P-2011/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nelli Stipaničev, u pravnoj stvari tužitelja:

STIMOR d.o.o., [adresa], OIB: 77159431991, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u OD Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, Horvatova ulica 80 a, protiv tuženika: ADRIATIC OSIGURANJE d.d., [adresa], OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Dajana Tica, odvjetnica u OD Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, zaključio je glavnu i javnu raspravu dana 28. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te je 28. svibnja 2025. objavio i

p r e s u d i o

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju STIMOR d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 77159431991, zastupano po članu uprave JB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 252,54 EUR (slovima: dvjesto pedeset dva eura i pedeset četiri centi) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 04. srpnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024. godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja 2024. godine, sve u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 245,29 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, 28. svibnja 2025., pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Parnični postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut je tužbom tužitelja protiv tuženika radi isplate iznosa od 25,93 eura s pripadajućim zateznim kamatama. Tužitelj u tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi od 21. lipnja 2023. nastala šteta na vozilu marke i tipa SEAT LEON reg. Oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika ĐB. Da je predmetnu štetu tuženik obvezan nadoknaditi kao odgovorni osiguratelj sukladno polici obveznog osiguranja štetnika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, a sukladno odredbama Zakona o osiguranju te Zakona o obveznim odnosima. Da je oštećenik štetni događaj 3. srpnja 2023. prijavio tuženiku, čiji da su djelatnici 1. prosinca 2023. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 238610510557. Da visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što da i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a da isto nije sukladno niti pozitivnim propisima RH. Da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana i poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela oštećeniku, no da je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Da je nakon štetnog događaja oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje), koji je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika i popravio, odnosno vratio u stanje prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke, te da oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i da nije dužan za popravak vozila odabrati servis koji je ugovorni partner tuženika, a da su o svemu tome jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Da je oštećenik za popravak svog vozila odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi, a da u uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Da je tužitelj vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 143-P1-1 u ukupnom iznosu od 2.385,87 eura (PDV uključen). Da je oštećenik račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od ukupno 2.133,33 eura, dok razliku od 565,62 eura po računu tuženik nije platio, opravdavajući se da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju, pa da je prema tome upravo ta razlika u cijeni sata rada predmet ovoga spora. Dakle, da tuženik sasvim neosnovano sebi uzima za pravo određivati cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Sukladno svemu navedenome, da je tuženik platio iznos od 2.133,33 eura po računu, no ne i iznos od 252,54 eura, pa da nije u potpunosti nadoknadio štetu, iako je tuženik samim plaćanjem dijela predmetnog potraživanja priznao pravnu osnovu štete. Da se naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika (a time i odgovornog osiguratelja) da uspostavi prijašnje stanje, prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a), a da to znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, s time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku. U ovom predmetu da tuženik sasvim neopravdano i bez ikakvog pravnog uporišta umanjuje cijenu sata rada auto servisa registriranog za tu djelatnost, a da je takvo postupanje zabranjeno što su potvrdili stavovi i nadležnih državnih agencija, kao i sudska praksa. Obzirom na sve navedeno, ustupitelj, odnosno, oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja da su sklopili 22. kolovoza 2024. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 252,54 eura na primatelja tj. tužitelja, o čemu da je obaviješten ovdje tuženik.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik je osporio aktivnu i pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, odgovornost, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te zatraženi tijek kamata i kamatnu stopu. Tuženik osporava cijenu sata rada kao previsoko odmjerenu i ističe da je oštećenik dužan pridržavati se općih načela obveznog prava, odnosno suzdržati se od postupaka kojima se šteta može povećati, što u konkretnom slučaju nije bio slučaj jer je jednako kvalitetan popravak vozila mogao ostvariti u drugim radionicama s manjom cijenom sata rada. Tuženik je osporio Službeni cjenik radionice tužitelja, kao i navode tužbe o službenoj cijeni sata rada u radionici tužitelja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Na sporne okolnosti sud je izveo dokaze uvidom u slijedeće isprave: račun broj 143-P1-1 od 18.6. 2024. (list 9 spisa), izvod prometa po računu (list 10-12 spisa), račun broj 148-p1-2 od 21. lipnja 2024. ( list 13 spisa), izvid štete broj 238610510557 od (list 15 spisa), obrazloženu ponudu (list 16 spisa), e-mail komunikaciju (prigovor zbog nepriznavanja cijene sata rada( list 17 spisa), Cjenik tužitelja (list 18 spisa), fotodokumentacija ( list 19-22 spisa), Ugovor o ustupanju tražbine (list 23-24 spisa) s notifikacijom o ustupanju tražbine (list 25-26 spisa), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 57-60 spisa), usporedne račune i plaćanja (list 80- 98 spisa).

4. Stranke su predložile provođenje prometnog vještačenja na okolnost visine cijene sata rada sukladno smjernicama AZTN-a i HANFA-e. Navedeni dokazni prijedlog, kao i predložena saslušanja ovaj sud ocijenio je protivnim načelu ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) s obzirom da bi izvođenje tih dokaza prouzročilo troškove koji bi premašili vrijednost ovog spora te bi doprinijeli duljini trajanja istog, pa je sud primjenom odredbe čl. 464.a ZPP-a po slobodnoj ocjeni dokaza te uzimajući u obzir isprave koje prileže spisu, odlučio da neće provesti navedene dokazne prijedloge.

5. Ocjenom provedenih dokaza, a temeljem odredbe čl. 8. ZPP-a, sud je tužbeni zahtjev tužitelja, ocijenio osnovanim.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 252,54 eura koji predstavlja naknadu štete koju tužitelj potražuje po računu broj 148-P1-2.

7. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja kao i odgovornost osiguranika.

8 Među strankama sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, aktivna i pasivna legitimacija koji tužitelj temelji na Ugovoru o ustupu tražbine.

9. Prvotno valja naglasiti, da aktivna legitimacija tužitelja proizlazi iz Ugovora o ustupu potraživanja (cesiji list 23-24 spisa) s notifikacijom o ustupanju tražbine (list 25- 26 spisa), iz kojeg je razvidno, između ostaloga, da je ĐB kao ustupitelj, ovdje tužitelju kao primatelju ustupio svoju tražbinu prema ovdje tuženiku kao dužniku, i to na temelju računa broj 143-P1-1 prema izvidu štete broj 2238610510557 u iznosu od 252,54 EUR, što je sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje: ZOO) pa stoga tužitelj kao primatelj ima prema dužniku odnosno tuženika ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja (čl. 84. st. 1. ZOO-a).

10. Nadalje, iz tuženikovog izvida štete broj 2238610510557 (list 15. spisa) utvrđeno je da se isti odnosi upravo na predmetni štetni događaj, a što je razvidno i iz tužiteljevog računa broj 143-P1-1 (list 9. spisa) odnosno razvidno je da se taj račun odnosi na izvršene radove po izvidu štete tuženika broj 2238610510557.

11. Nadalje, tuženikov prigovor kako tužitelj nema pravo na naknadu štete po cijeni radnog sata navedenog u računu tužitelja, odnosno da je vozilo mogao popraviti po cijeni nižoj od navedene u računu tužitelja ovaj sud također je ocijenio neosnovanim.

12. Iz utuženog računa broj 143-P1-1 (list 9. spisa) sud je utvrdio da je tužitelj izvršio popravak predmetnog vozila za cijenu od 1.908,70 EUR, u koji iznos je uračunat iznos i potrošnog materijala limara i rad autolimara, što uvećano za PDV iznosi 477,17 eura, da se odnosi na popravak oštećenja po tuženikovom izvidu štete broj 2238610510557, te da je naznačeno da je za rad na vozilu utrošeno 0,70 sata, dok je u tuženikom izvidu štete broj 248509360234 (list 15. spisa) navedeno da je za limarske radove potrebno vrijeme od 20,00 sati. Iz cjenika tužitelja (list 18 spisa) razvidno je da je tužitelj u svom poslovanju naplaćivao radni sat po cijeni od 33,18 EUR uvećano za 25% PDV-a, a po toj je cijeni tužitelj i obračunao cijenu sata rada u utuženom računu.

13. Prema ocjeni ovog suda, oštećenik je mogao slobodno izabrati servis u kojem će popraviti svoje vozilo te ga nije bio dužan popraviti u nekom drugom servisu.

14. Okolnost da bi u drugim servisima odnosno radionicama cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Tim više što je tužitelj obračunao onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu u mjestu boravišta oštećenika (tako i Visoki trgovački sud u presudi Pž-3526/2023).

15. Stoga je tuženik, kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu, u skladu s odredbom čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a, tužitelju dužan naknaditi štetu u iznosu od 252,54 EUR, te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

16. Zaključno, u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZOO-a, na tužitelja je prešlo i oštećenikovo pravo na zahtijevanje zakonskih zateznih kamata.

17. Uzimajući u obzir naprijed navedeno sud je stoga tužitelju dosudio zatezne kamate od idućeg tekućeg dana od prijave štete ( prijava 3. srpnja 2023.), odnosno od dana 4. srpnja 2023. pa do isplate, sve sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, za ostale odnose s obzirom da je predmet ovog spora izvanugovorna odgovornost za naknadu štete.

18. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, to mu temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada pravo na naknadu troškova ovog postupka u cijelosti. Odluka o trošku se temelji na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, dalje: OT), a ovaj trošak se prije svega odnosi na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku, prema vrijednosti predmeta spora, i to sukladno čl. 164. st. 1., 2. i 3. ZPP-a u zatraženom iznosu od 245,29 eura sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a počevši od presuđenja do isplate, a u koji trošak ulazi trošak za sastav tužbe, podnesak od 13.03.2025., pristup ročištu dana 28.4.2025. za svaku radnu iznos od 50,00 eura, za pristup ročištu za objavu presude iznos od 25,00 eura sve uvećano za iznos PDV-a i odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude

U Zagrebu 28. svibnja 2025.

Sudac:

Nelli Stipaničev

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku.

DNA:

1. STIMOR d.o.o., [adresa], OIB: 77159431991, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u OD Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, Horvatova ulica 80 a,

2. ADRIATIC OSIGURANJE d.d. OIB:94472454976, [adresa], zastupan po OD GRGIĆ & PARTNERI, Pisarnica Zagreb II. Ulica grada Vukovara 282,

Zagreb