Poslovni broj: Usž-1353/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: 1. PŠ iz [adresa], zastupan po opunomoćenici EŠ, supruzi iz [adresa]; 2. TŠ iz [adresa]; 3. LŠ iz [adresa]; 4. PŠI iz [adresa]. DŠ iz [adresa], tužitelji od 2. do 5. zastupani po opunomoćenici AŠ, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske Zagreb, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba: 1. Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, zastupan po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Split, Gundulićeva 29a; 2. [adresa] sa sjedištem u [adresa], zastupan po generalnoj opunomoćenici KŠ, dipl. pr. i zaposlenici; 3. Ministarstva financija Republike Hrvatske, Sektora za naknadu oduzete imovine, Zagreb, Ivana Lučića 6, PP 116, zastupa po opunomoćeniku NŠ, dipl. pr. i zaposleniku, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-585/2023-2 od 26. siječnja 2024. na sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-585/2023-2 od 26. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-942-01/20-01/50, urbroj: 514-04-02-01- 01/07-23-03 od 18. siječnja 2023. godine te vraćanje predmeta na ponovno raspravljanje. Rješenjem istog suda odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora. Rješenjem tuženika od 18. siječnja 2023. godine je povodom žalbe zainteresiranih osoba: Državnog odvjetništva Republike Hrvatske i Grada Splita, poništeno djelomično rješenje Ureda Državne uprave u Splitsko – dalmatinskoj županiji, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko – pravne poslove, Odsjek za imovinsko – pravne poslove, klasa: UP/I-942-04/97- 01/3308, ur.broj: 2181-05-01/018-19-234 od 3. prosinca 2019. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Navedenim rješenjem prvostupanjskog tijela od 3. prosinca 2019. godine je tužiteljima vraćeno u vlasništvo neizgrađeno građevinsko zemljište nastalo od nekadašnje čest. zem. [katastarska čestica] pov. 1735 m2 k. o. [katastarska općina], knjiže u korist FŠ, JŠ, MŠ i VŠ svih za po ¼ dijela, oduzeto rješenjem Odsjeka za imovinsko – pravne poslove Općine Split, broj: 473/up-1-671/71 od 9. lipnja 1972., radi izgradnje zgrada za kolektivno stanovanje i to: čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pov. 1.165 m2, čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pov. 300 m2, čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pov. 67 m2 i 37/153 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pov. 1537 m2 (točka I. izreke). Obveznikom povrata nekretnina iz točke I. određen je Grad Split (točka II.). Određeno je da će nakon pravomoćnosti ovog rješenja Odjel za zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu izvršiti uknjižbu prava vlasništva zemljišta opisnog pod točkom I. na ovlaštenike naknade u odgovarajućim suvlasničkim dijelovima (točka III.). Utvrđuje se naknada u obveznicama Republike Hrvatske za preostali dio oduzetog zemljišta iz točke I. u ukupnom iznosu od 2.456,00 kuna od čega: GŠ pripada iznos od 409,33 kune, ĐŠ iznos od 409,33 kune, LŠ iznos od 409,33 kune, UŠ iznos od 614,00 kuna i BŠ iznos od 614,00 kuna (točka IV. izreke). Kao obveznik naknade iz točke IV. određeno je Ministarstvo financija Republike Hrvatske (točka V.). Određeno je da će Ministarstvo financija Republike Hrvatske naknadu iz točke IV. izreke ovlaštenicima naknade isplatiti od jednom u roku od 30 dana od dana zaprimanja cjelovite dokumentacije potrebe za isplatu naknade i pravomoćnog rješenja o naknadi (točka IV.). Ovim rješenjem je zamijenjeno rješenje prvostupanjskog tijela od 4. srpnja 2012. doneseno po zahtjevu BŠ (točka VII.). Određeno je da će se u preostalom dijelu zahtjeva odlučiti naknado (točka VIII.). Određeno je da sva stranka snosi svoje troškove (točka IX.).

