Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-519/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Renati Đaković Vranković, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Grada Vodnjana-Dignano, sa sjedištem u Vodnjanu, na adresi Trgovačka ulica 2, OIB: 15554218499, protiv ovršenika Uljara Baioco d.o.o., iz Vodnjana, Ulica Michele della Vedova 55, Galižana, OIB: 45432894295, zastupanog po punomoćnici Mirni Bokun Vlašić, odvjetnici iz Pule, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Ovr-1187/2024-5 od 8. siječnja 2025., 28. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Ovr-1187/2024-5 od 8. siječnja 2025.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu pravnog lijeka.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupanja od 8. siječnja 2025. odlučeno je: „Odbija se prijedlog ovršenika za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem osnove za plaćanje – Bjanko zadužnice od 18. svibnja 2021., solemnizirane po javnom bilježniku Denisu Krajcaru iz Pule pod poslovnim brojem OV-2829/2021, zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 3. Ovršnog zakona, navedenog u prijedlogu ovršenika od 12. prosinca 2024., kao neosnovan.“
2. Zaključkom suda prvog stupanja od 8. siječnja 2025. odlučeno je: „Upućuje se ovršenik ULJARA BAIOCO D.O.O., OIB: 45432894295, da u roku od 15 (petnaest) dana od dostave ovog zaključka protiv ovrhovoditelja GRAD VODNJAN-DIGNANO, OIB: 15554218499, pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem osnove za plaćanje – Bjanko zadužnice od 18. svibnja 2021., solemnizirane po javnom bilježniku Denisu Krajcaru iz Pule pod poslovnim brojem OV-2829/2021, zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i 9. Ovršnog zakona, navedenih u prijedlogu ovršenika od 12. prosinca 2024."
3. Protiv rješenja prvog stupnja žalbu je podnio ovršenik zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsko rješenje i prihvatiti prijedlog za proglašenje nedopuštenom pljenidbu i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate, podredno isto ukinuti. Potražuje naknadu troška u iznosu od ukupno 250,00 eura uvećano za trošak sudskih pristojbi na prijedlog i rješenje u iznosu od 92,55 eura.
4. Ovršenik je uz žalbu protiv navedenog prvostupanjskog rješenja isticao i žalbene navode protiv zaključka prvostupanjskog suda od 8. siječnja 2025. kojim je ovršenik upućen protiv ovrhovoditelja pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate na temelju Bjanko zadužnice od 18. svibnja 2021., zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje: OZ), a koje žalbene navode ovaj sud nije cijenio, jer je odredbom čl. 11. st. 5. OZ propisano da protiv zaključka nije dopušten pravni lijek, a ako je protiv zaključka podnesen pravni lijek, sud će odluku o nedopuštenosti pravnog lijeka donijeti zajedno s odlukom kojom se utvrđuje, odnosno završava postupak ovrhe.
5. Prvostupanjski sud je odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi iz razloga predviđenih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ, ocijenio da su neosnovani navodi ovršenika da je predmetni zahtjev za izravnu naplatu na temelju bjanko zadužnice izgubio svoju svrhu i djelotvornost time što je isti ovrhovoditelj pred javnim bilježnikom podnio prijedlog na temelju vjerodostojne isprave za isti dug te je doneseno rješenje o ovrsi protiv kojeg je ovršenik podnio prigovor pa je sada povodom tog prigovora u tijeku parnica pod brojem Povrv-248/2024, obrazlažući da se Bjanko zadužnica u pravnom prometu ustalila kao jedan od uobičajenih instrumenata osiguranja plaćanja te ista, pod propisanim uvjetima, predstavlja posebnu osnovu za plaćanje temeljem koje je vjerovnik sukladno članku 209. OZ ovlašten pokrenuti pred Agencijom postupak izravnu naplate u njoj naznačene tražbine kao i da je smisao zadužnice kao sredstva osiguranja plaćanja upravo u tome da se ovrhovoditelju olakša naplata dospjele tražbine prema njezinom izdavatelju kao dužniku, slijedom čega je odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.
6. Žalba ovršenika je neosnovana.
7. Neosnovani su i pravno nerelevantni u ovoj fazi postupka žalbeni navodi kojima ovršenik iznosi okolnosti u vezi raskida upravnog ugovora, kao i u vezi visine ovrhovoditeljeve tražbine, jer je o tim navodima sud odlučio donoseći zaključak od 8. siječnja 2025. kojim je ovršenik upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. OZ.
8. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud zaključio da predmetna zadužnica kao ovršna isprava, time što je ovrhovoditelj radi iste tražbine, osim ovog postupka izravne naplate na temelju te zadužnice, pokrenuo i ovršni postupak na temelju vjerodostojne isprave, nije izgubila svoju djelotvornost. Naime, ne postoji zakonska zapreka da ovrhovoditelj radi naplate tražbine koju ima prema ovršeniku, pokrene više postupaka na temelju ovršne i/ili vjerodostojne isprave, zbog čega su žalbeni navodi o nezakonitosti postupka izravne naplate aktivacijom bjanko zadužnice, neosnovani.
9. U odnosu na žalbene navode kojim ovršenik ukazuje na posljedice odgode izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, valja reći da spisu prileži prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava (stranice 49 do 53 spsia) o kojem prijedlogu prvostupanjski sud nije donio odluku, pa stoga ovaj sud ove žalbene navode nije razmatrao niti ocjenjivao.
10. S obzirom na to da iz naprijed navedenih razloga žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenje, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) koji se u ovom postupku primjenjuje na odgovarajući način na temelju odredbe čl. 21. st. 1. OZ, odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
11. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev ovršenika za naknadu zatraženih troškova za sastav žalbe.
U Zagrebu, 28. svibnja 2025.
Sutkinja:
Renata Đaković Vranković
