Poslovni broj: Usž-2183/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
RJE Š ENJE
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković , predsjednice vijeća , Jelene Rajić i Kristine Senjak Krunić , članice vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog , zapisničara , u upravnom sporu tužitelja GOiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog sabora , Odbora za Ustav, poslovni i politički sustav , Ilica 256B , Zagreb , OIB: 38597506234 , radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-2308/2024-4 od 14. siječnja 2025. , na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.
rije š io je
Odbija se žalba i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I- 2308/2024-4 od 14. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je, kao nedopuštena, tužba tužitelja pozivom na odredbu članka 46. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS) .
2. Protiv rješenja prvostupanjskog suda tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud proizvoljno primijenio pravo, zbog čega mu je povrijeđeno pravo na pristup sudu. Tvrdi da se upravna stvar utvrđuje na temelju odredbe članka 18. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku. Ističe da kada javnopravno tijelo zaprimi predstavku, ma kako god ona bila naslovljena, da se ista ima rješavati u upravnom postupku. Smatra da je postupanje prvostupanjskog suda protivno odredbama članka 19. i članka 115. Ustava Republike Hrvatske. Također ističe kako mu odredba članka 46. Ustava Republike Hrvatske jamči pravo na podnošenje predstavki javnopravnim tijelima. Za slučaj da je podnio tužbu pogrešnome sudu, tvrdi da je tada prvostupanjski sud bio dužan utvrditi koji je sud nadležan te proslijediti u rad tužbu nadležnom sudu. Zahtijeva od Visokog upravnog suda Republike Hrvatske dostavljanje dokaza da je Republika Hrvatska ispunila Međunarodnim ugovorom preuzete obveze u točkama 1., 2., 3., 5., 6. i 9. Priloga VII. (Službeni list Europske unije L 300/89 od 9. studenoga 2013.). Ukazuje da poslovi određivanja prinudnog upravitelja nekretninama na temelju odredbe članka 385. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ne pripadaju u samoupravni djelokrug jedinica lokalne samouprave. Zaključno, tvrdi da postupak donošenja odluke o imenovanju prinudnog upravitelja nije propisan ni jednim zakonom.
Predlaže poništiti rješenje prvostupanjskog suda.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. ZUS-a , u svezi s odredbom članka 128. stavak 4. ZUS-a), ovaj Sud nalazi da prvostupanjski sud pobijanim rješenjem nije povrijedio zakon na štetu tužitelja, a niti postoje razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
5.1. Suprotno mišljenju tužitelja, nisu učinjene povrede postupka budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe ZUS-a i u obrazloženju svog rješenja dao jasne i dostatne razloge za odbacivanje tužbe. U tom smislu nije tužitelju povrijeđeno ni pravo na pristup sudu, odnosno pravo na pravično suđenje iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 05/14., dalje: Ustav), budući da pravo na pristup sudu nije apsolutno. Ono može biti zakonom ograničeno (članak 16. Ustava), primjerice zakonom određenim pretpostavkama koje moraju biti ispunjene za podnošenje tužbe ili rokovima za ulaganje pravnih lijekova. U konkretnom slučaju nisu postojale zakonske pretpostavke za vođenje upravnog spora.
6. Iz stanja spisa proizlazi da je tužba bila podnesena jer tužitelj smatra da Hrvatski sabor, Odbor za Ustav, poslovnik i politički sustav nije odlučio o njegovom prigovoru u propisanom roku, pa da je time povrijeđena odredba članka 122. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21.). Kako o prigovoru nije odlučeno u propisanome roku, za pokretanje postupka po službenoj dužnosti utvrđivanja povrede članka 14. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske to je tužitelj u tužbi tražio da prvostupanjski sud naloži Hrvatskom saboru, Odboru za Ustav, poslovnik i politički sustav, donošenje rješenja o prigovoru.
7. Iz obrazloženja rješenja prvostupanjskog suda proizlazi da je tužba odbačena na temelju odredbe članka 46. stavka 1. točke 7. ZUS-a.
8. Odredba članka 46. stavka 1. točke 7. ZUS-a propisuje da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
9. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je osnovano ocijenio da se u konkretnom slučaju ne radi o upravnoj stvari, a niti o bilo kojoj situaciji vezanoj uz upravno područje u smislu odredbe članka 3. ZUS-a, zbog čega je pravilno zaključio da ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora i osnovano tužbu odbacio kao nedopuštenu.
10. S obzirom na to da tužitelj u žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost rješenja prvostupanjskog suda, a niti su osnovani razlozi kojima se upire na povredu ustavnih prava, ovaj Sud je ne nalazeći se osnovanom, žalbu tužitelja odbio je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. u vezi članka 128. stavka 4. ZUS-a .
U Zagrebu , 28. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković
