- 1 -              Rev 907/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 907/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. P. iz Z., OIB ..., zastupane po punomoćniku D. J., odvjetniku u Z., protiv tužene Općine P. iz P., OIB ..., zastupane po punomoćniku B. R., odvjetniku u Z., radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1639/2022-4 od 4. listopada 2022. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2497/21 od 5. travnja 2022., u sjednici održanoj 22. studenoga 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

I. Ukida se rješenje               Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1639/2022-4 od 4. listopada 2022. i rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2497/21 od 5. travnja 2022. u dijelu pod stavkom I. i stavkom II. izreke te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

II. Odluka o zahtjevu tužiteljice za naknadu troška revizijskog dijela postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

 

„I Tužba se odbacuje.

 

II Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 1.171,87 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanje prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena; tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška postupka preko određenog iznosa od 1.171,87 kuna, a do zatraženog iznosa.“.

 

1.1. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje u dijelu pod stavkom I. i stavkom II. izreke.

 

2. Rješenjem ovog revizijskog suda poslovni broj Revd 1377/2023-2 od 24. svibnja 2023. dopušteno je tužiteljici podnošenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja zbog pravnog pitanja koje glasi:

 

„Da li se na osnovu čl. 333. st. 2. ZPP-a radi o presuđenoj stvari ako je u prijašnjoj pravomoćno okončanoj parnici tužitelj zahtijevao utvrđenje prava vlasništva nasljeđivanjem, diobom i izdavanjem tabularne isprave, a u novoj parnici tužbeni zahtjev temelji na stjecanju prava vlasništva isključivo na osnovu zakona temeljem dosjelosti, koji se zasniva na novim činjenicama i drugačijem činjeničnom osnovu, koji određuje drugačiju primjenu materijalnog prava?“.

 

3. Tužiteljica je sukladno navedenom rješenju ovog revizijskog suda protiv drugostupanjskog rješenja podnijela reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP).

 

3.1. Tužena nije podnijela odgovor na reviziju tužiteljice.

 

4. Revizija tužiteljice je osnovana.

 

5. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 3. u vezi s odredbom čl. 400. st. 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije ispituje pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a toga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

 

6. U postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 333. st. 2. ZPP.

 

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

„Utvrđuje se da je K. P. OIB: ..., dosjelošću stekla pravo vlasništva na dijelu čest. zem. 945/63, površine 3750 m2, k.o. M., što je označeno likom i točkama A-B-C-D-A, koja skica čini sastavni dio presude, što je tužena dužna priznati, a slijedom čega je tužiteljica ovlaštena da temeljem ove presude, a po pravomoćnosti iste se uknjiži kao vlasnica predmetne nekretnine za cijelo.“.

 

7.1. Suštinska činjenična osnova tužbe je tvrdnja tužiteljice da je vlasništvo spornog dijela predmetne nekretnine stekla dosjelošću jer da se sporni dio predmetne nekretnine nalazi u njezinom neprekinutom i vlasničkom posjedu osobno te putem njenih prednika najmanje 40 godina i to još prije 6. travnja 1941.

 

7.2. Nižestupanjski sudovi uz primjenu odredbe čl. 333. st. 2. ZPP koja glasi: „Prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena; i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o istom zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu“, odbacuju tužbu jer da je riječ o pravomoćno presuđenoj stvari obzirom da je među istim strankama o istom tužbenom zahtjevu pravomoćno odlučeno u postupku koji se vodio pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-2817/19.

 

7.3. Takav zaključak nižestupanjskih sudova je pogrešan.

 

7.4. Naime, u postupku koji je vođen pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-2817/19 pravomoćno je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

„Utvrđuje se da je K. P., OIB: ... iz Z., vlasnica dijela čest. zem. 945/63 površine 30183 m2 za k.o. M. (3750/30183 dijela) i to dijela - lika površine 3750 m2 oznake A-B-C-D-E-F-A po skici na očevidu od 27. srpnja 2018. godine izrađenoj od sudskog vještaka mjernika T. Ć., koja skica predstavlja sastavni dio ove presude, pa se nalaže tuženiku da joj izda tabularnu ispravu za prijenos prava suvlasništva tih nekretnina na ime tužiteljice u zemljišnim knjigama jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda, što je sve tuženik dužan trpjeti“.

 

Taj tužbeni zahtjev tužiteljica je temeljila na činjeničnoj tvrdnji da je nasljeđivanjem iza majke stekla vlasništvo dijela predmetne nekretnine, a da je njena majka to vlasništvo stekla dosjelošću. U tom postupku pravomoćno je odbijen navedeni tužbeni zahtjev tužiteljice jer je utvrđeno da majka tužiteljice nije bila savjestan posjednik te da nije dosjelošću stekla sporno vlasništvo, a uslijed čega tužiteljica nije niti mogla nasljeđivanjem steći sporno vlasništvo.

 

7.5. Kako u ovom predmetnom postupku tužiteljica tužbenim zahtjevom zahtijeva utvrđenje da je dosjelošću (a ne nasljeđivanjem) stekla sporno vlasništvo i to iznošenjem činjenične tvrdnje da je bila i osobni posjednik (a ne da je osobni posjednik bila isključivo njena majka), to se dakle ne radi o istom tužbenom zahtjevu a niti o istoj činjeničnoj osnovi.

 

7.6. Zaključak drugostupanjskog suda da tužiteljica nije mogla dosjelošću steći sporno vlasništvo posjedom do 6. travnja 1941., jer da je rođena 1962., ne tiče se dopuštenosti tužbe već se tiče osnovanosti tužbenog zahtjeva (o kome je valjalo meritorno odlučiti).

 

8. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. u vezi s odredbom čl. 400. st. 2. ZPP odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.

 

9. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će nakon što raspravi sve činjenice odlučne za ishod spornog odnosa među strankama odlučiti o predmetnom tužbenom zahtjevu tužiteljice i o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška.

 

10. Odluka o zahtjevu tužiteljice za naknadu troška revizijskog dijela postupka osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP (st. II. izreke ovog rješenja).

 

Zagreb, 22. studenoga 2023.

 

                                                        Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              dr. sc. Jadranko Jug, v.r.