K-100/2025-11

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27.

21 000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji toga suda Mirjani Stolić uz sudjelovanje zapisničarke Marijane Perišić u kaznenom predmetu protiv optuženika ČO zbog kaznenog djela iz članka 229.st.1. u vezi članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona ( „Narodne novine“ broj 125/2011., 144/2011., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021. i 114/2022.) u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu KO-DO-854/2024 od 25.rujna 2024. nakon održane i zaključene javne rasprave 28.svibnja 2025. u prisutnosti savjetnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu MO, optuženika uz branitelja po službenoj dužnosti Marka Balića, odvjetnika u Splitu (14 Su-392/2025) istog dana izrekao je, objavio i

p r e s u d i o  j e

OPTUŽENI: JO, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ZO i GO, rođenog **.**.1999. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, s trenutačnim boravištem u Zatvoru u Remetincu, Luje Naletilića 1, bez zanimanja, nezaposlen, neoženjen, u izvanbračnoj zajednici, otac četvero maloljetne djece, pismen, sa završenih 7 razreda osnovne škole, lošeg imovnog stanja, bez čina, neodlikovan,osuđivan

k r i v  j e

što je 1. rujna 2022. u vremenskom periodu od 00:00 do 00:50 sati u Stobreču, Svetog Lovre 6, u kampu "Camping Stobreč Split" s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi, uporabom tjelesne snage spustio pritvoreno vjetrobransko staklo suvozačevih vrata osobnog automobila marke "Volkswagen Transporter", španjolske nacionalne registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu ČOŽ, nakon čega je kroz otvoreni prozor provukao ruku i otvorio suvozačeva vrata automobila, te iz pretinca automobila uzeo, odnio i za sebe zadržao novčanik u kojemu se nalazila zdravstvena iskaznica na ime MOŽ, dvije bankovne kartice i 300,00 eura u gotovini, te mobilni telefon marke "Xiaomi Redmi Note 3", sve vlasništvo MOŽ, oštetivši time JOŽ za ukupan novčani iznos od 500,00 eura, dakle, provaljivanjem da dođe do stvari iz zatvorenog prostora tuđe pokretne stvari oduzeo drugom s ciljem da ih protupravno prisvoji,

čime je počinio jedno kazneno djelo protiv imovine – teškom krađom – djelo opisano u članku 229. stavku 1. točki 1. u vezi članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona ( "Narodne Novine" broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022. - dalje: KZ/11), a kažnjivo po članku 229. stavku 1. KZ/11

Stoga se optuženi JO na temelju članka 229.st.1.KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora od 1 ( jedne ) godine, a potom se prema optuženiku na temelju čl. 56. KZ/11

izriče

UVJETNA OSUDA

na način da se izrečena kazna zatvora od 1 ( jedne ) godine neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od 5 ( pet ) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

II.

Na temelju članka 158. st.2. Zakona o kaznenom postupku ( "Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 145/2013, 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025. - dalje: ZKP/08.) dosuđuje se u cijelosti imovinskopravni zahtjev oštećenoj JOŽ rođ. **.**.1978. Camino Del Potro De la Cotariella 195 de Ruedes Gijon pa se nalaže optuženom JO u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude isplatiti oštećenoj JOŽ iznos od 500,00 (slovima: petsto) eura.

III.

Na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 nalaže se optuženom JO u roku od 18 (osamnaest) mjeseci od pravomoćnosti ove presude ispuniti posebnu obvezu na način da oštećenoj JOŽ rođ. **.**.1978. Camino Del Potro De la Cotariella 195 de Ruedes Gijon isplati na ime naknade štete novčani iznos od 500 EUR-a ( slovima: petsto).

IV.

Na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11.upozorava se optuženi JO da ako u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri obvezu iz čl.62.st.1.toč.1. KZ/11 ili ih teško i uporno krši, sud može opozvati uvjetnu osudu.

V.

Na temelju čl. 148. st. 1 i 6. ZKP/08 optuženi JO se oslobađa plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145.st.2.toč.1.do 6. ZKP-a i nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu je uvodno citiranom optužnicom optužilo ČO zbog kaznenog djela činjenično opisanog i pravno označenog u izreci presude.

2. Optuženik se na raspravi 28.svibnja 2025. u prisutnosti branitelja po službenoj dužnosti (budući se za vrijeme trajanja postupka za inkriminirano kazneno djelo nalazi na izdržavanju kazne zatvora u drugom predmetu) izjasnio krivim, priznao je imovinskopravni zahtjev ali da nije suglasan sa predloženom kaznom.

3. Obzirom na izjašnjenje optuženika obranu je iznio na početku dokaznog postupka iskazujući kajanje i žaljenje te želju naknaditi štetu oštećenoj koja joj je počinjena njegovim postupanjem. Braneći se navodi da je u kritično vrijeme bio nezaposlen, otac jednog maloljetnog djeteta, u izvanbračnoj zajednici sa ženom i njezinim djetetom iz prijašnje veze. U sklopu njegovih obiteljskih i osobnih prilika napomenuo je da je imao težak život, da je odrastao po domovima. Nikada nije znao što znači imati oca i majku. Okruženje u kojem se kretao nije bilo dobro. Završio je na vlastito traženje 7 razreda osnovne škole. Supruga mu je rodila još troje djece, od čega najmlađe nedavno. Svjestan je svoje dosadašnje osuđivanosti ali ističe i da mu nitko nije niti pružio šansu „vratiti“ dug državi. Supruga je nezaposlena i prima minimalnu socijalnu pomoć. On se zbog izdržavanja kazni ne može zaposliti ali to svakako planira učiniti pošto izađe iz zatvora jer želi biti primjer svojoj djeci da ne prolaze težak život kao što je on prolazio. Sa oštećenom nije bio u mogućnosti stupiti u kontakt zbog izdržavanja kazne zatvora. Ovim joj se putem ispričava. Živi sa suprugom i četvero maloljetne djece u kući za koju plaća najam 300 eura i režije. Zbog činjenice da je već duže vrijeme na izdržavanju kazni njegova obitelj ima birokratskih poteškoća oko upisa djeteta u prvi razred Osnovne škole i kćerke u vrtić. Moli sud da sve ove okolnosti uzme u obzir, da mu bar jednom pruži šansu i da opravda povjerenje sudu ukoliko ga blaže kazni. Nije suglasan sa predloženom bezuvjetnom kaznom. Smatra je prestrogom. Dodatno u završnom govoru ističe da ne želi da mu djeca budu „etiketirana“ kao djeca romske nacionalnosti kao što se je to do sada njega „etiketiralo“ kažnjavanjem zatvorskim kaznama.

3.1. Osim cjelovitog priznanja u nastavku dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitana je i pregledana dokazna građa u spisu i to zapisnik o očevidu PUSD, Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i kriminalističku tehniku, broj 511- 12-10-24-KU-597/22 od 6. rujna 2022. (list 10-11 spisa), kriminalističko-tehničko izvješće PUSD, Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i kriminalističku tehniku, broj 511-12-10-24-KU-597/22 od 7. rujna 2022. (list 12 spisa), zapisnik o daktiloskopskom ispitivanju PUSD, Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i kriminalističku tehniku, broj 511-12-10-24-KU-597/22 od 5. rujna 2022. (list 13-14 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka ZOŽ pred Glavnom policijskom upravom, Policijskom postajom Gijon od 7. lipnja 2023., preveden po stalnoj sudskoj tumačici za engleski i španjolski jezik, broj OV-419/2024, od 17. rujna 2024. (list 60 spisa),zapisnik o ispitivanju svjedoka ČOŽ pred Glavnom policijskom upravom, Policijskom postajom Gijon od 7. lipnja 2023., preveden po stalnoj sudskoj tumačici za engleski i španjolski jezik, broj OV-419/2024, od 17. rujna 2024. (list 61 spisa).

3.2. Na kraju dokaznog postupka pregledana je i pročitana kaznena evidencija za optuženika iz koje proizlazi da je osuđivana osoba, između ostalog i za istovrsno kazneno djelo, slijedom čega bi isti bio i specijalni povratnik. Na pročitano nije bilo primjedbi kao niti dopune dokazne građe.

4.Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, ovaj sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je optuženik počinio sva obilježja kaznenog djela kako mu je to činjenično stavljeno na teret.

4.1. Ovakav zaključak suda proizlazi prije svega iz obrane optuženika a koja obrana je potkrijepljena ostalim dokazima koji su izvedeni na raspravi i tako utvrđenim odlučnim činjenicama.

5. Prije odluke o kazni, valja kazati da je u pogledu subjektivnog odnosa optuženika prema počinjenom kaznenom djelu postupao sa izravnom namjerom dakle da je bio svjestan svog protupravnog ponašanja i posljedica koje mogu nastati.

6. Što se tiče ubrojivosti optuženika treba kazati da ista nije bila dvojbena niti isticana kao sporna pa stoga sud istog drži ubrojivim počiniteljem.

7. S obzirom da je optuženik priznao počinjenje kaznenog djela obrazloženje odluke prema članku 459.stavak 7. ZKP/08 sadržava samo podatke o okolnostima bitnim za individualizaciju kazne.

8. Prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir stupanj krivnje okrivljenika, svrhu kažnjavanja, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, kao i sve okolnosti koje utječu na to kazna po mjeri bude lakša ili teža (otegotne i olakotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela te njegov prijašnji život i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu.

9. Kao olakotne okolnosti sud je uzeo u obzir njegove osobne i obiteljske prilike ( vrlo loše imovno stanje optuženika, kao i činjenicu da je odrastao bez roditelja i da je djelo počinio zbog namirenja osnovnih životnih potreba). Olakotne okolnosti postoje u vidu priznanja kaznenog djela, držanja optuženika pred sudom. Optuženikovo priznanje je omogućilo ubrzanje postupka, pa činjenice koje je optuženik priznao nije trebalo utvrđivati daljnjim dokazima u skladu sa čl. 417.a. st.4 ZKP/08. Olakotnim je uzeta okolnost da je iskazao želju naknaditi štetu oštećenoj. Olakotnim je uzeta i činjenica da je otac četvero maloljetne djece koje je dužan uzdržavati.

9.1. Od otegotnih okolnosti cijenjena je rasprostranjenost ovakvih kaznenih djela te činjenica dosadašnje višestruke osuđivanosti optuženika (l.s.17.-18) za kaznena djela imovinskog karaktera koja je utvrđena čitanjem izvatka iz kaznene evidencije što ukazuje na upornost činjenju kaznenih djela između ostalih i teške krađe presudama Općinskog suda u Slavonskom Brodu KM-5/16 od 2016. i Km-6/17 pa bi se radilo i o specijalnom povratniku što upućuje na neusklađenost dotadašnjeg ponašanja optuženika s društvenim normama. Optuženiku su od 2016. izrečene pet bezuvjetne kazne zatvora (uključujući i maloljetnički zatvor) naknadno objedinjene time da je posljednje osuđen 2022. na djelomičnu uvjetnu osudu zbog kaznenog djela iznude iz čl.243.st.3. KZ/11.

10.Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 229. stavak 1. KZ/11, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženog, odnosno da je kazneno djelo počinio s izravnom namjerom koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni. Isto tako uzeta je u obzir i vrijednost otuđenih predmeta, kao i pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, a to je teška materijalna situacija optuženog, što optužba nije ničim demantirala ali što ga nikako ne opravdava u počinjenju djela, međutim ima biti cijenjeno prilikom odluke o kazni.

10.1. Uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti sud je na temelju članka 229.st.1. KZ/11 optuženiku za utuženo kazneno djelo utvrdio kaznu zatvora od jedne godine smatrajući da je kazna zatvora od godine dana dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenog djela. Međutim, sud smatra da ipak tu kaznu nije potrebno neposredno izvršit, da je primjerena kazna uvjetna osuda, dakle prijetnja kaznom zatvora sa prethodno utvrđenom kaznom zatvora godine dana i rokom provjeravanja od pet godina. Dakle, iako je optuženik do sada bio osuđivan između ostalog i zbog istog kaznenog djela kako je naprijed elaborirano ipak je ocjena suda da se svrha kažnjavanja iz čl.41 KZ/11 u konkretnom slučaju može ostvariti i uvjetnom osudom imajući na umu kriminalnu količinu koju je optuženik iskazao u ovom postupanju, značaj zaštitnog dobra te ličnost optuženog. Isto tako radnja zbog koje je optuženik proglašen krivim u ničemu posebno ne odstupa od uobičajenog i pretežitog načina činjenja ovakvih kaznenih djela (provaljivanje u vozilo dakle, ne i u životni prostor fizičke osobe). Isto tako uzeto je u obzir da provaljivanjem nije nanesena i materijalna šteta na vozilu. Radi navedenog sud je stajališta da je svrsishovitije da optuženik nakon što izdrži u cijelosti kaznu koju trenutačno izdržava u zatvoru u Remetincu po drugom predmetu te da nakon izdržane kazne ipak kroz vrijeme provjeravanja od pet godina kontrolira svoje ponašanje i uskladi isto kao društveno prihvatljivo ponašanje i u konačnici postane ravnopravni član društva, kako je to iskazao u svojoj obrani. Ovo, jer iz obrane optuženika, a što niti optužba nije sporila, proizlazi da kroz izdržavanje trenutačne zatvorske kazne pokazuje da takva kazna u odlučnoj mjeri utječe na njega tako što sada u okviru zatvorskog sustava radi na svom ponašanju i uviđa posljedice činjenja kaznenih djela. Optuženik je iskazao namjeru „vratiti dug državi“ ako mu sud pruži priliku i namjeru biti uzoran roditelj svojoj djeci tako da će u roku provjeravanja imati priliku pokazati da je spreman uključiti se u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela te pokazati da je konačno shvatio svu nedopuštenost ovakvog načina postupanja i pribavljanja imovinske koristi i dokazati svojom promjenom da se obrtimice ne bavi činjenjem istovrsnog kaznenog djela.

10.2. Priznanje kaznenog djela koje ide zajedno sa kajanjem i žaljenjem zbog počinjenja, te svijest o pogrešnosti vlastitog ponašanja i spremnost prihvaćanja odgovornosti za takvo ponašanje, naknadi štete oštećenoj, složena obiteljska situacija kao i uviđavanje pogibeljnosti činjenju kaznenih djela predstavljaju one okolnosti koje su imale utjecaj na izbor vrste i mjere kazne za konkretnu situaciju. Izdržavanje trenutačne zatvorske kazne je dovoljno vrijeme eliminacije optuženika iz društva i dovoljno vrijeme koje ga fizički onemogućuje u kriminalnoj djelatnosti. Ako se tome doda i spremnost okrivljenika za započinjanje života izvan kriminalnog miljea tako što se planira zaposliti tada proizlazi da je već u ovom trenutku velika vjerojatnost kako optuženik neće predstavljati opasnost za društvo.

10.3. Izricanjem nove bezuvjetne kazne zatvora kako to predlaže tužitelj za kazneno djelo u kojemu je nastala šteta u visini 500 eura ne bi na optuženika ostvarila više „terapeutsko“ djelovanje koje je on zasigurno već sada na izdržavanju kazne ostvario u specijalnopreventivnom značenju, već upravo suprotno, može ga onesposobiti za ponovni život na slobodi (iako je svjestan da je sam kriv za svoje neprihvatljivo društveno ponašanje u inkriminirano vrijeme) te dodatno onečistiti u sredini u kojoj se nalazi sa asocijalnim tipovima kojima je kriminal životni stil, a od čega optuženik, sada nakon što je i sam osjetio što znači izdržavati kaznu zatvora u duljem vremenskom periodu i činjenicu roditeljstva maloljetne djece želi “pobjeći“. Već i samim priznanjem kaznenog djela optuženik je manifestirao kritičan stav prema svom protupravnom ponašanju tj. da je zbog počinjenja djela i gonjenja ipak doživio onaj šok koji je nužan radi specijalnopravne prevencije i usputno radi generalnopreventivne svrhe kažnjavanja. Optuženiku je unatoč dosadašnjoj osuđivanosti još kao maloljetniku potrebno pružiti šansu. Time što se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u drugom predmetu kod optuženika se već može govoriti o početku njegove resocijalizacije pa bi izricanje nove bezuvjetne kazne zatvora predstavljalo retribuciju što je pak u suprotnosti s proklamiranom svrhom kažnjavanja u kojoj prevladavaju preventivni sadržaji. Dakle, ovaj sud je stajališta kako se činjenica dosadašnje osuđivanosti ne smije a priori sugerirati okrivljeniku kao posebno otegotna okolnost i da ne smije biti osnova za teže kažnjavanje konkretnog kaznenog djela jer bi predstavljalo stereotipni model prosudbe. Prijedlog optužbe je radi navedenog sud ocijenio rigidnim ovo tim više što je dužnost suda da i na temelju prognoziranja budućeg ponašanja i mogućnosti resocijalizacije optuženiku izrekne kaznu koja će pružiti relativno optimalnu mogućnost ostvarene svrhe kažnjavanja.

10.4. Optuženik je na raspravi i sam potvrdio da njegovo ponašanje u inkriminirano vrijeme nije bilo usklađeno sa zakonom, ali da je takvo ponašanje rezultat njegove teške i složene obiteljske situacije ( kao dijete izdvojen iz roditeljskog doma, maloljetništvo proveo po domovima, loše društvo) i loših materijalnih prilika, te je shvatio svu pogibeljnost počinjenja kaznenog djela i posljedice koje za njega ono proizvodi naročito što je sada i sam roditelj četvero maloljetne djece. Pružanjem nove šanse optuženiku, izricanjem kaznene sankcije individualizirane ličnosti optuženika utjecat će na svijest o pravednosti kažnjavanja i omogućiti mu da se postepeno ponovno uključi u društvo.

10.5. Odlučujući o duljini roka kušnje sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženika. Rok kušnje od pet godina, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ako u tom roku optuženik ne počini novo kazneno djelo, sud smatra primjerenim i dostatnim za ispunjenje svoje svrhe, odnosno da se u njemu provjeri postavljena pozitivna prognoza u odnosu na buduće ponašanje optuženika. Radi osuđivanosti optuženik je pod najduljim rokom kušnje.

11. S obzirom da se zadatak suda ne ograničava samo na to da iz zakonskog opisa djela, pravnih formulacija i činjeničnog učina kreira konkretno ostvareno kazneno djelo, već i da izabere vrstu i mjeru kazne kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja, to se odluka suda ne svodi na mehaničko posredovanje između zakonskog teksta i stvarnosti. Dakle, u svakom pojedinom slučaju sud mora opće pravilo konkretizirati i, akceptirajući utvrđene činjenice konkretnog slučaja, dedukcijom stvoriti zaključke potrebne za odluku o vrsti i visini kazne, respektirajući ovdje zahtjev da odluka o kazni izražava individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Odluka o kazni uvijek mora biti individualizirana te kao takva predstavljati društvenu osudu konkretno počinjenog kaznenog djela. Sud mora, kako bi izvršio tu zadaću metodološkim pristupom, stalno imati u vidu svrhu kažnjavanja iz čl.41 KZ/11, dakle kroz kaznu izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

12. U odnosu na odluku o imovinskopravnom zahtjevu, samo imovinskopravni zahtjev koji je nastao zbog počinjenja kaznenog djela može se raspraviti u kaznenom postupku i predstavlja pridruženo odlučivanje o građanskopravnom zahtjevu u kaznenom postupku. Stoga se na dio odluke o imovinskopravnom zahtjevu u pogledu određivanja paricijskog roka primjenjuje članak 328.st.2. ZPP-a, o roku za dobrovoljno ispunjenje novčane činidbe od 15 dana. Ovaj rok je neovisan od roka za izvršenje posebne obveze, jer se radi o dvama odvojenim pravnim institutima. Protek roka za dobrovoljno ispunjenje i neispunjenje tražbine dužnika u tom roku dovode do ovršnosti tražbine i mogućnosti oštećenika da u ovršnom postupku naplati svoju tražbinu. Rok za ispunjenje posebne obveze je dio kaznene sankcije i ima za posljedicu mogućnost opoziva uvjetne osude pod pretpostavkama iz čl.58 st.5. KZ/11.

