Baza je ažurirana 09.07.2025. 

zaključno sa NN 77/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 916/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 916/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz G., OIB ..., koga zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo iz K., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj R-1056/2022-2 od 9. studenoga 2022., kojim je djelomično potvrđeno i djelomično preinačeno rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-431/2017 od 17. prosinca 2021., u sjednici održanoj 22. studenoga 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

I. Revizija se prihvaća i preinačava se rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj R-1056/2022-2 od 9. studenoga 2022. u dijelu točke II. izreke kojim je preinačeno prvostupanjsko rješenje o trošku postupka sadržano u toč. II. izreke prvostupanjske presude za iznos 250,00 kuna /što iznosi 33,18 eura/ sa zateznim kamatama od 17. prosinca 2021. do isplate i kojim je u tom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka i sudi se:

 

Odbija se, kao neosnovana, žalba tužene i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-431/2017 od 17. prosinca 2021. pod točkom II. izreke koja sadržajno predstavlja rješenje o trošku postupka u dijelu kojem je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak postupka u visini 250,00 kuna /što iznosi 33,18 eura/ sa zateznim kamatama od 17. prosinca 2021. do isplate po tamo određenoj kamatnoj stopi te se u tom dijelu potvrđuje prvostupanjska odluka.

 

II. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj nakaditi tužitelju I. M. trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije u visini 199,08 eura /što iznosi 1,500,00 kuna/ i revizije u visini 199,08 eura /što iznosi 1,500,00 kuna/, sve u roku 8 dana.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju 922,81 kune na ime bruto plaće sa zateznim kamatama tamo navedenim (toč. I. izreke), dok je točkom II. izreke naloženo tuženoj nakaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 7.281,25 kuna sa zateznim kamatama od 17. prosinca 2021. do isplate.

 

2. Drugostupanjskim je rješenjem (točkom I. izreke) odbijena kao neosnovan žalba tužene i potvrđena prvostupanjska presuda pod točkom II. izreke, koja sadržajno predstavlja rješenje o troškovima postupka u dijelu kojem je naloženo tuženici platiti tužitelju 4.625,00 kuna /613,84 eura/ sa zateznim kamatama tekućim od 17. prosinca 2021., dalje je (točkom II. izreke) preinačena prvostupanjska presuda pod točkom II. izreke koja sadržajno predstavlja rješenje o troškovima postupka, u dijelu kojem je naloženo tuženici platiti tužitelju 2.656,25 kuna/ 352,54 eura/ sa zateznim kamatama tekućim od 17. prosinca 2021., pa je u tom dijelu zahtjev za naknadu troška odbijen, dalje je (točkom III. izreke) naloženo tužitelju naknaditi tuženici 57,00 kuna /7,57 eura/ troška žalbe te je (točkom IV. izreke) odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

3. Protiv drugostupanjske odluke, u dijelu koji se odnosi na trošak postupka, u dijelu u kojem nije uspio u sporu, tužitelj  je podnio prijedlog za dopuštenje revizije te je, odlučujući o tom prijedlogu, ovaj sud rješenjem broj Revd-1389/2023 od 9. svibnja 2023. dopustio reviziju protiv drugostupanjskog rješenja u dijelu pod točkama II. i III. zbog slijedećih pravnih pitanja:

 

„1. Pripada li stranci u parničnom postupku naknada troška koji se odnosi na sastav zahtjeva za mirno rješenje spora prije podnošenja tužbe sudu iz čl. 186.a Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22) u situaciji kada se u odnosu na naknadu troškova za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 1.000,00 kuna primjenjuje odredba Tbr.7.8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22) po kojoj odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova, odnosno isključuje li odredba Tbr.7.8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika primjenu Tbr. 28. Tarife i dosudu nagrade za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora protiv Republike Hrvatske iz čl. 186.a ZPP-a?

 

2. Može li sud zakonito temeljem čl. 154. st. 5. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22) odbiti priznati tužitelju koji je uspio u parnici s tužbenim zahtjevom trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora iz čl. 186.a ZPP-a podnesenog nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu koji je procesna pretpostavka za vođenje parnice protiv Republike Hrvatske?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske odluke tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382., u svezi čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), zbog materijalnopravnih pitanja zbog kojih je dopuštena.

 

5. Odgovoru na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Za potrebe odlučivanja u ovom stupnju postupka dovoljno je za navesti da se, prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, u ovom predmetu radi o postupku u sporu male vrijednosti, u kojem je vrijednost predmeta spora ispod 1.000,00 kuna (ispod 132,72 eura) i da je pobijanom odlukom tužitelju priznat trošak jednokratne nagrade za zastupanje za cijeli prvostupanjski postupka u vrijednosti 50 bodova, sukladno tbr. 7. toč. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/2012, 103/2014, 107/2015, 37/2022 - dalje: Tarifa), uvećan za stopu PDV-a i trošak vještačenja.

 

8. Međutim, a što predstavlja predmet revizijskog pitanja, taj sud tužitelju nije priznao trošak podnošenja zahtjeva tuženoj (Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske) za mirno rješenje spora, koji je prethodio ovome, parničnom postupku i bio postupovna pretpostavka za njegovo vođenje, sukladno čl. 186.a ZPP-a.

 

9. U tom smislu, a o problematici koja se potencira ostavljenim pitanjima, ovaj, revizijski sud je izrazio pravno shvaćanje u odlukama poslovnih brojeva Revr 447/10-2 od 17. lipnja 2010., Revr 780/09-2 od 9. prosinca 2009., Revr - 664/09-2 od 27. siječnja 2010., Revr 223/09-2 od 11. studenoga 2009., Revr 826/10-2 od 26. svibnja 2010., Revr 1629/10-2 od 21. srpnja 2011., Rev 1332021-2 od 16. veljače 2021., koje se u bitnom svodi na sljedeće citirano (a izneseno u potonjoj pobrojanoj odluci) shvaćanje:

 

„...Prema zauzetom pravnom shvaćanju stranka ima pravo na naknadu troškova podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora u skladu s odredbom čl. 186.a st. 1. ZPP, ako je zahtjev procesna pretpostavka za podnošenje tužbe u parničnom postupku (…)

Naime, prema odredbi čl. 186.a st. 1. ZPP osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu, uz prijetnju odbačaja tužbe za slučaj da stranka ne postupi na taj način (st. 6. čl. 186.a ZPP), iz čega slijedi da je podnošenje zahtjeva nadležnom državnom odvjetništvu za mirno rješenje spora procesna pretpostavka za podnošenje tužbe.

              Stoga, prema pravnom shvaćanju ovog suda stranci koja je podnijela zahtjev za mirno rješenje spora pripadaju troškovi zastupanja koji su povodom toga nastali, jer se odredba čl. 151. st. 1. ZPP mora tumačiti u tom smislu, bez obzira na činjenicu je li stranka uspjela u parničnom postupku koji je uslijedio ili je protivna strana dobrovoljno ispunila zahtjev prije pokretanja parničnog postupka.“.

 

10. Iako se u tim situacijama nije radio o primjeni čl. 7. toč. 8. Tarife i mogućnosti primjene jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak, ovaj, revizijski sud ne vidi razloga se u tom smislu odstupa od prethodno citiranog pravnog shvaćanja i da se tužitelju ne prizna trošak koji je prethodio prvostupanjskom postupku i bio postupovna pretpostavka za njegovo vođenje - trošak zahtjeva za mirno rješenje spora u smislu čl. 186.a ZPP, a u svezi tbr 28. Tarife - slijedom čega se daje sljedeći (u odnosu na oba pitanja objedinjeni) odgovor:

 

„Stranci u parničnom postupku pripada i naknada troška koji se odnosi na sastav zahtjeva za mirno rješenje spora prije podnošenja tužbe sudu iz čl. 186.a Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22) u situaciji kada se primjenjuje odredba Tbr. 7. toč. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 – dalje: Tarifa) po kojoj odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova - dakle, odredba Tbr. 7. toč. 8. Tarife ne isključuje primjenu Tbr. 28. Tarife i (povrh jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak) dosudu nagrade za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora protiv Republike Hrvatske iz čl. 186.a ZPP“.

 

11. Slijedom navedenog razvidno je da je sud u pobijanoj odluci pogrešno primijenio materijalno pravo, navedene odredbe Tarife, kada (preinačavajući prvostupanjsku odluku o trošku postupka) nije tužitelju priznao trošak sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u smislu čl. 186.a ZPP, u svezi tbr. 28. Tarife.

 

12. Stoga je, u tom dijelu pobijanu odluku valjalo preinačiti za vrijednost tog zahtjeva, a što, sukladno Tbr. 28., u svezi tbr 7. toč. 1. Tarife, iznosi 250,00 kuna / 33.18 eura/ i, na temelju čl. 391. st. 7. ZPP, odlučiti kao pod toč. I. izreke.

 

13. Po ovome se preinačenju uspjeh u žalbenom postupku neznatno izmijenio, pa sud nije našao potrebnim intervenirati u taj dio odluke o trošku postupka (toč. III. izreke pobijane odluke).

 

14. Tužitelju je priznat trošak prijedloga za dopuštenje i revizije u iznosima od po 80 bodova (čl. 154., 155., 166. st. 1. ZPP i Tbr. 10. st. 6. Tarife), dakle, od po 1.200,00 kuna, što uvećano za PDV ispada po 1,500,00 kuna, odnosno po 199,08 eura za svaki od tih podnesaka (toč. II. izreke).

 

15. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene u slučajevima nalaganja isplate, kako u valuti eura, tako i kune, pri čemu je preračunavanje valutnih iznosa izvršeno uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona (1 € = 7,53450 kn).

 

Zagreb, 22. studenoga 2023.

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              dr. sc. Jadranko Jug, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu