Poslovni broj: 3 Kzd-49/2019-101
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji za mladež tog suda Luciji Lisac, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Sanje Adžage, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika KF zbog kaznenih djela iz članaka 179a., 177. stavak 2. i članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, dalje u tekstu KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici, broj: KMP-DO-274/13, sada broj: KOz-DO-143/20 od 30. travnja 2018. sa izmjenom od 28. kolovoza 2020., nakon javne rasprave održane u prisutnosti savjetnice općinskog državnog odvjetnika u Velikoj Gorici Ines Mance Štimac, optuženika KF, zakonskog zastupnika branitelja optuženika Marijana Baričevića, odvjetnika iz [adresa] i žrtve KFHA, **.**.2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Na temelju čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br:
152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP),
optuženi PF, OIB: [osobni identifikacijski broj], sina K i P rođene D, rođenog **.**.1985. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, policijski službenik, zaposlen u Read Energy u Zagrebu, sa primanjima oko 1.500 eura, neoženjen, otac dvoje maloljetne djece, pismen sa završenom srednjom školom, srednjih imovinskih prilika, suvlasnika stana na adresi prebivališta površine 74 m[2] , neosuđivan k r i v j e
što je
u razdoblju od lipnja 2015. do ožujka 2017., u [adresa] i Kneza Borne 16, protivno članku 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 137/09, 14/10 i 60/10), u nakani da ustraši svoju suprugu KFHA i da povrijedi njezino dostojanstvo, učestalo se prema imenovanoj grubo i bezobzirno odnosio, psovao ju i govorio joj da je kurva, drolja, da je glupa, nekorisna i psihički bolesna i da će ju strpati u bolnicu, pljuvao ju, šamarao, hvatao rukama za vrat i gušio, udarao nogama i izbacivao po zimi van iz stana bez adekvatne odjeće, a što je sve kulminiralo neutvrđenog dana u kolovozu 2015. kada ju je vukao po podu i vukao za kosu, bacao o zid i na istome gušio, a potom joj rekao da sjedne u fotelju i prislonio joj pištolj na glavu te rekao: "kujo jedna prokleta razbit ću te, ubit ću te, nisi zaslužila ništa od ovoga, sad ćeš vidjet što ću ti napraviti, nisi zaslužila da živiš", a potom joj rekao da ustane i sa nje skinuo svu odjeću, a nakon toga joj rekao da klekne te ju fotografirao mobitelom i rekao joj da će svima reći da ju je uhvatio da sa ljubavnikom u stanu i dana 26. prosinca 2015., za vrijeme dok je KFHA u naručju držala zajedničko dijete DF rođenog **.**.2013., svjestan da time može ugroziti pravilan psihofizički razvoj djeteta i pristajući na to, nakon verbalne prepirke, dijete joj uzeo iz naručja i izbacio ju van iz stana, a kada se ista u stan vratila, rekao joj da sjedne na stolicu i stavio joj dijete u krilo, a potom ju, u prisutnosti djeteta, krenuo snažno udarati otvorenim dlanom u predjelu lica pri tom ju psujući, a neutvrđenog dana u veljači 2017., u prostoriji u kojoj se nalazio njihov zajednički sin maloljetni CF, nakon verbalne prepirke, istoj rekao da je neodgovorna kurvetina te joj pljunuo u lice, a što je sve kod KFHA izazvalo osjećaj uznemirenosti, poniženja i straha,
dakle, teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod bliske osobe izazvao strah za njezinu sigurnost i doveo ju u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo, zlostavio dijete i drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,
čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji – opisana i kažnjiva po članku 179.a Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, dalje u tekstu KZ/11), kazneno djelo povredom djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavak 2. KZ/11 i kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano po članku 139. stavku 2. i 4. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11.
II. Temeljem članka 179.a KZ/11 optuženom KF se, u odnosu na žrtvu KFHA
utvrđuje
KAZNA ZATVORA
U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE
III. Temeljem članka 177. stavak 2. KZ/11 optuženom KF se u odnosu na dijete mldb. VF
utvrđuje
KAZNA ZATVORA
U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI
IV. Temeljem članka 139. stavak 2. KZ/11 optuženom KF se u odnosu na žrtvu KFHA
utvrđuje
KAZNA ZATVORA
U TRAJANJU OD 10 (DESET) MJESECI
V. Na temelju članka 58. stavak 3. KZ/11 u svezi članka 53. KZ/11 optuženi PF se
o s u đ u j e
NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA
U TRAJANJU OD 2 (DVIJE) GODINE
VI. Na temelju članka 57. KZ/11 optuženom KF se
i z r i č e
DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA
time da se od kazne na koju je osuđen ima izvršiti 10 (deset) mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca neće izvršiti ukoliko optuženi PF u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo s time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.
VII. Na temelju članka 70. KZ/11 optuženom KF se izriče
SIGURNOSNA MJERA OBVEZNOG PSIHOSOCIJALNOG TRETMANA
u trajanju od 2 (dvije) godine koja će se izvršavati u ustanovi za izvršavanje kazne zatvora odnosno u zdravstvenoj ustanovi ili u pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja pod uvjetima određenim posebnim propisom.
VIII. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetovani dio i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom obvezatnog psihosocijalnog tretmana izrečenom uz djelomičnu uvjetnu osudu.
IX. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točke 1. -8. ZKP-a optuženiku KF se nalaže platiti troškove ovoga kaznenog postupka i to paušalnu svotu troškova kaznenog postupka u visini 700,00 eura (slovima: sedamsto eura), sve u roku od 6 mjeseci po pravomoćnosti presude.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici (dalje u tekstu: ODO Velika Gorica) podiglo je pred ovim sudom optužnicu protiv optuženog KF zbog kaznenih djela iz članka 179.a i članka 139. stavak 2. i 4. KZ/11. Nadalje, ODO Velika Gorica je 28. kolovoza 2020. mijenjalo optužnicu na način da se izmijenio zakonski opis i pravna kvalifikacija kaznenih djela tereteći optuženog za počinjenje dva kaznena djela iz članka 179.a KZ/11, jedno kazneno djelo iz članka 177. stavak 2. KZ/11 i jedno kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. i 4. KZ/11.
2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnog akta, optuženi PF se izjasnio da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret.
3. Optuženi PF je prilikom prvog iznošenja obrane porekao počinjenje kaznenih djela te je iskazivao kako je sa žrtvom KFHA živio do 26. prosinca 2015. kada se ona iselila iz njihovog zajedničkog kućanstva te ju je on odveo, zajedno sa njihovim zajedničkim mlt. Sinom CF kod njezinih roditelja u Dugu Resu. Iskazivao je kako tom iseljenju nije prethodila nikakva prepirka već je optuženi čuo razgovor žrtve i njezine majke u kojem žrtva navodi kako je upoznala drugog muškarca. Jednako tako je iskazivao da žrtva, kada je odlazila od njega nije imala nikakve ozljede. Iskazivao je kako su on i žrtva tijekom 2014. posjećivali bračno savjetovalište jer je žrtva svakog 28-og u mjesecu imala histerične ispade. Optuženi PF je iskazivao kako je za brakorazvodnu parnicu saznao tek kada je bio pozvan od strane socijalne službe u rujnu 2017., a da je do tada odnos njega i žrtve bio super. Iskazivao je kako odmah zatražio izdavanje privremene mjere da dijete CF živi sa njim da bi onda žrtva podnijela kaznenu prijavu za nasilje u obitelji. Optuženi je porekao da bi žrtvu u zimi 2017. pljunuo iako je potvrdio da je tada došlo do verbalne prepirke među njima kada je došao po dijete CF kod nje, porekao je da bi ikada žrtvi prijetio, nazivao ju pogrdnim imenima te da bi ju ikada udario. Optuženom su tada predočene poruke slane putem Messingera, a koje je porekao da je pisao navodeći kako je te poruke vrlo vjerojatno pisala sama žrtva koja ima lozinku za pristup njegovom profilu na Facebooku, a da je ista sve i prijavila kako bi dobila skrbništvo nad djetetom CF.
4. Optuženi je iznosio obranu i na kraju rasprave kada je iskazivao da su se žrtva i on u kolovozu 2015. razdvojili jer je došao do saznanja da se žrtva LF u jednom trenutku dopisivala s prijateljicom C i iz tih dopisivanja je saznao da je žrtva još 2012. dok je bila u vezi sa optuženim bila u vezi i s nekom drugom osobom. Tada su se posvađali i tada su počeli živjeti razdvojeno, ali u istom stanu jer zbog zajedničkog djeteta. 23. prosinca 2015. optuženi je navečer došao iz teretane gdje je radio i naišao je na grupni razgovor u kojem je sudjelovala žrtva LF i njezina mama te je shvatio da žrtva ima novog dečka. Naljutio se i posvađali su se te je optuženi skupio sve stvari žrtve ĐF u vreće za smeće i uzeo je CF i KFHA i odvezao ih kod njezinih roditelja. Nakon što je LF i VF ostavio u Dugoj Resi otišao vratio se u Zagreb. Otprilike dva tjedna nakon toga LF se odselila sa AF u [adresa] i u tom stanu su bile otprilike dva tjedna nakon kojih se AF vratila svom suprugu, a optuženi je pokušao od ĐF dobiti da vrati VF. Nakon otprilike dva mjeseca LF je vratila CF i odselila se sa ČF. Optuženi je iskazivao kako su on i žrtva tijekom 2016. i 2017. imali normalne odnose, ali je on već tada bio u vezi sa sadašnjom suprugom, a što žrtva LF nije znala jer mu ne bi dozvolila da dijete CF boravi kod njega i da ga viđa. Iskazivao je kako je u to vrijeme žrtva LF učestalo dolazila kod njega, naručivala bi odjeću, kupovao joj je mobitele te ju financirao, a sve sa ciljem da dijete CF boravi kod njega. Optuženi PF ukazuje kako, upravo iz činjenice da Gabrielove tete iz vrtića žrtvu LF uopće nisu poznavale, upućuje na zaključak da je dijete kroz 2016. i 2017. stalno bilo kod njega. Optuženi je naveo kako je u jednom trenutku žrtva počela češće dolaziti na susrete, ali bi nalazila razloge zbog kojih bi dijete vratila ranije ili bi otkazala susret. Optuženi poriče da bi bio nasilan spram žrtve ĐF te ističe kako je upravo žrtva bila nasilna prema CF te da se protiv ĐF i njezine majke vodi kazneni postupak još od 2018. Iskazivao je kako su u Centru za socijalnu skrb utvrdili da žrtva LF zapravo nije priložila sve poruke koje su oni razmjenjivali već bi brisala one koje joj ne idu u prilog. Tako je na primjer pisala da je bila sva plava, ali je maknula poruke u kojima je isto tako rekla da smo su njih dvoje zajedno trenirali i da je od treninga imala modrice. Optuženi navodi kako je žrtva LF od veljače 2016. davala izjave u kojima bi tvrdila da ju isti tuče i da tuče dijete VF, ali isto tako u tim izjavama je bila kontradiktorna i izjave su bile netočne. Optuženi PF poriče da bi udarao žrtvu LF za vrijeme njezine trudnoće te ukazuje kako je ista u to vrijeme pisala blog za Scena.hr gdje ga je opisivala kao idealnog budućeg oca, a da bi naknadno iznosila ovakve optužbe. Optuženi PF navodi kako nije točno da je VF bio prisutan svađama, osim jednog puta. Poriče da ju je uzastopno šamarao, jer tu noć kada ju je ostavio kod roditelja, nitko od njih nije ništa primijetio niti kontaktirao policiju, a ukazuje kako je isti puno veći i snažniji od žrtve te da ju je udarao na opisani način, žrtva bi bila u takvom stanju da bi bilo neobično što nitko ne bi zvao policiju. Isto tako, optuženi navodi da je KFHA iskazivala kako je njezina mama znala biti šokirana i kakvom stanju bi KFHA došla kod nje, ali istovremeno bi ga njena mama zvala na kolinje, a i općenito bi bili u kontaktu oko djeteta CF. Ističe kako je neobično što, nakon 2016., nakon što je žrtva KFHA iznijela optužbe da ju je tukao, prijetio joj pištoljem i slično, su slavili rođendan djeteta kod optuženog, sa njegovom rodbinom gdje je bila i žrtva i njezina obitelj. Optuženi navodi kako ima i poruke u kojima ga je žrtva LF zvala da se pomire, što je isti odbijao. Optuženi navodi kako su sve optužbe krenule u trenutku kada je žrtva LF saznala da ju on i njegova partnerica Marijana više neće financirati jer joj je u to vrijeme kupovao hranu, odjeću, obuću, laptop, mobitel auto, te ju vozio kamo je trebalo. Optuženi ukazuje kako se od strane Centra za socijalnu skrb već sedam godina vodi nadzor koji on sam potiče i u okviru kojeg je utvrđeno da žrtva manipulira porukama koje prikazuje odnosno briše one koje joj ne idu u prilog. Ističe kako je žrtva LF u ovom postupku prijetila svojim utjecajem u medijima i kaznenim prijavama, pa je tako EF rekla da i on radi u policiji jednako kao optuženi, MF je govorila da ne zaboravi da ima svoju firmu, a svjedoci ČF i FF nisu ništa niti iskazivali jer im je KFHA prijetila da će ih prijaviti za otmicu djeteta. Također je i svjedokinji dr. ZF prijetila da će ju prijaviti u medije, a zbog čega je ista prvotno dala izjavu da je suradnja sa oba roditelja uredna za koju izjavu optuženi navodi da nije istinita jer je dijete više vremena boravilo kod optuženog koji bi bio na bolovanju kada bi dijete bilo bolesno, a žrtva LF je izbjegavala susrete ili ih skraćivala. Optuženi PF je naveo kako on ima ožiljke od ozljeda koje mu je žrtva nanosila, ali ju nikada nije prijavljivao policiji. U odnosu na događaj iz veljače 2017. optuženi je iskazivao da je dijete CF bio kod KFHA, a on je radio. Navodi kako mu je KFHA slala filmiće iz kojih se vidi da VF ne želi spavati te je shvatio da žrtva želi da on dođe po dijete. U to vrijeme je KFHA živjela sa ČF. Optuženi navodi da kada je došao VF nije bio spreman za pokret te je sjeo i čekao, a u jednom trenutku je uočio da djetetu nedostaje rukavica, pa je počeo požurivati žrtvu LF da nađe rukavicu jer da dijete ne može voditi na zimu bez rukavice. Navodi kako je žrtva počela histerizirati, tjerati ga iz stana, govoriti mu da je kreten i prijetiti da će zvati policiju. Navodi kako je žrtva u jednom trenutku pozvala svoju cimericu ČF i rekla joj da zove policiju dok je žrtva cijelo vrijeme čupala dijete CF iz optuženikovih ruku i vikala, te je to jedini događaj kojem je dijete CF bio prisutan. Optuženi navodi kako je odlučio otići i ostaviti dijete žrtvi. U odnosu na događaj kojem je bila prisutna ĆF, optuženi PF navodi da je u tom razdoblju žrtva LF bila depresivna i nije izlazila iz stana. Optuženi navodi kako je jednu večer došao kući te nije bio zadovoljan urednošću u stanu pa je tako nasred sobe vidio hrpu plahti gdje je jedan od pasa koje ju imali obavio nuždu, a LF to nije očistila, čemu je optuženi prigovorio na što ga je ista počela vrijeđati te su se posvađali, a on je očistio nered. Isto tako je uočio hrpu Tessine kose u kadi, a kada im je to pokazao navodi da ga je žrtva počela udarati i svađati se te je u jednom trenutku istrčala van. Optuženi navodi kako ju je nakon nekog vremena vidio da sjedi na klupi iako je bilo zimsko vrijeme, krenuo po nju, a ona je počela bježati te se tek ujutro vratila u stan. U odnosu na uvrede, optuženi navodi kako je žrtva LF koristila njegov Facebook profil i učestalo se dopisivala sa drugim osobama, a posebice ako je smatrala da on stupa u kontakt sa tim osobama. U odnosu na oružje, optuženi PF navodi kako je u bazi ostavljao oružje i nije ga nosio kući, da je netočno da bi spavao sa pištoljem ispod jastuka te je netočno da bi dijete CF mogao držati pištolj u rukama jer je dijete tada imalo nepune dvije godine.
5. Optuženi PF je nadopunjujući obranu, naveo kako su iskazi svjedoka koji su ispitani tijekom postupka kontradiktorni te su isti mijenjali iskaze, a sve ukazuje da je žrtva LF manipulirala i lagala prilikom davanja svojeg iskaza. Optuženi navodi kako je svjedokinja ŠF prvo rekla da nikada nije vidjela nikakvo nasilje prema VF i KFHA, a svjedokinja ĆF koja je devet mjeseci živjela sa njima u stanu, je iskazivala da nikad nije vidjela da bi bio nasilan prema žrtvama KFHA ili CF te ističe kako niti jedna od navedenih svjedokinja nema tijekom 2017. i 2018. saznanja o nasilju koje je optuženi navodno počinio 2015. U odnosu na svjedokinju HF optuženi navodi kako je ista potvrdila da je žrtva LF lagala na policiji premda se ne radi o nužno bitnim činjenicama za postupak, ali što ukazuje da žrtva LF nije istinito prikazivala stvari. Nadalje, optuženi navodi kako je svjedokinja HF iskazivala da se KFHA od 2016. nije vraćala optuženom, odnosno da je od tad u strahu od optuženog, iako iz poruka u spisu proizlazi da ga Ljiljana Sestrić 2017. zove na ručak, 2018. na kolinje, da u nekim porukama ogovara žrtvu LF, a što sve upućuje na zaključak da je žrtva iznosila neistine. Optuženi PF ukazuje kako je dijete CF uključio u Polikliniku za djecu i mlade Grada Zagreba gdje nije utvrđeno da bi dijete pretrpjelo neke posljedice vezane za nasilno postupanje optuženog. Istovremeno ukazuje kako žrtve LF nije dolazila u Polikliniku za zaštitu djece i mladih niti u Centar za socijalnu skrb iz razloga što za to nije našla vremena. U odnosu na iskaz svjedoka ŽF, optuženi ukazuje da isti prvi puta nije iskazivao o nikakvom nasilju, a iskaz svjedoka se promijenio nakon što je protiv njega i HF podnesena kaznena prijava. Optuženi navodi kako je dijete CF u Poliklinici rekao kako je baka zaklala i spekla njegovog zeca, ali je isto tako pričao i da su ŽF i HF tukli njihovu kćer V te su nakon podnošenja kaznene prijave povodom tih navoda, spomenuti svjedoci izmijenili svoje iskaze. Navodi kako je svjedokinja ČF iskazivala samo da su 2016. on, žrtva LF i CF odlazili kod roditelja (udomitelja) ĐF, a što je vidljivo iz komunikacije u spisu. Optuženi je ponovio kako je kaznena prijava podnesena u isto vrijeme kada je on pokrenuo postupak o skrbništvu nad djetetom CF, a i žrtva LF je govorila da će ga prijaviti za nasilje. Za iskaz svjedokinje AF, optuženi navodi kako je ista prvotno iskazivala da ga nikad nije vidjela da je nasilan, da bi naknadno rekla da je na feštama uočila da je nasilan i da je VF vidjela strah u očima. Svjedokinja ČF je također bila Majina cimerica i ona je rekla da je u to vrijeme VF uglavnom bio kod optuženog, a da je kod njih došao možda jednom, te optuženi ističe da iz tako danog iskaza proizlazi da LF iznosi laži. Isto tako, optuženi ističe kako je svjedokinja JF iskazivala da nikada nije vidjela nikakvog nasilja, sve do tog jednog incidenta o kojem je iskazivala, a o čemu je već prethodno optuženi iskazivao. Optuženi PF ističe kako je donesen čitav niz odluka iz kojih proizlazi da on ima bolje roditeljske kompetencije. Osim toga, optuženi navodi kako je tijekom 2019. i 2020. pokrenut i postupak koji se ticao zajedničke imovine njega i žrtve ĐF, a koji je završio tako da se ista odrekla svog suvlasničkog dijela, a da ga je on otkupio te smatra da je žrtva LF imala drugačije planove te da je dijete CF bio samo sredstvo kako bi žrtva nešto stekla. Optuženi je porekao da bi se on i žrtva u razdoblju između 2015. i 2017. svađali pred djetetom, ali da je moguće da su tonovi bili povišeni. Što se tiče masnica koje je žrtva LF pokazivala prijateljicama, optuženi navodi kako ima saznanja da su žrtva i njezina prijateljica u tom razdoblju operirale nos kao i da je žrtva učestalo imala herpese koji bi objašnjavali eventualne kraste kojih se sjećao sa fotografija. Nadalje, optuženi PF navodi kako misli da su svjedokinje AF, ČF i ĆF njega teretile jer su prijateljice sa žrtvom LF te da ih je ista i uputila u to što da kažu.
6. Tijekom provedenog dokaznog postupka sud je ispitao svjedoke KFH, UF, ŽF, HF, RF, FF, SF, GF, ZF, IF, BF, AF, ČF i ŠF te je pročitao dokaze i to: dopis dr. med. ZF specijaliste pedijatra od 27. listopada 2017. (listovi 15, 34 i 168 spisa), izvješće dječjeg vrtića Remetinec od 23. listopada 2017. (listovi 17-19 spisa, listovi 36-38 spisa i listovi 169-171 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedokinje ČF od 8. siječnja 2018. (listovi 90-93 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedokinje UF od 11. siječnja 2018. (listovi 97-100 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedokinje ŠF od 22. siječnja 2018. (listovi 102-104 spisa), zapisnik o provođenju dokaznog ročišta ispitivanja svjedoka- žrtve KFHA od 7. veljače 2018. uz reprodukciju snimke ispitivanja (listovi 107-109 spisa), potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 1007537 i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 7. veljače 2018. (listovi 112-114 spisa i listovi 140-141 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedokinje ĆF od 5. veljače 2018. (list 138 spisa), ispis poruka razmijenjenih između KF i KFHA (listovi 143-157 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj R1 Ob-1803/17 od 5. prosinca 2017. (list 158 spisa), tužbu KFHA radi razvoda braka i određivanja roditeljske skrbi od 15. prosinca 2017. (listovi 160-164 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedokinje HF od 8. veljače 2018. (listovi 180-182 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka ŽF od 8. veljače 2018. (listovi 183-185 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedokinje AF od 8. veljače 2018. (listovi 186-188 spisa), nalaz i mišljenje multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba za dijete DF (listovi 190-192 spisa), zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika KF od 2. ožujka 2018. uz reprodukciju pripadajuće snimke ispitivanja (listovi 201-204 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka TF od 23. ožujka 2018. (listovi 219-221 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedokinje OF od 23. ožujka 2018. (listovi 222-224 spisa), ispis poruka razmijenjenih između KFHA i SF te EF (listovi 225- 249), zapisnik o ispitivanju svjedokinje RF od 26. ožujka 2018. (listovi 250-252 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka NF od 26. ožujka 2018. (listovi 253-254 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedokinje SF od 26. ožujka 2018. (listovi 255-258 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka MF od 26. ožujka 2018. (listovi 259-261 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedokinje ZF od 27. ožujka 2018. (listovi 264-265 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedokinje IF od 13. travnja 2018. (listovi 268-269 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka EF (listovi 270-272 spisa), mišljenje Centra za socijalnu skrb Zagreb, Novi Zagreb od 1. listopada 2020., izvješće Centra za socijalnu skrb Zagreb Podružnica Gornji Grad – Medvešćak od 17. svibnja 2021., prijepis poruka na listovima 399 do 410 spisa, presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob-1330/2017-82 od 7. lipnja 2024., presudu i rješenje Županijskog suda u Splitu broj Gž Ob-211/24-3 od 11. rujna 2024., psihijatrijsko psihološko vještačenje roditeljskih kapaciteta roditelja KFHA i KF u odnosu na zajedničko dijete VF na listovima 537 do 579 spisa, čita se dokumentacija na listovima 589 do 737 spisa, na listovima 749 do 782 spisa. Na kraju dokaznog postupka sud je pročitao izvod iz kaznene evidencije za optuženog KF.
7. Tako je žrtva KFHA iskazivala da je sa optuženim KF započela vezu 2010., da su vrlo brzo počeli živjeti zajedno, a nakon nekih šest mjeseci zajedničkog života isti je počeo iskazivati osjećaje bijesa i ljutnje te mijenjati raspoloženje te je u tom periodu započelo i nasilje u vidu šamara, potom prijetnji te izbacivanja iz stana po hladnoći bez jakne, upućivao joj riječi da je kurva i drolja, pljuvao ju po dvadeset do trideset puta na dan, da je prema njoj bio nasilan i za vrijeme trudnoće, a kao razlog je navodio da ona izaziva agresiju kod njega. Žrtva LF je iskazivala da se situacija znatno pogoršala kada je dijete DF imao oko godinu dana, otprilike 2014., a najgora situacija se dogodila u kolovozu 2015. kada je optuženi mislio da ona ima ljubavnika. Žrtva LF je iskazivala kako ju je tada optuženi PF šamarao, vukao po podu i vukao za kosu, bacao o zid, gušio na zidu, a potom joj rekao da sjedne na fotelju, otišao na kat stana i vratio se dolje sa pištoljem koji joj je prislonio na glavu i pritom rekao "kujo jedna prokleta razbit ću te, ubit ću te, nisi zaslužila ništa od ovoga, sad ćeš vidjet što ću ti napraviti, nisi zaslužila da živiš", a potom mu je ona nešto rekla nakon čega joj je on maknuo pištolj sa glave i stavio ga na stol pred nju. Potom je skinuo odjeću sa nje, rekao joj da klekne te ju udarao i fotografirao te rekao da će sada svima poslati poruku da ju je našao sa ljubavnikom u stanu i da ju je zato iz istoga istjerao. Iskazivala je kako tom događaju dijete DF nije bio nazočan jer je spavao, te da se posljednji događaj kada je bio nasilan prema njoj odvio u prosincu 2015. Žrtva LF je navela da je tada dijete DF bio cendrav i da je optuženi govorio da je neposlušan i nerazuman na što se ona umiješala i rekla da ga pusti, da je još mali, nakon čega ju je optuženi gurnuo, na što mu je rekla da ju ne gura pred djetetom, a potom je stvar izmakla kontroli te joj je isti iščupao DF iz ruku, hodao sa njime po stanu i histerizirao, pritom nju psovao, a potom ju izbacio van iz stana te je ona čekala ispred vrata, a kada joj je ponovno rekao da uđe unutra rekao joj je da sjedne na stolicu, stavio joj DF u ruke te ju krenuo šamarati i psovati i to činio narednih deset minuta. Iskazivala je kako je ona pritom držala dijete i tješila ga, a nakon čega je optuženi uzeo dijete DF koji je počeo plakati i odnio ga u sobu i nije joj dao da ga ode smiriti. Žrtva je također je navela da tek kada bi ona rekla da je u krivu, da joj je žao i da više neće nikada, optuženi bi se smirio i počeo ispričavati te joj obećavao da ju više nikada neće tući. Nadalje, žrtva je navela da je u veljači 2017. dok je živjela u stanu sa cimericom ČF, optuženi došao zbog djeteta DF kod nje doma i nije znao da je ČF u stanu, da je došlo do verbalne prepirke između istih te je u jednom trenutku pljunuo na nju. Žrtva navodi kako je tada zvala svoju cimericu ČF koja je istrčala iz sobe i vidjela što se događa, dok je DF stajao pored njih. Žrtva je iskazivala kako nikada nije tražila liječničku pomoć vezano uz ozljede koje je zadobila iako joj je lijevi bubnjić oštećen uslijed udarca koji je pretrpjela od optuženog, da se o predmetnim događajima povjeravala prijateljicama PFH i UF te svojim cimericama koje su u nekim situacijama bile i prisutne, a i čitale su poruke prijetećeg sadržaja koje joj je isti slao te da se istoga boji jer da zna što je sve u stanju napraviti.
8. Svjedokinja KFH je iskazivala da su ona i žrtva KFHA bile prijateljice i prije nego što je žrtva započela vezu sa optuženim. Iskazivala je da kada se preselila u Zagreb, je živjela sam s njima oko dva mjeseca i u tom razdoblju vidjela sam njihov odnos. Tako je svjedokinja iskazivala da je optuženi jednom prilikom žrtvu LF izbacio iz stana, a kada ga je svjedokinja pitala zašto jednostavno ne raskinu, odgovorio je da mu jedino žrtva stvori taj osjećaj agresije. Svjedokinja je navela kako se sjeća da je rekao "da mu padne roleta na oči". Iskazivala je da kada se odselila od njih te situacije su se nastavile, a žrtva LF je dolazila kod nje prespavati i govorila joj o njihovim svađama te kada je konačno odlučila prekinuti tu vezu, ostala je trudna. Svjedokinja je iskazivala kako joj je žrtva u tom razdoblju pokazivala i poruke koje joj je optuženi upućivao te se sjeća da je jednom pročitala kako je bolje da nema ni žrtve ni tog djeteta. Iskazivala je kako je odnos žrtve i optuženog bio nestabilan i turbulentan, a da se radilo i o fizičkom i o psihičkom nasilju. Svjedokinja je navela da kada su žrtva i optuženi prekinuli, ona više nije bila sa njima, ali je sa žrtvom bila stalno u kontaktu te je iskazivala kako je optuženi uvjeravao žrtvu da je psihički nestabilna i nesposobna brinuti se za sebe i za dijete. Svjedokinja je iskazivala kako je u Zagrebu boravila oko pet godina, a cijelo to vrijeme je između optuženog i žrtve bilo svađa i scena. Svjedokinja je iskazivala kako je bila prisutna događaju kada je optuženi žrtvu istjerao iz stana van na zimu te ga je i tada svjedokinja pitala zašto ne prekinu. Navela je kako optuženi u svađama sa žrtvom, žrtvu nije štedio te ju je smatrao bahatom. Izravno upitana svjedokinja KFH nije mogla izdvojiti konkretan događaj kao primjera nasilja optuženog spram žrtve, ali je navela kako je bilo mnogo svađa, da je optuženi općenito bio agresivnijeg ponašanja prema žrtvi, da joj se znao unositi u lice te da joj je žrtva pokazivala fotografije ozljeda.
9. Svjedokinja UF je iskazivala da je žrtvu LF upoznala 2012. kada je živjela sa PFH i tada je upoznala i KF. Iskazivala je kako je uočila da je odnos optuženog i žrtve problematičan pa je tako iskazivala da su se jednom ona i PFH trebale naći sa žrtvom LF, ali se ista nije javljala te se ispostavilo da ju je optuženi zatvorio u stanu. Iskazivala je kako je često bila kod žrtve ĐF jer je optuženi na večer radio te je bila prisutna svađama u kojima bi optuženi bio grub, ružno se obraćao KA, potezao ju za ruku i slično. Iskazivala je kako je vidjela poruke u kojima se optuženi ispričava žrtvi za ponašanje i u kojima je govorio da će potražiti stručnu pomoć. Isto tako svjedokinja nije vidjela da bi optuženi fizički udario žrtvu, ali je potvrdila kako joj je žrtva pokazivala fotografije sa ozljedama po vratu, uhu i slično.
10. Svjedok ŽF (udomitelj kod kojeg je odrasla žrtva KFHA) je iskazivao da je u tom razdoblju između 2015. i 2017. kada bi žrtva LF došla kod njega i supruge doma, bi bila sva "crna" odnosno vidio bi po rukama masnice, a jednom prilikom je uočio masnicu na licu. Iskazivao je kako se nije htio miješati te da je žrtva više razgovarala sa njegovom suprugom nego sa njim. Iskazivao je da je jednom tijekom 2015. vidio žrtvu LF sa masnicom u predjelu oka, da mu žrtva nije željela reći odakle joj ta masnica te mu ni na koji način nije dala do znanja da bi joj tu masnicu nanio optuženi. Svjedok je iskazivao kako se tada naljutio i odlučio da se više neće miješati u njihov odnos te nakon toga više sa žrtvom nije razgovarao o odnosu sa optuženim. Upitan da pojasni zbog čega je odstupio od iskaza kojeg je dao 8. veljače 2018. kada je iskazivao da mu je žrtva LF rekla da ju je optuženi udario, svjedok ŽF je naveo kako se ne sjeća što je tada iskazivao jer je od tada prošlo četiri godine kao i da mu se zdravstveno stanje pogoršalo.
11. Svjedokinja HF (udomiteljica žrtve KFHA) je iskazivala da je PA živjela u njihovoj obitelji od 1988. Svjedokinja je iskazivala kako joj je poznato da su se optuženi i žrtva svađali, da nije vidjela da bi optuženi prema žrtvi bio fizički nasilan, ali bi vidjela masnice po njezinim rukama i ispod oka. Svjedokinja HF je pojasnila da je masnicu na oku vidjela jednom ili dva puta, a po rukama više puta. Iskazivala je kako bi optuženi nakon svađa sa žrtvom ili kada bi bio fizički nasilan, od žrtve uzeo mobitel pa ju svjedokinja ne bi mogla dobiti po dva ili tri dana, a kada bi optuženi žrtvi vratio mobitel tada bi ista nazvala svjedokinju i rekla joj što se dogodilo. Iskazivala je da ima saznanja da bi optuženi žrtvi držao pištolj na čelu, a što je bilo otprilike sedam godina prije nego je svjedokinja iskazivala, i kada ju je pitala da zašto ga ne prijavi, da joj je žrtva govorila da ju je strah da ju ne ubije. Svjedokinja je također potvrdila da je žrtva znala povremeno sa djetetom dolaziti kod njih, a konačno je napustila optuženog nakon jednog Božića, kada je dijete DF imao dvije godine te ju je optuženi dovezao sa koferima i ostavio na cesti i otišao. Svjedokinja HF je iskazala kako se nije htjela miješati u odnos optuženog i žrtve niti je sa optuženim o tome ikada razgovarala.
12. Svjedokinja RF je iskazivala kako u cijelosti ostaje kod iskaza kojeg je dala 26. ožujka 2018. u Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici kada je iskazivala o okolnosti odakle poznaje optuženog i žrtvu. Iskazivala je kako je uglavnom imala kontakt sa optuženim KF, a da je sa žrtvom LF jednom prilikom bila u parku kada joj je ista govorila da je optuženi nasilnik i da je tukao nju i dijete. Svjedokinja je navela kako i tome nije razgovarala sa optuženim jer ju je tako molila žrtva LF, ali je iskazivala da je ostala time zatečena i o tome je pričala sa suprugom, također svjedokom u ovom postupku, FF te da su odlučili da se ne žele uplitati u taj odnos jer žrtvu nisu dovoljno dobro poznavali kako bi mogli iznijeti neke zaključke. Osim toga, svjedokinja je na raspravi dodala da joj je žrtva LF rekla da se i ona mora odmaknuti od optuženog jer da joj žrtva više neće dozvoliti da preuzima DF, u protivnom da će se žrtva tome protiviti, ali se ne sjeća što je žrtva rekla na koji način će se protiviti da svjedokinja preuzima dijete DF. Svjedokinja je navela kako nikada nije vidjela da bi se optuženi na neprimjerni način ponašao prema djetetu DF ili prema žrtvi KA, ali žrtvu LF je ukupno vidjela par puta i nisu bile u kontaktu.
13. Svjedok FF je iskazivao kako se u inkriminiranom razdoblju njegovo dijete u vrtiću družilo sa djetetom DF te od tuda ima saznanja da je DF živio sa optuženim. Svjedok navodi kako u tom razdoblju nije imao nikakvih kontakata sa žrtvom LF već da su se upoznali kasnije tijekom 2019. i 2020. Svjedok je suočen sa prethodnim iskazom koji je dao 26. ožujka 2018. iz kojeg proizlazi da je žrtvu LF upoznao par mjeseci prije davanja tog iskaza te je svjedok naveo da ne odstupa od tada danog iskaza.
14. Svjedokinja SF je iskazivala kako joj je poznato da se optuženi i žrtva nisu slagali te da su se razišli, a tome su prethodile obične svađe i neslaganja. Svjedokinja SF je iskazivala kako su se u to vrijeme on i njezin suprug sa optuženim KF i žrtvom KFHA intenzivno družili, da je optuženi radio, a žrtva je povremeno radila. Svjedokinja je iskazivala kako se žrtva LF nije adekvatno brinula o djetetu DF, a što se očitovalo u tome da je dijete imalo česte upale, stan je bio prljav i zapušten, bilo je nepočišćenih izmeta pasa po stanu, a što joj je bilo poznato jer su dolazili u stan te joj je jednom prilikom njezino dijete u ruke donijelo izmet psa. Svjedokinja SF je iskazivala kako je znala da se optuženi i žrtva rastaju kao i da je o tome sa njima pričala, ali da se ne sjeća da li su joj oni nešto konkretno govorili. Ističe kako sa žrtvom LF nije bila bliska prijateljica već da su se više družili obiteljski odnosno da su njih dvije svega jednom ili dva puta izašle van, a u okviru njihovih druženja svjedokinja navodi kako je samo bila prisutna njihovim nesuglasicama, a ne i ozbiljnim svađama. Također, svjedokinja SF je iskazivala kako se žrtva LF na optuženog uglavnom žalila u smislu da isti previše radi, a u odnosu na poruke iz Messingera koje prileže u spisu svjedokinja je iskazivala kako su izvučene iz konteksta. Naime, optuženi i žrtva su u to vrijeme zajedno trenirali odnosno optuženi ju je učio boks te joj je žrtva vezano za te treninge slala poruke iz kojih je onda izgledalo kao da se njih dvoje tuku. Stoga je svjedokinja kod kuće pregledala poruke te zaključila da one koje su joj prezentirane nisu predstavljale cjeloviti razgovor, da je isprintala te poruke, ali su joj ostale kod kuće odnosno nije ih donijela na sud.
15. Svjedok MF je iskazivao kako su se u to vrijeme on i supruga družili sa optuženim i žrtvom i druženja su bila super. Navodi kako nikada nije bio prisutan njihovim nesuglasicama niti svađama niti ga je išta takvo zanimalo. Ne sjeća se da li je sa optuženim pričao o razlozima njihovog razvoda. Svjedok je naveo kako ga je žrtva u jednom trenutku kontaktirala i slala mu poruke te prijetila kako će loše u javnosti izgledati ako ne svjedoči u njezinu korist obzirom da svjedok ima firmu. Nakon toga svjedok navodi kako je prekinuo komunikaciju sa žrtvom.
16. Svjedokinja ZF je iskazivala da je ista liječnica djeteta DF te da nema saznanja o obiteljskim okolnostima djeteta. Iskazivala je kako je u inkriminirano vrijeme suradnja sa roditeljima bila uredna, da su se isti uredno javljali, da je dijete redovito cijepljeno te nije uočila nikakve specifičnosti. Navodi kako je majka u susretima bila suzdržana, a otac se povremeno, ali šturo znao osvrnuti na poteškoće koje su imali međutim ista nije smatrala da je potrebno dublje ulaziti u razgovore o njihovim problemima obzirom da djetetovo zdravlje nije bilo ugroženo. Jednom je optuženi rekao da žrtva ne želi da dijete dolazi kod svjedokinje u ordinaciju, ali kada je žrtva došla, o tome nije pričala.
17. Svjedokinja IF je iskazivala kako su joj optuženi PF i žrtva KFHA samo poznanici odnosno da je optuženi bivši kolega njezinog supruga. U razdoblju kada su se intenzivnije družili uglavnom je to bilo na većim okupljanjima pri čemu svjedokinja ne može samoinicijativno odrediti razdoblje u kojem su se družili. Svjedokinja se ne sjeća da je bilo sa žrtvom ili optuženim razgovarala o njihovim problemima.
18. Svjedok EF je iskazivao da su on i optuženi bivši kolege i zajedno su radili u ATJ Lučko, ali da nema nikakvih saznanja o nasilju u obitelji između optuženog i žrtve. Svjedok je iskazivao kako sa žrtvom LF nije bio u dobrim odnosima, da je ista znala biti bezobrazna i nestabilna, a da je sa optuženim izgubio kontakt negdje 2014. Svjedoku BF je predočen dio iskaza dan 13. travnja 2018. u dijelu u kojem je svjedok naveo kako mu se žrtva LF žalila da ju je optuženi izbacio iz stana ili da ju vara te je svjedok ostao kod tako danog iskaza uz ogradu da se ne sjeća poruka.
19. Svjedokinja AF je iskazivala da joj je o odnosu žrtve ĐF i optuženog KF poznato ono što joj je žrtva pričala, iz poruka i fotografija koje joj je žrtva slala te je osobno vidjela masnice na rukama žrtve jer je ista dolazila kod HF koja je majka svjedokinje. Svjedokinja je iskazivala kako ju joj se žrtva žalila da ju optuženi maltretira, da ju vani zaključava, a u porukama joj je pisala i da ju zna udariti te da se to odvijalo dok su još bili u braku. Isto tako je iskazivala kako je optuženi znao biti grub i prema djetetu DF. Svjedokinja je potvrdila da je žrtva povremeno boravila kod majke svjedokinje, HF, a ponekad i kod svjedokinje. Što se tiče modrica svjedokinja AF navodi kako ih je viđala na žrtvi i nakon što je rodila, da joj je žrtva govorila da su nastale jer ju je optuženi tukao, a viđala ih je po rukama, licu, ramenima. Također je navela kako je od svojih roditelja čula da optuženi ima pištolj te da je govorio da će ubiti žrtvu kao i da je jednom bila prisutna kada je optuženi počupao žrtvu za kosu jer su se nešto posvađali.
20. Svjedokinja ČF je iskazivala da se sa žrtvom sprijateljila i da su dosta vremena provodile zajedno na poslu pa je tako saznala i o nesuglasicama koje je žrtva imala sa optuženim. Iskazivala je kako se žrtva u to vrijeme već fizički odvojila od optuženog i živjela je sa cimericom ŠF te kada se ista odselila, svjedokinja se uselila sa žrtvom. Tada je upoznala i optuženog koji je dolazio po dijete DF te je između optuženog i žrtve često primjećivala nervozu i prepiranje. Optuženi PF je znao boraviti po par sati kod njih kako bi se družio sa djetetom, u tom razdoblju je znao prevrtati očima na žrtvu i često su se svađali. Iskazivala je i kako je žrtva KFHA često dobivala poruke koje bi žrtvu uzrujale. Svjedokinja je iskazivala o događaju kada su ona i žrtva išle preuzeti dijete DF od optuženog te dok su bile u stanu počela je prepirka žrtve i optuženog, a optuženi je u jednom trenutku stao iznad fotelje u kojoj je žrtva sjedila i svom snagom rukama udario u fotelju do te mjere da je iskočila podloga za noge. Svjedokinja je iskazivala i o događaju u kojem je ona išla u autu sa žrtvom, optuženim i djetetom u Dugu Resu, da je došlo do prepirke između optuženog i žrtve, DF je počeo plakati nakon čega je optuženi počeo divljački voziti automobil. Svjedokinja je iskazivala i o događaju kada je optuženi došao po DF u njihov stan te ju je žrtva u jednom trenutku zvala da dođe u boravak gdje je zatekla optuženog, koji je bio blijed i agresivan te je vrijeđao žrtvu govoreći joj da je kurva, glupača i neodgovorna majka te je u jednom trenutku izgledao kao da će fizički krenuti na žrtvu. Svjedokinja navodi kako je pozvala policiju te je optuženi tek tada stao sa svojim ponašanjem, spustio dijete DF, a prije nego je izašao iz stana „hračnuo“ je žrtvi u lice. Svjedokinja navodi kako je vidjela fotografije koje joj je žrtva pokazivala na kojima se vidi da ima masnicu ispod oka za koju joj je žrtva rekla da joj je nanio optuženi. Svjedokinja je negirala da je ikada vidjela da bi optuženi bio fizički nasilan spram djeteta DF kao i da, osim ovoga o čemu je iskazivala, nije vidjela da bi optuženi bio nasilan spram žrtve. Navodi kako joj je žrtva govorila da je optuženi bio nasilan i za vrijeme dok su živjeli zajedno te daju je znao udariti.
21. Svjedokinja ŠF je iskazivala da je prijateljica žrtve ĐF, da je dolazila u posjetu žrtvi i optuženom dok su još živjeli zajedno i činilo joj se da je sve u redu. U jednom trenutku žrtva joj je počela pričati da bi se rastala od optuženog, da nisu u dobri odnosima, da ju on zna udariti, prijetiti joj, psovati ju. Iskazivala je kako je žrtva u jednom trenutku uselila sa djetetom DF u njezin stan te je optuženi dolazio po dijete te tada svjedokinja nije primijetila da bi optuženi bio agresivan. Svjedokinja je iskazivala kako je jednom prilikom, po povratku sa posla došla kući i zatekla žrtvu uzrujanu i potreseno te joj je ista rekla kako je optuženi došao po dijete, da su se posvađali te da ju je on primio za vrat. Uočila je da je žrtva sva crvena u licu i po vratu i da je potresena, ali nisu obavijestile policiju jer nisu bile sigurne što im je činiti. Navodi kako se ne sjeća da li je naknadno vidjela masnice po vratu žrtve, ali je potvrdila kako joj je žrtva pokazivala slike na kojima je vidjela modrice po njenim rukama, a žrtva joj je govorila da ju je to udario optuženi.
22. Iz presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P Ob-1330/2017-82 od 7. lipnja 2024. koja je djelomično potvrđena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici broj: Gž Ob-211/2024-3 od 11. rujna 2024. proizlazi da će dijete DF živjeti sa optuženim, a sa žrtvom, majkom KFHA će ostvarivati osobne odnose.
23. Iz psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja roditeljskih kapaciteta optuženog KF i žrtve KFHA (listovi 537-579 spisa) proizlaze karakteristike optuženog, žrtve i djeteta u njihovim obiteljskim relacijama odnosno procjena njihovih roditeljskih kompetencija. Navedeno vještačenje je provedeno za potrebe postupka odlučivanja o roditeljskoj skrbi.
24. Razmatrajući vjerodostojnost dokaza u ovom postupku sud je, ocjenjujući svaki dokaz zasebno te uspoređujući ih međusobno i s rezultatima provedenog postupka, došao do sljedećih zaključaka.
25. Sud u cijelosti prihvaća iskaz žrtve KFHA ocjenjujući ga autentičnim i vjerodostojnim. Naime, iskaz žrtve KFHA je konkretan odnosno opisuje konkretne radnje nasilja od strane optuženog KF (šamaranje, gušenje, prijetnje oružjem, pljuvanje). Osim toga, žrtva i vremenski daje kontekst nasilničkom ponašanju pa tako navodi kako je optuženi vrlo brzo nakon početka njihove veze počeo iskazivati agresiju i ljutnju te kako je to nasilničko ponašanje s protekom vremena eskaliralo, pri čemu žrtva opisuje najgori događaj u kolovozu 2015. kada je optuženi mislio da ista ima ljubavnika. Žrtva KFHA je konkretni događaj detaljno opisala navodeći kako ju je optuženi šamarao, vukao po podu, čupao za kosu, bacao o zid i gušio da bi konačno izvadio pištolj koji joj je prislonio na glavu te rekao prijeteće riječi navedene u optužnici. Žrtva je iskazivala kako je do tog incidenta došlo jer je optuženi vjerovao kako ga ista vara sa drugom osobom kao i da je nakon toga događaja, u prosincu 2015., žrtva napustila optuženog. Valja reći kako i optuženi u svojoj obrani potvrđuje da je bračna zajednica njega i žrtve prestala u prosincu 2015. (konkretno 23. prosinca 2015.) kada je on nju i dijete DF autom odvezao u Dugu Resu gdje su živjeli žrtvini udomitelji i tamo ju ostavio. Jednako tako, i sam optuženi navodi kako je u kolovozu 2015. došlo do svađe njega i žrtve jer je, iz neke prepiske nje i prijateljice, došao do saznanja da ga žrtva vara. Jednako tako je žrtva KFHA detaljno opisala i događaj iz prosinca koji je prethodio tome da je optuženi nju i dijete odvezao u Dugu Resu te je ista opisala razvoj svađe koja je krenula zbog plača djeteta DF gdje je optuženi njoj uzeo dijete iz ruku, potom počeo gurati, izbacivati žrtvu iz stana, da bi ju konačno posjeo na stolac te dok je držala dijete u rukama, šamarao i inzistirao da se žrtva ispriča. Žrtva KFHA je prilikom iskazivanja o navedenim događajima plakala, opisivala svoje osjećaje te nevjericu da se uopće našla u takvoj situaciji, riječi koje je optuženom upućivala kako bi smirila situaciju, ali i riječi koje je optuženi PF njoj govorio te osim uvreda i prijetnji je opisivala i trenutke u kojima bi optuženi, kada bi shvatio što je učinio, počeo se ispričavati i govoriti kako se te stvari više neće ponavljati. Upravo ti dijelovi iskaza žrtve pokazuju, ne samo činjenično što se dogodilo, već daju uvid i u dinamiku konkretnog nasilja u obitelji optuženog i žrtve u kojoj, nakon eskalacije, bi slijedilo pomirenje i razdoblje mira, a što, prema ocjeni suda, daje objašnjenje zbog čega su žrtva i optuženi nastavljali sa svojim odnosom.
26. S druge strane, optuženi PF u potpunosti poriče da je počinio opisano nasilje te cjelokupnu krivnju za prestanak njihovog zajedničkog života povezuje sa žrtvinim navodnim nevjerama i njihovim općenito lošim odnosom u braku. Nedvojbeno je da su odnosi između žrtve i optuženog dulje vremena bili loši i narušeni, a o čemu su oboje iskazivali referirajući se i na razdoblje prije inkriminacije. Međutim, neuvjerljiva je obrana optuženog KF da je u prosincu 2015., na zamolbu žrtve, spakirao nju i dijete i odvezao do udomitelja u Dugu Resu, a da je tome prethodila samo svađa, obzirom da je taj dio u izravnoj suprotnosti sa navodima žrtve koja je uvjerljivo i autentično opisala sukob koji se tada dogodio. Pri tome sud zaključuje kako okolnost da je optuženi tijekom noći odvezao žrtvu i dijete DF kod udomitelja i ostavio ih na cesti, upućuju na zaključak da se ne radi o običnoj svađi. Naime, optuženi ih je odvezao tijekom noći (iako je u tom trenutku dijete DF bio vrlo mali) i ostavio na cesti sa stvarima. Premda navedeno, samo po sebi ne potvrđuje da je optuženi bio i fizički nasilan, ali kada se isto dovede u vezu sa iskazom žrtve koja je opisala tijek svađe, tada sud ne prihvaća obranu optuženog da se radilo o običnoj svađi. Dapače, dio iskaza žrtve KFHA u kojem ista opisuje postupanje optuženog KF u prosincu 2015., ukazuje na autentično sjećanje traumatičnih događaja.
27. Osim toga iz iskaza žrtve KFHA proizlazi da se ona o problematičnom odnosu sa optuženim te o njegovom nasilničkom ponašanju povjeravala i drugim osobama konkretno svojim prijateljicama, svjedokinjama ĆF, UF, ČF i ŠF i AF.
28. Tako iz iskaza PFH proizlazi da su ona i žrtva dugogodišnje prijateljice te je ista otprilike dva mjeseca i živjela u istom kućanstvu sa žrtvom i optuženim, a što je potvrdio i optuženi. Iako svjedokinja ĆF nije svjedočila fizičkom nasilju optuženog spram žrtve, ista je potvrdila da je vidjela poruke u kojima je optuženi govorio da bi bilo bolje da nema ni žrtve ni djeteta, a i sama ga je čula kako je iskazivao da žrtva budi agresiju kod njega. Sud prihvaća iskaz svjedokinje DFH obzirom da je isti dosljedan te je svjedokinja u bitnom ustrajala i tijekom trajanja cijelog postupka. Tako je svjedokinja ustrajala u opisu veze optuženog i žrtve kao turbulentne kao i da je optuženi uvjeravao žrtvu da je nestabilna. Istovremeno, svjedokinja razlikuje kojim događajima je sama svjedočila (poruci koju je pročitala, da je optuženi istjerao žrtvu van iz stana te općenito dojam agresivnog ponašanja optuženog spram žrtve) od onih o kojima joj je žrtva iskazivala (o svađama, da se optuženi znao unositi žrtvi u lice, te fotografije ozljeda koje joj je žrtva pokazivala). Valja reći kako iz iskaza svjedokinje jasno proizlazi da ista nije vidjela fizičko nasilje optuženog spram žrtve, ali je potvrdila navode žrtve da ju je optuženi izbacio iz stana na zimu kao i da je isti bio agresivnijeg ponašanja spram žrtve.
29. Na isti način je i svjedokinja UF iskazivala odnosno da ista nije vidjela osobno da bi optuženi udarao žrtvu, ali je ustrajno tvrdila kako je vidjela ozljede koje joj je žrtva pokazivala putem fotografija na kojima bi bile vidljive ozljede po vratu ili na uhu. Isto tako, svjedokinja UF je potvrdila da je optuženi zaključavao žrtvu u stanu, a sama je jednom vidjela da je potezao žrtvu za ruku te općenito grubost u ponašanju optuženog spram žrtve. Svjedokinja UF je jedna od prijateljica žrtve kojoj se ista povjeravala i žalila na postupanje optuženog te je imala saznanja o njihovom narušenom odnosu, a otprilike dva tjedna je i živjela u istom kućanstvu sa optuženim i žrtvom. Iskaz svjedokinje UF sud u cijelosti prihvaća obzirom da je svjedokinja u bitnome iskazivala jednako na raspravi kao i prilikom prvog iskaza, da je iskaz u skladu sa iskazom žrtve te svjedokinje PFH, te u skladu sa iskazom žrtve.
30. Iskaz žrtve KFHA su potvrdili i svjedoci HF i ŽF koji su njezini udomitelji sa kojima žrtva nedvojbeno i danas održava odnose. HF je tako rekla da bi u trenucima kada bi žrtva došla u posjetu na istoj uočila masnice po rukama, a što je potvrdio i svjedok ŽF. Osim toga, svjedok ŽF je iskazivao i da je 2015. vidio masnicu ispod oka kod žrtve, ali je na raspravi iskazivao odstupio od prvotno danog iskaza kada je rekao da mu je žrtva rekla da joj je masnicu nanio optuženi dok je na raspravi ustrajao u iskazu da mu žrtva nikada nije rekla tko joj je nanio masnicu. Unatoč tom odstupanju, sud ističe kako je svjedok ŽF u bitnom ostao kod danog iskaza te opisano odstupanje sud ne ocjenjuje ključnim za utvrđenje kaznene odgovornosti optuženog. Naime, iako je nejasno da li je žrtva KFHA svjedoku ŽF izrijekom rekla da joj je uočenu ozljedu na licu nanio optuženi PF, iz iskaza svjedoka ne proizlazi da bi isti imao ikakvu dilemu da se radi o ozljedi koja je nastala u okviru fizičkog sukoba optuženog i žrtve. Nadalje, osim svjedoka ŽF i svjedokinja HF je potvrdila da je na žrtvi vidjela masnice i to na rukama više puta, a na licu ili oku jednom ili dva puta. Iz iskaza oba svjedoka proizlazi da se žrtva povremeno povjeravala HF, da se zapravo niti jedan od svjedoka nije značajno miješao u odnos optuženog i žrtve, ali da su bili svjesni da je odnos žrtve i optuženog dosta narušen i da se dosta svađaju. Tako je svjedokinja HF potvrdila dio iskaza žrtve u dijelu u kojem je žrtva opisivala događaj od 26. prosinca 2015. kada je navela da ima saznanja da je optuženi žrtvi držao pištolj na čelu. Činjenica da se svjedoci nisu aktivno umiješali u odnos žrtve i optuženog, ne umanjuje vjerodostojnost njihovih iskaza obzirom da su isti nedvojbeno imali saznanja o fizičkom nasilju optuženog spram žrtve, da im je žrtva često dolazila u posjetu te da se ista povjeravala svjedokinji HF, a posebice kada se uzme u obzir da se radi o nasilju u obitelji za koje je jedna od karakteristika i društveno uvriježenih stavova da se radi o odnosu između partnera te da se treće osobe ne žele miješati u te odnose bez pristanka žrtve. Takav stav je imao i svjedok ŽF koji je u svom iskazu naveo da se naljutio na žrtvu koja mu sama nije htjela potvrditi tko joj je nanio masnice i da je odlučio da se više neće miješati u odnos žrtve i optuženog. Osim toga, sud ocjenjuje vjerodostojan i iskaz svjedokinje HF i zbog toga što je ista iskazivala o razlozima zbog kojih žrtva LF Sestri PF nije prijavljivala optuženog KF navodeći kako je imala saznanja da je žrtva u strahu od optuženog jer je isti policajac te se žrtva boji da će ju ubiti. Osim toga svjedokinja HF je iskazivala i kako par dana nakon što bi optuženi fizički bio nasilan spram žrtve, oduzeo bi joj mobitel i svjedokinja ne bi mogla stupiti u kontakt sa žrtvom, a što potvrđuje navode žrtve kako bi par dana nakon fizičkog nasilja od strane optuženog, žrtva bila kod kuće te bi joj on pomagao u liječenju (donosio joj tablete i slično) uslijed čega se žrtva ne bi javljala doktoru, ali i drugim osobama.
31. Osim svjedoka HF i ŽF i svjedokinja DA, koja je njihova kćer, također je potvrdila da je po rukama, ramenima i licu žrtve KFHA vidjela masnice te da joj se žrtva izravno žalila da je optuženi fizički nasilan, da ju tuče, udara i slično. Iskaz svjedokinje DA sud u tom dijelu u cijelosti prihvaća obzirom da se radi o svjedokinji koja je također dolazila kod HF i ŽF, u jednom kraćem vremenu živjela sa žrtvom KFHA te čiji je iskaz u skladu sa navedenim svjedocima.
32. Sud prihvaća iskaze HF, ŽF i AF jer su međusobno u skladu te su u skladu sa iskazom žrtve te uvjerljivo dočaravaju odnos žrtve i optuženog koji je duže vremena bio narušen i konačno prestao kada je optuženi 26. prosinca 2015. dovezao žrtvu i dijete DF kod HF i ŽF. Dovodeći u vezu iskaze svjedoka HF, ŽF i AF sa iskazom optuženog KF, sud zaključuje da su svi troje iskazivali da nisu vidjeli da bi optuženi bio fizički nasilan spram žrtve i u tom dijelu nisu mijenjali svoje iskaze, ali isto tako svi troje su iskazivali o ozljedama koje su uočili kod žrtve, navodeći da su viđali masnice po rukama te da su vidjeli i masnicu ispod oka, kao i općenito o njihovom odnosu u kojem su uočili agresivne ispade optuženog spram žrtve. Svjedoci HF i ŽF su osobe kojima je žrtva često odlazila i koji, iako su njezini udomitelji, naziva roditeljima, a što upućuje na zaključak da su dovoljno prisni da im ista dolazi u situacijama eskalacije svađa sa optuženim kao i da im se povjerava. Iako je optuženi PF u obrani iskazivao da je neuvjerljivo da bi svjedokinja HF sa njime ostala dobra i nakon saznanja o fizičkom nasilju spram žrtve, sud ocjenjuje kako postupanje svjedokinje HF nije neobično jer je i sama žrtva sa optuženim, nakon prestanka njihove zajednice u prosincu 2015., zadržala odnose sa optuženim, a koji odnosi su se kretali od dobrih i normalnih pa do vrijeđanja i pljuvanja. S obzirom da se svjedoci ŽF i HF nisu željeli miješati u odnos optuženog KF i žrtve KFHA, tada njihovo ponašanje i nakon svih inkriminiranih događaja, sud ne ocjenjuje ključnim pokazateljem nevjerodostojnosti njihovog iskaza već načinom života i odabirom da se ne miješaju u odnose optuženog i žrtve.
33. Nadalje, svjedokinja ČF je u iskazu opisala situaciju kojoj je neposredno prisustvovala događaju navedenom u optužnici koji se dogodio u veljači 2017. kada ju je žrtva tražila da pozove policiju uslijed sukoba optuženog KF i žrtve KFHA. I žrtva KFHA i svjedokinja ČF su u iskazima navele kako svjedokinja nije bila prisutna kada je optuženi PF došao po dijete DF već da je svjedokinja pristupila u sobu po pozivu žrtve da ista zove policiju. Svjedokinja ČF je potvrdila kako je čula da je optuženi žrtvi upućivao uvrede da je kurva, glupača i neodgovorna majka, da je otišao i ostavio dijete te je vidjela da je optuženi prije izlaska pljunuo na žrtvu. Svjedokinja ČF je cijeli postupak ustrajala u navedenom opisu događaja, a osim što je u tom dijelu njezin iskaz dosljedan, sud uočava i da je svjedokinja opisala i fizički izgled optuženog (blijed, agresivan) te dojam koji je stekla iz ponašanja optuženog kritične zgode navodeći da je mislila da će optuženi i fizički nasrnuti na žrtvu pri čemu je potvrdila kako je optuženi, na izlasku, u prisutnosti djeteta DF, „hračnuo“ na žrtvu. Istovremeno optuženi PF u svojoj obrani ne spori da je do događaja došlo, ali daje svoje viđenje prema kojem je žrtva njega vrijeđala i otimala mu dijete iz ruku zbog čega je odlučio otići iz stana. Obrana optuženog u tom dijelu nema uporište niti u iskazu žrtve niti u iskazu svjedokinje ČF, a čije iskaze sud u cijelosti prihvaća, pri čemu sud ističe kako iz iskaza optuženog proizlazi da je dijete DF ostavio sa žrtvom koja je histerizirala i vikala na optuženog, a dijete nije spavalo iako je već bilo pola noći. I svjedokinja ČF je potvrdila da joj se žrtva povjeravala o svom odnosu sa optuženim, da joj je pokazivala fotografije ozljeda kao i da je osobno bila prisutna njihovim sukobima u kojima bi optuženi ispoljavao ljutnju iako ga nikada nije vidjela da bi bio fizički agresivan spram žrtve.
34. Konačno, i iskaz svjedokinje ŠF potvrđuje da je žrtva KFHA o fizičkom nasilju od strane optuženog govorila svojim prijateljicama pa tako i navedenoj svjedokinji. Svjedokinja ŠF također je ustrajna u iskazu da nije vidjela samo fizičko nasilje od strane optuženog, ali je opisala situaciju u kojoj je zatekla žrtvu KFHA uznemirenu i prestrašenu nakon jednog sukoba sa optuženim te je uočila crvene tragove po vratu i licu žrtve, a sve uslijed toga što ju je optuženi u svađi primio rukom za vrat.
35. Osim prijateljica žrtve KFHA, iz iskaza svjedokinje RF također proizlazi da joj se žrtva u jednom trenutku požalila na fizičko nasilje od strane optuženog KF, a što također potvrđuje navode žrtve da je o nasilju pričala i drugim ljudima. Istovremeno, iskaz svjedoka FF sud ne prihvaća u cijelosti obzirom da je njegova supruga, svjedokinja RF iskazivala da je o onome što joj je žrtva KFHA rekla, razgovarala sa svjedokom FF, slijedom čega nije istinit njegov iskaz da nema saznanja o ničemu. Dapače, iz iskaza svjedokinje RF proizlazi da su se ona i suprug FF odlučili ne miješati u odnos optuženog i žrtve, ali to ne znači da nisu imali saznanja već da su odlučili ne vjerovati žrtvi koju nisu dovoljno poznavali.
36. Nasuprot tome, svjedokinja SF je potvrdila kako su se u inkriminirano vrijeme ona i njezin suprug, svjedok MF, intenzivno družili sa optuženim KF i žrtvom PFHA. Međutim, sud ne prihvaća iskaz svjedokinje SF da ima saznanja samo o uobičajenim prepirkama između optuženog i žrtve, ali da nema saznanja da bi bilo ikakvog nasilja. Navedeno je u suprotnosti sa porukama koje prileže na listovima 225 do 248 spisa koje su razmijenjene između svjedokinje SF i žrtve u kojima se žrtva referira na sukobe sa optuženim u kojima joj žrtva govori da je optuženi sjedio na njoj i gušio prilikom jedne svađe (list 242 spisa), da žrtva spominje ozljedu na čelu kao i da su intenzivno komunicirale o obraćanju centru za socijalnu skrb. Sadržaj navedenih poruka ne podupire iskaz svjedokinje SF u kojem ista pokušava prikazati da se žrtva žalila na uobičajene stvari ili pak da optuženi previše radi navodeći da su poruke izvađene iz konteksta. Svjedokinja SF pokušava prikazati da ozljede ili pak sukobi koje žrtva spominje u porukama predstavljaju dio šireg konteksta u kojem su žrtva i optuženi zapravo trenirali boks pa su tako nastajale ozljede. Međutim svjedokinja SF nije priložila cjelovitu prepisku iako je navodila da ju ima pa da bi na taj način eventualno poduprijela svoj iskaz pa tako i iskaz obrane. Jednako tako razmijenjene poruke sadržajno jasno govore o nezadovoljstvu žrtve KFHA odnosom kojeg ima sa optuženim KF te njezino duboko zamjeranje odnosom koji optuženi ima prema žrtvi. Točno je da se radi o porukama koje su razmijenjene izvan inkriminiranog razdoblja, ali temeljem istih sud ne može prihvatiti iskaz svjedokinje SF u kojem ista navodi kako nema nikakvih saznanja o fizičkom nasilju optuženog spram žrtve kao vjerodostojan i istinit obzirom da je iskaz kontradiktoran dokazima koji prileže u spisu (porukama), ali i iskazu žrtve KFHA.
37. Što se tiče svjedoka MF, iz iskaza istog proizlazi kako nema saznanja o odnosima optuženog KF i žrtve KFHA jer da ga to nikada nije previše zanimalo. Međutim, kada se uzme u obzir da je supruga svjedoka MF svjedokinja SF kao i da je sam svjedok iskazivao da su se u inkriminirano vrijeme svi obiteljski družili tada u tom dijelu njegov iskaz sud ne ocjenjuje uvjerljivim. Posebice ako se dovede u vezu sa porukom koju je obrana priložila u spis u kojoj je vidljivo da žrtva KFHA komunicira sa svjedokom CA upravo oko okolnosti postojanja nasilja u obitelji, tada sud zaključuje da svjedok MF nije na sudu iskazivao istinito i cjelovito kada je rekao da nema nekih posebnih saznanja o odnosu optuženog KF i žrtve KFHA. Nadalje, u odnosu na dio obrane u kojoj optuženi navodi da je žrtva stupala u kontakt sa svjedokom CA te mu prijetila da mora iskazivati o nasilju točno je da se u spisu nalazi prijepis komunikacije žrtve KFHA i svjedoka MF iz koje proizlazi da su žrtva i svjedok MF komunicirali upravo vezano za kazneni postupak. Međutim sud ocjenjuje da poruke koje je žrtva KFHA upućivala svjedoku MF nemaju značaj prijetnje niti utjecanja na njegov iskaz, a posebice kada se iste dovedu u vezu sa iskazom samog svjedoka MF u kojem isti potpuno negira da je imao ikakvog saznanja o odnosima optuženog i žrtve.
38. Jednako tako je i iskaz svjedoka EF nevjerodostojan i kontradiktoran. Naime, na raspravi je svjedok EF iskazivao kako je prva saznanja o odnosu optuženog i žrtve dobio kada je bio pozvan na prvo ispitivanje te mimo toga, da nema nikakvih drugih saznanja, pri čemu je naglasio kako sa žrtvom KFHA nije bio u dobrim odnosima jer ju je procijenio bezobraznom i nestabilnom. Međutim, iz poruke na listu 235 spisa, ali i prvog iskaza koji je svjedok dao u prethodnoj fazi postupka 13. travnja 2018., proizlazi kako nije točno da svjedok nema nikakvih saznanja o odnosima optuženog i žrtve. Dapače, iz poruke na listu 235 spisa proizlazi da se žrtva u ranijem razdoblju svjedoku obraćala vezano za probleme koje ima sa optuženim navodeći da mu se obraćala kada ju je optuženi zlostavljao. Iako u nastavku njihove komunikacije nije spomenuto o kakvom zlostavljanju se radi, svjedok EF nije negirao i otklonio od sebe da bi imao ikakva saznanja o njihovim odnosima već spominje potencijalno pomirenje.
39. Što se tiče svjedokinje IF, ista je ustrajno tijekom cijelog postupka iskazivala kako nije imala nikakvih saznanja o nasilju optuženog spram žrtve, niti je ičemu takvom svjedočila pri čemu je na raspravi istaknula kako je žrtvu vidjela samo na većim druženjima i nisu bile bliske. Radi se o svjedokinji koja očito nije bila u nikakvom samostalnom kontaktu sa žrtvom niti je žrtva sa istom razvila bliskiji odnos. Iako se radi o supruzi svjedoka EF kojem se žrtva KFHA obraćala vezano za nasilje koje je doživljavala od strane optuženog, iz spisa ne proizlazi da je samim time i svjedokinja IF bila upoznata sa navodima žrtve.
40. Konačno, sud prihvaća i iskaz svjedokinje ZF, liječnice djeteta, koja nije imala nikakvih relevantnih saznanja o činjeničnim navodima iz optužnice, te je iskazivala općenito o odnosu optuženog i žrtve kao roditelja djeteta DF, a sa kojima nije imala nikakvih problema. Sud nema razloga sumnjati u iskaz svjedokinje obzirom da se radi o osobi koja nije u nikakvim prijateljskim ili rodbinskim vezama sa niti sa optuženim niti sa žrtvom te na ni na koji način nije zainteresirana za ishod kaznenog postupka. Sud ne prihvaća niti dio obrane optuženog KF u dijelu u kojem navodi da je žrtva KFHA prijetila da će svjedokinju ZF „prijaviti u medije“ obzirom da isto nema uporišta u iskazu same svjedokinje, a posebice kada se uzme u obzir da je svjedokinja liječnica koja ima i zakonsku obvezu prijaviti policiji saznanja o bilo kakvom nasilju.
41. Sud je odbio provesti dokaze ispitivanjem svjedoka VA i LA ocjenjujući dokazne prijedloge nevažnim i odugovlačećim. Naime, ispitivanje svjedoka VA je predloženo na okolnost događaja koji nema veze sa inkriminiranim kaznenim djelima obzirom da je predloženi svjedok 2012. živio sa optuženim i žrtvom dok se optužnicom optuženom KF stavlja na teret počinjenje kaznenih djela od 2015. pa nadalje. U odnosu na svjedokinju LA sud ističe da je ista predložena jer da ima neposredna saznanja o događajima iz optužnice kao i jer je bila u kontaktu sa žrtvom. Razlozi zbog kojih je svjedokinja LA predložena su paušalni, a i u suprotnosti sa navodima same obrane optuženog KF obzirom da je iskazivao kako žrtva nije znala da je isti u vezi sa predloženom svjedokinjom LA obzirom da, da je žrtva to saznala, ne bi optuženom dozvolila da dijete DF kod njega boravi. Stoga obrana nije dokazala na koji način bi to svjedokinja LA imala neposrednih saznanja o događajima iz optužnice kao i u kakvom je to kontaktu bila sa žrtvom te sud taj dokazni prijedlog ocjenjuje odugovlačećim.
42. Slijedom svega navedenog sud ne prihvaća obranu optuženog KF obzirom da je ista u cijelosti usmjerena na umanjenje vlastite krivnje, diskreditaciju žrtve te manjkave roditeljske kompetencije žrtve KFHA. Tako optuženi PF u obrani želi prikazati kako je odnos sa žrtvom KFHA bio „super“ sve dok ista nije podnijela zahtjev za razvod braka, a što se dogodilo u listopadu 2017. kao i da je sve tvrdnje o fizičkom i psihičkom zlostavljanju iznijela tek kada je isti podnio prijedlog za privremenu mjeru da dijete DF živi sa njim, a sa žrtvom da ostvaruje osobne odnose. Međutim, sud je utvrdio kako nije točno da je odnos optuženog KF i žrtve KFHA bio tako dobar, a u prilog čemu govore upravo događaj u veljači 2017. kada je optuženi žrtvu, u prisutnosti djeteta, vrijeđao i pljunuo joj u lice, a što je potvrdila i svjedokinja JF. Optuženi PF u obrani uporno ukazuje da je žrtva KFHA nedovoljnih roditeljskih kompetencija i da se ne brine adekvatno za dijete DF, a što je djelomično potvrđeno sudskim odlukama Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: P Ob-1330/2017-82 od 7. lipnja 2024. i odlukom Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž Ob-211/2024-3 od 11. rujna 2024. kao i nalazom i mišljenjem o roditeljskim kompetencijama koje je i sastavni dio navedenih odluka. Međutim, valja reći kako navodi obrane optuženog KF o roditeljskoj skrbi žrtve KFHA spram djeteta DF nisu odlučujući za donošenje odluke o djelima koja mu se optužnicom stavljaju na teret već eventualno mogu biti od značaja prilikom donošenja odluke o kazni. U konačnici i u sudskim odlukama o roditeljskoj skrbi kao i iz nalaza i mišljenja o roditeljskim kompetencijama proizlazi da su oboje u konfliktu i oboje pridonose takvom odnosu na svoj način.
43. Žrtva KFHA je u svom iskazu detaljno opisala konkretne oblike fizičkog i psihičkog nasilja, opisujući vlastito emocionalno stanje, reakcije djeteta DF, a sve navedeno je poduprijeto i iskazima svjedoka, ali i porukama. Sud ocjenjuje neuvjerljivom obranu optuženog i u dijelu u kojoj navodi kako je žrtva ulazila u njegov Facebook profil jer je znala šifru do koje bi ista uvijek uspijevala nekako doći bez obzira koliko puta on mijenjao šifru te se postavlja pitanje zbog čega optuženi nije reagirao na takve poteze žrtve, ako je imao saznanja da ista preko njegovog profila stupa u kontakt sa drugim osobama. Optuženi PF općenito poriče počinjenje kaznenih djela, ali, kako je prethodno rečeno, iznoseći obranu kojom ističe neadekvatne roditeljske kompetencije žrtve te ne uspijeva logično objasniti zbog čega žrtva KFHA iznosi tvrdnje o zlostavljanju godinama i to ne samo svojim prijateljicama već i zajedničkim prijateljima optuženika.
44. Nadalje, sud je, kao istinitu, prihvatio pisanu dokumentaciju pročitanu tijekom dokaznog postupka, budući ista ničime nije dovedena u sumnju.
45. Iz tako utvrđenog činjeničnog stanja slijedi pravna analiza činjeničnih utvrđenja. Sud je utvrdio da je optuženik PF u inkriminiranom razdoblju postupao na način kako je to u činjeničnom dijelu opisano u optužnici. Opisanim ponašanjem optuženik teško krši članak 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te je ostvario sva bitna objektivna obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. Opisanim ponašanjem kroz dulje vremensko razdoblje optuženi PF je imao za cilj poniziti žrtvu KFHA (vrijeđanjima, fotografiranjem nje gole, tjeranjem iz stana, pljuvanjem), ali i izazvati strah za njezinu sigurnost (udaranjem otvorenim dlanom po licu, guranjem, pritiskanjem uza zid, gušenjem) čime je ostvario objektivna obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11.
46. Nadalje, prislanjanjem pištolja na glavu žrtve, te izgovaranjem riječi „kujo jedna prokleta razbit ću te, ubit ću te, nisi zaslužila ništa od ovoga, sad ćeš vidjeti što ću ti napraviti, nisi zaslužila da živiš“, optuženi PF je ostvario objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 4. KZ/11. Naime, radi se o prijetećim riječima koje same po sebi su objektivno podobne da izazovu strah kod žrtve, dok prislanjanje pištolja na glavu žrtve predstavlja dodatnu okolnost koja kod žrtve izaziva duboki strah i traumu.
47. Iz opisanih okolnosti i načina postupanja optuženika jasno proizlazi da je svjestan da je optuženik postupao s oblikom krivnje koji u kaznenom pravu nosi naziv izravna namjera. Budući da je on time ostvario i subjektivna obilježja terećenih kaznenih djela nasilja u obitelji i prijetnje, za isto je proglašen krivim.
48. Nadalje, kad se uzme u obzir da je optuženi PF **.**.2025. u prisutnosti djeteta DF, kojeg je žrtva KFHA držala u krilu, žrtvu snažno udarao otvorenim dlanom u predjelu lica pri tom ju psujući kao i da je u veljači 2017. u prisutnosti djeteta DF, žrtvi KFHA govorio da je kurvetina te joj potom pljunuo u lice, sud ocjenjuje da je optuženi ostvario obilježja kaznenog djela povredom djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. Optuženi PF je tom prilikom nedvojbeno bio svjestan prisutnosti djeteta DF te je opisanim ponašanjem djetetu nanosio psihičku i emocionalnu bol, a što proizlazi iz činjenice da je dijete plakalo, a u odnosu na događaj iz prosinca 2015 je dijete, zajedno sa žrtvom KFHA, u noći odvezao u Dugu Resu i ostavio. Naime, zlostavljanje predstavlja izazivanje fizičke ili psihičke boli i neugode jačeg intenziteta bez nanošenja tjelesnih ozljeda ili narušenja zdravlja. Prema tome, iako iz nalaza Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba proizlazi da dijete nema trajnih posljedica, sud procjenjuje kako je opisani događaj kod djeteta prouzročio dovoljnu razinu povrede da su se ostvarili elementi terećenog kaznenog djela. Optuženi PF je na opisani način nanosio psihičku i emocionalnu bol djetetu DF i na to je nedvojbeno pristao.
49. Odlučujući o kaznenopravnoj sankciji koja bi bila adekvatna kaznenopravnoj odgovornosti optuženika i njegovoj ličnosti, sud je imao na umu sljedeće okolnosti. Sud je utvrdio kako je stupanj krivnje kod optuženika maksimalan jer je postupao s izravnom namjerom u odnosu na kaznena djela nasilja u obitelji i prijetnje počinjeno prema KFHA dok je postupao sa neizravnom namjerom u odnosu na kazneno djelo povrede djetetovih prava počinjenom prema djetetu DF, svjestan protupravnosti svog postupanja i ubrojiv, a sud nije imao sumnje u optuženikovu ubrojivost u trenutku počinjenja kaznenih djela. Prilikom odlučivanja o kazni sud je uzeo u obzir posebnu ranjivost žrtava te nužnost kažnjavanja nasilja koje nastaje u krugu obitelji djelotvornim, razmjernim i odvraćajućim sankcijama.
50. Sud je na optuženika primijenio Kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela. Naime, Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (Narodne novine broj 126/19) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2020. postrožen je kazneni okvir za nasilja u obitelji na način da je povišen zakonski minimum kazne za ovo djelo te je propisana kazna zatvora od jedne do tri godine (umjesto dotadašnjih do tri godine). Isto tako stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (Narodne novine broj 126/19) 1. siječnja 2020. povišen je zakonski minimum za kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11 na način da je povišen zakonski minimum kazne za ovo kazneno djelo, sa šest mjeseci na jednu godinu. Naime kazneno djelo iz članka 177. stavak 2. KZ/11 počinjeno je za vrijeme važenja Kaznenog zakona Narodne novine broj: 144/12, a koji je propisivao kaznu zatvora od šest mjeseci do pet godina. S obzirom na povišenje zakonskog minimuma kazne, te s obzirom na obvezatnu primjenu blažeg zakona propisanu člankom 3. stavkom 2. KZ/11 na optuženika je kao blaži Zakon primijenjen Kazneni zakon važeći u vrijeme počinjenja kaznenog djela.
51. U odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 4. Kaznenog zakona, valja reći da je isto počinjeno za vrijeme važenja Kaznenog zakona Narodne novine broj: 56/15 kojim je propisana kazna zatvora do tri godine.
52. Uzimajući u obzir sve naprijed iznijete okolnosti, te činjenicu da je za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179. a Kaznenog zakona zapriječena kazna zatvora u trajanju do tri godine, za kazneno djelo povrede prava djeteta iz članka 177. stavak 2. Kaznenog zakona propisana je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina i da je za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona propisana kazna zatvora u trajanju do tri godine, sud je optuženom za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179. a utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, za kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11 kaznu zatvora od šest mjeseci te za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci. Primjenom pravila o odmjeravanju kazne za kaznena djela u stjecaju sud je optuženog osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, vodeći računa o pravilima za odmjeravanje kazne za djela počinjena u stjecaju, gdje se jedinstvena kazna sastoji u povišenju najviše pojedinačne utvrđene kazne, ali ne smije doseći zbir pojedinačnih kazni, niti premašiti najveću mjeru kazne dugotrajnog zatvora. Konačno, sukladno članku 57. KZ/11 optuženom KF je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da optuženi ima, od izrečene kazne, izvršiti deset mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju od jedne godine i dva mjeseca neće izvršiti ako optuženi u roku od pet godina od pravomoćnosti ne počini novo kazneno djelo.
53. Temeljem članka 70. ZKP-a sud je optuženom KF izrekao i sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana obzirom da je optuženi počinio više kaznenih djela sa obilježjima nasilja, a činjenica da je žrtva KFHA njegova bivša supruga i majka djeteta DF, te da isti i nadalje vode postupke obiteljsko pravne zaštite, sud ocjenjuje da se radi o visoko rizičnim čimbenicima zbog kojih kod optuženog postoji rizik od ponavljanja kaznenih djela. Sigurnosna mjera obvezatnog psihosocijalnog tretmana sukladno članku 70. stavak 3. KZ/11 može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili do isteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje dvije godine. Pri tome je optuženi PF upozoren da sukladno članku 58. KZ/11 uvjetna osuda može biti opozvana ukoliko isti bez opravdanog razloga krši obvezu određenu mu sigurnosnom mjerom.
54. Odluka o kazni navedena u izreci presude izražava i zakonom predviđenu društvenu osudu, moralni prijekor za zlo koje je optuženik PF počinjenjem djela nanio žrtvama KFHA i DF i društvu u cjelini. Izrečena kazna će utjecati kako na optuženika, tako i na ostale građane da ubuduće ne čine kaznena djela, te ukazati da je kažnjavanje počinitelja pravedno, a činjenje kaznenih djela pogibeljno. Prilikom odmjeravanja visine izrečene jedinstvene kazne zatvora sud je uzeo u obzir činjenicu da je optuženi do sada neosuđivana osoba kao i da dijete CF sukladno presudi Općinskog suda u Novom Zagrebu broj: P Ob-1330/2017-82 od 7. lipnja 2024. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu broj: Gž Ob-211/2024-3 od 11. rujna 2024., živi sa optuženim KF, a sa žrtvom KFHA ostvaruje osobne kontakte.
55. Sud je otegotnim cijenio duljinu inkriminiranog razdoblja od gotovo dvije godine.
56. Imajući u vidu naprijed navedeno, ocjena je suda da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženi neće ubuduće činiti kaznena djela, odnosno da vrijeme koje će provesti na izdržavanju kazne utjecati na istoga da shvati svu ozbiljnost i nedopuštenost ovakvog načina postupanja te da nezadovoljstvo životnim situacijama u kojima se nađe, ma koliko ga iste teško pogađale, pa makar za njih smatrao odgovornim i druge osobe ne može rješavati ispoljavanjem nasilja prema tim osobama. Ocjena je suda da je optuženog potrebno uputiti na izdržavanje dijela kazne zatvora, ali će mu u roku provjeravanja od pet godina i dalje ostati mogućnost da ipak ne izdrži cijelu kaznu zatvora na koju je osuđen, nego da pokaže da je izrečena djelomična uvjetna osuda i bezuvjetni dio kazne na njega doista i utjecao u smislu specijalne prevencije. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženog, ali i okolnosti vezane uz sama djela i njihovo počinjenje, odnosno svijest i volju optuženog da postupa protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na njega u tom trenutku utjecale. Stoga sud smatra da je rok kušnje od pet godina, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja preostalog dijela kazne isti će imati priliku pokazati da je shvatio neprimjerenost ovakvog načina postupanja te će imati priliku opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetovani dio kazne opozvati i kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti u cijelosti
57. Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na citiranim odredbama ZKP-a, a sud je prilikom odmjeravanja paušalnog troška cijenio duljinu trajanja postupka, činjenicu da je optuženi redovno zaposlena osoba sa primanjima u visini 1.500 eura, ali i da je dužan uzdržavati dvoje malodobne djece.
58. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Velikoj Gorici 28. svibnja 2025.
Zapisničar:
Sutkinja za mladež:
Sanja Adžaga
Lucija Lisac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo podnošenja žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog ovjerovljenog prijepisa presude. Žalba se podnosi u četiri (4) istovjetna pisana primjerka putem ovoga suda, a o istoj odlučuje županijski sud, kao sud drugog stupnja.
