REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-4794/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ČV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. HV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Visentin, Brnabić & Rus, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri d.o.o., odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1087/2018-2 od 20. svibnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P- 1632/14 od 15. siječnja 2018., u sjednici održanoj 28. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Revizija se odbacuje kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja i tuženice kao neosnovane te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je: utvrđen ništetnim dio odredbe čl. 4. Ugovora o kreditu broj 9013090254 od 25. rujna 2007., sklopljen između prvotužitelja LV i tuženice, a koji glasi:" Na kredit u otplati korisnik kredita obavezuje se platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana.“(toč. I izreke), naloženo tuženici s osnove ništene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplatiti prvotužitelju LV iznos od 56.552,32 kn s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose (toč. II izreke), utvrđen ništetnim dio odredbe čl. 4. Ugovora o kreditu broj 9013090254 od 25. rujna 2007., sklopljen između drugotužiteljice KV i tuženice, a koji glasi:" Na kredit u otplati korisnik kredita obavezuje se platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana.“(toč. III izreke), naloženo tuženici s osnove ništene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplatiti drugotužiteljici KV iznos od 26.537,79 kn s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose (toč. IV izreke), odbijen tužbeni zahtjev prvotužitelja LV za isplatu iznosa od 18.184,78 kn s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose i tužbeni zahtjev drugotužiteljice KV za isplatu iznosa od 8.708,18 kn s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose (toč. V izreke), naloženo tuženici da tužiteljima s osnove parničnog troška isplati iznos od 17.577,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama. (toč. VI izreke) te je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja i tuženice za naknadom parničnog troška (toč. VII izreke).
2. Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 25/2013 i 89/2014, dalje: ZPP) i predložila da ovaj revizijski sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev, odnosno podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovni postupak.
3. Tužitelji nisu podnijeli odgovore na reviziju.
4. Revizija nije dopuštena.
5. U ovom je predmetu, s obzirom na to da vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi 200.000,00 kn, da presuda nije donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te da drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP, dopuštena samo revizija prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, prema kojoj stranke mogu podnijeti takvu reviziju ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a zbog razloga važnosti koji su primjerice navedenim u toč. 1., 2. i 3. toga članka.
6. U reviziji koju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP). Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP-a proizlazi da je za dopuštenost ove izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih stranka smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu te zahtjev za isplatu razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta po tim ugovorima s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.
8. Nižestupanjski sudovi ocijenili su tužbene zahtjeve djelomično osnovanim nakon što su utvrdili sljedeće pravno relevantne činjenice:
- da su tužitelji kao korisnici kredita i tuženica kao kreditor 25. rujna 2007. sklopili Ugovore o kreditu kojima je tuženica odobrila prvotužitelju LV kredit u iznosu od 817.157,24 kune i drugotužiteljici KV kredit u iznosu od 363.027,97 kuna,
- da je u oba sklopljena ugovora između tužitelja i tuženice bila ugovorena promjenjiva godišnja kamatna stopa "sukladno odluci banke o kreditiranju građana", koja je na dan sklapanja ugovora s prvotužiteljem LV nominalno iskazana u visini od 4,78% godišnje da bi protekom vremena dosegla stopu od 6,00% godišnje, dok je u ugovoru drugotužiteljice KV na dan sklapanja nominalno iskazana u visini od 4,83% godišnje te je protekom vremena dosegla stopu od 6,20% godišnje,
- da su oba Ugovora o kreditu sastavljena od strane tuženice na standardnom obrascu tuženice,
- da se o gore navedenoj niti o drugim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo i da tužitelji nisu sklapali nikakve anekse u odnosu na predmetne Ugovore.
9. U odnosu na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su zaključili da je odredba čl. 4.1. predmetnih Ugovora o kreditu, kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, nepoštena te da su njome povrijeđeni interesi i prava tužitelja kao potrošača, što ima za posljedicu njezinu ništetnost pri čemu se pozivaju na odredbu čl. 96. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, dalje: ZZP) kojom je bilo propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Slijedom navedenog, nižestupanjski sudovi zaključili su da se radi o ništetnoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 102. ZZP i čl. 324.st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 i 41/08, dalje: ZOO) te su tužbene zahtjeve ocijenili djelomično osnovanim, dok su djelomično odbijeni zbog toga što je za dio potraživanja tužitelja prihvaćen kao osnovan prigovor zastare tuženice.
10. Tuženica je u reviziji postavila sljedeća pravna pitanja:
1. „Postoji li zakonit i opravdan interes za meritorno odlučivanje o ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu koji više nije na snazi, a koje se tiču promjene kamatne stope, odnosno ima li sud po službenoj dužnosti ovlaštenje donijeti deklaratornu odluku o utvrđenju ništetnosti ugovora ili njegovih pojedinih odredbi koji pravno više nije na snazi, odnosno prestao je ispunjenjem obveze tj. otplatom?
2. Smatra li se promjenjiva kamatna stopa nedovoljno određenom, nepreciznom i neutvrđenom ukoliko do stupanja na snagu Zakona o izmjeni Zakona o potrošačkom kreditiranju nije postojalo zakonskih obveza glede izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti?“.
11. Ovaj sud je ocijenio da revizija nije dopuštene u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP s obzirom na to da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
12. Naime, u odnosu na prvo pitanje valja reći da tuženica nije navela odgovarajuće razloge važnosti zbog kojih bi navedeno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni s obzirom na to da je odluka ovoga suda poslovni broj Rev-895/2003 od 9. veljače 2005., koju tuženica navodi kao razlog važnosti, donesena u drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, a u navedenoj odluci nije niti izraženo pravno shvaćanje koje bi bilo suprotno onom iz pobijane odluke. Drugo pitanje iz prijedloga nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni s obzirom na to da je pravno shvaćanje iz pobijane odluke u skladu s pravnim shvaćanjem koje je revizijski sud izrazio u odluci Rev-953/20 od 11. siječnja 2023.
13. Slijedom navedenog, niti jedno od postavljenih pitanja u podnesenoj reviziji nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP, pa je reviziju valjalo odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP te je riješeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 28. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
