Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1441/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, Tatjane Ledinšćak-Babić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Željku Kneževiću, odvjetniku iz Dubrovnika, protiv tuženika RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mariu Obradoviću, odvjetniku iz Dubrovnika, radi naknade štete, povodom žalbi tužiteljice i tuženika podnesenih protiv presude i rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1078/2017-76 od 6. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, dok se žalba tužiteljice odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1078/2017-76 od 6. travnja 2023.:

- potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu u odnosu na isplatu iznosa od 91.176,95 EURA/686.972,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. travnja 2023. pa do isplate, kao i u odnosu na odbijajući dio za isplatu zakonske zatezne kamate na navedeni iznos za razdoblje od 14. listopada 2004. do 23. ožujka 2016.,

- preinačuje u pobijanom dosuđujućem dijelu u odnosu na dospijeće zakonske zatezne kamate na način da se odbija kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos štete od 91.176,95 EURA/686.972,75 kn za razdoblje od 24. ožujka 2016. do 5. travnja 2023.,

r i j e š i o  j e

I. Usvajaju se žalbe tužiteljice i tuženika, pa se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku broj P-1078/2017-76:

- ukida pod točkom I. i II. izreke i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud novom odlukom.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 91.176,95 EURA sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. ožujka 2016. pa do isplate, dok se u dijelu kojim se traži isplata zakonske zatezne kamate tekuće na dosuđeni iznos od 91.763,95 EURA za razdoblje od 14. listopada 2004. do 24. ožujka 2016. tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan. Ujedno je pod točkom I. izreke rješenja istog suda odbačena tužba u dijelu kojom se traži isplata iznosa preko dosuđenog iznosa sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom, dok je pod točkom II. izreke rješenja naloženo tuženiku da s osnova troškova parničnog postupka isplati tužiteljici iznos od 1.790,52 EURA s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. travnja 2023. do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobnom žalbom pobija tužiteljica u odnosu na odbijajući dio, kao i u odnosu na rješenje u cijelosti, isključivo zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud prihvati istu te ukine odluku prvostupanjskog suda u odnosu na pobijano rješenje te preinači predmetnu presudu na način da tužiteljici dosudi cijeli novčani iznos od 176.621,34 EURA uvećan za zakonsku zateznu kamatu od 14. listopada 2004. do isplate, te da tuženika obveže da tužiteljici naknadi cijeli parnični trošak uvećan za trošak sastava žalbe.

3. Tuženik pobija presudu u dijelu u kojem je usvojen tužbeni zahtjev kao i u odnosu na odluku o troškovima postupka pod točkom II. izreke rješenje iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud istu usvoji, pobijanu presudu preinači, odnosno podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Žalbe tužiteljice i tuženika su djelomično osnovane, a djelomično neosnovane.

5. Kako je u tužbi tužbeni zahtjev tužiteljice postavljen na iznos od 1.000.000,00 kn te je presuda prvostupanjskog suda broj Pn-60/16-20 od 12. lipnja 2017. kojom je odlučeno o tom tužbenom zahtjevu postala pravomoćna u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 313.027,25 kn, dok je odlukom ovog suda broj Gž-1771/17- 2 od 20. studenog 2017. navedena presuda ukinuta u dijelu kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu u visini od 686.72,75 kn, to je uređenjem tužbe izvršeno u podnesku dostavljenom sudu 29. siječnja 2018. tužiteljica prema mišljenju suda izvršila preinaku tužbe povišenjem i proširenjem tužbenog zahtjeva, koju je sud primjenom odredbe čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013 i 89/2014 - dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 70/2019, s izuzecima iz članka 117. stavka 2. i 3. tog Zakona) dopustio.

6. Nadalje, kako tužiteljica po zaprimanju dopunjenog procijenjenog elaborata sudskog vještaka od 3. siječnja 2022. u podnesku dostavljenom sudu 22. veljače 2022. uređuje tužbu na način da sada od tuženika traži naknadu štetu u iznosu od 177.194,75 EURA (1.330.000,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 14. listopada 2004. pa do isplate, sud navodi da opisano uređenje tužbe također predstavlja preinaku iste u smislu čl. 191. st. 1. ZPP-a, koju je također dopustio.