12.1. Budući je optuženik u svojoj obrani na raspravi 28.svibnja 2025. izričito naveo da je imovinskopravni zahtjev oštećenoj voljan podmiriti, kako ga je oštećena postavila (l.s.60) takvom izjavom je priznao osnov i visinu postavljenog imovinskopravnog zahtjeva. Dosuđeni imovinskopravni zahtjev može biti temelj za eventualni sporazum sa oštećenom oko dinamike i načina plaćanja istoga. To tim više što je zakonski rok od petnaest dana propisan naprijed citiranom odredbom ZPP-a.

13. Zbog činjenice da optuženik nije sanirao posljedice kaznenog djela naknadom štete oštećenoj, trebalo je u izrečenu sankciju nakon prihvaćanja imovinskopravnog zahtjeva oštećene optuženiku naložiti ispunjenje posebne obveze popravljanja prouzrokovane štete kaznenim djelom u roku od osamnaest mjeseci. Radi se o obliku pojačavanja izrečene sankcije kojim se optuženiku stavlja u izgled mogućnost opoziva uvjetne osude uz ispunjenje pretpostavki iz čl.58. KZ/11.

14. Izrečena kazna zatvora i uvjetna osuda s rokom provjeravanja dopunjena dodavanjem posebne obveze dodatno predstavlja, prema ocjeni ovog suda, dostatan oblik pojačanja roka provjeravanja i nastojanje da se optuženika potakne prijetnjom izvršenja kazne na naknadu štete oštećenoj i može se zaključiti da će se njima ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl.41 KZ/11. Optuženiku se još jednom napominje da je rok za ispunjenje posebne obveze dio odluke o sankciji i da bezuspješnim protekom ima za posljedicu pravo traženja opoziva uvjetne osude i nije vezan uz pravo oštećene na prisilno ispunjenje dospjele i ovršive tražbine koja postaje ovršiva protekom paricijskog roka.

15. Na koncu, sud je na temelju čl. 148. st. 6., u svezi s čl. 145. st. 1. i st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08, optuženika oslobodio dužnosti plaćanja troškova ovog kaznenog postupka. Naime, optuženik je prema podacima u spisu nedvojbeno nezaposlen jer se nalazi već mjesecima u zatvoru u Remetincu, nema imovine i prima socijalnu pomoć prema vlastitom iskazu, a na izvedene dokaze i iskaz optuženika optužba nije imala primjedbi, kao niti prijedloga za provođenje bilo kakvih dokaznih prijedloga. Iz navedenih razloga sud je ocijenio da bi plaćanjem troškova postupka bilo znatno dodatno narušeno njegovo imovno stanje tako što isti ne bi mogao uredno podmirivati osnovne životne troškove niti troškove svoje obitelji (nezaposlene supruge i četvero maloljetne djece).

16. Slijedom naprijed obrazloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu 28.svibnja 2025.

Sutkinja

Mirjana Stolić

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud. U skladu sa člankom 464.stavak 4. ZKP/08 u odnosu na imovinskopravni zahtjev i troškove postupka oštećenik ima pravo podnijeti žalbu u roku od 15 dana od primitka ove odluke.

Dostaviti

- okrivljeniku putem Zatvora u Remetincu

- branitelju okrivljenika po službenoj dužnosti Marko Balić, odvjetnik u Splitu

- ODO Split preko web servisa na broj KO-DO-854/2024

- Oštećenoj Evi HO - Camino Del Potro De la Cotariella 195 de Ruedes Gijon –nakon što se odluka prevede po ovlaštenom sudskom tumaču

- U spis(e-spis)