REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1906/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Maja Bilandžić, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Anita Sušac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-251/2020-29 od 7. travnja 2025., 28. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-251/2020-29 od 7. travnja 2025. u pobijanim točkama I. i III. izreke presude i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.

II. O troškovima parničnog (i žalbenog) postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-251/2020-29 od 7. travnja 2025. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.977,10 € sa zateznim kamatama na više pojedinačnih iznosa od njihovog dospijeća do isplate (točka I. izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 663,61 € za dan 15. travnja 2013. te za isplatu iznosa od 4.977,11 € sa zateznim kamatama na iznos od 4.313,49 € od 30. studenog 2012. do isplate i na iznos od 663,62 € od 15. travnja 2013. do isplate, kao neosnovan (točka II. izreke). Određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka III. izreke).

2. Tuženik je protiv točaka I. i III. izreke presude podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu presudu u pobijanom dijelu preinačiti. U obrazloženju žalbe navodi da su u konkretnom slučaju ostvarene pretpostavke za presumirano povlačenje tužbe prema odredbi čl. 295. st. 2. Zakona o parničnom postupku, jer je tužitelj neopravdano izostao s ročišta, a tuženik se nije htio upustiti u raspravljanje o glavnoj stvari. Stoga smatra da je prvostupanjski sud trebao donijeti rješenje o povlačenju tužbe i tuženiku dosuditi trošak parničnog postupka. Traži trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 408,72 €.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Presuda u pobijanom dijelu ispitana je na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

6. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja kao osiguratelja od odgovornosti glavnog izvođača na gradilištu, za naknadu štete isplaćenu radniku tuženikovog osiguranika, koji osiguranik je 15. prosinca 2011. s tužiteljevim osiguranikom sklopio Ugovor kojim je društvo Strabag d.o.o. (tužiteljev osiguranik) dao obrtniku PĐ - poslodavcu ozlijeđenog radnika (tuženikovom osiguraniku) nalog za obavljanje rada na proizvodnji armirano – betonskih i prednapetih elemenata na gradilištu trajektnog terminala Zadar – Gaženica, za ugovorenu naknadu.

7. Iz činjeničnog supstrata i dokaza priloženih spisu, prvostupanjski je sud ocijenio da je uzrok ozljeđivanja radnika tuženikovog osiguranika činjenica da je njegov poslodavac (tuženikov osiguranik) prije početka rada, propustio radnika educirati za radne zadatke na koje će biti raspoređen, kao i o svim okolnostima koje utječu ili bi mogle utjecati na njegovu sigurnost i zdravlje, slijedom čega radnik nije imao potrebnih znanja za izvršenje radnih zadatka na siguran način i sukladno pravilima zaštite na radu.

8. Nadalje, prvostupanjski je sud utvrdio da je do ozljeđivanja radnika tuženikovog osiguranika došlo istovremenim i zajedničkim propustom glavnog izvođača Strabag d.o.o. i podizvođača PĐ da prije nego li je isti raspoređen na obavljanje poslova signaliste, provjere je li on stručno, zdravstveno i sigurnosno osposobljen za izvršenje tih poslova te, nakon što bi utvrdili da nije, da mu onemoguće obavljanje takvih poslova, sve sukladno odredbi čl. 57. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj: 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09 i 143/12; dalje: ZZR/96).

9. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud ocijenio da su za ozljeđivanje radnika odgovorni i društvo Strabag d.o.o. i poslodavac ozlijeđenog radnika, a time su mu isti i solidarno odgovorni za naknadu štete koja je posljedica tog ozljeđivanja (čl. 1107. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO), a na isti način mu odgovaraju i njihovi osiguratelji od izvanugovorne odgovornosti, ovdje tužitelj i tuženik.

10. Prvostupanjski sud navodi da je svaki od solidarnih dužnika u konkretnom slučaju odgovoran za nastalo ozljeđivanje i iz toga proizašlu štetu radniku u omjeru od 50%. S obzirom da je tužitelj, kao osiguratelj jednog solidarnog dužnika, društva Strabaga d.o.o., isplatio radniku 9.954,21 € (75.000,00 kn) po osnovi naknade nastale mu štete, to će imati pravo regresa od tuženika, kao osiguratelja drugog solidarnog dužnika, PĐ, u omjeru od 50% od iznosa za koji se utvrdi da je osnovano plaćen ozlijeđenom radniku.

11. Međutim, neovisno od činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda i izvedenih dokaza, u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje pobijane presude.

12. To stoga što je odredbom čl. 295. st. 2. ZPP-a propisano da ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostanu obje stranke ili ako s ročišta neopravdano izostane tužitelj, a tuženik se ne upusti u raspravljanje, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu.

13. Iz podataka u spisu proizlazi da je prvostupanjski sud poziv za ročište za glavnu raspravu održano 16. siječnja 2025. uredno dostavio tužitelju, a da tužitelj nije opravdao svoj izostanak (iako je u pozivu upozoren na pravne posljedice svog neopravdanog izostanka), te da se tuženik nije upustio u raspravljanje i da je predložio donošenje rješenja o presumiranom povlačenju tužbe.

14. Ove zakonske odredbe su kogentne naravi pa proizvode pravne posljedice samom činjenicom nedolaska uredno pozvanog tužitelja na ročište za glavnu raspravu i ne upuštanjem tuženika u raspravljanje, u postupku u sporovima male vrijednosti. Naime, u takvim okolnostima za zaključiti je da su obje stranke izrazile volju da ne raspravljaju pred sudom, tužitelj time što, iako uredno pozvan, nije pristupio na ročište za glavnu raspravu, a izostanak nije opravdao, a tuženik time što se na istom ročištu za glavnu raspravu nije htio upustiti u raspravljanje. U takvoj činjeničnoj i procesnoj situaciji nema mjesta održavanju ročišta za glavnu raspravu (sud zapravo ne bi imao s kime raspravljati), jer je došlo do presumiranog povlačenja tužbe u smislu odredbe čl. 295. st. 2. ZPP-a, a što je sud dužan utvrditi deklaratornim rješenjem.

15. Međutim, iako su nastupile okolnosti za koje zakon veže nastanak presumpcije o povlačenju tužbe, prvostupanjski je sud nastavio postupak po tužbi (za koju vrijedi zakonska presumpcija da je povučena) i o tužbenom zahtjevu odlučio presudom. Pri tome se prvostupanjski sud pozvao na izmijenjenu odredbu čl. 295. st. 2. ZPP-a, koja je stupila na snagu tek 19. srpnja 2022., i kojoj odredbi je dodan st. 3. kojim je propisano da iznimno od st. 2. čl. 295. ZPP-a, sud može, ocjenjujući sve okolnosti, zaključiti glavnu raspravu i odlučiti o tužbi odnosno tužbenom zahtjevu na temelju već izvedenih dokaza te stanja spisa ako smatra da je predmet dovoljno raspravljen ili zbog važnih razloga odgoditi ročište za glavnu raspravu, no najviše jednom tijekom cjelokupne glavne rasprave.

16. Ta izmijenjena odredba navedenog čl. 295. ZPP-a, ne primjenjuje se retroaktivno, dakle na konkretni postupak koji je započet još 2017. godine, a sukladno odredbi čl. 107. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 80/22).

17. Zbog učinjene bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, valjalo je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a, uvažiti žalbu i ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

18. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano ovim rješenjem, tako što će postupiti po odredbi čl. 295. st. 2. ZPP-a i donijeti rješenje o presumiranom povlačenju tužbe te ujedno odlučiti o parničnom trošku tuženika.

Zagreb, 28. svibnja 2025.

Sudac

Maja Bilandžić