7. Međutim, kako povišeni tužbeni zahtjev, bez obzira na koji je iznos zahtjev povišen u sebi uvijek nužno obuhvaća novčani iznos u visini od 313.027,25 kn, za koji dio je tužbeni zahtjev tužiteljice pravomoćno odbijen, to je ocjena suda da je o povišenom tužbenom zahtjevu postavljenom u preinaci tužbe odnosno u zahtjevu za isplatu iznosa preko iznosa od 686.972,75 kn u predmetnoj pravnoj stvari već pravomoćno presuđeno, slijedom čega je rješenjem odbačena tužba kojom se traži isplata iznosa preko iznosa u visini od 91.176,95 EURA (686.972,75 kn).

8. Kako tužiteljica tužbom nakon što je sud istu djelomično odbacio od tuženika traži naknadu štete u iznosu od 686.972,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom zbog nemogućnosti povrata u vlasništvo i predaju u posjed 2320/8670 dijela čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zbog radnji tuženika (otuđenja nekretnine trećoj osobi), sud tvrdi da je predmet spora pravo na naknadu štete u visini novčane vrijednosti nekretnine zbog nemogućnosti povrata iste u posjed tužiteljici.

9. Pozivajući se na odredbu čl. 132. st. 1. i 154. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 - dalje: ZOO/91) u postupku nije sporno da su ID, pravni prednik tužiteljice kao prodavatelj i tuženik kao kupac 19. kolovoza 1991. sklopili Ugovor o prodaji 2320/8670 dijela čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] što u naravi predstavlja zemljište na [adresa] površine 232 m2, na kojem je prodavatelj izgradio kuću tlocrtnih dimenzija 7x8 m2 koja se sastoji od prizemlja i mansarde te da su ugovorne strane ugovorile prodajnu cijenu u visini od 85.000,00 DEM što je protuvrijednost 1.105.000,00 dinara te da su ugovorile da u slučaju da kupac u ugovorenom roku, najkasnije do 31. srpnja 1993. ne plati prodavatelju ukupan iznos prodajne cijene, da je prodavatelj ovlašten raskinuti taj ugovor, a kupac obvezan predati nekretninu u njegov posjed.

10. Isto tako nije sporno da je ID **.**.2001. protiv tuženika podnio tužbu radi raskida navedenog ugovora, predaje u posjed te trpljenja brisanja prava vlasništva tuženika uz upis prava vlasništva u korist ĆD, a da je Općinski sud u Dubrovniku presudom broj P-396/07 od 25. rujna 2008. utvrdio da je navedeni ugovor raskinut te naložio tuženiku predati u posjed ID predmet spora i trpjeti da se u zemljišnoj knjizi isti upiše na 2320/8670 dijela čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja presuda je odlukom Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-419/09 od 20. lipnja 2012. potvrđena u dijelu utvrđenja da je ugovor o kupnji raskinut, a ukinuta u preostalom dijelu i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, da bi u tijeku postupka zbog smrti ĆD na mjesto tužitelja stupila ovdje tužiteljica, a Općinski sud u Dubrovniku donio presudu broj P-133/14 od 5. ožujka 2015. kojom odbija tužbeni zahtjev radi trpljenja brisanja zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju navedenog Ugovora o kupnju od 19. kolovoza 1991. kao i radi upisa prava vlasništva u korist tužiteljice i u svezi predaje u suposjed, a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-611/15 od 23. ožujka 2016.

11. Kako je sud utvrdio kako je razlog odbijanja tužbenog zahtjeva tužiteljice činjenica da je predmet raskinutog Ugovora o kupnji od 19. kolovoza 1991. bio točno određen fizički dio navedene čestice, a koji je parceliran na način da je kuća dobila oznaku zgr. 94/2, a zemljište oznaku 998/42 k. o. [katastarska općina], koji je sada samostalna nekretnina vlasništvo treće osobe UD, radi čega tuženik nije u mogućnosti ispuniti obvezu vraćanja primljenog na temelju Ugovora o kupnji od 19. kolovoza 1991., navodi da tužiteljica ne može zahtijevati povrat predmetne nekretnine u svoj posjed. Stoga zaključuje da ista sukladno odredbi čl. 132. ZOO-a/91, uslijed nemogućnosti da joj tuženik vrati ono što je stekao temeljem raskinutog ugovora (pravo vlasništva) ima pravo od tuženika tražiti naknadu štete koja joj je nastala uslijed raskida ugovora i to u visini koja je potrebna da se materijalna situacija tužiteljice dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo radnje tuženika, te da šteta u konkretnom slučaju predstavlja vrijednost nekretnine prema njenom stanju na dan prodaje tuženiku, a prema današnjim cijenama i to prema tržišnoj vrijednosti nekretnine.

12. Nadalje, za potrebe utvrđenja novčane vrijednosti nekretnine na dan 19. kolovoza 1991. sud je proveo građevinsko vještačenje te saslušao stranke u svrhu dokazivanja i utvrdio da prema sadašnjim tržišnim cijenama a obzirom na stanje predmetne nekretnine na dan 19. kolovoza 1991. vrijednost iste iznosi 1.330.000,00 kn, pa kako tužiteljica tužbom u onom dijelu u kojem ista nije odbačena, od tuženika po osnovi naknade štete u visini tržišne vrijednosti iste traži isplatu iznosa od 686.972,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom, sud je taj zahtjev ocijenio osnovanim te je tuženiku naložio isplatiti taj iznos sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. ožujka 2016. kao dana kad je tužiteljica saznala da od tuženika ne može tražiti povrat stečenog temeljem raskinutog ugovora, već da može tražiti naknadu štete zbog nemogućnosti vraćanja stečenog, odbivši pritom istaknuti prigovor zastare.

13. U žalbi tužiteljica ističe da se iz pobijane presude lako zaključuje da je sud u cijelosti prihvatio dopunjeni vještački nalaz iznoseći sveobuhvatne, jasne i precizne razloge prema kojima je predmetna kuća imala kvalitetan i odgovarajući pristup, dok činjenica što kuća tada nije imala građevinsku dozvolu nije imala utjecaja na predmetnu procjenu vještaka, jer se pokazalo da je kuća naknadno i ozakonjenja od strane osobe koja je istu kupila od tuženika. No premda je u cijelosti prihvatio vještački nalaz vještaka Zlatka Bendera i njegovu zadnju procjenu vrijednosti predmetne kuće sud tužiteljici nije dosudio cijeli iznos od 176.521,34 EURA nego samo dio i to 91.176,95 EURA, odnosno upravo onaj iznos za koji je drugostupanjski sud ukinuo prethodnu odluku prvostupanjskog suda, pa tužiteljica smatra da tužbeni zahtjev iz podneska od 23. veljače 2022. nije istovjetan tužbenom zahtjevu od 21. siječnja 2015. da bi se radilo o presuđenoj stvari, jer se temelji na posve drugačijoj vrijednosti predmetne kuće, pojašnjavajući da je nakon ukidne odluke ovog suda imala pravo na povišenje tužbenog zahtjeva te da je s navedenim postupanjem suda onemogućena u ostvarivanju prava na pravično suđenje.

14. Nadalje tužiteljica smatra da je pogrešno primijenjeno i materijalno pravo u pogledu dosuđene zakonske zatezne kamate na glavnični iznos pa da sukladno odredbi čl. 132. ZOO/91 tužiteljica ima pravo na zatezne kamate najkasnije s danom kada se treća osoba uknjižila kao vlasnik predmetne nekretnine.

