REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4412/2024-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Jagode Crnokrak, sutkinje izvjestiteljice i Mladena Šimundića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajne mase iza SLIVAR d.o.o. u stečaju, OIB 99880426845, Varaždin, Trakošćanska 9a, kojega zastupa punomoćnica Maja Tkalčec, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Petrić i dr. u Varaždinu, protiv tuženika MEDUZA d.o.o., OIB 34212194935, Karlovac, Dr. Ivana Graha 13, kojega zastupa punomoćnik Mate Burazin, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josip Janković i Mate Burazin u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-875/2020-37 od 2. siječnja 2024., ispravljene rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-875/2020-59 od 7. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-875/2020-37 od 2. siječnja 2024., ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-875/2020-59 od 7. ožujka 2025. u točki I., točki II. i dijelu točke III. izreke kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 12.655,85 eur / 95.355,50 kn sa zateznim kamatama i kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 248,58 eur sa zateznim kamatama te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-875/2020-37 od 2. siječnja 2024., ispravljenom rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-875/2020-59 od 7. ožujka 2025., u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi tog suda poslovni broj Ovrv-997/04 od 30. kolovoza 2004., kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 19.122,66 EUR / 144.079,69 kn sa zateznim kamatama od 30. siječnja 2004. do isplate, kao i naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 642,38 EUR / 4.840,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 30. kolovoza 2004. do isplate. Točkom II. izreke tuženiku je naloženo platiti tužitelju iznos od 3.800,85 eur / 28.637,50 kn sa zateznim kamatama od 13. studenog 2020. do isplate. Točkom III. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 12.655,85 eur / 95.355,50 kn sa zateznim kamatama.

2. Iz obrazloženja navedene odluke proizlazi da je donesena u postupku ponovnog suđenja, na koje je predmet vraćen ukidnim rješenjem ovog suda poslovni broj Pž-2019/2010-10 od 17. lipnja 2014., a u kojem postupku je sud utvrdio da tužitelj osnovano traži isplatu naknade u iznosu od 144.079,69 kn za radove izvedene na temelju Ugovora o isporuci, montaži i puštanju u rad rashladih komora sklopljenog s tuženikom u 2003. godini.

3. Protiv presude tuženik je podnio žalbu zbog žalbenih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže odluku preinačiti, podredno, ukinuti ju i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje a traži naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 1.018,93 eur.

4. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem osporava osnovanost žalbenih navoda i predlaže pobijanu odluku potvrditi te traži naknadu troška sastavljanja tog podneska u iznosu od 684,42 eur.

5. Tužitelj je podnio žalbu protiv dijela odluke o troškovima postupka, kojim je odbijen njegov zahtjev u iznosu od 248,58 eur sa zateznim kamatama.

6. Tuženikova žalba je osnovana.

7. Tužiteljeva žalba je osnovana.

8. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01 i 117/03, dalje: ZPP), kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. U ovom postupku presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-323/04 od 22. prosinca 2009. u točki I. izreke odlučeno je o tužbenom zahtjevu za isplatu iznosa od 144.079,69 kn s osnove naknade za izvedene radove prema Ugovoru o isporuci, montaži i puštanju u rad rashladih komora, točkom II. izreke odlučeno je o tražbini istaknutoj prigovorom radi prebijanja, točkom III. o protutužbenom zahtjevu koji se odnose na tuženikovu tražbinu s osnove naknade štete zbog tužiteljevog zakašnjenja u izvođenju radova, a točkom IV. Izreke o troškovima postupka.

10. Povodom tuženikove žalbe, presudom ovog suda poslovni broj Pž-2019/2010-10 od 17. lipnja 2014. potvrđena je prvostupanjska odluka u točkama II. i III. izreke, a prvostupanjska presuda ukinuta je u točkama I. i IV. izreke.

11. Pazeći po službenoj dužnosti na povrede odredaba postupka navedene u članku 365. ZPP-a, pa tako i na povredu iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, ovaj sud utvrdio je da o odluci sadržanoj u točki II. izreke pobijana presuda ne sadrži razloge.

12. Naime, prvostupanjski sud u presudi navodi da je predmet spora u ovom postupku ponovnog suđenja zahtjev tužitelja za isplatu naknade u iznosu od 144.079,69 kn, o kojem je sud, kao i o troškovima ovršnog postupka, odlučio u točki I. izreke pobijane presude. Nadalje, u obrazloženju sud navodi da je o troškovima parničnog postupka odlučio u točki III. izreke kojoj je tuženiku naloženo naknaditi troškove prvog i ponovnog suđenja.

13. Iz presude nije moguće utvrditi na što se odnosi točka II. izreke, stoga je u tom dijelu trebalo odluku ukinuti primjenom odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a, kako bi prvostupanjski sud otklonio tu bitnu povredu.

14. Nadalje, kako je navedeno, o tuženikovom zahtjevu za naknadu štete zbog zakašnjenja tužitelja pravomoćno je odlučeno. Iz žalbe koju je tuženik podnio protiv presude donesene u postupku ponovnog suđenja proizlazi da u njoj većim dijelom žalbenih navoda tuženik ukazuje upravo na propust u utvrđenju činjenica iz kojih proizlazi zaključak suda o zakašnjenju tužitelja u ispunjenju ugovornih obveza zbog čega mi je nastala šteta, što je pravnorelevantna činjenica za odluku o zahtjevu kojeg je tuženik istaknuo prigovorom radi prebijanja i protutužbom o kojima je pravomoćno odlučeno, a ne za utvrđenje osnovanosti zahtjeva tužitelja za isplatu ugovorene naknade za izvršen rad sukladno odredbi članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO).

15. Naime, tuženik u žalbi navodi da je pogrešno utvrđena činjenica da su radovi dovršeni 18. lipnja 2003., jer je tužitelj vrata na hladnjači u kojoj se postiže temperatura od -20 stupnjeva ugradio tek 20. srpnja 2003. te je tuženik tek tada mogao početi s obavljanjem djelatnosti skladištenja i prometa robe. Osporava činjenična utvrđenja suda vezano za početak računanja roka za izvođenje radova, koja sud ne iznosi u ovoj nego u presudi poslovni broj P-323/04 od 22. prosinca 2009.

16. S obzirom na predmet spora i zahtjev o kojem je sud odlučio presudom koja je predmet ovog ispitivanja, ovi žalbeni navodi nisu odlučni za ocjenu pravilnosti i zakonitosti te odluke.

17. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade za izvedene radove montaže rashladnih komora na objektu „Pogon Poreč“, koje se tužitelj obvezao izvesti prema projektu i uvjetima iz ugovora (str. 36. – 40. spisa) sklopljenog 2003. godine i prema konačnoj ponudi broj 035/2003 od 5. travnja 2003. (str. 180. – 182. spisa) koja je sastavni dio ugovora, sve za naknadu u iznosu od 520.000,00 kn s PDV-om.

18. Među strankama nije bilo sporno da nakon izvršenih uplata tuženika i djelomičnog namirenja naplatom po mjenici, tuženik nije tužitelju isplatio preostali dio ugovorene naknade u utuženom iznosu.

19. Tuženik svoju obvezu isplate ugovorene naknade otklanja pozivajući se na povredu ugovorne obveze jer je tužitelj umjesto vrata koja se ugovorom obvezao ugraditi ugradio vrata drugog proizvođača, jer je ugradio kompresore drugog proizvođača, jer nije ugradio mimookretna vrata, jer je djelo izveo s nedostacima.

20. Vezano za ove sporne okolnosti, prvostupanjski sud je u prethodnoj odluci, kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev, prigovorne tvrdnje ocijenio neosnovanim.

