REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2099/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nevenka Baran, u pravnoj stvari tužitelja Odvjetničko društvo Čohilj i partneri d.o.o. iz Pule, Dalmatinova ulica 4, OIB: 78955904634, kojeg zastupa punomoćnica Tamara Vejnović Rovis, odvjetnica u Puli, A. Kačića Miošića 4, protiv tuženika NAMJEŠTAJ MIMA d.o.o. iz Pule, Ulica Valica 3, OIB: 24769473247, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Brguljan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o. u Rijeci, Nikole Tesle 9/V-VI, radi osiguranja određivanjem prethodne mjere, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Povrv-85/2024-26 od 19. ožujka 2025., 28. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Povrv-85/2024-26 od 19. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem označenim u izreci ovog rješenja prvostupanjski je sud odredio prethodnu mjeru tako što je bankama kod kojih se vode računi tuženika zabranio da po nalogu tuženika ili treće osobe isplate s bilo kojeg tuženikova računa iznos od 32.765,82 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 22. rujna 2023. do isplate prema stopi tih kamata pobliže navedenoj u izreci tog rješenja te je naložio Financijskog agenciji da po svim računima koji se vode pod osobnim identifikacijskim brojem tuženika zabrani isplatu iznosa od 32.765,82 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 22. rujna 2023. do isplate prema stopi tih kamata pobliže navedenoj u izreci tog rješenja (točka I. izreke rješenja). Istim rješenjem sud je odredio da se iznos novčanih sredstava protivnika osiguranja za koje je određena mjera zabrane isplate ne smije prenijeti s računa protivnika osiguranja dok traje zabrana osim radi namirenja osigurane tražbine (točka II. izreke rješenja), da tužitelj (predlagatelj osiguranja) provedbom prethodne mjere stječe založno pravo na novčanim sredstvima protivnika osiguranja za koje je određena zabrana isplate (točka III. izreke rješenja), zatim da žalba izjavljena protiv tog rješenja ne zadržava njegovu provedbu i da ta mjera traje do proteka petnaest dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu (točke IV. I V. izreke rješenja). Tako je prvostupanjski sud odlučio primjenom odredbe članka 501.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), jer je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za određivanjem prethodne mjere iz te zakonske odredbe.
2. Protiv rješenja žalbu je podnio tuženik pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj u žalbi u bitnom navodi da sud neosnovano nije cijenio niti sagledao u ocjeni vjerojatnosti uspjeha u sporu okolnosti koje je prokurist tuženika naveo u svom iskazu. Žalitelj navodi dio iskaza prokuriste tuženika ZC te ističe da postoji spor kako u pogledu osnove tako i u pogledu visine te da je prvostupanjski sud po prijedlogu predlagatelja odredio financijsko vještačenje. Zato ne postoji vjerojatnost uspjeha u sporu odnosno postoji manja vjerojatnost uspjeha u sporu kada je trebalo vještačenjem utvrditi opravdanim zahtjev predlagatelja. Žalitelj smatra da su neuvjerljivi razlozi suda kad opravdava storniranje računa 853/1/1 po kojem je sporazumu predlagatelj imao potraživanje prema protivniku osiguranja. Tuženik smatra da tužitelj nije ispunio svoje ugovorne obveze te da sud zanemaruje odredbu članka 358. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) i da stoga nisu ispunjeni zakonski uvjeti za određivanje prethodne mjere pa predlaže preinačiti pobijano rješenje na način da se odbije prijedlog za određivanje prethodne mjere i obveže predlagatelja na snošenje troškova parničnog postupka, podredno da se isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Žalba tuženika nije osnovana.
3.1. Ispitavši prvostupanjsko rješenje na temelju odredbe članka 365. stavka 1. i 2., te članka 381. Zakona o parničnom postupku u granicama razloga određenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja donio pravilnu i zakonitu odluku.
4. Prema odredbi članka 501.a Zakona o parničnom postupku u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom pravnog lijeka protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud će najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.
4.1. Prema tome, iz navedene zakonske odredbe proizlazi da sud može odrediti mjeru osiguranja ako su kumulativno ispunjene slijedeće pretpostavke: a) ako se spor o osnovanosti tužbenog zahtjeva vodi pred trgovačkim sudom povodom pravnog lijeka protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i b) ako je tužitelj do zaključenja glavne rasprave podnio prijedlog da se odredi zabrana banci da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera (osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu). Ako su ispunjene te pretpostavke sud će najkasnije do zaključenja glavne rasprave odrediti predloženu mjeru osiguranja.
5. U ovom predmetu između stranaka nije sporno da je postupak pokrenut tužiteljevim prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave i to računa 804/1/1 od 13. rujna 2023. u smislu odredbe članka 31. Ovršnog zakona („Narodne novineˮ broj: 112/12, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24). Postupajući prema tom prijedlogu tužitelja kao ovrhovoditelja javni bilježnik Nensi Kopić iz Pule je 8. veljače 2024. izdao rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-11080/23, a radi naplate tužiteljeva potraživanja u iznosu od 32.765,82 EUR / 246.874,07 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 22. rujna 2023. pa do isplate. Budući da je tuženik protiv tog rješenja o ovrsi podnio pravovremen prigovor pa je zato postupak nastavljen pred trgovačkim sudom kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, to je u ovom predmetu ispunjena prva zakonska pretpostavka za određivanjem prethodne mjere u smislu odredbe članka 501.a Zakona o parničnom postupku
6. Osim toga, iz spisa proizlazi da je tužitelj na pripremnom ročištu održanom 26. studenoga 2024. predložio sudu da donese prethodnu mjeru sukladno članku 501.a Zakona o parničnom postupku tako da se zabrani banci da tuženik ili treća osoba po nalogu tuženika isplati iznos od 32.765,82 EUR sa zateznom kamatom od 22. rujna 2023. do isplate (str. 53. spisa). Međutim, budući da taj prijedlog nije bio uredan, prvostupanjski je sud raspravnim rješenjem s idućeg ročišta od 20. veljače 2025. pozvao tužitelja da uredi prijedlog za donošenje prethodne mjere sukladno članku 501.a Zakona o parničnom postupku (str. 106. spisa). Nakon što je tužitelj podnio prvostupanjskom sudu uredan prijedlog za osiguranje novčane tražbine određivanjem prethodne mjere (str. 110. -111. spisa), prvostupanjski je sud donio pobijano rješenje. Time je ispunjena i druga zakonska pretpostavka za određivanjem prethodne mjere iz članka 501.a Zakona o parničnom postupku.
7. Nadalje, suprotno mišljenju žalitelja, prvostupanjski je sud pravilno ocijenio da je u ovom parničnom predmetu veća vjerojatnost da tužitelj uspije u sporu u odnosu na tražbinu za koju je sud odredio predloženu prethodnu mjeru.
7.1. Naime, ovaj sud smatra da je prema do sada provedenom postupku veća vjerojatnost da tužitelj uspije u sporu odnosno da je manja vjerojatnost da u ovom sporu uspije tuženik. Naime, iz spisa proizlazi nesporno da su ovdje parnične stranke 29. studenoga 2022. sklopile Ugovor o uređenju međusobnih odnosa (štoviše, taj je ugovor sa str. 27.-29. spisa upravo tuženik dostavio uz svoj prigovor protiv rješenja o ovrsi – odgovor na tužbu). Nadalje, iz tog Ugovora proizlazi da su stranke i ranije, to jest 3. svibnja 2018. sklopile ugovor kojim je bilo ugovoreno da će tužitelj kao punomoćnik tuženika u parničnom predmetu koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Rijeci poslovni broj P-539/18, osim radnji navedenih u članku 1. točki 2. Ugovora o uređenju međusobnih odnosa, preostale radnje naplatiti po pravomoćnom okončanju postupka poslovni broj P-539/18, a nesporna je i činjenica da je taj postupak pravomoćno okončan. Nadalje, prema članku 1. točki 5. Ugovora o uređenju međusobnih odnosa proizlazi da je (ovdje) tužitelj ranije izdao račun broj 853/1/1 od 6. listopada 2022. i to na iznos (s porezom na dodanu vrijednost) od 486.874,01 kn, a iznos tog računa je između stranaka nesporan (članak 1. točka 6. Ugovora o uređenju međusobnih odnosa) te na dan sastavljanja tog ugovora navedeni račun još nije bio plaćen (članak 1. točka 8. Ugovora o uređenju međusobnih odnosa). Osim toga, iz članka 2. stavka 1. Ugovora o uređenju međusobnih odnosa proizlazi da obveza tuženika na plaćanje računa broj 853/1/1 dospijeva po predočenju odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske (i drugog nadležnog suda) kojom se prijedlozi za dopuštenje revizija odbijaju ili odbacuju, dok je preostalim stavcima iz članka 2. tog Ugovora ugovoreno da obveza tuženika dospijeva i ranije ako u korist tuženika bude izdana bankarska garancija na poziv. Osim toga, na pripremnom ročištu od 26. studenoga 2024. tužitelj je izjavio da je on na izričit zahtjev tuženika stornirao (raniji) račun broj 853/1/1 o čemu je tuženik obaviješten, a potom je po dostavi odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je revizija odbačena izdao novi račun broj 804/1/1 od 13. rujna 2023.
7.2. Prema tome, ukupan iznos naknade za obavljeni rad u iznosu od 486.874,01 kn je između stranaka nesporan, a to proizlazi upravo iz odredbe članka 1. točke 6. Ugovora o uređenju međusobnih odnosa od 29. studenoga 2022. te da taj iznos nije bio plaćen od dana sklapanja tog Ugovora (dakle, do 29. studenoga 2022.). Osim toga, tužitelj je nakon storniranja ranijeg računa broj 853/1/1 izdao novi račun (račun broj 804/1/1) u istom (nespornom) iznosu od 486.874,04 kn na ime naknade za zastupanje u predmetu Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-539/18, dok tuženik nije dostavio sudu nikakve isprave iz kojih bi bilo vidljivo da je podmirio tužitelju (makar i djelomično) naknade za zastupanje u tom predmetu, a uvjet plaćanja te naknade iz članka 2. stavka 1. Ugovora o uređenju međusobnih odnosa od 29. studenoga 2022. je ispunjen budući da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Revd 1526/2023-4 od 6. lipnja 2023. sa str. 88.-90. spisa odbacio prijedlog za dopuštenje revizije oba tuženika iz postupka Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-538/18. Slijedom navedenog, na temelju tih činjenica proizlazi da je veća vjerojatnost da tužitelj uspije u ovom sporu.
7.3. U odnosu na pozivanje žalitelja na dio iskaza njegova prokuriste ZC prema kojem je tužitelj zastupao tuženika u nekim drugim predmetima (Baupartner d.o.o., Mariterm d.o.o.) te da u tim predmetima tužitelj nije ni bio prisutan na raspravama zbog čega je tuženik financijski oštećen, ovaj sud napominje da to nije od nikakvog utjecaja na potraživanje naknade za zastupanje koju tužitelj potražuje u ovom sporu. Naprotiv, ako tuženik smatra da mu je nastala šteta zbog tužiteljeva zastupanja u drugim predmetima, tuženik može protiv tužitelja pokrenuti postupak radi naknade štete, no to nije predmet spora u ovom konkretnom predmetu.
8. Stoga je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje, a na temelju odredbe članka 380. točke 2. Zakona o parničnom postupku.
Zagreb, 28. svibnja 2025.
Sudac
Nevenka Baran
