Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1132/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Branke Guljaš, predsjednice vijeća, suca izvjestitelja i člana vijeća Berislava Babića i sutkinje Katice Krajnović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Edvardu Sušcu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženice ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Višiću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru poslovni broj P-3996/23 od 20. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru poslovni broj P-3996/23 od 20. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tužiteljica CŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnica za 1/10 nekretnine opisane kao kat. čest. [katastarska čestica], „VINOGRAD“, zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] pa je slijedom iznesenog pogrešan upis uknjižbe prava vlasništva na toj nekretnini na ime tužene za 1/10.

II. Ovlaštena je tužiteljica temeljem ove presude u zk. ul. [broj ZK uloška] zemljišne knjige za K. O. [katastarska općina] zatražiti i postići upis uknjižbe prava vlasništva nekretnine opisane kat. čest. [katastarska čestica], „VINOGRAD, na ime CŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/10 dijela, pa se nalaže tuženoj trpjeti predloženi upis uknjižbe prava vlasništva na ime tužiteljice za 1/10 uz istodobni upis brisanja tog prava sa imena tužene za 1/10.„ II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 750,00 EUR."

2. Protiv te presude žalbu je izjavila tužiteljica zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak, uz naknadu troška postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se može sa sigurnošću ispitati tako da nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi tužiteljice, a niti postoji koja druga bitna povreda iz navedenog članka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

6. Neosnovano se u žalbi navodi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, jer su činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva potpuno i pravilno utvrđene.

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje suvlasništva koji zahtjev tužiteljica temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo kako je tužiteljica nasljednica iza pok. bake KŽ, koja je umrla 1958. godine, a da nije sudjelovala u ostavinskom postupku iza nje i to u odnosu na dopunsko rješenje o nasljeđivanju prvostupanjskog suda poslovni broj: O. 325/79 od 14. studenog 1979., a kojim je raspoređena naknadno pronađena imovina iza pok. KŽ, a tako i predmetna nekretnina te da je za isto saznala tek 21. kolovoza 2023., kada joj je dostavljeno to rješenje.

8. Nesporno je da je kao vlasnica na predmetnoj nekretnini upisana tuženica. Također je nesporno kako je u ostavinskom iz pok. KŽ doneseno rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O.87/58-26 od 9. veljače 1960. i da je u istome sudjelovala majka tužiteljice te da se ista odrekla nasljedstva, a tužiteljica je tada bila malodobna.

9. Među strankama je sporno je li tužiteljica sudjelovala u tom ostavinskom postupku, sporan je način na koji je tuženica stekla spornu nekretninu i na kraju je sporno je li nastupila zastara.

10. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda slijedi da je pok. KŽ preminula **.**.1958., dok je dopunsko rješenje donijeto 1979. te da se radi o sporu u svezi dijela nekretnine koji je tuženica stekla nasljeđivanjem pa da je nastupila zastara.

11. Takvo činjenično i pravno utvrđenje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12. Naime, dopunskim rješenjem poslovni broj: O. 325/79 od 14. studenog 1979. utvrđeno je da je iza smrti iza pok. KŽ (naknadno) pronađena imovina, između ostalog i nekretnina koja je predmet spora i da se njenim nasljednicima proglašavaju JŽ i OŽ, svaka u 1/2 dijela.

13. Stoga je predmet spora nasljednopravni zahtjev kojim tužiteljica kao nasljednica zahtijeva ostavinu od tuženice pozivom na odredbu čl. 144. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 71/91, 37/94- dalje: ZN/91 ), koja se primjenjuje pozivom na odredbu čl. 253. st. 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 - dalje: ZN).

14. Prema odredbi članka 144. stavka 1. ZN/91 pravo zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavioca zastaruje prema savjesnom držaocu za godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za držaoca stvari ostavine, a najkasnije za 10 godina računajući za zakonskog nasljednika od smrti ostaviočeve, a za oporučnog nasljednika od proglašenja oporuke. Stavkom 2. istoga članka propisano je da prema nesavjesnom držaocu ovo pravo zastaruje za 20 godina.

15. Tužiteljica je svoj zahtjev utemeljila na činjenici kako je tek 21. kolovoza 2023. saznala za postojanje citiranog, dopunskog rješenja, međutim, zakon ne propisuje postojanje subjektivnog roka za zahtijevati ostavinu nakon što istakne objektivni rok, a u ovom slučaju je, bez obzira na činjenicu da li je tuženica savjesni ili nesavjesni držaoc ostavine, svakako protekao i rok od 20 godina od ostaviteljeve smrti (tako i Vrhovni sud u odluci Rev-4976/2019-3 od 10. srpnja 2024.). Obzirom na rečeno, pravilnom primjenom materijalnog prava, osnovano je presuđeno da pravo tužiteljice na zahtijevanje ostavine kao nasljednice je zastarijelo nakon dvadeset godina od smrti ostavitelja. Dakle, pravilno je prostupanjski sud utvrdio da je prigovor tuženice osnovan.

16. Isto tako i prema stajalištu Vrhovnog suda iz odluke Rev 1201/2018-2 od 13. listopada 2020. smisleno članku 144. ZN/91, nasljednik kojeg ne veže pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, gubi pravo zahtijevati ostavinu prema nesavjesnom posjedniku po proteku dvadeset godina od smrti ostaviteljeve.

17. Ostali žalbeni navodi, a tako i oni kojima se ukazuje na osnovanost prijedloga za ponavljanje postupka, jer to niti nije bio predmet spora, nisu relevantni za pravilno rješenje ovog spora.

18. Budući da tuženik nije naveo određene razloge pobijanja odluke o troškovima postupka, ovaj sud je istu ispitao u odnosu na razloge na koje pazi po službenoj dužnosti te utvrdio da je ista zakonita i pravilno utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23).

19. Tuženiku nije priznat trošak žalbe, jer sa istom nije uspio (članak 154. stavak 1. ZPP).

20. Zbog izloženog odlučeno je kao u izreci ove odluke temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Osijek, 29. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Guljaš