21. U odluci ovog suda poslovni broj Pž-2019/2010 od 17. lipnja 2014., kojom je prihvaćena tuženikova žalba zbog propusta suda da navede razloge o odlučnim činjenicama, ocjena osnovanosti žalbe obrazložena je navodom da je nejasan zaključak suda da je do izmjene ugovornih odredbi došlo na temelju sporazuma stranaka te da je teret dokaza te činjenice na tužitelju. Dalje, vezano za kvalitetu i cijenu ugrađene opreme, ovaj sud u ukidnoj odluci navodi da sud prvog stupnja nije utvrdio koje su sličnosti a koje razlike u kvaliteti tih dijelova, koja je nabavna cijena ugovorene opreme a koja one koja je ugrađena.

22. Vezano za tuženikov prigovor da tužitelj nije ispunio ugovornu obvezu ugradnje mimookretnih vrata, ovaj sud u ukidnoj odluci navodi da nije utvrđeno je li tuženik odustao od isporuke i ugradnje. S tim u vezi, utvrđen je propust suda da ocjeni je li tužiteljeva tražbina dospjela u cijelosti.

23. Osnovanim su ocijenjeni žalbeni navodi kojima je tuženik prigovarao nalazu i mišljenju vještaka.

24. Prvostupanjski sud upućen je utvrditi je li tužitelj ispunio u cijelosti svoju ugovornu obvezu, odnosno jesu li se stranke sporazumjele da se ugrade kompresori i klizna vrata drugih proizvođača u odnosu na ugovoreno, je li tuženik odustao od ugradnje mimookretnih vrata od strane tužitelja, je li tužitelj otklonio sve nedostatke utvrđene zapisnikom od 17. rujna 2003. i je li tužiteljeva tražbina dospjela samo djelomično ili u cijelosti.

25. Sud u novoj presudi navodi da je prema ponudi od 5. travnja 2003. koja je sastavni dio ugovora, tužitelj preuzeo obvezu ugradnje kompresora marke Copeland, a ugrađeni su kompresori marke Blitzer, kao i da je umjesto ugovorenih vrata neimenovanog talijanskog proizvođača ugradio vrata proizvođača Fermex Ltd iz Novog Sada. Ocjena je suda da je životno neuvjerljivo i nelogično da se tuženik nije suglasio s prijedlogom tužitelja za ugradnju opreme koja omogućava pravovremeni dovršetak radova. Dodaje da pored toga od dopisa tužitelja do dana ugradnje prošlo više od mjesec dana u kojem razdoblju tuženik nije iznio nikakav prigovor na nabavu i ugradnju zamjenske opreme, a u zapisniku o nedostacima sastavljeno 17. rujna 2003. tuženik nije kao nedostatke evidentirao ugradnju neodgovarajuće zamjenske opreme.

26. Tuženik vezano uz to u žalbi navodi da nije dao pisanu ni usmenu suglasnost za ugradnju opreme drugog proizvođača već je to tužitelj učinio na vlastitu inicijativu a tuženik o tome nije bio obaviješten.

27. Ovaj žalbeni navod nije osnovan jer suprotno proizlazi iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika SE, koji je izjavio da tuženik nije uputio prigovore tužitelju vezano za dopis od 6. svibnja 2003. u kojem ga obavještava o zamjeni ugovornih odredbi, jer je smatrao da se radi o odgovarajućoj opremi, ali je nakon ugradnje utvrdio da se radi o opremi manje kvalitete koja ne odgovara potrebama tuženika.

28. Pravilna je ocjena suda da su kompresori Blitzer umjesto kompresora Copeland, kao i vrata proizvođača Fermax Ltd ugrađena na temelju sporazuma stranaka.

29. Dopisom od 6. svibnja 2003. (str. 84. spisa) tužitelj tuženika obavještava da je došlo do manjih problema u vezi rokova isporuke te predlaže umjesto rashladne centrale „Linde“ koja se sastoji od ugradnje četiri kompresora „Copeland“ ugraditi 4 kompresora marke Blitzer koji su poluhermetik, bolji kvalitetom i kapacitetom te predlaže umjesto talijanskih vrata ugradnju „Inox“ vrata komplet od proizvođača Fermex iz Novog sada.

30. Prema navodima tužitelja, stranke su usmeno usuglasile ugradnju zamjenske opreme, a tako je iskazivao i zastupnik po zakonu tužitelja VE.

31. Budući da iz zapisnika o nedostacima koji je sastavio 17. rujna 2003. tuženik proizlazi da tuženik nije kao nedostatak isticao ugradnju opreme koja nije predmet ugovora, odnosno, nije zatražio ispunjenje ugovorne obveze na ugradnju opreme koja je predmet ugovora iz travnja 2003. (vrata talijanskog proizvođača i kompresore marke „S“), ocjena je ovog suda kako je pravilno utvrđeno da je tuženik, kao vjerovnik, u sporazumu s dužnikom primio opremu koja je ugrađena, odnosno, četiri kompresora marke Blitzer i vrata proizvođača Fermex iz Novog Sada te da je ugradnjom navedene opreme tužitelj ispunio svoju ugovornu obvezu.

32. Vezano za kvalitetu i razlike u cijeni predmetne opreme obuhvaćene pisanim ugovorom i one koja je ugrađena, sukladno uputi iz ukidne odluke sud je radi utvrđena odlučnih činjenica izveo dokaz kombiniranim građevinsko strojarskim vještačenjem, prema kojem je cijena ugrađenih vrata proizvođača Fermex iznosila 24.200,00 kn, da su vrata u cijelosti od inoxa, što je kvalitetnije tehničko rješenje od vrata proizvođača V koja su predložena u prvoj ponudi, a koja su bila dijelom od inoxa a dijelom od pocinčanog lima. U konačnoj ponudi navedena je ugradnja vrata neimenovanog talijanskog proizvođača te nije naveden materijal od kojeg su vrata izrađena. Što se tiče kompresora sud navodi da iz nalaza vještaka proizlazi kako su kompresori marke Blitzer jednake ili bolje kvalitete od onih marke Copeland te da u cijelosti po kapacitetu i funkciji odgovaraju prvotno ugovorenim kompresorima, čiju točnu cijenu vještak nije mogao utvrditi. Zaključak je suda da ugrađena oprema prema funkcionalnosti odgovara zahtjevima tuženika te da se radi o opremi približno jednake vrijednosti.

33. Tuženik u žalbi ukazuje na funkcionalne nedostatke ugrađenih vrata, navodi da se radi o vratima koja su prethodno rabljena te da zbog toga vrijednost ne odgovara cijeni koju je utvrdio vještak, a koja se odnosi na nova vrata. Navodi da je ugradnja vrata izvedena s nedostacima.

34. Ovim navodima tuženik sadržajno ne dovodi u pitanje zaključak suda da bi ugrađena oprema, kompresori Blitzer i vrata proizvođača Fermex-Ltd, odgovarala zahtjevima tuženika. Nedostaci na koje ukazuje tuženik ne odnose se na uobičajene karakteristike i kvalitetu ugrađene opreme već na oštećenja stvari i nedostatke u izvođenju radova ugradnje, koje je vjerovnik može isticati sukladno odredbi članka 604. i 605. ZOO-a.

35. Međutim, sud u presudi navodi da je sudski vještak utvrdio nabavnu vrijednost ugrađenih kliznih hladioničkih vrata proizvođača Fermex Ltd u iznosu od 1.900,00 eur neto, a potom da je sudski vještak utvrdio da su ista vrata plaćena cca 24.200,00 kn.