2. Sadržajno identične žalbe protiv presude i rješenja podnijeli su tužitelji 2. - 5. po punomoćnici AŠ te tužitelj 1. PŠ po punomoćnici EŠ. Žalbe podnose iz svih zakonom propisanih razloga, u bitnom navodeći da se u konkretnom slučaju ne radi o stambenom naselju niti stambenom kompleksu na što su tužitelji u svojoj žalbi ukazivali, ali da na iste prigovore nije odgovoreno. Smatraju da se radi o izgradnji jednog od dva nebodera na predmetnoj nekretnini, a neboder da ne čini stambenu kompleksnu izgradnju niti stambeno naselje te da se radilo o interpoliranoj lokaciji za izgradnju dva stambena objekta na već sadržajno organiziranom i urbaniziranom području Gradskog [adresa]. Smatraju da predmetno zemljište nije oduzeto radi izgradnje objekata komunalne infrastrukture (prometnice, parkirališta), uređenja terena te izgradnju potrebne vodovodne električne i kanalizacijske mreže, već je rješenjem Općine Split od 9. lipnja 1972. predmetno zemljište oduzeto samo radi izgradnje dva stambena objekta za kolektivno stanovanje. Ističe da odobrenjem za gradnje iz 1971. nije odobrena izgradnja vodovodne niti kanalizacijske mreže niti uređenja terena niti izgradnje komunalnih infrastrukturnih objekata. Rješenjem o uporabi iz 1974. godine da nije utvrđena izgrađenost prometnice i parkirališta, uređenje terena te izgradnje vodovodne, kanalizacijske i električne mreže, već samo izgrađenost objekta E-438 na [adresa] u skladu s odobrenjem za građenje izdanu od Općine Split iz 1972. Smatraju da nije izvršena priprema predmetnog zemljišta za izgradnju objekta komunalne infrastrukture te se pozivaju na odredbu članka 17. stavak 5. Zakona o naknadi niti je odgovoreno o prigovoru da se u konkretnom slučaju ne radi o pristupnoj cesti kao niti na prigovor u odnosu na parkiralište. Prigovor tužitelja da je o pravnom pitanju "stambenog naselja" ili "stambenog kompleksa" već pravomoćno presuđeno na temelju djelomičnog rješenja prvostupanjskog tijela od 21. rujna 2009. koja se temelji na potvrdi o lokaciji Općine Split iz 1970. godine nije se očitovalo. Ističu da je pravnim prednicima tužitelja oduzeto ukupno 5.887 m[2] zemljišta uz minimalnu naknadu te da je u gornjem dijelu Varaždina cesta položena preko nekretnina pravnih prednika tužitelja u ukupnoj površini od 734 m[2] bez ikakve naknade, slijedom čega se zahtjev tužitelja odnosi na povrat u naturi zemljišta oznake k. č. [katastarska čestica] u površini od 37 m[2] koji čine sastavni dio dvorišta – okućnice nekretnina žalitelja – tužitelja i predstavlja minimum zahtjeva tužitelja u odnosu na ukupnu oduzetu površinu zemljišta njihovih pravnih prednika na tom području. Predlažu poništiti osporenu presudu i rješenje.

3. Tuženik i zainteresirane osobe nisu dostavili odgovor na žalbu.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Ispitujući osporenu presudu prvostupanjskog suda u granicama razloga iznesenih u žalbi u smislu odredbe članak 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17 i 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da osporenom uz obrazloženje kakvo je njome dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

6. Naime, u skladu s odredbom članka 66. stavak 1. ZUS-a protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu ili pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda kao i rješenje ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelji upiru u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je odluku utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, osnovano zaključio da je, zakonito rješenje tuženika kojim je utvrđeno da je oduzeto zemljište privedeno namjeni radi koje je oduzeto, obzirom da se na istom nalazi dio stambene zgrade [adresa], zemljani pločnik sa pristupnim cestama te parkingom i pristupnom cestom, a koji su prateći sadržaji izgrađenog stambenog kompleksa, što da proizlazi iz fotografija vještačenja, zapisnika s očevida te Hrvatske osnovne karte broj 5L5-33 iz 1989. godine, te da je na površini ranije oduzete čestice zemljišta 6042/4 položena zgrada, cesta i parkiralište (1989.), sve prije stupanja na snagu Zakona o naknadi oduzete imovine za vrijeme komunističke vladavine (11. listopada 1996.). Stoga da isto zemljište predstavlja izgrađeno i uređeno stambeno naselje, s infrastrukturom neophodnom za određeno naselje, pa nisu ostvareni uvjeti za naturalni povrat zemljišta, koje čini sastavni dio izgrađenog stambenog kompleksa s pripadajućim javnim površinama. To bez obzira na činjenicu što neki dijelovi oduzetog zemljišta unutar tog kompleksa nisu izgrađeni/uređeni.

8. Naime iz spisa predmeta i obrazloženja osporene presude proizlazi da je rješenjem Odsjeka za imovinsko – pravne poslove Općine Split od 9. lipnja 1972. godine deposedirano, zemljište označeno kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u pov. 1735 m2, uknjiženo u korist IŠ, VŠ, CŠ i MŠ, svakom za ¼ idealna dijela u korist Općine Split, a radi izgradnje zgrada za kolektivno stanovanje na predjelu [adresa] u [adresa], te je prijašnjim suvlasnicima utvrđena i isplaćena novčana naknada za predmetno oduzeto zemljište i poboljšice na istom na temelju nagodbe sastavljene pri Odsjeku za imovinsko pravne Općine Split 26. listopada 1972. godine i rješenja Općinskog suda u Splitu od 30. rujna 1975. godine. U postupku pred prvostupanjskim upravnim tijelom provedeno je u više navrata vještačenje i dopuna vještačenja (poradi pogrešne identifikacije nekadašnje čest. zem. [katastarska čestica]), o kojem je prvostupanjski upravni sud opsežno obrazložio u osporavanoj presudi, a na temelju kojeg vještačenja je zaključeno da se nekretnine mogu naturalno vratiti, a da se ne naruši prostorna cjelovitost, namjena uporabe prostora i imovine u skladu s člankom 55. točka 3. Zakona o naknadi.

9. Osporenim rješenjem je tuženik prema ocjeni ovog Suda pravilno poništio prvostupanjsko upravno rješenje uz obrazloženje da iz dokaza priloženih spisu i fotografija priloženih vještačenju od 12. prosinca 2018. godine, dopuni vještačenja od 2. svibnja 2019. i 28. lipnja 2019. godine proizlazi da je oduzeto zemljište privedeno namjeni radi koje je i oduzeto pri čemu tuženik utvrđuje pravilno da je zemljište oduzeto radi izgradnje zgrada za kolektivno stanovanje na predjelu [adresa] u [adresa] u svrhu izgradnje stambenih objekata investitorske oznake E-437 i E-438 od 13. prosinca 1971. godine iz kog je razvidno da je na temelju povrede Uprave za urbanizam, građevinarstvo i komunalne poslove, Odsjek za urbanizam i građevinarstvo Općine Split, od 22. srpnja 1970. otvorena lokacija za izgradnju 2. stambena objekta na "području Kman" prema urbanističkom objektu u čiju svrhu je bilo potrebno deposedirati zemljište (između ostalih i predmetnu čest. zem. [katastarska čestica]) te da je osim izgradnje stambenih objekata: nebodera od 16 katova, obuhvaćeno i uređenje okolnog terena – prilaz zgradama, ceste i parkirališta kao sastavni i nužni dijelovi stambenog kompleksa koji služe njegovoj uporabi, izgradnji potrebne vodovodne električne i kanalizacijske mreže. U postupku je proveden i očevid od dana 26. svibnja 2014. o čemu je sačinjen i zapisnik, predmetna čest. zem. [katastarska čestica] je parcelirana od izgradnje ceste formirane su nove čestice te oduzeto zemljište danas predstavlja istočni dio stambene zgrade [adresa], te se proteže na zemljani pločnik sa pristupnim cestama kao i parkingom, te pristupnom cesto. Utvrđeno je da se nekadašnja čestica 6042/4 nalazi unutar obuhvata GUP-a Grada Splita u zoni "stanovanje", srednje gustoće te da je 1972. izdano odobrenje za građenje investitoru od strane Općine Split, za građenje stambenog objekta investitorske oznake E-438. Proizlazi da je izdana i uporabna dozvola za navedeni objekt na temelju obavljenog tehničkog pregleda u skladu s odobrenjem za građenje, koje je uključivalo izgrađenog podzemnih vodovodnih, električnih i kanalizacijskih mreža, pristupne ceste, parkirališta itd.

10. Obzirom na sve navedeno te imajući u vidu odredbu članka 17. stavak 1. i članka 55. Zakona o naknadi ovaj Sud ocjenjuje da oduzeta površina ranije čestice zemljišta 6042/17 danas predstavlja zemljište privedeno namjeni u svrhu za koju je i oduzeto obzirom da je tuženik pravilno utvrdio da se na istoj nalazi dio stambene zgrade kao i sve ostalo naprijed navedeno, dakle, radi se o izgrađenom i uređenom stambenom naselju, neprijeporno izgrađenom infrastrukturom koja je potrebna za određeno naselje. Stoga, nisu i prema ocjeni ovoga Suda u konkretnom slučaju ostvareni uvjeti za naturalni povrat predmetnog zemljišta ovlaštenicima u kojem slučaju im pripada pravo na naknadu.

11. Pritom treba reći da pravilno prvostupanjski upravni sud u obrazloženju svoje presude ističe da u konkretnom slučaju nema uvjeta za naturalni povrat zemljišta u slučaju i uz činjenicu da neki dijelovi oduzetog zemljišta, ali koji se nalaze unutar kompleksa nisu izgrađeni/ uređeni, što sve skupa ipak čini kompleks, odnosno izgrađeni kompleks što je već iskazano u dugogodišnjoj praksi ovog Suda.

12. Stoga, prema ocjeni ovog Suda u postupku koji je proveden i u dokaze provedene očevide i održana ročišta pravilno tuženik potvrđuje da se radi o zemljištu koje je u smislu odredbe članka 17. Zakona o naknadi privedeno namjeni radi kojeg je oduzeto, slijedom čega nije moguć povrat istog u naravi.

13. Tužitelji pritom neosnovano ističu u žalbi prigovore, o kojima se prvostupanjski upravni sud očitovao. Naime, tužitelji su po tužbi iznosili prigovore da oduzeto zemljište ne bi bilo privedeno namjeni, međutim dokazi provedeni tijekom prvostupanjskog upravnog spora i priloženih spisu predmeta, kako to pravilno utvrđuje tuženik, svjedoče suprotno od tvrdnje tužitelja.

14. Imajući u vidu sve navedeno i utvrđeno ovaj Sud nalazi da tužitelji žalbenim navodima nisu doveli u sumnju zakonitost osporene presude prvostupanjskog suda slijedom čega je na temelju odredbe članka 74. stavak 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci presude. Obzirom da tužitelji nisu uspjeli sa tužbenim zahtjevom u prvostupanjskom upravnom to je prvostupanjski upravni sud pravilno ovdje osporenim rješenjem odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora.

U Zagrebu, 29. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner