Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-756/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Lidiji Bošnjaković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LA MAGIE DE LA MER d.o.o., Vukovarska 22, Dubrovnik, OIB: 41839588742, kojeg zastupaju odvjetnici iz OD Vuković & Lalić d.o.o., protiv tuženika Radin Rade, Višnjići 6, Đurinići, OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženika pod 2. VC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te tuženika pod 3. UC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćniku Anti Kačiću, odvjetniku u Dubrovniku radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-751/2024-6 od 3. siječnja 2025., dana 29. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-751/2024-6 od 3. siječnja 2025.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja prihvaćen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu i taj sud je oglasio mjesno nenadležnim za postupanje te je odlučeno da će po pravomoćnosti rješenja predmet ustupiti Općinskom sudu u Dubrovniku kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.
2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP). Predlaže pobijano rješenje preinačiti sukladno žalbenim navodima, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak, uz naknadu troška žalbenog postupka.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava temeljem odredbe čl. 365. u svezi čl. 381. ZPP-a, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.
5. Prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju sadržajem žalbe ukazuje žalitelj, s obzirom na to da su u pobijanom rješenju navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedenog rješenja nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njegova zakonitost i pravilnost.
6. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno odlučio o navedenom prigovoru tuženika o mjesnoj nenadležnosti prvostupanjskog suda.
7. Sud prvog stupnja pravilno je prihvatio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti iznesen u odgovoru na tužbu, polazeći od sadržaja samog ugovora o posredovanju za kojeg je pravilno utvrđeno da su ga sklopili tuženici kao potrošači i tužitelj kao trgovac u okviru svoje djelatnosti, te da je ugovor unaprijed pripremljen od strane tužitelja a što je vidljivo iz samog oblika iz kojeg je vidljivo je da isti sastavljen na unaprijed pripremljenom obrascu na kojem se nalazi i memorandum tužitelja iz čega se zaključuje kako stranke nisu pregovarale o mjesnoj nadležnosti pa se takva odredba ima smatrati nepoštenom, a tim i ništetnom.
8. Također je pravilno utvrđeno a isto žalbom niti ne osporava tužitelj da tuženi imaju prebivalište na području mjesne nadležnosti Općinskog suda u Dubrovniku, dok je udaljenost od Splita do [adresa] gdje jedna od tuženih ima prebivalište približno 268 km i zahtijeva više od tri sata vožnje, što sve upućuje na zaključak da je ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti ništetna jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tuženika, pa je imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između sjedišta tužitelja i prebivališta tuženika (potrošača) s tim u vezi i mogućnost dolaska na sud punomoćnika tuženika za zaključiti kako su ugovorenom nadležnosti tuženi u ovom slučaju, dovedeni u nepovoljniji procesnopravni položaj od tužitelja.
9. Stoga je pravilnom primjenom odredbi čl. 47. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novinebroj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 57/11, 25/13,70/19 dalje ZPP) prvostupanjski sud zaključio da je za suđenje je opće mjesno nadležan sud na čijem području tuženik ima prebivalište temeljem prigovora tuženika postavljenog sukladno člankom 20. Zakona o parničnom postupku - budući da su tuženici prigovor podnijeli u odgovoru na tužbu do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari.
10. U tom smislu ukazuju se neosnovanim žalbeni navodi tužitelja kako je takav zaključak suda donesen bez bilo kakvog prigovora tuženika i odnosno samoinicijativno od strane prvostupanjskog suda i bez provođenja dokaza.
11. Naime iz danog obrazloženja proizlazi da je prvostupanjski sud radi utvrđenja odlučnih činjenica cijenio ugovor o posredovanju kako u pogledu oblika tako i u pogledu sadržaja kao i činjenice koje se tiču prebivališta tuženika i udaljenost od mjesta ugovorene nadležnosti suda, a sve u okviru po tuženicima pravovremeno istaknutog prigovora mjesne nenadležnosti.
12. Dakle temeljem uzimajući u obzir mjesto prebivališta tuženika i udaljenost od suda ugovorene nadležnosti pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako bi tuženici bili izvrgnuti dodatnim troškovima postupka i utrošku vremena, što bi uzrokovalo znatnu ravnotežu u procesno-pravnom položaju ugovornih stranaka.
13. Takav zaključak sukladan je presudi Suda Europske unije od 27. lipnja 2000., u spojenim predmetima C-240/98 do C-244/98 – Océano Grupo Editorial SA protiv Rocío Murciano Quintero te Salvat Editores SA protiv NC Prades i dr., u kojoj je sud zaključio da se ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog mjesta poslovanja prodavatelja ili dobavljača, treba smatrati nepoštenom u smislu čl. 3. Direktive - ako se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, te ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
14. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tuženika i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrdio prvostupanjsko rješenje.
U Zagrebu 29. svibnja 2025.
Sudac:
Lidija Bošnjaković