15. Tuženik u žalbi ističe da se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu za naknadu nenovčane materijalne nereparirane štete čija je visina utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja, pa da kamate mogu teći na dosuđeni iznos samo od presuđenja pa do isplate, slijedom čega je tužiteljicu s djelom zahtjeva u pogledu kamate također trebalo odbiti kao neosnovanim. Tuženik još ističe da je prvostupanjski sud neosnovano odbio prigovore tuženika na okolnost vrijednost nekretnine prema njenom stanju iz 1991. jer je među strankama nesporno da je predmetna nekretnina bila nelegalna, da je pravni prednik tužiteljice bezuspješno pokušao ishoditi legalizaciju, a koja okolnost zajedno s prigovorima koji se odnose na pristup nekretnine predstavljaju odlučnu činjenicu za utvrđenje njene vrijednosti.

16. Ispitujući pobijanu presudu sukladno žalbenim navodima stranaka, ovaj sud je stava da je prvostupanjski sud donoseći odluku pod točkom I. izreke rješenja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 333. st. 2. ZPP-a, na koju sadržajno ukazuje tužiteljica, jer je pogrešno utvrdio da se za dio zahtjeva preko dosuđenog iznosa u izreci presude radi o presuđenoj stvari i da su se stekli zakonski uvjeti za odbačaj tužbe.

16.1. Naime, kako je tužiteljica nakon izrade vještačkog nalaza sukladno navedenom pravnom stavu koji je izražen u ukidnoj odluci preinačila tužbeni zahtjev u pogledu visine povišenjem zahtjeva ( tužiteljica podneskom od 17. listopada 2022. postavlja zahtjev na iznos od 176.521,34 EURA) nakon ukidne odluke, koju preinaku je sud opravdano dopustio, pogrešno smatra da se za dio zahtjeva preko 91.176,95 EURA radi o presuđenoj stvari obzirom da je ranijom odlukom ovog suda pravomoćno odbijen dio zahtjeva tužiteljice za iznos od 313.027,25 kn, jer osnovano ukazuje tužiteljica da se ne radi o istovjetnim zahtjevima, već o novom zahtjevu kojeg je ona mogla postaviti tek nakon mišljenja vještaka o visini štete koju potražuje u ovom postupku, slijedom čega je nezakonito rješenjem pod točkom I. izreke odbačena tužba u dijelu kojim se traži isplata iznosa preko iznosa u visini od 91.176,95 EURA sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom.

17. Nadalje, u odnosu na preostali dio pobijane odluke, a primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, obzirom da ni tužiteljica ni tuženik sadržajno ne ukazuju na počinjenje ijedne druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud je utvrdio da ista nije opterećena nijednom drugom bitnom povredom na koje valja paziti po službenoj dužnosti.

17.1. Osim toga, kako se odnos stranaka treba prosuđivati kroz odredbe važećeg ZOO/91 koji reguliraju učinke raskida zbog neispunjenja sukladno odredbi čl. 132., kod odlučivanja o visini štete sud je istu dužan dosuditi, kako je to istaknuto i u ukidnoj odluci ovog suda broj Gž-17771/2017-2 od 20. studenog 2017., u svoti koja je potrebna da se materijalna situacija oštećenice dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja, pa štetu tužiteljici treba procijeniti prema vrijednosti sporne nekretnine na dan prodaje tuženiku prema današnjim cijenama i tržišnoj vrijednosti iste.

18. Stoga, kako je tužiteljica nakon izrade vještačkog nalaza sukladno navedenom pravnom stavu koji je izražen u ukidnoj odluci preinačila tužbeni zahtjev u pogledu visine povišenjem zahtjeva ( tužiteljica podneskom od 17. listopada 2022. postavlja zahtjev na iznos od 176.521,34 EURA) nakon ukidne odluke, koju preinaku je sud opravdano dopustio, pogrešno smatra da se za dio zahtjeva preko 91.176,95 EURA radi o presuđenoj stvari obzirom da je ranijom odlukom ovog suda pravomoćno odbijen dio zahtjeva tužiteljice za iznos od 313.027,25 kn, jer osnovano ukazuje tužiteljica da se ne radi o istovjetnim zahtjevima, već o novom zahtjevu kojeg je ona mogla postaviti tek nakon mišljenja vještaka o visini štete koju potražuje u ovom postupku, slijedom čega je pogrešno primijenjeno materijalno pravo kad je rješenjem pod točkom I. izreke odbačena tužba u dijelu kojim se traži isplata iznosa preko iznosa u visini od 91.176,95 EURA sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom.

19. Isto tako osnovan je prigovor tuženika, a obzirom da je visina štete utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja, da kamate ne mogu teći od 23. ožujka 2016. odnosno od prvog dana nakon što je tužiteljica saznala da od tuženika ne može tražiti povrat stečenog temeljem raskinutog ugovora. To stoga što u slučaju naknade štete štetnik ne može pasti u zakašnjenje sa ispunjenjem te obveze prije nego je poznata njezina visina, pa u situaciji kada se visina štete utvrđuje prema cijenama u vrijeme presuđenja, tek tada je došlo do njegovog dužničkog zakašnjenja, od kada počinju teći i zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos štete.

20. Stoga, kako je visina štete u konkretnom slučaju utvrđena s obzirom na tržišne cijene u trenutku donošenja prvostupanjske presude, određivanje ranijeg tijeka početka tijeka zakonske zatezne kamate dovelo bi u pitanje načelo popravljanja štete uspostavom stanja kakvo je bilo prije nego je šteta nastala, jer bi tako određen početak tijeka zatezne kamate imao za posljedicu realno uvećanje vrijednosti pretrpljene štete, koje nije uzrokovano postupanjem, odnosno propustima tuženika ili inflatornim kretanjima, jer potpuna naknada štete nema za svoju svrhu obogaćenje oštećenika na teret štetnika, nego dovođenje oštećenika u istu poziciju u kakvoj je bio i prije nastanka štete, pa je neosnovan i žalbeni prigovor tužiteljice da kamata u konkretnom slučaju teče od dana kad se treća osobna uknjižila kao vlasnik u zemljišne knjige (isti stav izražen je i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-7796/2014 od 11. veljače 2016).

21. Obzirom da je sud tijekom postupka utvrdio da je predmetna nekretnina imala pristupni put i da je na vrijednost nekretnine utjecala činjenica da je treća osoba ishodila građevinsku dozvolu nakon kupnje navedene nekretnine, ponovljeni prigovori tuženika u odnosu na istaknute činjenice ne utječu na pravilnu odluku suda o tržišnoj vrijednosti nekretnine u vrijeme presuđenja sukladno provedenom vještačenju.

22. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijanjem žalbe tužiteljice i tuženika potvrditi pobijanu presudu u odnosu na dosuđujući dio štete u iznosu od 91.176,95 EURA sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja 6. travnja 2023. pa do isplate, kao u iznosu na odbijajući dio u pogledu zakonske zatezne kamate na navedeni iznos od 14. listopada 2004. do 23. ožujka 2016. Nadalje, prihvaćanjem žalbe tuženika a sukladno odredbi čl. 373. to. 3. ZPP-a valjalo je preinačiti dio presude u pogledu tijeka zatezne kamate na dosuđeni iznos i odbiti tužiteljicu s dijelom zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 24. ožujka 2016. do 5. travnja 2023.

23. Temeljem odredbe čl. 369. st. 1. u svezi s čl. 381. ZPP-a prihvaćanjem žalbe tužiteljice valjalo je ukinuti točku I. izreke rješenja kojim je odbačena tužba tužiteljica za isplatu daljnjeg iznosa od 85.344,39 EURA sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom, a posljedično prihvaćanjem žalbi tužiteljice i tuženika primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a i odluku o troškovima postupka pod točkom II. izreke rješenja i predmet zbog pogrešnog pravnog stava vratiti prvostupanjskom sudu da u daljnjem tijeku postupka, cijeneći izražene zaključke ovog suda, meritorno odluči o preostalom dijelu zahtjeva tužiteljice i o troškovima postupka.

U Varaždinu 29. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun