REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2268/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Novak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Poliklinika za reumatske bolesti, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju "Dr. Drago Čop", Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 81287227818, kojeg zastupa punomoćnik Ladislav Škrinjar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Smolek & Škrinjar d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž R-115/2024-3 od 16. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1801/2019-61 od 18. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog tužitelja u odnosu na naznačena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ŠU koji glasi:
"I Utvrđuje se da je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme (Otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) od 01. travnja 2019. g. nedopuštena i nezakonita, te ne proizvodi nikakve pravne učinke.
II Raskida se Ugovor o radu sklopljen 02. rujna 2013. g. između tužitelja ŠU dr. med., [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao radnika i tuženika POLIKLINIKA ZA REUMATSKE BOLESTI, FIZIKALNU MEDICINU I REHABILITACIJU "DR. DRAGO ČOP" OIB: 81287227818, Mihanovićeva 3, 10000 ZAGREB kao poslodavca sa danom 30. lipnja 2019. godine.
III Nalaže se tuženiku POLIKLINIKA ZA REUMATSKE BOLESTI, FIZIKALNU MEDICINU I REHABILITACIJU "DR.DRAGO ČOP" OIB: 81287227818, Mihanovićeva 3, 10000 ZAGREB isplatiti tužitelju ŠU dr. med., [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete iznos u visini pet mjesečnih plaća radnika u iznosu od 11.640,93 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do konačne isplate, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.
IV Nalaže se tuženiku POLIKLINIKA ZA REUMATSKE BOLESTI, FIZIKALNU MEDICINU I REHABILITACIJU "DR. DRAGO ČOP" OIB: 81287227818, Mihanovićeva 3, 10000 ZAGREB nadoknaditi tužitelju ŠU dr. med., [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] parnični trošak ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do konačne isplate, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."
II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. srpnja 2024., po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.187,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. srpnja 2024., po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude prijedlog za dopuštenje podnio je tužitelj i to radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih, ali i osobito teških povreda parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava kojima su povrijeđena ljudska prava u drugostupanjskom postupku uz prijedlog da se dopusti podnošenje revizije.
4.Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je odluka o redovitom otkazu ugovora na neodređeno vrijeme zbog skrivljenog ponašanja radnika nedopuštena i nezakonita i ne proizvodi pravne učinke i ne proizvodi pravne učinke, da se raskida ugovor o radu s danom 30. lipnja 2019. i da se naloži tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 11.640,93 Eura.
7. Tuženik je tužitelju otkazao ugovor o radu uz obrazloženje da je tužitelj 27. svibnja 2016., iako je bilo u obvezi raditi jutarnju smjenu do 15,00 sati, napustio radno mjesto u 14,15 sati. Tužitelj je također i 30. svibnja 2016. napustio radno mjesto u 14,28 sati iako je bio dužan raditi od 12,00 do 20,00 sati pri čemu je tužitelj kad ga se pitalo zašto je ranije napustio radno mjesto odgovorio da se ne sjeća zbog koje je razloga istovremeno obraćajući se nadređenima bez poštovanja i na uvredljiv način a koje ponašanje su od tužitelja doživjeli i ostali liječnici pa čak i pred pacijentima. Također se ističe da je tužitelj već upozoravan na obveze iz radnog odnosa 26. listopada 2015.
8. Budući da je tužitelj bio sindikalni povjerenik, a da tuženik nije od sindikata dobio suglasnost za otkaz, suglasnost je nadomještena pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-1965/2016 od 25. veljače 2017.
9. Tužitelj u prijedlogu postavlja sljedeća pitanja:
1.„Može li se opće uvriježeno postupanje (praksa) radnika kod poslodavca, a na koje poslodavac nije nikada službeno reagirao ili prokazao radnicima kao protupravno ili nedopušteno, već isto prešutno dopušta, smatrati skrivljenim ponašanjem jednog pojedinog radnika temeljem kojeg mu poslodavac smije uručiti osnovan otkaz, odnosno može li mu se ujedno takvo postupanje ipak stavljati na teret radniku prilikom razmatranja sveukupnosti njegovih navodnih povreda iz radnog odnosa?“
2.“Ima li sindikalni povjerenik pravo na širu granicu slobode u komunikaciji prema osobi ovlaštenoj za zastupanje poslodavca ili nema razlike u ocjeni navodno neprimjerene komunikacije kao skrivljenog ponašanja i razloga za redovni otkaz ugovora o radu između sindikalnog povjerenika i nekog drugog radnika kod poslodavca, odnosno predstavlja li svaki neprimjereni izričaj opravdani razlog za otkaz zbog skrivljenog ponašanja ili se to ocjenjuje od slučaja do slučaja, uvažavajući specifičnosti pojedinog radnika?“
3.“Ako se odluka o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika temelju na nezakonitom dokazu, da li je sam taj otkazu ugovora o radu radi skrivljenog ponašanja nezakonit kao „plod otrovne voćke“, odnosno da li se na snimci nadzorne kamere koju nije postavio niti njome upravlja poslodavac, i za koju radnici nisu upozoravani da može biti korištena u svrhu nadzora poštivanja obveza iz radnog odnosa, može temeljiti odluka o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja?“
10. Budući da je tuženik tužitelja već upozoravao na povredu obveza iz radnog odnosa uz mogućnost otkazivanja ugovora o radu to prvo postavljeno pitanje koje polazi od pretpostavke da poslodavac nije nikad reagirao na postupanje radnika – nije pravno relevantno za razrješenje ovog spora pa stoga nije ni pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih.
11. Niti drugo postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih jer je u ovom konkretnom slučaju tužitelju otkaza ugovor o radu zbog neopravdane odsutnosti s posla i neprimjerena komunikacije, a odluke na koje se tužitelj poziva razmatraju samo neprimjerenu komunikaciju kao isključivi razlog za otkaz (tužitelj dostavlja također i odluke prema kojima je i sama neprimjerena komunikacija dovoljna za otkaz ugovora o radu). Pri tome je na napomenuti da sama činjenica da je tužitelj bio sindikalni povjerenik ne opravdava ga u neprimjerenoj komunikaciji prema poslodavcu jer dužnost sindikalnog povjerenika ne daje dodatnu slobodu u kršenju obveza iz radnog odnosa niti pravo na neprimjerenu komunikaciju.
12. Obzirom da se drugostupanjski sud u pobijanoj odluci ne poziva na snimke kamere kao dokaz za tužiteljevu neopravdanu odsutnost s posla već na e-mailove koje su razmjenjivali tužitelj i neposredno nadređena dr. B – to ni treće pitanje nije pravno relevantno za razrješenje ovog spora pa stoga nije ni pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih.
13. Upravo iz navedenog, proizlazi da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
14. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP-a i čl. 389.b st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 28. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
