Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-826/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sabini Dugonjić kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja STUDENAC d.o.o., Omiš, Četvrt Ribnjak 17, OIB: 02023029348, kao pravnog slijednika pripojenog društva LA-VOR TRADE d.o.o., Buzet, Mažinjica 72/2, OIB: 17617518061, zastupanog po punomoćniku Darku Medaku, odvjetniku u Splitu, protiv ovršenika EF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Dariu Čehiću, odvjetniku u Poreču, radi ovrhe, povodom odlučivanja o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj Ovr-450/2021-41 od 15. siječnja 2025., dana 28. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj Ovr-450/2021-41 od 15. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe od 18. rujna 2023.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. -3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19 - dalje: ZPP), u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 - dalje: OZ) te predlaže preinačiti pobijano rješenje sukladno žalbenim navodima i odgoditi predmetnu ovrhu.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, u vezi s čl. 21. OZ, a niti one povrede koje žalitelj ističe. Naime, suprotno žalbenim navodima, pobijano sadrži o odlučnim činjenicama jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP kojeg ističu žalitelj.

5. Iz stanja spisa proizlazi da je rješenjem o ovrsi posl. broj Ovr-450/2021-5 od 21. rujna 2021. određena ovrha na nekretninama ovršenika označenim kao k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a radi namirenja tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 703.800,39 kn/93.410,36 €[1] sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

6. Podneskom od 18. rujna 2023. ovršenik je predložio odgodu ovrhe jer je u tijeku parnični postupak pod posl. brojem P-586/2022 između ovršenika kao tužitelja te ovrhovoditelja kao tuženika, radi utvrđenja zastare tražbina čije je namirenje predmet ovog ovršnog postupka, a da se predmetni ovršni postupak vodi radi ovrhe na nekretninama - imovini visoke vrijednosti - u vlasništvu ovršenika, čijom da bi prodajom ispod tržišne vrijednosti, kako omogućuju odredbe Ovršnog zakona, ovršenik evidentno pretrpio visoku štetu, a da ovrhovoditelj uslijed odgode ovrhe ne bi pretrpio znatnu štetu, s obzirom da su predmetom ovrhe nekretnine visoke vrijednosti (zemljišta ukupne površine 45.773 m2), očigledno dovoljne za podmirenje svih tražbina ovrhovoditelja, uključujući zatezne kamate na koje bi on eventualno mogao imati pravo, slijedom čega predlaže odgoditi ovrhu do pravomoćnog okončanja parničnog postupka P-586/2022.

7. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odbio prijedlog za odgodu ovrhe jer u konkretnom slučaju nisu bile kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe kako je to propisano navedenim člankom, budući da ne postoji ni jedna od taksativno određenih okolnosti propisanih čl. 65. OZ-a. Naime, zaključkom posl.br. Ovr-450/2021-17 od 1. veljače 2022. ovršenik je upućen da u roku od 15 dana od dostave navedenog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe određene ovosudnim rješenjem o ovrsi posl.br. Ovr-450/2021 od dana 21. rujna 2021. nedopuštenom, zbog razloga iznesenih u žalbi od 11. listopada 2021. i dopuni žalbe od 14. listopada 2021., ali je postupak koji se vodio pod posl.br. P-74/2022 okončan pravomoćnim rješenjem o presumiranom povlačenju tužbe, dok je u postupku koji je pokrenuo radi utvrđenja da su zastarjele sve glavnice i kamata tražbine ovrhovoditelja, koji se vodio pod brojem P-586/2022 a koji je postupak pokrenuo 10. kolovoza 2022., po proteku prekluzivnog roka određenog zaključkom od 1. veljače 2022. doneseno rješenje o odbacivanju tužbe. Slijedom toga, prvostupanjski sud zaključuje da ne postoji ni jedna od taksativno određenih okolnosti propisanih odredbom čl. 65. OZ-a te odlučuje kao u izreci pobijane odluke.

8. Utvrđenja i primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja, kao pravilna, prihvaća i ovaj sud.

9. Naime, odredbom čl. 65. OZ-a određeno je da sud može, na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke i to ako je ispunjena jedna od pretpostavki određena čl. 65. st. 1. toč. 1.-10. OZ-a, te ukoliko učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio teško nadoknadivu ili nenadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.

10. Žalbeni navodi ovršenika da prvostupanjski sud nije razmotrio predstavlja li tužba u parnici P-586/2022 "tužbu za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništetnosti" iz čl. 65. st. 1. toč. 4. Ovršnog zakona, ocijenjeni kao neosnovani.

11. Naime, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, ovršenik je bio zaključkom posl.br. Ovr-450/2021-17 od 1. veljače 2022. upućen da u roku od 15 dana od dostave navedenog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe određene ovosudnim rješenjem o ovrsi posl.br. Ovr-450/2021 od dana 21. rujna 2021. nedopuštenom, zbog razloga iznesenih u žalbi od 11. listopada 2021. i dopuni žalbe od 14. listopada 2021. odnosno zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ, a koji postupak se vodio pod posl.br. P-74/2022 te je okončan pravomoćnim rješenjem o presumiranom povlačenju tužbe. Nakon toga, ovršenik je podnio novu tužbu radi utvrđenja da su zastarjele sve glavnice i kamata tražbine ovrhovoditelja, koji se vodio pod brojem P-586/2022., a koji je postupak pokrenuo ovršenik 10. kolovoza 2022., po proteku prekluzivnog roka određenog zaključkom od 1. veljače 2022. i u tom postupku je doneseno nepravomoćno rješenje o odbacivanju tužbe jer pružanje zatražene zaštite tužitelju, sada izvan roka kojeg je odredio sud, ponovo zbog istog pravnog razloga nije dopušteno.

12. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nije ispunjen uvjet za odgodu ovrhe iz odredbe čl. 65. st. 1. OZ.

13. U odnosu na žalbene navode da je u prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe, predloženo izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku poljoprivredne i šumarske struke na okolnost vrijednosti nekretnina, a u svrhu dokazivanja okolnosti da su predmetom ovrhe nekretnine visoke vrijednosti (zemljišta ukupne površine 45.773 m2) – pa bi prodajom tih nekretnina ispod tržišne vrijednosti (kakva je moguća prema odredbama čl. 102. st. 1. i 2. OZ), ovršenik pretrpio visoku štetu te da bi bilo moguće prodajom tih nekretnina namiriti tražbinu ovršenika čak i ukoliko bi se ovrha odgodila do okončanja parničnog postupka, valja reći da sama činjenica se radi o nekretninama veće vrijednosti, a pri tome uzevši u obzir da se radi o pravnoj osobi, ne upućuje da bi se radilo o nenadoknadivoj šteti. Naime, po prirodi stvari svaka provedba ovrhe predstavlja određeno umanjenje imovine ovršenika, dakle svojevrsnu štetu, međutim ta "redovita šteta" ne može se podvesti pod pravni standard nenadoknadive ili teško nadoknadive štete imajući u vidu da na strani ovrhovoditelja postoji opravdan i zakonit interes za namirenjem njegove tražbine na temelju ovršne isprave i dragovoljnog upisa založnog prava na predmetima ovrhe.

14. Pri tome, kada se ispituje ili ocjenjuje vjerojatnost da bi ovršenik provođenjem ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, težište ispitivanja treba usmjeriti u prvom redu na imovinske prilike ovrhovoditelja i mogućnost ovršenika da u postupku protuovrhe namiri svoju tražbinu od ovrhovoditelja, a ne na imovinske prilike ovršenika. Sud mora paziti da provedba ovrhe bude što manje nepovoljna za ovršenika (čl. 6. OZ- a), ali pri tome mora cijeniti i pravo ovrhovoditelja da se njegovo pravo iz ovršne isprave realizira na zakonit način i u razumnom roku. Stoga, prodaja nekretnina koje su predmet ovrhe i gubitak prava vlasništva na istima je redovna posljedica provođenja ovršnog postupka na nekretninama, a ne posljedica koja predstavlja nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu predviđenu odredbom čl. 61. st. 1. OZ-a, slijedom čega su žalbeni navodi u tom smislu neosnovani.

15. Dakle, potraživanje ovrhovoditelja zasnovano je na ovršnoj ispravi te je predmetni ovršni postupak nužno provesti kako bi se realiziralo pravo ovrhovoditelja te postigao legitimni cilj ovršnog postupka, a to je namirenje tražbine ovrhovoditelja. Naime institut odgode, a što proizlazi i iz same odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a, se primjenjuje samo iznimno, što znači samo u onim situacijama u kojima je opravdaniji interes ovršenika da zaštiti svoju imovinu od mogućeg neosnovanog umanjenja nego interes ovrhovoditelja da bez odgađanja namiri svoju tražbinu utvrđenu ovršnom ispravom (osnovom za plaćanje). Slijedom navedenog, kako sud može u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu samo ako je ovršenik kumulativno ispunio i subjektivni i objektivni uvjet iz čl. 65. st. 1. Ovršnog zakona, što u konkretnom predmetu nije slučaj, pravilno je prvostupanjski sud odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.

16. Slijedom svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog za odgodu ovrhe, jer ovršenik nije dokazao da su ispunjene kumulativne pretpostavke propisane odredbom čl. 65. st. 1. OZ, dok ostali žalbeni navodi ovršenika nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

17. Stoga je valjalo temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 28. svibnja 2025.

Sutkinja:

Sabina Dugonjić