Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-95/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Anđele Bošković Rajković predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća dr. sc. Sanje Zagrajski i sutkinje Katice Krajnović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nino Reskušić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Zagreb, Ivana Lučića 3, OIB 90633715804, kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Modrić, odvjetnik u Zagrebu, radi: utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1306/2017-103 od 15. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1306/2017-103 od 15. veljače 2024.

II. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova za sastav žalbe, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ĆR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koji glasi:

„I Utvrđuje se da je tužiteljica GR OIB: [osobni identifikacijski broj] dana 01.01.2015.g. sklopila s tuženikom Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet OIB: 90633715804, Ugovor o radu na određeno vrijeme, te da je zasnovala radni odnos na određeno vrijeme u trajanju od 01.01.2015.g. do 31.12.2020.g. za obavljanje poslova radnog mjesta: asistentica za područje humanističkih znanosti, polje etnologija i antropologija, na Fakultetskoj katedri za antropologiju, sa svim pravima i obvezama iz ugovora o radu na određeno vrijeme temeljem zakona i akata tuženika, koje pripadaju tužiteljici.

II Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana izda tužiteljici pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, sadržaja:

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU Filozofski fakultet, Zagreb, Ivana Lučića 3, OIB:90633715804, po odgovornoj osobi, (dalje u tekstu: poslodavac), izdaje OR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], (dalje u tekstu: radnica), sljedeću

P O T V R D U

o sklopljenom ugovoru o radu na određeno vrijeme

Čl. 1.

Radnica i poslodavac sklopili su dana 01.01.2015. Ugovor o radu na određeno vrijeme sukladno Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Čl. 2.

Radni odnos između radnice i poslodavca zasniva se na određeno vrijeme u trajanju od 01.01.2015. do 31.12.2020. Radnica je započela s radom dana 01.01.2015. Čl. 3.

Temeljem ovoga Ugovora o radu na određeno vrijeme radnica će obavljati poslove radnog mjestu: asistentica za područje humanističkih znanosti, polje etnologija i antropologija, na Fakultetskoj katedri za antropologiju.

Čl. 4.

Radnica će obavljati poslove iz čl.3. ovoga Ugovora u mjestu rada u Zagrebu, u skladu s ovim ugovorom i aktima poslodavca i Zakona o radu.

Čl. 5.

Radnica će obavljati poslove iz čl.3. ovoga Ugovora u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno sukladno aktima poslodavca i Zakona o radu. Tjedno i dnevno radno vrijeme utvrđeno je aktima poslodavca, a raspored radnog vremena utvrđuje se prema odluci ovlaštene osobe poslodavca.

Čl. 6.

Radnica ima pravo na dnevni, tjedni i godišnji odmor u trajanju sukladno aktima poslodavca i Zakona o radu.

Čl. 7.

Za obavljanje poslova iz čl. 3. ovoga Ugovora radnici pripada osnovna plaća prema koeficijentu utvrđenom za radno mjesto asistentica za područje humanističkih znanosti, polje etnologija i antropologija, na Fakultetskoj katedri za antropologiju u bruto iznosu od 1.084.20 EUR/8.168,90 kn mjesečno. Radnici pripada plaća, svi dodaci na plaću i naknada plaće sukladno aktima poslodavca i Zakona o radu. Poslodavac će isplaćivati radnici plaću jednom mjesečno najkasnije do 15-tog u idućem mjesecu za prethodni mjesec.

Čl. 8.

Radnica je obvezna pridržavati se svih odredbi akata poslodavca, te potvrđuje da je upoznata s organizacijom rada i zaštitom na radu.

Čl. 9.

Ovaj Ugovor može prestati iz razloga predviđenih zakonom, te otkazom i poslodavca i radnice pod uvjetima i otkaznim rokovima, pravima i obvezama propisanim Zakonom o radu koju će u suprotnomu zamijeniti ova presuda.

III Nalaže se tuženiku SVEUČILIŠTE U ZAGREBU Filozofski fakultet, OIB: 90633715804 isplatiti tužiteljici OR, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade bruto plaće iznos od 3.252,60 EUR/24.506,70 kn sa zakonskim zateznim kamatama:

- na iznos od 1.084.20 EUR/8.168,90 kn tekućim od 15.02.2015., pa do isplate,

- na iznos od 1.084.20 EUR/8.168,90 kn tekućim od 15.03.2015., pa do isplate,

- na iznos od 1.084.20 EUR/8.168,90 kn tekućim od 15.04.2015., pa do isplate, i to zateznim kamatama koje teku na navedene bruto iznose umanjene za dio zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak sadržanim u navedenim bruto iznosima, po stopi koja se do 31. srpnja 2015 određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV. Tuženik Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Zagreb, Ivana Lučića 3, OIB: 90633715804, dužan naknaditi tužiteljici OR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovoga parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužiteljici OR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da tuženiku Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, OIB: 90633715804, Zagreb, Ivana Lučića 3, naknadi parnični trošak u iznosu od 5.312,50 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana."

2. Presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužiteljica zbog razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presude preinači i tužbeni zahtjev prihvati kao osnovan, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, s tim da potražuje naknadu troška za sastav žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio žalbene navode kao neosnovane i predlaže da se žalba tužiteljice odbije kao neosnovana.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, te žalbene navode tužiteljice i navode tuženika iz odgovora na žalbu, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je sa tuženikom sklopila ugovor o radu na određeno vrijeme, da je zasnovala radni odnos na određeno vrijeme u trajanju od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2020. za obavljanje poslova radnog mjesta asistentica za područje humanističkih znanosti, polje etnologija i antropologija, na Fakultetskoj katedri za antropologiju, sa svim pravima i obvezama iz ugovora o radu na određeno vrijeme temeljem zakona i akata tuženika, koje pripadaju tužiteljici, zahtjev da tuženik izda potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu na određeno vrijeme i zahtjev za isplatu bruto naknade plaće.

7. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća pa se može ispitati, tako da donošenjem iste sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

8. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, sud prvog stupnja nije povrijedio njezina prava zajamčena Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10., u daljnjem tekstu: Konvencija), budući da je proveo pravično suđenje, poštovao je aspekte tog prava u odnosu na jednakost oružja, prava na dokaz i valjano obrazloženu odluku (čl. 6. st. 1.).

8.1. U postupku pred sudom prvog stupnja nije povrijeđeno niti pravo zajamčeno odredbom čl. 13. Konvencije, jer tužiteljica ima pravo na djelotvorna pravna sredstva, koja pravo ostvaruje i podnošenjem žalbe koja je predmetom ispitivanja pred ovim sudom drugog stupnja. Pravni put zaštite nije iscrpljen i tužiteljica može podnositi i druga pravna sredstva propisana ZPP-om, a pod određenim pretpostavkama ima pravo i na zaštitu u ustavnosudskom postupku.

8.2. Tužiteljica neosnovano u žalbi navodi da sud prvog stupnja nije utvrdio diskriminatorno postupanje tuženika jer da ju je izdvojio u odnosu na druge radnike sa kojima je sklopio ugovor o radu i da joj je zabranio studiranje na doktorskom studiju, jer u ovom postupku nije niti postavila tužbeni zahtjev za zaštitu prava povrijeđenog diskriminacijom tuženika iz čl. 16. i 17. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj 85/08. i 112/12., u daljnjem tekstu: ZSD) već zahtjeve o kojima je sud prvog stupnja odlučio, jer sud odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva (čl. 2. st. 1. ZPP-a).

8.3. Stoga, a vezano za prethodno navedeno, sud prvog stupnja nije niti povrijedio pravo zabrane diskriminacije iz čl. 14. Konvencije, a niti je povrijedio pravo zajamčeno odredbom čl. 17. Konvencije kojim se jamči zaštita od zlouporabe prava. U kontekstu povrede prava zajamčenih Konvencijom tužiteljica nije konkretizirala povredu tih prava, već u žalbi na apstraktnoj razini govori o navodnim povredama prava tužiteljice.

9. Glede pozivanja tužiteljice na povredu prava na rad zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 5/14., u daljnjem tekstu: Ustav RH) u ovom postupku ona ostvaruje zaštitu prema odredbama ZR-a kojem je temelj za donošenje upravo Ustav RH i međunarodne konvencije i dr. koje obvezuju Republiku Hrvatsku. Opća deklaracija o ljudskim pravima koju je proglasila Opća skupština Ujedinjenih naroda 1948. nije pravno obvezujuća i ne propisuje mehanizme zaštite, već kako i naziv kaže deklarira i definira slobode i prava ljudi kao vrijednosti koje treba štititi a zaštita osobnih prava i sloboda navedenih u Deklaraciji zaživjela su kroz nacionalne ustave i pravne okvire.

10. U postupku pred sudom prvog stupnja provedenim dokazima i njihovom valjanom ocjenom utvrđene su slijedeće odlučne činjenice:

- da je tuženik u "Narodnim novinama" objavio natječaj za izbor u suradničko zvanje i na radno mjesto asistenta za područje humanističkih znanosti, polje enologija i antropologija, na Fakultetskoj katedri za antropologiju, na određeno vrijeme i s punim radnim vremenom,

- da je na 3. redovnoj sjednici Fakultetskog vijeća tuženika 18. prosinca 2014. javnim izjašnjavanjem jednoglasno donesena odluka o izboru tužiteljice u suradničko zvanje i na radno mjesto asistentice za područje humanističkih znanosti, polje etnologija i antropologija na Fakultetskoj katedri za antropologiju,

- da je natječaj na kojem je tužiteljica izabrana u suradničko zvanje i na radno mjesto asistentice poništen.

10.1. U spisu prileži objava o poništenju natječaja na kojem je izabrana tužiteljica i među strankama nije sporno da je natječaj poništen nakon što je tužiteljica izabrana. Okolnost na koju tužiteljica ukazuje u žalbi, da se sud prvog stupnja poziva na Odluku dekanskog kolegija (a zapravo je riječ je odluci dekana) a ne na objavu iz "Narodnih novina" nema značaj bitne povrede odredbi parničnog postupka. Ovo stoga što nesporne činjenice nije niti potrebno dokazivati pred sudom prvog stupnja.

11. Nadalje, sud prvog stupnja je utvrdio da je dekan VR Odluku o poništenju natječaja donio nakon konzultacija s Dekanskim kolegijem, a nakon što je utvrdio da ne postoji i nedostaje suglasnost Sveučilišta, a koja je pretpostavka za financiranje tog radnog mjesta i da je zbog toga odbio sklopiti ugovor o radu s tužiteljicom i da je o tome obavijestio tužiteljicu u siječnju 2015.

12. Nadalje, sud prvog stupnja navodi da tužiteljica nije tražila utvrđivanje ništetnim niti poništenje Odluke o poništenju natječaja i da kada je provedeni javni natječaj poništen a kandidat nije podnio pravni lijek na odluku o poništenju natječaja da ne postoji obveza tuženika na sklapanje ugovora o radu s tužiteljicom. Osim toga, sud prvog stupnja smatra da Odluka o poništenju natječaja ima učinak kao da isti nije ni raspisan niti proveden, pa kako natječaja nema "to nema niti izbora u zvanje niti zasnivanja radnog odnosa kod tuženika, kao ni obveze tuženika da sklopi ugovor o radu s tužiteljicom".

13. U konkretnom slučaju tužiteljica je izabrana u suradničko zvanje i na radno mjesto asistentice za područje humanističkih znanosti, polje etnologija i antropologija na Fakultetskoj katedri za antropologiju, nakon čega je tuženik poništio natječaj po kojem je izabrana i obavijestio tužiteljicu da sa njom neće sklopiti ugovor o radu.

14. Suprotno stajalištu suda prvog stupnja, tužiteljica nije morala podnositi pravni lijek na Odluku o poništenju natječaja jer pravnog lijeka niti nema, a Odluka o izboru tužiteljice egzistira i poništenjem natječaja nije prestala, ali natječaj nikada nije proveden do kraja jer završava sklapanjem ugovora o radu, do kojeg u konkretnom slučaju nije došlo.

14.1. Iako je tužiteljica izabrana u suradničko zvanje i na radno mjesto asistentice za područje humanističkih znanosti, polje etnologija i antropologija na Fakultetskoj katedri za antropologiju, ne postoji zakonska obveza tuženika da sa tužiteljicom sklopi ugovor o radu, a tužbeni zahtjev kako je postavljen na utvrđenje da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika i da joj tuženik izda potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu na određeno vrijeme sa priznavanjem svih prava iz radnog odnosa, smjera istom a to je reguliranje radno pravnog statusa tužiteljice kod tuženika.

15. Međutim, iako je pravno shvaćanje suda prvog stupnja pogrešno (da je tužiteljica trebala podnositi pravni lijek protiv odluke o poništenju natječaja i da odluka o njezinom izboru ne egzistira), o tužbenom zahtjevu jednako je trebalo odlučiti i isti odbiti kao neosnovan.

16. Naime, odredbom čl. 43. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine" broj 139/13. i 101/14.) koji je bio na snazi u vrijeme izbora tužiteljice u suradničko zvanje i na radno mjesto asistentice, propisano je da su suradnička zvanja i radna mjesta asistent i poslijedoktorand. Izbor na radno mjesto asistenta ili poslijedoktoranda provodi se na temelju javnog natječaja. Osobu koja je završila sveučilišni diplomski studij, znanstveni institut može izabrati u zvanje asistenta, te s njom zaključiti ugovor o radu na određeno vrijeme, u trajanju od pet godina na suradničkom radnom mjestu asistenta. Asistent je dužan upisati poslijediplomski sveučilišni studij. Ako se plaća i/ili troškovi poslijediplomskog sveučilišnog studija asistenta ili poslijedoktoranda ne osiguravaju iz vlastitih prihoda javnoga znanstvenog instituta nego iz sredstava državnog proračuna, suglasnost za zaključenje ugovora o radu iz st. 2. i 3. ovoga članka daje ministar.

16.1. Nadalje, odredbom čl. 43.a Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju propisano je da svake godine znanstvena organizacija ocjenjuje rad asistenta. Ocjena se temelji na pisanom izvješću mentora u kojem se vrednuje kandidatova uspješnost u znanstvenom ili umjetničkom te nastavnom radu, kao i uspješnost na poslijediplomskom sveučilišnom studiju.

17. Statutom Filozofskog fakulteta propisano je da su tijela upravljanja Fakultetom dekan i Fakultetsko vijeće (čl. 20.). Dekan je čelnik i voditelj Fakulteta, upravlja Fakultetom s pravima i obvezama ravnatelja ustanove. Dekan ima ovlast upravljanja akademskom i poslovnom funkcijom Fakulteta, a nadležnost odnosno djelokrug njegova rada propisan je odredbom čl. 22. Statuta. Dekanski kolegij je savjetodavno tijelo (čl. 30. Statuta) a Fakultetsko vijeće je stručno vijeće Fakulteta sa ovlastima propisanim čl. 35. Statuta, a između ostalog (toč. 9.) pokreće i provodi postupke izbora u znanstveno-nastavna zvanja te druga zvanja.

18. Dakle, upravo je u nadležnosti dekana sklapanje ugovora o radu sa kandidatima koje je izabralo Fakultetsko vijeće i ukoliko do sklapanja ugovora o radu dođe time je postupak natječaja završen. Diskrecijsko je pravo dekana da ne sklopi ugovor o radu sa izabranim kandidatom pa i kada je više kandidata izabrano ne mora niti sa jednim od njih sklopiti ugovor o radu.

18.1. Odredbom čl. 53. st. 2. i čl. 109. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju definirano je financijsko jedinstvo Sveučilišta što znači da se javna sveučilišta financiraju iz državnog proračuna i to na temelju proračuna koje donosi Sveučilište a kojim se odlučuje koliko financijskih sredstva dobija pojedina sastavnica Sveučilišta. Način raspodjele sredstava uređen je odredbom čl. 105. Statuta Sveučilišta, a tuženik je u tijeku postupka dokazao da postoji obveza pribavljanja prethodne suglasnosti prije raspisivanja natječaja radi zapošljavanja pozivajući se na dopis Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta od 29. listopada 2013. Osim toga, odredbom čl. 88. Statuta tuženika propisano je da za svako radno mjesto koje se financira iz državnog proračun potrebna suglasnost Sveučilišta, a isto je propisano i Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu tuženika.

19. Ugovor o radu je dvostrano obvezno pravni odnos koji nastaje slobodno izraženom voljom stranaka za sklapanje ugovora, s tim da u konkretnom slučaju ne postoji zakonom propisana obveza tuženika na sklapanje ugovora o radu u kojoj bi se situaciji mogla primijeniti odredba čl. 248. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., u daljnjem tekstu: ZOO).

20. Odredbom čl. 14. st. 1. do 4. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17. i 98/19., u daljnjem tekstu: ZR) propisano je da se ugovor o radu sklapa u pisanom obliku. Propust ugovornih strana da sklope ugovor o radu u pisanom obliku ne utječe na postojanje i valjanost tog ugovora. Ako ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku, poslodavac je dužan radniku prije početka rada uručiti pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru, a ako to ne učini ili ne sklopi s radnikom ugovor o radu u pisanom obliku, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme (čl. 14. st. 4. ZR).

21. Navedene odredbe ZR-a uklanjaju stroge posljedice nedostatka propisanog oblika (forme) predviđene općim propisima obveznog prava. To jasno proizlazi iz odredbe čl. 14. st. 2. ZR-a prema kojoj propust ugovornih strana da sklope ugovor o radu u pisanom obliku, ne utječe na postojanje i valjanost tog ugovora.

21.1. Dakle, nedostatak pisanog oblika ne utječe na postojanje ugovora kad se podrazumijeva (predmnijeva) njegovo postojanje ako je isti sklopljen u nekom drugom obliku, primjerice konkludentnim radnjama obiju stranaka kao neizravnim očitovanjem volje.

21.2. Odredbom čl. 2. ZOO-a propisano je da sudionici u pravnom prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.

21.3. Nadalje, odredbom čl. 248. ZOO-a propisano je da ako je netko po zakonu obvezan sklopiti ugovor, zainteresirana osoba može zahtijevati da se takav ugovor bez odgađanja sklopi (st. 1.) te da su odredbe propisa kojima se djelomično ili u cijelosti određuje sadržaj ugovora sastavni dijelovi tih ugovora te ih upotpunjuju ili stupaju na mjesto ugovorenih odredbi koje nisu u skladu s njima (st. 2.).

22. Tužiteljica tužbom ne traži da se tuženiku naloži sklapanje ugovora o radu, već da se utvrdi da je sa tuženikom sklopila ugovor o radu na određeno vrijeme od 6 godina sa svim pravima i obvezama koje za radno mjesto na koje je izabrana na javnom natječaju proizlaze, kao i da se naloži tuženiku da izda potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu.

23. Međutim, nalaganje sklapanja ugovora o radu i/ili izdavanje potvrde o sklopljenom ugovoru o radu predstavlja odstupanje od općih odredbi ZOO-a o slobodnoj volji stranaka, a takvo odstupanje mora biti propisano zakonom da bi se na njega mogla primijeniti odredba čl. 248 ZOO-a. To su slučajevi u kojima jedna osoba ima monopol ili kad se zbog općeg društvenog interesa pojedinim zakonom propisuje obveza sklapanja ili da će presuda zamijeniti ugovor.

24. U konkretnom slučaju polazeći od načela slobodne volje stranaka za sklapanjem ugovora o radu i od činjenice da niti ZR, niti bilo koji drugi zakon ne propisuje obvezu sklapanja ugovora o radu, neosnovano tužiteljica tužbom zahtijeva utvrđenje da je sa tuženikom sklopila ugovor o radu, jer je izostala volja tuženika da sa njom sklopi ugovor o radu na određeno vrijeme, koju volju je odgovorna osoba tuženika – dekan VR izričito izrazio.

25. Volja za sklapanje ugovora o radu mora postojati kod obje ugovorne strane – tužiteljice kao zaposlenice i tuženika kao poslodavca, a kao i kod svakog ugovora, stranke se moraju suglasiti oko bitnih sastojaka ugovora kojeg sklapaju.

25.1. Tužiteljica i tuženik nisu niti konkludentnim radnjama sklopili ugovor o radu, jer je dekan VR izričito rekao da zbog nedostatka suglasnosti za natječaj neće sklopiti ugovor o radu sa tužiteljicom, pa okolnost da je tužiteljica kao jedna od ugovornih strana izrazila volju za sklapanje ugovora o radu, takav ugovor ipak nije sklopljen i tuženik nema obvezu izdati tužiteljici potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu.

26. Da je dekan VR sklopio ugovor o radu bez potrebne suglasnosti takav ugovor bi bio ništetan (tako u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1098/2024 od 16. travnja 2024.).

27. Ugovorom o radu ugovorne strane uređuju poslove koje će zaposlenik obavljati, mjesto rada, radno vrijeme, plaću i dr. Iz iskaza svjedoka VR jasno proizlazi da je tužiteljicu u siječnju 2015. obavijestio da je natječaj nezakonit jer nedostaje suglasnost Sveučilišta koja je jamstvo za financiranje tog radnog mjesta koje se financira iz državnog proračuna, da neće sklopiti ugovor o radu s njom jer bi time prekršio zakon, kao i da tužiteljici nije nikada dao nalog da obavlja poslove kod tuženika niti je ovlastio druge da joj daju nalog za obavljanje poslova, pa bilo kakav posao koji je tužiteljica obavljala na temelju naloga prof. Ć ili prof. G nije nalog koji bi dala ovlaštena osoba tuženika i posao koji bi tužiteljica eventualno na temelju tog naloga obavljala ne predstavlja pravno relevantni faktični rad koji bi doveo do presumpcije o zasnivanju radnog odnosa i/ili do osnovanosti zahtjeva za naknadu plaće.

27.1. Nadalje, upitno je bi li radni odnos tužiteljice trajao šest godina na koje vrijeme se sklapa ugovor o radu nije poznata činjenica, jer do prestanka ugovora o radu može doći i prije isteka vremena na koje je sklopljen ukoliko tužiteljica ne bi ispunjavala preuzete obveze, a osim toga, izabrani kandidati sa kojima se sklopi ugovor o radu se ocjenjuju od strane mentora i o tome ovisi nastavak i trajanje radnog odnosa.

27.2. Prihvaćanjem tužbenog zahtjeva kako je tužiteljica postavila u tužbi, a bez njezinog udovoljavanja obvezama koje kao asistent ima, sudskom odlukom zadiralo bi se u autonomiju tuženika i nadležnosti tijela tuženika koji ocjenjuju rad asistenta u ugovorenom razdoblju trajanja radnog odnosa.

28. Stoga je iz navedenih razloga tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan, pa je žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana a presuda suda prvog stupnja potvrđena.

29. Odluka o troškovima pod toč. II. izreke je pravilna i zakonita, valjano utemeljena na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa).

30. Tužiteljici nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspjela (čl. 166. st. 1. u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a).

31. Slijedom iznijetog, valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 29. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Anđela Bošković Rajković