REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2214/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Nevenka Marković, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja AQUAMONT d.o.o., OIB 85058985197, Zagreb, Ulica Marija Talana 2, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Gajski, Grlić, Prka i Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv protivnika osiguranja BKS Bank AG, OIB 95202348925, Klagenfurt (A-9020), St. Veiter Ring 43, Austrija, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Iveković u Zagrebu, radi osiguranja nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-64/2023-4 od 23. travnja 2025., 28. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba predlagatelja osiguranja i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-64/2023-4 od 23. travnja 2025. u točkama I., II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-64/2023-4 od 23. travnja 2025. u točki I. izreke odbijen je prijedlog za određivanje privremene mjere da se radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja i to zabrane korištenja zadužnice koju je predlagatelj osiguranja 31. siječnja 2019. izdao u korist protivnika osiguranja, potvrđenoj po javnom bilježniku Darji Bošnjak iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-952/2019, u naznačenom iznosu glavnice od 400.000,00 EUR, u kunskoj protuvrijednosti preračunatoj po srednjem tečaju za istu valutu tečajne liste HNB na dan dospijeća tražbine uvećanom za redovnu kamatu po stopi od 3M EURIBOR + 4,00 postotna poena godišnje, promjenjiva te ugovorene naknade i troškove, u svrhu naplate eventualne tražbine protivnika osiguranja po osnovi Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja broj 030-59000604 od 31. siječnja 2019. (dalje: Ugovor); zabranom podnošenja zadužnice na naplatu kod Financijske agencije, zabranom vršenja prijeboja eventualne tražbine protivnika osiguranja s kunskom protuvrijednosti sredstava na deviznom računu i na bilo kojem drugom računa predlagatelja osiguranja otvorenom kod protivnika osiguranja; zabranom naplate iz zaloga zasnovanog na svakodobnim potraživanjima predlagatelja osiguranja s osnova računa otvorenih kod protivnika osiguranja, odredi privremena mjera zabranom protivniku osiguranja da u svrhu naplate eventualne tražbine po osnovi Ugovora podnese na naplatu kod Financijske agencije navedenu zadužnicu izdanu kao i da temeljem te zadužnice pokrene ovršni postupak na imovini predlagatelja osiguranja; da u svrhu naplate navedene tražbine izvrši prijeboj svoje eventualne tražbine s kunskom protuvrijednosti sredstava na deviznom računu i na bilo kojem drugom računu predlagatelja osiguranja otvorenom kod protivnika osiguranja i da tu svoju eventualnu tražbinu naplati iz zaloga zasnovanog na svakodobnim potraživanima predlagatelja osiguranja s osnova računa otvorenih kod protivnika osiguranja, da odredi da se zabrana smatra provedenom danom dostave tog rješenja protivniku osiguranja i Financijskoj agenciji te da privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja postupka pred tim sudom poslovni broj P-1344/2022, odnosno do drugačije odluke suda te da žalba protiv rješenja ne odgađa njegovu provedbu. Točkom II. izreke odbačen je prijedlog za donošenje privremene mjere u vidu zabrane pokretanja ovršnog postupka na imovini predlagatelja osiguranja temeljem te zadužnice. Točkom III. izreke naloženo je predlagatelju osiguranja naknaditi protivniku osiguranja troškove postupka u iznosu od 1.382,50 EUR sa zateznim kamatama od donošenja rješenja do isplate. Točkom IV. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev protivnika osiguranja za naknadu troškova u iznosu od 3.617,82 EUR.

2. Tako je prvostupanjski sud odlučio utvrdivši da je predlagatelj osiguranja u smislu odredbe članka 346. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ) učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine prema protivniku osiguranja na temelju Garancije za osiguranje plaćanja broj 68003128/21 od 22. studenog 2021. (dalje: Garancije) u iznosu od 550.000,0O EUR, za koju tvrdi da je prestala prijebojem s tražbinom protivnika osiguranja na temelju Ugovora, koja je osigurana predmetnom zadužnicom, i to do iznosa te tražbine, kao i vjerojatnost da je tražbina u vezi koje je izdana zadužnica prestala izjavom o prijeboju. Nadalje prvostupanjski sud, uzimajući u obzir da predlagatelj osiguranja ne osporava postojanje tražbine protivnika osiguranja po Ugovoru koja je osigurana predmetnom zadužnicom čiju zabranu naplate predlagatelj osiguranja traži privremenom mjerom, ali smatra da je prestala izjavom o prijeboju, zaključuje da se ne radi o nepostojećem dugu predlagatelja osiguranja. Stoga ocjenjuje neosnovanim navode predlagatelja osiguranja da bi mu bez određivanja predložene privremene mjere usmjerene na zabranu korištenja zadužnice, odnosno naplate, nastala nenadoknadiva šteta te dovedeno u pitanje njegovo poslovanje i opstanak, odnosno da bi donošenjem te mjere protivnik osiguranja pretrpio tek neznatnu, odnosno nikakvu štetu. Iako je nesporno da je na temelju predmetne zadužnice protivnik osiguranja ishodio rješenje o osiguranju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-421/2023 od 21. veljače 2023. kojim je osigurana novčana tražbina protivnika osiguranja iz te zadužnice prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama predlagatelja osiguranja upisanim u zemljišne knjige tog suda, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] (kč. br. [katastarska čestica]), zk. ul. [broj ZK uloška] (kč. br. [katastarska čestica]), zk. ul. [broj ZK uloška] (kč. br. [katastarska čestica]) i zk. ul. [broj ZK uloška] (kč. br. [katastarska čestica]), koje rješenje je provedeno na svim nekretninama predlagatelja osiguranja pod poslovnim brojem Z-9865/2023 i potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr-291/2023 od 27. studenog 2023., prvostupanjski sud zaključuje da se ne može reći kako bi određivanjem predložene privremene mjere protivniku osiguranja nastala samo neznatna šteta, dok predlagatelj osiguranja ničime ne obrazlaže nenadoknadivu štetu koja mu prijeti. Stoga je ocijenio da nije ispunjena druga pretpostavka za određivanje privremene, odnosno da predlagatelj osiguranja nije dokazao opasnost da bi bez te mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito tome što bi promijenio postojeće stanje ili učinio vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Slijedom toga odbio je kao neosnovan prijedlog za donošenje privremene mjere u odnosu na zabranu korištenja, odnosno naplate po zadužnici. U odnosu na prijedlog za određivanje mjere u dijelu za zabranu pokretanja ovršnog postupka na imovini predlagatelja osiguranja na temelju zadužnice, prijedlog je ocijenio nedopuštenim jer privremenom mjerom nije moguće zahtijevati takvu zabranu i utjecati na druge sudske postupke.

3. Protiv rješenja u točkama I., II. i III. izreke žalbu je podnio predlagatelj osiguranja zbog svih žalbenih razloga. U bitnome navodi da bi mu samom činjenicom naplate nepostojećeg duga nastala šteta jer bi time bilo dovedeno u pitanje poslovanje i opstanak predlagatelja osiguranja. Navodi i da je neosnovan zaključak prvostupanjskog suda da se ne može reći da bi određivanjem privremene mjere nastala samo neznatna šeta protivniku osiguranja. Ističe da je navodna tražbina protivnika osiguranja već osigurana založnim pravom na nekretninama predlagatelja osiguranja zbog čega mu određivanjem predložene mjere ne bi nastala nikakva šteta. Slijedom svega navedenog predlaže da ovaj sud prihvati žalbu i preinači pobijano rješenje na način da odredi predloženu privremenu mjeru, podredno ukine rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Protivnik osiguranja nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Rješenje u pobijanom dijelu ispitano je u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u vezi s odredbom članka 381. ZPP-a i s odredbom članka 21. stavka 1. OZ-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

7. U postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja, ni u pobijanom rješenju, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok predlagatelj osiguranja u žalbi ne ukazuje na neku od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

8. Predmetni postupak vodi se radi osiguranja predlagateljeve nenovčane tražbine usmjerene na zabranu podnošenja na naplatu kod Financijske agencije zadužnice izdane od strane predlagatelja 31. siječnja 2019. u korist protivnika osiguranja, potvrđenoj istog dana po javnom bilježniku Darji Bošnjak iz Zagreba, pod poslovnim brojem OV-952/2019, zabranom vršenja prijeboja eventualne tražbine protivnika osiguranja s kunskom protuvrijednosti sredstava na deviznom računu i na bilo kojem drugom računu predlagatelja osiguranja otvorenom kod protivnika osiguranja, zatim zabranom naplate iz zaloga zasnovanog na svakodobnim potraživanjima predlagatelja osiguranja s osnove računa otvorenih kod protivnika osiguranja, te zabranom pokretanja ovršnih postupaka na imovini predlagatelja osiguranja, i to na način da se zabrani protivniku osiguranja da podnese na naplatu kod Financijske agencije navedenu zadužnicu, zatim da se zabrani protivniku osiguranja izvršiti prijeboj svoje eventualne tražbine s kunskom protuvrijednosti sredstava na deviznom računu i na bilo kojem drugom računu predlagatelja osiguranja otvorenom kod protivnika osiguranja, odnosno da svoju eventualnu tražbinu naplate iz zaloga zasnovanog na svakodobnim potraživanjima predlagatelja osiguranja s osnove računa otvorenih kod protivnika osiguranja.

9. Iz podataka u spisu proizlaze činjenice da je predlagatelj osiguranja kao dužnik s protivnikom osiguranja sklopio Ugovor na iznos od 400.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za EUR na dan isplate kredita; da se odredbom članka 12. stavka 1.b) Ugovora predlagatelj osiguranja obvezao kao instrument osiguranja naplate tražbina predati jednu zadužnicu na iznos od 400.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, uvećano za ugovorene kamate, naknade, troškove i zateznu kamatu u korist protivnika osiguranja; da se radi o zadužnici potvrđenoj po javnom bilježniku Darji Bošnjak iz Zagreba pod poslovnim brojem Ov-952/2019; da je odredbom članka 12. stavka 3. Ugovora predlagatelj osiguranja ovlastio protivnika osiguranja da bilo koju dospjelu nepodmirenu tražbinu iz Ugovora može naplatiti prijebojem s kunskom protuvrijednosti sredstava na njegovom deviznom računu kod protivnika osiguranja, odnosno sa sredstvima na bilo kojem računu predlagatelja osiguranja kod protivnika osiguranja, da je predlagatelj osiguranja prema odredbi članka 12. stavka 5. Ugovora dao u zalog svakodobna njegova potraživanja po osnovi računa otvorenih kod protivnika osiguranja i ovlastio protivnika osiguranja da se namiri temeljem predmetnih pravnih poslova iz tog zaloga; da nije sporno da je predlagatelj primio novčana sredstva sukladno Ugovoru, da su ona dospjela na naplatu i nisu vraćena protivniku osiguranja; da nije sporno da je protivnik osiguranja izdao predlagatelju osiguranja po nalogu Zagrebgradnja d.o.o. Garanciju za osiguranje plaćanja broj 68003128/21 od 22. studenog 2021. (dalje: Garancija) radi osiguranja plaćanja na temelju Ugovora o pozajmici sklopljenog između predlagatelja osiguranja kao zajmodavca i društva Zagrebgradnja d.o.o. kao zajmoprimca; da je s računa predlagatelja u korist računa Zagrebgradnja d.o.o. 31. siječnja 2019. isplaćen iznos od 2.969.000,00 kn koji to društvo nije vratilo po dospijeću slijedom čega predlagatelj osiguranja ima potraživanje prema tom društvu, odnosno prema protivniku osiguranja kao izdavatelju Garancije; da je predlagatelj osiguranja dopisom od 15. ožujka 2022. izjavio protivniku osiguranja prijeboj svoje dospjele novčane obveze s osnove Ugovora u ukupnom iznosu od 3.178.469,85 kn s dijelom svog dospjelog potraživanja s osnove Garancije u iznosu od 3.730.996,80 kn i pozvao na plaćanje ostatka iznosa od 552.526,95 kn i na povrat zadužnice; da je protivnik osiguranja osporio izjavu o prijeboju i odbio izvršiti plaćanje i povrat zadužnice slijedom čega je predlagatelj osiguranja podnio tužbu da se utvrdi da je na dan 15. ožujka 2022. nastupio prijeboj potraživanja tužitelja prema tuženiku s osnove Garancije s potraživanjem protivnika osiguranja prema njemu s osnove Ugovora i da mu isplati iznos od 552.526,95 kn s pripadajućim zateznim kamatama i preda zadužnicu, a u kojem postupku je podnio i prijedlog za određivanje predmetne mjere, u odnosu na koji je sud odredio razdvajanje spisa.

10. Prema odredbi članka 346. stavka 1. OZ-a radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim, ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Odredbom stavka 2. istog članka je propisano da se odredbe članka 344. stavaka 2. i 3. tog Zakona primjenjuju i pri određivanju privremenih mjera radi osiguranja nenovčanih tražbina.

11. Načelno je samo iznimno dopušteno privremenom mjerom zabraniti naplatu po zadužnici jer je zadužnica isprava koja ima specifična svojstva. Naime, odredbom iz članka 214. OZ-a zadužnica je određena kao privatna isprava potvrđena kod javnog bilježnika kojom se daje suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja. Zbog navedenih svojstava zadužnice, intervencija suda u naplatu po zadužnici mora imati naročito opravdani razlog kako mjerama ne bi bilo dovedeno u pitanje funkcioniranje instituta zadužnice.

12. Da bi sud privremenom mjerom intervenirao u postupak naplate po zadužnici predlagatelj osiguranja koji je izdavatelj zadužnice mora prije svega učiniti vjerojatnim svoju tražbinu usmjerenu na vraćanje zadužnice ili trajnu zabranu naplate iznosa iz zadužnice odnosno mjenice. Trajnu zabranu naplate iz zadužnice predlagatelj može tražiti ako zadužnica ima nedostataka koji se tiču same zadužnice kao isprave ili načina na koji je ona pribavljena (npr. nema propisani sadržaj, ako je neovlašteno popunjen sadržaj zadužnice od strane trećega ili ako je vjerovnik iz zadužnice pribavio ispravu o zadužnici silom, potajno ili prijevarom) odnosno ako dužnik iz zadužnice učini vjerojatnim da tražbina u vezi s kojom je zadužnica izdana nije ni nastala ili da je u cijelosti prestala nakon obvezivanja zadužnicom. Dakle, predlagatelj osiguranja mora učiniti a) vjerojatnom svoju nenovčanu tražbinu na vraćanje zadužnice ili zabranu naplate po zadužnici pri čemu zahtjev mogu temeljiti na različitim osnovama i b) vjerojatnost da tražbina u vezi s kojom je zadužnica izdana nije ni nastala ili da je u cijelosti prestala nakon obvezivanja zadužnicom, odnosno mjenicom.

13. Dovodeći u vezu zakonske odredbe o određivanju privremene mjere i povezujući ih s činjeničnim supstratom u ovome postupku, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno odbio (i djelomično odbacio) prijedlog za određivanje privremene mjere prema protivniku osiguranja. Predlagatelj osiguranja je tvrdio da ima nenovčanu tražbinu usmjerenu na zabranu poduzimanja radnje naplate sporne zadužnice, zabranu vršenja prijeboja eventualne tražbine protivnika osiguranja s kunskom protuvrijednosti sredstava na deviznom računu i na bilo kojem drugom računu predlagatelja osiguranja otvorenom kod protivnika osiguranja te zabranom naplate iz zaloga zasnovanog na svakodobnim potraživanjima predlagatelja osiguranja s osnova računa otvorenih kod protivnika osiguranja. Budući da predlagatelj nije tvrdio da zadužnica ima nedostataka koji se tiču same zadužnice kao isprave ili načina na koji je ona pribavljena, predlagatelj je bio dužan učiniti vjerojatnim da tražbina u vezi s kojom je zadužnica izdana nije ni nastala ili da je u cijelosti prestala nakon obvezivanja zadužnicom.

14. Nesporno je, što uostalom navodi i sam predlagatelj osiguranja da protivnik osiguranja ima tražbinu s osnove Ugovora prema predlagatelju osiguranja, osiguranu predmetnom zadužnicom, odnosno da predlagatelj osiguranja nije vratio dospjelo potraživanje protivniku osiguranja s osnove Ugovora. Predlagatelj osiguranja je tvrdio da je ta tražbina protivnika osiguranja prestala uslijed izjavljenog prijeboja kojim je on prebio tražbinu protivnika osiguranja prema predlagatelju osiguranja s dospjelom tražbinom koju predlagatelj osiguranja ima prema protivniku osiguranja s osnove Garancije. S obzirom na takve tvrdnje, u konkretnom slučaju je bilo potrebno ocijeniti postoji li tražbina predlagatelja osiguranja prema protivniku osiguranja s osnove Garancije.

15. Protivnik osiguranja je osporio valjanost Garancije i dostavio u spis nalaz i mišljenje vještaka Marijana Krajine od 4. svibnja 2022. koji je predlagatelj osiguranja osporio, a u kojem se navodi da drugi potpis vrlo vjerojatno, gotovo sigurno nije od strane MŠ i OŠ. Predlagatelj osiguranja je dostavio punomoć od 4. lipnja 2019. izdanu od strane ČŠ i MŠ za ukupno 15 zaposlenika kojim se oni ovlašćuju na između ostalog potpisivanje garancija. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da bi drugi „sporni“ potpis uz nesporni potpis ČŠ mogao biti potpis bilo koje od osoba ovlaštenih na temelju navedene punomoći, dok protivnik osiguranja nije dostavio bilo kakav dokaz da bi ČŠ krivotvorio potpis na Garanciji, a grafološkim vještačenjem je analiziran samo potpis ČŠ, MŠ i OŠ. Stoga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine prema protivniku osiguranja s osnove Garancije.

16. Suprotno žalbenim navodima predlagatelja osiguranja, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da nije ispunjena i druga pretpostavka, odnosno da predlagatelj osiguranja nije dokazao opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje te nije učinio vjerojatnim da je ta mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

17. Predlagatelj osiguranja smatra da je mjera potrebna radi sprečavanja nastanka nenadoknadive štete koja prijeti jer bi samom činjenicom naplate nepostojećeg duga nastala nenadoknadiva šteta i dovedeno u pitanje njegovo poslovanje i opstanak, a da bi protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu (čanak 346. stavci 1. i 2. OZ-a).

18. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se ne može reći kako ne postoji tražbina protivnika osiguranja po Ugovoru budući da ni sam predlagatelj osiguranja nije osporio da postoji tražbina protivnika osiguranja koja je osigurana upravo predmetnom zadužnicom, već smatra da je ona prestala izjavom o prijeboju što je protivnik osiguranja osporio.

19. Stoga se ne radi o nepostojećem dugu osiguranom zadužnicom posljedično čemu nisu osnovani navodi predlagatelja osiguranja da bi njemu bez određivanja predložene mjere usmjerene na zabranu korištenja, odnosno naplate zadužnice, nastala nenaknadiva šteta u vidu pitanja njegovog poslovanja i opstanka.

20. Također, neosnovano žalitelj u žalbi ukazuje da bi protivnik osiguranja određivanjem predložene mjere pretrpio samo neznatnu, odnosno nikakvu štetu iz razloga jer je na temelju te zadužnice protivnik osiguranja zasnovao prisilno založno pravo na nekretninama predlagatelja osiguranja.

21. Sama činjenica što je protivnik osiguranja zasnovao založno pravo na predmetnim nekretninama ne znači da je na taj način tražbina predlagatelja osiguranja prestala i da on ne bi imao pravo zbog neispunjenja te tražbine od strane predlagatelja osiguranja podnijeti zadužnicu na naplatu. Predlagatelj osiguranja je zasnovao prisilno založno pravo na nekretninama predlagatelja osiguranja, ali njegova tražbina prema predlagatelju osiguranja koja je osigurana tom zadužnicom i dalje postoji, odnosno protivnik osiguranja se nije temeljem zasnivanja tog založnog prava naplatio iz zalogom opterećenih nekretnina. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da predlagatelj osiguranja na taj način nije dokazao da bi protivniku osiguranja određivanjem te mjere nastala neznatna, odnosno nikakva šteta.

22. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nije ispunjena druga od kumulativno postavljenih zakonskih pretpostavki za određivanje privremene mjere osiguranja predviđena odredbom članka 346. stavka 1. OZ-a zbog čega je prijedlog za određivanje privremene mjere u vidu zabrane korištenja, odnosno naplate po zadužnici i naplatom iz zaloga na potraživanjima predlagatelja osiguranja i zabranom vršenja prijeboja sa sredstvima na računima predlagatelja osiguranja otvorenim kod protivnika osiguranja odbio kao neosnovan.

23. Pravilno je prvostupanjski sud odbacio prijedlog za osiguranje određivanjem privremene mjere u dijelu kojim je predlagatelj osiguranja tražio određivanje privremene mjere u vidu zabrane pokretanja ovršnog postupka na imovini predlagatelja osiguranja temeljem zadužnice poslovni broj Ov-952/2019 budući da privremenom mjerom nije moguće zahtijevati takvu zabranu ni utjecati na druge sudske postupke.

24. Odluka o troškovima postupka osiguranja, na koju predlagatelj osiguranja ne ističe nikakve posebne žalbene razloge, također je pravilna i zakonita, kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i po visini (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

25. Uzevši u obzir sve ranije navedeno, svojim žalbenim navodima predlagatelj osiguranja nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Zbog toga je primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ-a, valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje u pobijanom dijelu.

Zagreb, 28. svibnja 2025.

Sutkinja

Nevenka Marković