REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-1002/2025-2

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: 1) GBM, [adresa]., 2) GB, [adresa]., koje zastupa opunomoćenik odvjetnik Ivan Močić iz Splita, Domovinskog rata 29a/I, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe TB, [adresa], zastupan po opunomoćeniku odvjetniku Kruni Peronja iz Splita, Domovinskog rata 10/I, radi izdavanja građevinske dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovnog broja: Us I-1561/2024-9 od 30. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 29. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovnog broja: Us I-1561/2024-9 od 30. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela spora.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika, klase: UP/II-361-03/23-02/546, urbroj: 531-03-4-24- 2 od 17. svibnja 2024. godine te rješenja Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju, Odsjek za pravne poslove, urbanizam i izgradnju, klasa: UP/I-361-03/21- 01/000178, urbroj: 2181-1-10-3/10-23-001 od 31. svibnja 2023. godine. Navedenim rješenjem tuženika odbačena je žalba tužitelja izjavljena protiv građevinske dozvole od 31. svibnja 2023. izdana zainteresiranoj osobi kao investitoru rekonstrukcije na građevnoj čestici oznake kč. [katastarska čestica] (ZK.čz. [broj]) k. o. [katastarska općina].

1.1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe (točka I. izreke), te je naloženo tužiteljima naknaditi trošak prvostupanjskog upravnog spora zainteresiranoj osobi u iznosu od 1.250,00 €/9.418,13 kn.

2. Tužitelji su protiv citirane presude prvostupanjskog suda podnijeli žalbu iz svih zakonom propisanih razloga smatrajući da presuda ne sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama niti je pravilno primijenjeno materijalno pravo što je utjecalo na donošenje osporavane odluke. Sud u obrazloženju navodi da je zgrada anagrafske oznake [adresa] (koje su suvlasnici i tužitelji) sagrađena na 5 katastarskih čestica od kojih da dvije neposredno graniče s nekretninom za koju je izdana predmetna građevinska dozvola. Ukoliko je to tako onda je to proturječno sa zaključkom suda da tužitelji ne bi bili nositelji stvarnih prava na nekretninama koje neposredno graniče s nekretninom za koju je izdana građevinska dozvola. U privitku tužbe dostavljen je izvadak iz knjige položenih ugovora za stan u vlasništvu tužitelja GBM iz kojeg je razvidno da je zgrada u suvlasništvu tužitelja izgrađena na nekretninama oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] što potvrđuje da su tužitelji stranke u postupku izdavanja građevinske dozvole. Smatraju netočnom tvrdnju suda da zgrada na adresi [adresa]. i 3. predstavlja srednju građevinu visine P+4 kata, već je točno da se radi o niskoj građevini visine S+P+3 kata, uz napomenu da najdonja etaža te građevine nije prizemlje već suteren iznad kojeg se nalazi prizemlje i tri kata. Smatraju netočnom tvrdnju da površine oko zgrade u [adresa], na adresi [adresa] predstavljaju površine javne namjene posebno prolaz. Tužitelj GBM je vlasnik stana za kojeg je u knjizi položenih ugovora evidentirano da se nalazi na 2. katu predmetne zgrade a iznad njegovog stana nalazi se još samo jedan stan i to stan na 3. katu te iste zgrade a 4. kat ne postoji. Da se radi o niskoj građevini visine S+P+3 kata da proizlazi i iz rješenja i zapisnika općine Split od 3. svibnja 1972. godine iz dozvole o upotrebi predmetne zgrade. Sud nije proveo sve dokaze koje su tužitelji predlagali u tužbi i tijekom spora čime je istima onemogućeno u raspravljanju pred sudom. Smatraju da je sud trebao pribaviti spis pri prvostupanjskom upravnom tijelu formiran po zahtjevu tužitelja u postupku utvrđivanja građevne čestice iz kog da se moglo utvrditi da izgradnja zgrade na adresi [adresa] dovršena 1972. godine te se površine oko predmetne zgrade, uključujući prolaz na koju se sud u obrazloženju referira, kao i parking površine od tada pa nadalje koriste isključivo za potrebe stanara stanova u prizemlju te na katovima i korisnika poslovnog prostora u suterenu odnosno suvlasnika predmetne zgrade, slijedom čega se ne radi o površinama javne namjene čije je korištenje namijenjeno svima i pod jednakim uvjetima. Smatraju da im je u konkretnom slučaju povrijeđeno načelo jednakosti oružja u smislu pravične ravnoteže među strankama. Sud je odbio i zahtjev tužitelja za odgodnim učinkom tužbe kao i zahtjev za naknadu troškova. Tužitelji predlažu usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu uz naknadu troškova postupka uključujući trošak sastava žalbe.

3. Tuženik i zainteresirana osoba nisu dostavili odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ocjenjujući zakonitost osporene presude prvostupanjskog upravnog suda u smislu odredbe članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.- dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je odluka istog suda, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja tuženika, tako i u pogledu primjene materijalnog prava pravilna te Sud ne nalazi povrede pravila sudskog postupka. Postupak prije donošenja osporavane odluke suda proveden je u skladu s odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je osporenu odluku temeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela te je za svoju odluku dao argumentirano obrazložene razloge utemeljene na zakonu.

6. Prije svega treba reći da ovaj Sud nalazi neosnovanim prigovore tužitelja postupovne naravi usmjerene na neprovođenje predloženih dokaza od strane suda, to stoga što prvostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 49. stavak 1. i 4. ZUS-a slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, te stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi i dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima kako u pogledu činjenica koje treba utvrditi tako niti u pogledu dokaza kojima se one mogu utvrđivati. Nadalje, sud je dužan u obrazloženju presude u smislu odredbe članka 119. stavak 5. ZUS-a se izjasniti o prijedlozima stranaka kojima nije udovoljio, što je isti sud u ovom konkretnom slučaju i učinio, na način da je ocijenio pravilno da se odluka u ovom konkretnom slučaju može donijeti bez provođenja predloženih dokaza od strane tužitelja, odnosno provedbe građevinskog vještačenja, očevida, saslušanja tužitelja itd. To stoga što predložene dokazne radnje nisu pravno relevantne za rješavanje ove predmetne upravne stvari imajući u vidu neprijeporne činjenice koje su utvrđene od strane suda uvidom u cjelokupnu dokumentaciju spisa koja prileži predmetu.

7. Prema stanju spisa predmeta proizlazi da je u konkretnom slučaju po zahtjevu zainteresirane osobe izdana predmetna građevinska dozvola od 31. svibnja 2023., za rekonstrukciju postojeće građevine stambene namjene, 2.b skupine, rekonstrukcija postojeće pomoćne građevine (spremište), 3.a skupine, na građevnoj čestici kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (ZK č. zem. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina], sve sukladno glavnom projektu koji je sastavni dio građevinske dozvole. Osporenim rješenjem tuženika od 17. svibnja 2024., odbačena je žalba tužitelja GBM i GB pozivom na odredbu članka 115. stavak 1. Zakona o gradnji uz obrazloženje da tužitelji (žalitelji) nisu osobe koje su ovlaštene izjaviti žalbu protiv predmetne građevinske dozvole, s obzirom da nisu stranke u postupku izdavanja iste, što da je utvrđeno uvidom u katastarski operat te izvatke iz zemljišne knjige iz kojih da proizlazi da tužitelji nisu vlasnici niti nositelji drugih stvarnih prava na nekretnini za koju se izdaje građevinska dozvola, kao niti na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje građevinska dozvola. Tuženik zaključuje da tužitelji nemaju svojstvo stranke u smislu citirane odredbe bez obzira što im je tijekom prvostupanjskog upravnog postupka dana mogućnost uvida u spis predmeta radi izjašnjenja (tužitelji kao predstavnici suvlasnika stambene zgrade na adresi [adresa], 2. i 3.).

8. Nadalje, proizlazi da je građevinska dozvola zainteresiranoj osobi izdana za nekretninu katastarske (zemljišnoknjižne) oznake kč. [katastarska čestica] (čz. [broj]) koja neposredno graniči s nekretninama katastarske (zk.) oznake kč. [katastarska čestica] (čz. [broj]), kč. [katastarska čestica] (čz. [broj] ), kč. [katastarska čestica] (čz. [broj]), kč. [katastarska čestica] (čz. [broj]), kč. [katastarska čestica] (čz. [broj]) i kč. [katastarska čestica] (čz. [broj]), sve k. o. [katastarska općina], međutim da navedenoj nekretnini za koju je izdana građevinska dozvola, kao i na svim navedenim s njom neposredno graničnim nekretninama, u zemljišnim knjigama nije upisano pravo vlasništva niti koje drugo stvarno pravo na ime tužitelja. Osim toga, prvostupanjski upravni sud utvrđuje da zemljište pod zgradom u [adresa] (u kojim zgradama tužitelji imaju stanove kao vlasnici) nedvojbeno ne graniči s navedenom nekretninom za koju je izdana predmetna građevinska dozvola te da ih dijeli prolaz između sjevernog pročelja zgrade [adresa] i zida uz južnu granicu nekretnine za koju je izdana predmetna građevinska dozvola, koji prolaz prema mjerodavnom prostorno-planskom pravilu, ne ulazi u građevinsku česticu zgrade [adresa] te ostaje u režimu javnog korištenja. Sud utvrđuje da se radi o prolazu koji je po svojoj naravi javna površina, ulična pješačka komunikacija kojom se, kretanjem u smjeru zapada, izlazi na nogostup položen uz kolnik ceste u [adresa] u [adresa], a što da je vidljivo i na fotografijama iz dokumentacije priložene tužbi (fotografije na listovima 62 i 69 spisa).

9. Imajući u vidu sve naprijed navedeno i utvrđeno, kao i navode tužitelja istaknute u tužbi da se sa sjeverne strane zgrade koja je u suvlasništvu tužitelja nalazi prolaz širine 3 m koji razdvaja stanare zgrade od susjeda sa sjeverne strane, ovaj Sud nalazi da je osporenim rješenjem tuženika pravilno odbačena tužba tužitelja pozivom na naprijed citiranu odredbu članka 115. stavak 1. Zakona o gradnji (Narodne novine, broj 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) prema kojoj odredbi je stranka u postupku građevinske dozvole investitor, vlasnik nekretnine za koju se izdaje građevinska dozvola i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini te vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje građevinska dozvola.

10. Imajući u vidu citiranu odredbu ovdje mjerodavnog propisa, kao i utvrđeno činjenično stanje, proizlazi da tužitelji u postupku okončanom predmetnom građevinskom dozvolom nisu trebali imati status stranke niti to mogu, iz naprijed navedenih razloga.

11. Sukladno svemu navedenom, tužitelji u žalbi ne iznose pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari pa Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

12. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavak 1. odlučiti kao pod točkom I. izreke presude. Obzirom da tužitelji nisu uspjeli u sporu odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude, odnosno odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora (koji zahtjev nije niti specificiran), na temelju odredbe članka 147. stavak 1. istog Zakona.

U Zagrebu, 29. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner