REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2237/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja MILOSTIĆ grupa d.o.o., Zadar, Nenada Mataka 17, OIB: 87131201555, kojeg zastupa punomoćnik Dan Marinović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Marinović i partneri j.t.d. iz Zadra, protiv tuženika ENVOX d.o.o., Zagreb, Fallerovo šetalište 22/c, OIB: 06928107888, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukušić Bokan i partneri d.o.o. iz Zadra, radi isplate, povodom prijedloga za osiguranje novčane tražbine određivanjem prethodne mjere, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-267/2019-106 od 2. travnja 2025., 28. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-267/2019-106 od 2. travnja 2025. u točki I. izreke.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-267/2019-106 od 2. travnja 2025. pod točkom I. izreke odbijen je kao neosnovan tužiteljev prijedlog za određivanje prethodne mjere radi osiguranja novčane tražbine tužitelja u iznosu od 76.397,82 EUR s pripadajućom zateznim kamatama od 22. ožujka 2019. do isplate.

2. Tako je odlučio prvostupanjski sud jer je utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti za određivanje prethodne mjere iz čl. 501.a Zakona o parničnom postupku, budući je rješenje o prethodnoj mjeri doneseno istovremeno s presudom kojom je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

3. Tužitelj je protiv tog rješenja pravovremeno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Riječ je o žalbi kojom tužitelj, pored rješenja pobija i presudu donesenu u ovoj pravnoj stvari, s tim da se žalbeni navodi odnose samo na presudu, dok žalitelj rješenje o prethodnoj mjeri pobija zato što je pogrešno odlučeno o osnovanosti tužbenog zahtjeva odnosno to rješenje pobija iz istih razloga zbog kojih pobija i presudu.

4. Tuženik je podnio odgovor na žalbu protiv presude i rješenja u kojoj glede pobijanog rješenja navodi da sud o prethodnoj mjeri nije mogao drugačije odlučiti jer je presudom odbio tužbeni zahtjev, zbog čega nije bilo pretpostavki za određivanje prethodne mjere.

5. Žalba je neosnovana.

6. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

7. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je predložio da sud odredi prethodnu mjeru na temelju odredbe čl. 501.a ZPP-a. Odredbom čl. 501.a ZPP-a propisano je da će sud u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

8. U konkretnom slučaju je odluka o prijedlogu za donošenje prethodne mjere donesena nakon zaključenja glavne rasprave istovremeno s presudom kojom je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

9. Iako je prema odredbi čl. 501.a ZPP-a sud bio dužan o predloženoj mjeri odlučiti najkasnije do zaključenja glavne rasprave, činjenica što je to učinio istovremeno s odlukom o tužbenom zahtjevu, sama po sebi ne čini odluku nepravilnom ili nezakonitom. No, upućuje se prvostupanjski sud na to da treba voditi računa o smislu i svrsi prethodne mjere i vremenu odlučivanja o prijedlogu sukladno odredbi čl. 501.a ZPP-a.

10. U ovom slučaju prvostupanjski sud je istovremeno odlučio o tužbenom zahtjevu i o prijedlogu za prethodnu mjeru, a u obrazloženju odluke iznosi razloge zbog kojih smatra da je tuženik ostvario uspjeh u parnici, odnosno zbog kojih smatra da zahtjev tužitelja nije osnovan. Na osnovi ocjene izvedenih dokaza sud je zaključio da nisu ostvarene pretpostavke za određivanje prethodne mjere pozivajući se na to da je tužbeni zahtjev neosnovan. Ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da u situaciji kada je sud odlučio da tužbeni zahtjev izvjesno nije osnovan, da tada ne postoji veća vjerojatnost tuženikovog uspjeha u sporu.

11. Stoga je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a valjalo odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u točki I. izreke.

Zagreb, 28. svibnja 2025.

Sutkinja

Ružica Omazić