36. Sud navodi da nalaz i mišljenje vještaka prihvaća u cijelosti, no, iz nalaza i mišljenja vještaka kao i obrazloženja presude nije jasno iz kojih dokaza je utvrđeno da bi vrijednost ugrađenih vrata odgovarala iznosu od 24.200,00 kn, kada je tužitelj kao dokaz vrijednosti ugrađenih vrata priložio spisu račun proizvođača Fermex Ltd od 4. srpnja 2003. (str. 797. spisa) izdanog tužitelju, u kojem je cijena termoizoliranih kliznih vrata navedena u iznosu od 1.900,00 eur.

37. Kako je navedeno, tuženik je obvezu isplate ugovorene naknade uz ostalo otklanjao navodom da tužitelj nije ispunio ugovornu obvezu ugradnje mimookretnih vrata. Sud je u pobijanoj presudi naveo da je tuženik odustao od ugradnje mimookretnih vrata jer od rujna 2003. više nije tužitelja pozivao na ugradnju a to nije utjecalo na puštanje u pogon.

38. U odnosu na razloge iz presude koji se odnose na ugradnju mimookretnih vrata tuženik navodi samo da mimookretna vrata nisu ugrađena do dana podnošenja žalbe.

39. Nije sporno da tužitelj ne traži isplatu naknade za ugradnju i isporuku mimookretnih vrata koja nije ugradio, a tuženik pozivom na neispunjenje te tužiteljeve obveze otklanja svoju obvezu plaćanja naknade za radove koji jesu izvedeni i u odnosu na koje je zahtjev tužitelja za isplatu naknade dospio sukladno odredbi članka 6. ugovora u roku od 15 dana od puštanja u rad.

40. Budući da iz spisa proizlazi kako je tuženik nakon 20. srpnja 2003. bio u mogućnosti započeti s obavljanjem djelatnosti u predmetnom prostoru, ugradnja mimookretnih vrata ne predstavlja obvezu koja bi djelo činila neupotrebljivim, stoga sukladno odredbi članka 367. ZOO-a tuženik iz tog razloga ne bi mogao biti oslobođen obveze isplate naknade za izvedene radove. Ovdje se napominje da je odredbom članka 2. ugovoreno da će se obračun izvedenih radova izvršiti prema sistemu stvarno izvedenih radova i obračunatih količina.

41. Tuženik tijekom postupka nije postavio prema tužitelju zahtjev na ispunjenje ugovorne obveze ugradnje mimookretnih vrata već protutužbom, o kojoj je pravomoćno odlučeno, traži isplatu iznosa naknade za ta vrata koju nesporno nije tužitelju platio.

42. Prigovor tuženika koji se odnosi na propust tužitelja da otkloni nedostatke u obavljenom djelu sud je ocijenio neosnovanim. Takav zaključak sud izvodi iz utvrđene činjenice da su nedostaci evidentirani u zapisniku koji je 17. rujna 2003. sastavio tuženik, da je tužitelj nedostatke priznao te je dopisom od 15. prosinca 2003. tuženika obavijestio da su nedostaci otklonjeni i zatražio isplatu preostalog dijela naknade, a na što je tuženik odgovorio pozvavši ga na dostavu računa dopisom od 28. siječnja 2004.

43. Svoj zaključak da su nedostaci otklonjeni sud obrazlaže navodom da bi bilo životno i logično za očekivati, ako su nedostaci i dalje postojali, da bi tuženik tužitelja pozvao na otklanjanje i nakon 17. rujna 2023. umjesto da sastavi obračun radova i pozove tužitelja na izdavanje računa.

44. Ovaj zaključak proturječan je stanju spisa. Naime, tuženik je uz prigovor protiv rješenja o ovrsi dostavio dopis od 23. siječnja 2004. (str. 16. spisa) kojim tužitelja poziva na otklanjanje nedostataka (dakle, i nakon 15. prosinca 2003.), a u spisu je priložen i odgovor tužitelja od 24. siječnja 2004. (str. 45. spisa) u kojem on ne osporava postojanje tih nedostataka već poziva tuženika na isplatu naknade za izvedene radove, kako bi pružio uslugu servisiranja.

45. Iz spisa proizlazi da je tuženik ukazivao na nedostatke koji su vidljivi i u tijeku trajanja ovog postupka, a na koje okolnosti je u postupku prethodnog suđenja provođeno vještačenje (nalazi vještaka se iz razloga navedenih u rješenju poslovni broj Pž-2019/2001 ne mogu koristiti) te je i nakon izvedenog kombiniranog građevinsko – strojarskog vještačenja u postupku ponovnog suđenja tuženik ukazivao na to da se vještaci nisu očitovali o nedostacima koji su još vidljivi.

46. Iz rješenja kojim je vještacima sud odredio zadatak proizlazi da im u zadatak nije bilo dano utvrditi jesu li otklonjeni nedostaci konstatirani u zapisniku od 17. rujna 2003.

47. U odnosu na ovaj prigovor tuženik u žalbi navodi da vještak koji je u postupku ponovnog suđenja izradio nalaz i mišljenje nije izvršio uviđaj kojim bi utvrdio da još uvijek postoje nedostaci nastali kod ugradnje vrata.

48. Tuženikov navod kojim otklanja obvezu isplate utuženog dijela naknade pozivajući se na neotklonjene nedostatke sadržajno predstavlja zahtjev za sniženje naknade, koje naručitelj djela ima u slučaju ispunjenja pretpostavki iz odredbe članka 610. ZOO-a - kad izvođač ne otkloni nedostatke kojima je naručitelj pravovremeno prigovorio, a koji zahtjev naručitelj može istaknuti prigovorom protiv izvođačeva zahtjeva za isplatu naknade sukladno odredbi članka 606. stavka 2. ZOO-a.

49. Budući da su razlozi koje sud navodi o ocjeni neosnovanosti ovog prigovora proturječni stanju spisa, a da je sud propustio odlučne činjenice utvrditi predloženim dokazima, trebalo je odluku iz točke I. izreke pobijane presude ukinuti i vratiti na postupak ponovnog suđenja.

50. Također, tuženik u žalbi ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o tijeku zateznih kamata. Pobijana odluka o tome ne sadrži razloge, niti o utvrđenim činjenicama niti o mjerodavnim odredbama materijalnog prava, stoga ju zasad nije moguće ispitati.

51. U ponovnom postupku sud će obrazložiti odluku sadržanu u točki II. izreke pobijane presude. Nadalje, izvođenjem predloženih dokaza utvrdit će je li tužitelj otklonio nedostatke o kojima ga je tuženik obavijestio sukladno ugovornim i odredbama materijalnog prava te jesu li ispunjene pretpostavke za sniženje ugovorene naknade iz odredbe članka 610. i 611. ZOO-a. Otklonit će nedostatke obrazloženja u odnosu na vrijednost vrata proizvođača Fermex Ltd na koja je ukazano ovom odlukom i na odluku o zateznim kamatama te će o tužbenom zahtjevu donijeti pravilnu i zakonitu, obrazloženu odluku.

52. Tužitelj osnovano u žalbi protiv rješenja o troškovima ukazuje na to da je sud pogrešno ocijenio nepotrebnim za vođenje parnice njegov podnesak od 30. rujna 2019., kojim je sukladno odredbi članka 215. stavka 1. ZPP-a obavijestio sud da preuzima postupak. Osnovano ukazuje na pogrešnu primjenu odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) kod odluke o trošku zastupanja na ročištu 25. listopada 2023., budući da se radi o ročištu na kojoj se raspravljalo o glavnoj stvari. Budući da iznos troška za navedene radnje ovisi o omjeru uspjeha stanaka u sporu, odluka je u navedenom dijelu ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje.

53. O troškovima ovog postupka sud će odlučiti u konačnoj odluci. (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 28. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Matas