REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Belom Manastiru

31300 Beli Manastir, Kralja Tomislava 53

P-987/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru po sucu Suzani Nađ, u pravnoj stvari tužiteljice FK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marijanu Belčić, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko bank d.d. [adresa], OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društvo Ćurković i Šanjug iz Zagreba, po odvjetniku Krešimiru Ćurković, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16.4.2025. godine u nazočnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, 28.5.2025.

p r e s u d i o  j e

I/. Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- iz čl. 6. st. 1. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2005. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini u korist Banke, skolopljenog između prednika tužitelja i prednika tuženika dana 29.06.2005. godine, potvrđenog 04.07.2005. godine po javnom bilježniku Zdenki Pavelić-Musa iz Osijeka pod brojem: OU-865/05 u dijelu odredbe koji glasi:

“…prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,00% jednokratno, unaprijed…“

II/. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. [adresa], OIB: 14036333877, da tužiteljici FK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 113,16 EUR ( slovima: sto trinaest eura i šesnaest centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos tekućom od dana 07.07.2005. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III/. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. [adresa], OIB: 14036333877, da tužiteljici FK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.293,68 EUR. ( slovima: tisuću dvjesto devedeset tri eura i šezdeset osam centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 28.5.2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi putem svog punomoćnika navodi da je njezin pravni prednik pok. GK dana 29.6.2005. godine s pravnim prednikom tuženika sklopio Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini u korist banke, a koji Ugovor je potvrđen dana 4.7.2005. po javnom bilježniku Zdenki Pavelić-Musa iz Osijeka pod brojem OU-865/05 prema kojem je tuženik kao kreditor predniku tužiteljice kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 18.100,00 CHF prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita. Ugovoren je rok otplate kredita u trajanju od 7 godina kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima. Predmetnim tipskim Ugovorom u članku 6. ugovorena je naknada za obradu zahtjeva kredita i to u iznosu 1,00 % jednokratno, unaprijed od ukupnog iznosa kredita. Tuženik je prilikom isplate kredita 6.7.2005. naplatio predniku tužiteljice naknadu za obradu zahtjeva kredita u iznosu od 852,60 kn, a koja protuvrijednost, prema fiksnom tečaju konverzije HRK u EUR utvrđenog Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj iznosi 113,16 eura. O ugovornoj odredbi za tzv. "ulaznu naknadu" nije se pojedinačno pregovaralo, već je ista kao takva unaprijed formulirana i od strane tuženika implementirana u tipskom ugovoru na koji tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja. Pravnom predniku tužiteljice nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade i usluga na ime kojih se ista naplaćuje. Navedena odredba nije bila ugovorena u dobroj vjeri te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a zbog čega je ista nepoštena i ništetna te ne proizvodi pravni učinak. Stoga tužiteljica smatra da je tuženik kao nepošteni stjecatelj sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a dužan takvu nepripadajuću imovinsku korist vratiti zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te predlaže da sud donese presudu kao u izreci ove odluke.

2. U svom odgovoru na tužbu punomoćnik tuženika prvenstveno ističe prigovor zastare te osporava činjenične navode tužbe i pravna tumačenja tužiteljice. Tuženik također osporava zatraženi tijek kamata, osobito onih koji se zahtijevaju prije podnošenja tužbenog zahtjeva. Ističe da je cijelo vrijeme trajanja ugovora postupao sukladno pozitivnim propisima, u skladu s dobrom poslovnom praksom, savjesno i pošteno. Smatra da je bilo dopušteno ugovaranje naknade za obradu kreditnog zahtjeva te ističe neosnovanost navoda o ništetnosti pojedinih odredbi ugovora. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženiku.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, Tt- 09/1533-3 od 27.2.2009. te u rješenje istog suda broj Tt-16/22619-2 od 11. srpnja 2016. ( list 5-6 spisa), uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita od 29.6.2005. ( list 8-16 spisa), uvidom u dopis Addiko bank od 29.7.2024. godine ( list 7 spisa), uvidom u rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Lane Albert Majstorović, posl.br. O-983/17 od 30.3.2017. ( list 17-18 spisa), uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u e-spisu ( list 47-142 spisa), čitanjem zapisnika ovog suda od 25.3.2025.( list 146-147 spisa), uvidom u presudu ovog suda broj P-619/2021., te saslušanjem tužiteljice na ročištu održanom 16.4.2025. ( broj lista 152-153 spisa).

4. U odnosu na prigovor tuženika da je vrijednost predmeta spora previsoko naznačena, sud je raspravnim rješenjem od 25.3.2025. odbio ovaj prigovor, smatrajući da se u ovoj pravnoj stvari dokazi izvode i u pogledu deklaratornog zahtjeva, kao i u pogledu zahtjeva za isplatu, odnosno više zahtjeva. Stoga je vrijednost predmeta spora određena sukladno odredbi čl. 37. st. 1. ZPP-a.

5. Uvidom u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, Tt-09/1533-3 od 27.2.2009.( list 5 spisa) sud je utvrdio da se u sudski registar po prijedlogu predlagatelja Hypo- Alpe-Adria bank d.d. upisuje pripajanje društva Slavonska banka d.d. Osijek dioničkom društvu pod nazivom Hypo-Alpe-Adria bank dioničko društvo, sa sjedištem u [adresa]. Nadalje, uvidom u rješenje istog suda broj Tt- 16/22619-2 od 11. srpnja 2016. ( list 6 spisa) utvrđeno je da se u sudski registar istog suda po istom predlagatelju upisuje promjena tvrtke i promjena odredbi Statuta u dioničkom društvu pod nazivom Adiko bank dioničko društvo sa sjedištem u [adresa].

6. Uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita od 29.6.2005. ( list 8-16 spisa), a koji je ovjeren kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa u Osijeku dana 4.7.2005. pod brojem OU-865/05, a sklopljen između ZK kao korisnika kredita te FK kao sudužnika i pravnog prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek, sud je utvrdio da je u članku 6. istog Ugovora navedeno da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu, a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1 % jednokratno, unaprijed.

7. Uvidom u dopis Addiko bank od 29.7.2024. godine ( list 7 spisa) razvidno je da je naknada za obradu kreditnog zahtjeva ( ulazna naknada ) za predmetni Ugovor o kreditu naplaćena dana 6.7.2005. godine prilikom korištenja kredita u iznosu od 852,60 HRK. Iz navedenog dopisa proizlazi da tuženik priznaje da je 6.7.2005. naplatio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 852,60 HRK, s što sada po fiksnom tečaju konverzije iznosi 113,16 eura, a što je na ročištu od 16.4.2025. g. i izričito izjavio, navodeći da ne osporava visinu tužbenog zahtjeva.

8. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Lane Albert Majstorović, posl.br. O-983/17 od 30.3.2017. ( list 17-18 spisa) sud je utvrdio da je PK preminuo **.**.2017. godine te je nasljednikom prvog nasljednog reda temeljem Zakona proglašena u cijelosti njegova supruga ĆK. Ovo rješenje postalo je pravomoćno danom donošenja, 30.3.2017. godine. Stoga sud smatra neosnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice jer tužiteljica kao jedina zakonska nasljednica iza svog pok. supruga ima pravni interes radi podnošenja ove tužbe za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o ulaznoj naknadi te za podnošenje restitucijskog zahtjeva. Nadalje, tužiteljica je bila i potpisnik predmetnog ugovora o kreditu u svojstvu sudužnika.

9. Saslušanjem tužiteljice na ročištu održanom 16.4.2025. ( broj lista 152-153 spisa) sud je utvrdio da je njezin pokojni suprug GK koji je preminuo prije 8 godina sklopio Ugovor o kreditu sa bivšom Slavonskom bankom u svrhu kupovine osobnog vozila za vlastite potrebe. Tužiteljica mu je bila sudužnik. Ona i njezin suprug su prvo otišli u Auto kuću Opel u Osijek te su im tamo ponudili Ugovor o kreditu u CHF valuti i rekli su da surađuju sa Slavonskom bankom te da se njima obrate. Iz auto kuće su javili u Slavonsku banku da su oni potencijalni kupci te kad su došli u poslovnicu banke u Osijek, djelatnik banke im je ponudio već unaprijed napisani i pripremljeni ugovor o kreditu, po načelu uzmi ili ostavi. Oni nisu imali mogućnosti pregovarati sa djelatnikom banke o ugovornim odredbama. Tužiteljica i njezin pokojni suprug su ugovor pročitali prije potpisivanja, ali nisu razumjeli ugovorne odredbe. Bilo im je bitno da uspiju dobiti kredit i rok vraćanja koji je iznosio 7 godina. Djelatnik banke nije ih upozorio na ugovornu odredbu koja određuje da moraju platiti naknadu za obradu zahtjeva kredita u određenom postotku. Tužiteljica nije niti znala da se mora platiti ulazna naknada. Djelatnik banke suprugu i njoj nije razjasnio koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita, a oni to djelatnika banke nisu niti pitali jer nisu niti znali da je to ugovoreno. Tužiteljica se ne sjeća da bi im djelatnik banke išta govorio o ugovornim odredbama. Kredit je vraćen u cijelosti, u roku. Njezin pokojni suprug u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu bio je zaposlen kao radnik na Belju, nije imao otvoren OPG, a niti je bio član uprave trgovačkog društva ili poduzeća.

10. Iskazu tužiteljice sud je u cijelosti povjerovao, cijeneći njezin iskaz istinitim i uvjerljivim te u skladu sa drugim provedenim dokazima. Tužiteljica je imala status potrošača u smislu odredbe čl. 3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ( N.N.79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 – dalje ZZP/07) prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz predmetnog ugovora o kreditu razvidno je da je tužiteljica isti sklopila kao fizička osoba pa je tužiteljica svoje potrošačko svojstvo dokazao navedenim ugovorom o kreditu i vlastitim iskazom.

11. Na ročištu od 16.4.2025. godine punomoćnik tužiteljice je istakao da je presudom u predmetu broj P-619/2021 odlučeno o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i o isplati preplaćenog iznosa po osnovi ugovorene valutne klauzule u CHF, a što je sud provjerio uvidom u navedeni e-spis, a posebno u presudu posl. broj P-619/2021-41 od 4.7.2024., a koja je postala pravomoćna glede ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i o isplati preplaćenog iznosa po osnovi ugovorene valutne klauzule u CHF dana 29.4.2025. godine.

12. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 ( čl.104. st. 1. ZOO/91), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili pojedinih njegovih odredbi. Stoga se ukazuje neosnovanim prigovor zastare istaknut od strane tuženika i to kako u odnosu na glavnicu, tako i kamate koje zastarijevaju tek zastarom glavnog potraživanja.

13. Prema odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine 96/03, dalje: ZPP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Isto propisuje i odredba članka 49. ZPP-a. Tuženik tu činjenicu uopće nije dokazivao.

14. Prema odredbi čl. 328. Zakona o obveznim odnosima pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi te je to pravo neograničeno. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba ( čl. 327. st. 1. ZOO-a ). Zbog navedenog, zahtjev čiji predmet je utvrđenje da su pojedine ugovorne odredbe ništetne i zabrana njihovog korištenja, ne zastarijeva. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o jednokratnoj naknadi za obradu kreditnog zahtjeva proizlazi iz članka 323., članka 1111., članka 1115., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ( N.N. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

15. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Direktivom 93/13 EEZ od 5.travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke. Prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 ( koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom ) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. Naime, iz toga slijedi da je tužitelju trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu ugovora kako bi on mogao predvidjeti posljedice koje iz sporne odredbe proizlaze. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži o pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su svi sudionici u postupku obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

16. Nesporno je da je prilikom obrade zahtjeva i odobravanja kredita tuženik imao određene troškove, ali ugovorenom naknadom za obradu kreditnog zahtjeva nisu bili " pokriveni" stvarni troškovi tuženika jer tuženik nije naveo koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita.

17. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je stekao uvjerenje da tužitelj nije mogao pregovarati o spornoj odredbi o jednokratnoj naknadi za obradu kreditnog zahtjeva već je ta odredba ponuđena u unaprijed formuliranom tzv. tipskom ugovoru. Naknada nije ugovorena u dobroj vjeri te je prouzročila neravnotežu na štetu prednika tužiteljice kao korisnika kredita. Sporna odredba, iako jasna i uočljiva, bila je unaprijed formulirana od strane banke te na nju prednik tužiteljice kao potrošač nije imao utjecaja pa je stoga takva odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja i uzrokovala je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to neovisno o visini iznosa naknade. Nadalje, pravnom predniku tužiteljice nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade i pruženih usluga, u smislu da nije bilo razjašnjeno koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita ( Rev-673/23 od 13.2.2024). Stoga je takva odredba ništetna u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03 te je tuženik dužan vratiti tužiteljici koja je zakonski nasljednik korisnika kredita ono što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom. Dakle, tužiteljica ima pravo na povrat naknade za obradu kredita, pri čemu je između stranaka nesporno da je naknada za obradu kreditnog zahtjeva naplaćena dana 6.7.2005. godine u iznosu od 852,60 HRK, a što sada iznosi 113,16 eura. Stoga je odlučeno kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.

18. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od dana plaćanja naknade. Prema stajalištu VS RH ( Revd-1294/2021 od 12.10.2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene, podrazumijeva se nesavjesnost banke kao kreditne institucije.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku ( N.N. 53/91., 91/92., 112/99, 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08, 57/11., 148/11., 25/13., 28/13.,70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP ) te je sud, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika punomoćniku tužitelja priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, trošak sastava podneska od 16.12.2024. u iznosu od 200,00 eura, trošak sastava podneska od 15.4.2025. u iznosu od 50,00 eura te troškove zastupanja na ročištima od 25.3.2025. i 16.4.2025. u pojedinačnom iznosu od 200,00 eura, kao i trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura ili ukupno 950,00 eura + PDV od 25 % u iznosu od 237,50 eura te trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura i presudu u istom iznosu, odnosno sveukupno 1.293,68 EUR. Stoga je odlučeno kao u točki III/ izreke ove presude.

Beli Manastir, 28.5.2025.

S u d a c :

Suzana Nađ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano, a putem ovog suda.

Dostaviti:

1.Tužiteljici putem punomoćnika

2.Tuženiku putem punomoćnika