Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2741/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Jadranki Travaš kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CMB, Brnaze, Brnaze 755, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Tatjana Salopek, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-6403/2019-43 od 28. veljače 2024., dana 28. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Addiko Bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-6403/2019-43 od 28. veljače 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika Addiko Bank d.d. za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-6403/2019-43 od 28. veljače 2024. pod stavkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 320,03 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine utužene iznose kako je to pobliže navedeno pod stavkom I. izreke prvostupanjske presude. Stavkom II. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 600,63 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. veljače 2024. pa do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Predlaže presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 78,12 EUR, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Predmet spora je tužiteljev restitucijski zahtjev prema tuženiku za isplatu po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate po Ugovoru o [broj kredita] od 22. rujna 2006. (dalje: Ugovor).

5. Tuženik neosnovano ističe da je u predmetnom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, budući da u predmetnom postupku nije bilo nezakonitog postupanja suda, niti je propuštanjem dostave uskraćena mogućnost tuženiku da raspravlja pred sudom. Nadalje, a suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda prvostupanjskog suda može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Prilikom ispitivanja pobijane presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi čl. 381. ZPP-a.

7. Nije sporno:

- da su tužitelj (fizička osoba) i prednik tuženika 22. rujna 2006. sklopili Ugovor o namjenskom kreditu za kupnju novog motornog vozila (čl. 2.) u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 8.865,00 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita (čl. 2.),

- da je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan isplate (čl. 4.),

- da je ugovorena kamata od 5,25% (čl. 3.) te da je tuženik bio ovlašten izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika ili drugog akta tuženika (čl. 6.),

- da se za vrijeme trajanja otplate kredita kamatna stopa više puta mijenjala,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka Petre Blašković od 29. travnja 2021. proizlazi da razlika mjesečnih uplata koja je nastala zbog rasta kamatne stope iznosi 2.411,28 kuna/320,03 EUR[1] .

8. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj, glede zahtjeva za isplatu, tužbu postavio u smislu odredbe čl. 186.b ZPP-a, predlažući provođenje dokaza financijskim vještačenjem nakon što tuženik za isto dostavi potrebnu dokumentaciju, koju tužitelj nema.

9. Prvostupanjski sud je na ročištu održanom 3. ožujka 2021., na kojem je odredio provođenje dokaza financijskim vještačenjem, naložio tuženiku dostavu cjelokupne dokumentacije vezano uz predmetni kredit, i zaključio prethodni postupak u ovoj pravnoj stvari.

10. Pritom valja reći da je bez utjecaja na zakonitost prvostupanjske presude to što je prvostupanjski sud prethodni postupak po predmetnoj stupnjevitoj tužbi zaključio prije nego li je tužitelj odredio visinu novčanog dijela tužbenog zahtjeva (tužitelj je nakon provedenog financijskog vještačenja i u skladu s istim postavio (specificirao) tužbeni zahtjev za isplatu u podnesku od 5. svibnja 2021. na iznos od 2.411,28 kuna/320,03 EUR), s obzirom da su do održavanja glavne rasprave razmijenjeni podnesci stranaka, stranke su se očitovale na nalaz i mišljenje vještaka, dakle, ostvareni su procesni ciljevi obje parnične stranke jer je glavna rasprava održana na temelju definiranih činjenica, pravnih elemenata spora i određene visine tužbenog zahtjeva, i na istoj su izvedeni dokazi i raspravljano je o rezultatima njihovog izvođenja.

11. Ovdje valja istaknuti da uređenje tužbenog zahtjeva koji je neodređeno postavljen u stupnjevitoj tužbi ne predstavlja niti djelomično povlačenje tužbe (u situaciji ako je vrijednost predmeta spora prema uređenom tužbenom zahtjevu manja od vrijednosti predmeta spora označenoj u tužbi kao u konkretnom slučaju), niti preinaku tužbe u situaciji ako je vrijednost predmeta spora prema uređenom tužbenom zahtjevu veća od vrijednosti predmeta spora koja je bila označena u tužbi (ovako u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-44/2023 od 12. ožujka 2024.).

12. Prema tome, kako postavljanje određenog tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 186.b st. 4. ZPP-a po provedenom vještačenju ne predstavlja preinaku tužbe u smislu odredbe članka 191. ZPP-a, tako su žalbeni navodi tuženika vezani uz povrede odredaba iz čl. 186.b i čl. 190. st. 1. i 2. ZPP-a u cijelosti neosnovani i ne mogu se prihvatiti.

13. Među strankama je sporno jesu li u predmetni Ugovor o kreditu inkorporirane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci banke nepoštene, a time i ništetne, te postoji li obveza tuženika na isplatu preplaćenih iznosa, na ime stečenog bez osnove.

14. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj podigao kredit za kupovinu osobnog vozila, da je ugovor o kreditu bio unaprijed sastavljen od strane prednika tuženika, koji je tužitelj potpisao tako da nije s tuženikom pojedinačno pregovarao o pojedinim ugovornim odredbama pa tako ni o promjenjivoj kamatnoj stopi. Pri tome valja napomenuti da je tuženik u podnesku od 2. ožujka 2023. odustao od dokaznog prijedloga da se sasluša svjedokinja CM na okolnost da je tužitelju bila objašnjena odredba o kamatnoj stopi i da se s istim pojedinačno pregovaralo.

15. Prema tome, prvostupanjski sud je utvrdio da tuženik nije dokazao da je tužitelja kao potrošača informirao i upoznao s ekonomskim posljedicama ugovaranja promjenjive kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke, odnosno o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obaviještenosti, jer su te odredbe bile unaprijed formulirane od strane prednika tuženika tako da tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj, a što je dovelo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, te su stoga sporne odredbe nepoštene, a time i ništetne. Tužiteljeva obveza je nesumnjivo rasla zbog jednostranog povećanja kamatne stope od strane tuženika tijekom otplate kredita, i prihvaćajući sklapanje upravo takvog ugovora, tužitelj je doveden u nepovoljniji položaj u odnosu na tuženika, te je sud pravilno utvrdio da su sporne ugovorne odredbe sadržane u predmetnom Ugovoru o kreditu nepoštene temeljem čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03., dalje: ZZP/03), a sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03 i ništetne.

16. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da se pobijana presuda temelji isključivo na pravnim utvrđenjima iznesenim u pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 i Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj Pž-7129/13, bez navođenja razloga o odlučnim činjenicama. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema jednostranoj odluci banke nepoštene ugovorne odredbe, a time i ništetne, baš kao i utvrđenja u spomenutim presudama po kolektivnoj tužbi, koje su imale istovjetnu činjeničnu osnovu kakva je utvrđena i u ovom postupku.

17. Naime, sudovi su u navedenim presudama donesenim u sporovima radi kolektivne zaštite potrošača, proveli test neravnoteže (analizom činidbe i protučinidbe), kao i test nesavjesnosti te su svoju ocjenu o nesavjesnosti banaka, između ostalih i tuženika, utemeljili u bitnim činjenicama da trgovac nije potrošaču dao dovoljno informacija u fazi pregovaranja i zaključivanja ugovora o kreditu, a koje su bile važne za donošenje informirane odluke, da potrošača nisu upoznali s rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, da su sporne odredbe u standardni ugovor ušle na inicijativu trgovaca (banaka), da su banke u vrijeme sklapanja ugovora trebale voditi računa i o interesima druge strane i odrediti neku referentnu vrijednost, da je nepošteno koristiti se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima su banke bile ovlaštene jednostrano promijeniti obvezu potrošača, da su potrošači bili u ovisnom položaju jer nisu imali drugu mogućnost doći do novčanih sredstava izvan kredita, da potrošači nisu mogli imati utjecaj (reklamacijom) na izmjenu jednostrane odluke banke u pogledu promjene kamatne stope, a koji test nesavjesnosti su sudovi proveli s obzirom na okolnosti prije sklapanje ugovora o kreditu, odnosno prilikom pregovaranja o uvjetima kredita i trenutku sklapanja kredita.

18. Kako je predmetnim dijelom spornog Ugovora o kreditu, ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci banke sadržajno izražena na identičan način kao i u naprijed navedenim odlukama u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, a da u ovom postupku ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje prednika tuženika prilikom ugovaranja spornih odredbi između ugovornih strana bilo drugačije od utvrđenog u tim sudskim postupcima, prvostupanjski sud je osnovano zaključio da su predmetne ugovorne odredbe u osporenom dijelu ništetne, a što tuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

19. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi proizlazi iz čl. 323., čl. 1111., čl. 1115., te čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08.,125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO).

20. Odredbama čl. 81. i 82. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu, propisane su pretpostavke na temelju kojih bi se pojedine ugovorne odredbe mogle smatrati nepoštenima. Tako je odredbom čl. 81. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Osim toga, odredbom čl. 3. st. 1. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima reguliraju se nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima te se smatra nepoštenom ona jednostrano određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Opća klauzula nepoštenosti obuhvaća tri glavna kriterija, i to da ugovorna odredba mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo (1), mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama (2), i mora se protiviti načelu savjesnosti i poštenja (3).

21. Protivno žalbenim navodima tuženika, prema pravilnom stavu prvostupanjskog suda, u konkretnom su slučaju ispunjeni svi navedeni kriteriji nepoštenosti u odnosu na sporne odredbe predmetnog Ugovora. Naime, iste su nesporno bile određene u tipskom ugovoru od strane tuženika, na unaprijed formuliranom obrascu, pa se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranka, konkretno tužitelj, nije imao mogućnost pregovarati niti utjecati na njegov sadržaj.

22. Naime, sporne ugovorne odredbe su nerazumljive iz razloga jer tužitelju nisu na valjan način objašnjene posljedice ugovaranja takvih odredbi. U ovom je postupku utvrđeno da je riječ o nepoštenim ugovornim odredbama jer prednik tuženika kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužitelja.

23. Predmetne odredbe Ugovora o kreditu možda i predstavljaju ugovorne odredbe čiji je sadržaj jasno napisan i lako uočljiv, ali ne i da je njihov sadržaj lako razumljiv u smislu odredbe čl. 84. ZZP/03. Kako takve ugovorne odredbe ne predstavljaju lako razumljive ugovorne odredbe, to se na takve odredbe ne mogu primijeniti niti odredbe koje propisuju nedopuštenost ocjene njihove poštenosti.

24. Osnovna posljedica ništetnosti ugovora, sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a, je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, odnosno dati odgovarajuću naknadu u novcu ukoliko vraćanje nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe smatra se zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove (čl. 1111. ZOO). Odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO-a propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno odluci druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 2. iste odredbe, određeno je da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom, a prema st. 3. obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

25. Kako su sporne odredbe Ugovora o kreditu utvrđene ništetnim, tuženik je dužan vratiti sve što je stekao na temelju ništetnih odredbi.

26. Glede visine tužbenog zahtjeva, provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje te je vještakinja u svom pisanom nalazu i mišljenju utvrdila da plaćena razlika koja je nastala zbog promjene kamatnih stopa iznosi 2.411,28 kuna/320,03 EUR. Vještakinja je izradila i usporedne otplatne planove, iskazujući anuitete obračunane sa stvarno primijenjenim kamatnim stopama, sa anuitetima obračunanima primjenjujući početno ugovorenu kamatnu stopu.

27. Prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje Petre Blašković kao stručan i obrazložen, dan sukladno zadatku suda i u skladu s pravilima struke. Na žalbene navode vezano uz pogrešnu metodologiju pri izradi nalaza i mišljenja vještakinje valja odgovoriti da sud postupa i odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva u smislu kojeg je i odredio zadatak vještakinji, a tuženik na sam izračun vještakinje nije imao primjedbi i prigovora.

28. Zbog izloženog, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev za isplatom primjenom čl. 1111. ZOO-a.

29. Pravilno je priznata i zatezna kamata u skladu sa zatraženim, na svaki pojedini iznos od dana stjecanja temeljem čl. 1115. ZOO-a, koji glasi da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako su navedene odredbe Ugovora nepoštene, to je tuženik, kao nepošteni stjecatelj dužan platiti i zateznu kamatu na iznose koje je nepošteno stekao od dana stjecanja.

30. Nadalje, a suprotno žalbenim navodima tuženika, o tuženikovom prigovoru zastare također je pravilno odlučeno. Naime, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, slijedom čega zastarni rok na podnošenje zahtjeva za isplatu novčanog iznosa s tog osnova počinje teći od 13. lipnja 2014. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 11. lipnja 2019., ista je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz odredbe čl. 225. ZOO-a za isplatu novčanog iznosa s osnova ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

31. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. dao objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, prema kojemu ako je ništetnost ustanovljena, kao što je ovdje slučaj, u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništenosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Stoga je, suprotno žalbenim navodima tuženika, materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je prigovor zastare odbijen kao neosnovan.

32. Imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj sud smatra da je tijekom postupka prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude, na koje je pravilno primijenio materijalno pravo.

33. Naime, sukladno cilju i zaštiti koja se pruža prema Direktivi 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima te prema načelima izraženim u odlukama Suda Europske unije, da se potrošača dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe. S obzirom na to da je cilj zaštite koja se pruža, a to je uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi, tako da nepoštena odredba ima neobvezujući učinak. Tako i u predmetu C 421/14 Banco Primus, sud je protumačio odredbu članka 6. stavak 1. Direktive 93/13 na način da, kada sud utvrdi nepoštenom odredbu, on ju je obavezan izuzeti iz primjene, ali nije ovlašten izmijeniti njen sadržaj, a sam ugovor mora nastaviti postojati u načelu bez ikakve izmjene, osim one koje proizlazi iz ništetnosti navedene odredbe, ako je takav kontinuitet ugovora pravno moguć prema pravilima nacionalnog prava. U tom tumačenju je izraženo načelo i zabrane revizije nepoštene odredbe. To znači da sud ne može kreirati sadržaj odredbe smanjenjem na neku prihvatljivu razinu iznosa koji treba platiti na temelju neobvezujuće odredbe, već sud treba u potpunosti izuzeti tu odredbu iz primjene. Stoga drugačija pravna shvaćanja tuženika koja izlaže u svojoj žalbi nisu prihvatljiva.

34. Zaključno valja reći da je, suprotno tvrdnjama tuženika prvostupanjski sud ispitao konkretan slučaj i odgovorio na sve bitne navode stranaka, nije dao važniju prednost tužitelju, niti postupao arbitrarno, kako to ističe tuženik. S obzirom na navedeno, tuženik u ovom slučaju neosnovano ističe povredu čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 05/14).

35. Ovaj sud nije razmatrao žalbene navode tuženika koji sadržajno upućuju na to da je u predmetnom postupku činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, kao ni njegove žalbene navode u kojima ističe da je u predmetnom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 89/14), te bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 12. i 13. toga zakona, jer je u ovom predmetu, u smislu odredbe iz čl. 458. st. 1. toga zakona riječ o sporu male vrijednosti, pa se presuda, sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. toga zakona, ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. te čl. 354. st. 2. toč. 12. i 13. toga zakona, već samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. toga zakona te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ovdje valja istaknuti da se u konkretnom slučaju u pogledu žalbenih razloga zbog kojih se može pobijati presuda u sporu male vrijednosti primjenjuje Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 89/14), budući da je predmetni postupak pokrenut u lipnju 2019., dok je u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 70/19.,) koji je stupio na snagu 1. rujna 2019. i kojim je (čl. 96.) mijenjan čl. 467. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 89/14) propisano da će se postupci pokrenuti prije stupanja na snagu toga zakona dovršiti primjenom odredbi Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 89/14).

36. Odluka o trošku parničnog postupka pravilno je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23., 114/23. i 35/24), Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj: 53/19), u svezi čl. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18), te čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

37. Na žalbene navode vezano uz primjenu Tarife prema kojoj vrijednost boda iznosi 2,00 EUR valja reći da je odredbom Tbr. 52. st. 3. Tarife propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. S obzirom da je u trenutku donošenja pobijane presude 28. veljače 2024. ova Tarifa bila na snazi, sukladno kojoj je tužitelj zatražio troškove za sve radnje u postupku, to je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odluku o troškovima donio primjenom Tarife koja je bila na snazi u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka.

38. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove presude.

39. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu 28. svibnja 2025.

Sutkinja:

Jadranka Travaš