REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5346/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Andreja Štefan, odvjetnica iz Čakovca, protiv tuženika Addiko Bank d.d., iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, (ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.), kojeg zastupa punomoćnica Marija Vujasin, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović, Zagreb, radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž- 737/2024-2 od 17. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-659/2023-22 od 7. ožujka 2024., na sjednici održanoj 28. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-737/2024-2 od 17. rujna 2024. u točki I. izreke radi pitanja:

„1. Je li korisnik kredita koji je izvršio plaćanja na temelju (nepoštene) odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate jednostranom odlukom kreditora i/ili (nepoštene) odredbe kojom je glavnica kredita vezana za valutu CHF, iz ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, obeštećen sklapanjem i provedbom sporazuma o konverziji sklopljenim na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15)?

2. Pripada li korisniku kredita, nakon sklapanja sporazuma o konverziji koja je provedena sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15), kao posljedica (nepoštene) odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate jednostranom odlukom kreditora i (nepoštene) odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iz ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, isplata razlike između iznosa koji je korisnik kredita platio i iznosa izračunatog na temelju kamatne stope koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i tečaja na dan korištenja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF?“.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-737/2024-2 od 17. rujna 2024., zbog pravnih pitanja koja cijeni važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

3. Prijedlog je osnovan.

4.1. Postupajući prema odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da su u pogledu pitanja naznačenih u izreci, ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, kako to tuženik tvrdi. To zbog toga, jer je riječ o pravnim pitanjima o kojim sudska praksa viših sudova u odnosu na naznačena pitanja nije jedinstvena, što proizlazi iz dostavljenih odluka na koje se tuženik poziva u svom prijedlogu (Županijski sud u Splitu poslovni broj Gž-1520/19 od 9. srpnja 2020., Županijski sud u Splitu poslovni broj Gž-385/2017 od 6. veljače 2019., Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-794/2018-2 od 25. ožujka 2019., Županijski sud u Splitu poslovni broj Gž-2427/2018-5 od 10. lipnja 2020., Županijski sud u Osijeku poslovni broj Gž-3486/2019-2 od 9. siječnja 2020.). Prema tome, riječ je o pravnim pitanjima važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (tako i ovaj sud u odluci poslovni broj Revd-2117/2022-2 od 14. veljače 2024.).

4.2. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije i zbog sljedećih pitanja:

„(iii.) Je li počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019), u okolnostima kada je potrošač iz ugovora o kreditu denominiranog u CHF i/ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF sklopio sporazum o konverziji sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15), a sud dosudio tužitelju preplaćene iznose s osnove ništetnih odredbi, bez da je obrazložio iz kojeg razloga nije provodio financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnost ispravnosti provedene konverzije?

odnosno

Je li sud ovlašten, nakon što su potrošač i banka sklopili sporazuma o konverziji sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15), tužitelju (potrošaču) dosuditi iznose nastale kao posljedicu (nepoštene) odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate jednostranom odlukom kreditora i (nepoštene) odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iz ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, bez provođenja vještačenja na okolnost ispravnosti provedene konverzije?

(iv.) Je li sud ovlašten ispitivati poštenost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom kreditora te odredbe o valutnoj klauzuli u CHF sadržanih u ugovoru o potrošačkom kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF, koje su zamijenjene prisilnim odredbama sporazuma o konverziji sklopljenog na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15)?

(v.) Je li sama činjenica da se o odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita nije pregovaralo dovoljna za zaključak da je takva ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna?

Odnosno

Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) odnosno članku 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007), odluka suda kojom je odredba potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita) utvrđena nepoštenom, odnosno ništetnom, samo na temelju utvrđenja suda da se o ugovaranju iste nije pojedinačno 22 pregovaralo, bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?

(vi.) Je li kreditor u obvezi detaljno navesti prirodu usluge koju, za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita, korisnik kredita plaća kreditoru sukladno poslovnoj politici kreditora?

(vii.) Je li odredba ugovora o kreditu, kojom se za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita ugovara naknada koju korisnik kredita plaća banci sukladno poslovnoj politici kreditora, protivna ili sukladna odredbi čl. 1024. i čl. 354. st. 3. Zakona o obveznim odnosima?

odnosno

Ima li kreditor pravo na naknadu štete u smislu odredbe čl. 1024. st. 3. Zakona o obveznim odnosima u slučaju kad se o zakonom propisanoj obvezi korisnika kredita nije posebno pregovaralo prije sklapanja ugovora o kreditu ili ako ugovor o kreditu u odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita ne sadrži izričitu pravnu formulaciju iz čl. 1024. Zakona o obveznim odnosima, nego unaprijed formuliranu odredbu o naknadi koja se obračunava sukladno poslovnoj politici kreditora?

(viii.) Je li tuženiku (kreditoru), u postupku predmet kojeg spora je utvrđenje ništetnosti odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to odredbe o naknadi za prijevremenu konačnu otplatu kredita, onemogućeno raspravljanje u smislu čl. 354. st. 2. t. 6. Zakona o parničnom postupku kada je tijekom postupka odbijen s dokaznim prijedlogom financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na okolnost nastanka i visine štete koja nastaje tuženiku (kreditoru) prilikom prijevremene otplate kredita od strane potrošača, za koju je tuženik tvrdio da mu je nastala uslijed prijevremene otplate kredita?

(ix.) Ima li utvrđenje nepoštenosti i posljedične ništetnosti ugovorne odredbe potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju odredbe iz ugovora o kreditu o naplati naknade za prijevremenu otplatu kredita), za izravnu posljedicu i utvrđenje nepoštenosti stjecatelja (sastavljača takve odredbe), u smislu opsega vraćanja iznosa primljenih na temelju ništetne odredbe?

Odnosno

Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu i to odredbe o naplati naknade za prijevremenu otplatu kredita sadržane u ugovoru o kreditu 23 denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF.“.

4.3. Odredbom st. 3. čl. 389.b ZPP-a, propisano je da u rješenju kojim se revizija dopušta Vrhovni sud Republike Hrvatske navest će u odnosu na koje pravno pitanje ili u odnosu na koju povredu temeljnog ljudskog prava te u odnosu na koji dio odluke dopušta podnošenje revizije. Za ostala će se pravna pitanja i povrede temeljnih ljudskih prava iz prijedloga za dopuštenje revizije, uzeti da je prijedlog u odnosu na njih povučen. Dakle, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, a s obzirom na to da su dopuštena prava pitanja navedena u izreci ovog rješenja, uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na preostala pitanja povučen.

5. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a u svezi čl. 389.b st. 3. ZPP-a riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 28. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić