje da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju priznao trošak za sastav podneska od 30. studenog 2020. (od 250,00 Eura) i odgovora na žalbu (izjavljenu od strane tuženika protiv presude P- 881/2019-18) jer navedeni podnesci nisu bili nužni za vođenje postupka u skladu s čl. 155. ZPP. Naime, uvidom u spis prvostupanjskog suda utvrđeno je da spisu ne prileži podnesak tužitelja od 30. studenog 2020., niti iz troškovnika tužiteljeva punomoćnika proizlazi da je tražen trošak za sastav podneska od tog dana. Ispravno tuženik ukazuje da je neopravdano tužitelju priznat trošak sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu (od 250,00 Eura i 21,05 Eura) protiv ranije donesene presude, jer je presuda P-881/2019-18 ukinuta upravo iz razloga što je tuženikova žalba bila osnovana. Radi navedenog, neosnovano je tužitelju priznat trošak od 521,05 Eura.

26. Suprotno žalbenim navodima, ovaj je sud stava da je sastav podneska od 21. svibnja 2020. kojim se tužitelj očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu bio opravdan i nužan u smislu čl. 155. ZPP, te opravdano priznat tužitelju.

27. Tuženik u žalbi osporava priznate troškove za sastav podneska od 25. travnja 2020. i 23. travnja 2024., no prvostupanjski sud tužitelju nije priznato trošak sastava podneska od 25. travnja 2020. niti 23. travnja 2024., niti podnesci s navedenim datumom prileže spisu.

28. Nadalje, prema stavu ovog suda trošak putovanja punomoćnika stranke na ročište izvan mjesta sjedišta punomoćnika nije opravdan trošak u smislu čl. 155. ZPP koji bi teretio stranku koja nije uspjela u sporu, u konkretnom slučaju tuženika. Sama okolnost da je takav trošak propisan Tbr. 49. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa) ne čini trošak nužnim u smislu čl. 155. ZPP. Navedeni je stav potvrđen i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-501/2023-2 od 30. kolovoza 2023. Tarifom je naime određen način vrednovanja, obračunavanja i plaćanja odvjetničkih usluga i izdataka koje su stranke dužne platiti odvjetniku ili odvjetničkom društvu, za radnje obavljene po punomoći, pa taj trošak, tereti naručitelja usluge, dok će po čl. 155. ZPP sud priznati samo troškove potrebne za vođenje parnice.

29. Činjenica da je u konkretnom slučaju riječ o delegiranom predmetu, ne opravdava dosudu zatraženih troškova putovanja u okviru parničnih troškova. Iz spisa predmeta prvostupanjskog suda proizlazi da je punomoćnik tužitelja po završetku raspravljanja priložio troškovnik (list 189 spisa) na temelju čl. 164. st. 2. i st. 3. ZPP, dok nije utvrđeno da bi potraživao trošak na temelju čl. 11. st. 4. Zakona o sudovima („Narodne novine“ br. 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23 i 36/24). Prvostupanjski je sud na ime putnog troška punomoćnika tužitelja priznao tužitelju trošak od 470,00 Eura, što je ovaj sud cijenio neosnovanim.

30. Stoga, tužitelju je neosnovano priznat trošak od 991,05 Eura (521,05 Eura za sastav podneska od 30. studenog 2020., odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu i 470,00 Eura na ime putnog troška), pa je valjalo preko iznosa od 2.250,11 Eura do iznosa od 3.241,16 Eura preinačiti odluku o trošku sadržanu pod toč. V. izreke prvostupanjske presude i odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 991,05 Eura.

31. Tuženiku nije priznat trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu jer uvažavanjem njegove žalbe nije promijenjen uspjeh stranaka u postupku a sa žalbom je uspio samo u odnosu na parnični trošak (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 154. st. 5. ZPP).

32. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i čl. 373. toč.3. ZPP.

Osijek, 29. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

dr. sc. Sanja Zagrajski