Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-176/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Danijele Zubčić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Andrija Zelenika, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 47, protiv tuženika RČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koga zastupa punomoćnik Krešimir Pejić, odvjetnik u Zagrebu, Varšavska 16, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P- 451/2023-17 od 3. siječnja 2025., u sjednici održanoj 28. svibnja 2025,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika RČ i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-451/2023-17 od 3. siječnja 2025. u dijelu pod toč. I i III izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja TČ za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom odlučeno je:

"I Nalaže se tuženiku RČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju TČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 6.000,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2022. pa do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od petnaest dana.

II Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za zakonskim zateznim kamatama na iznos od 6.000,00 EUR od 1. studenoga 2018. do 31. prosinca 2021. kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.206,46 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. siječnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od petnaest dana."

2. Protiv uvodno označene presude u dijelu pod toč. I i III izreke žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. U žalbi ističe kako je u prilog svojim navodima tužitelj pružio uglavnom personalne dokaze, a na temelju iskaza saslušanih svjedoka nije se moglo zaključiti ništa relevantno niti isti imaju neposrednih saznanja o odlučnim činjenicama. U konačnici su preostali iskazi samih stranaka, koji su u bitnom međusobno kontradiktorni. Izostalo je valjano obrazloženje i razlozi o odlučnim činjenicama za donošenje navedene odluke. Presuda se temelji na pukim tvrdnjama i iskazu samog tužitelja koji nije potkrijepljen niti jednim materijalnim dokazom. Pri tome iskaz tužitelja potpuno je nelogičan i neživotan. Posebno je neuvjerljiv iskaz tužitelja da bi na bankomatu podigao iznos od 6.000,00 eura. U svakom slučaju nije dokazano da bi između stranaka bio sklopljen ugovor o pozajmici, kada bi takav ugovor bio sklopljen, niti kada bi bio ugovoren povrat pozajmice. Sud dolazi do zaključka da je tužitelj WhatsApp porukom pozvao tuženika na vraćanje duga, iako niti sam tužitelj tako nešto ne tvrdi, niti je na taj način postavio svoj tužbeni zahtjev. Ukazuje se na iskaz tužitelja da je tuženiku rekao da novce da svojoj sestri T za njezinu kći R. Međutim, sud ipak zaključuje da je tužitelj tuženika pozvao na vraćanje duga tek WhatsApp porukom na način da je tražio povrat duga do 31. prosinca 2021. Takvo obrazloženje u kontradiktornosti je sa sadržajem dokaza u spisu što predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Takvim tumačenjem, sve da postoji potraživanje s naslova pozajmice, vjerovnik bi mogao vrlo lako izigrati prisilne odredbe o zastari. Dakle, sud je pogrešno cijenio izvedene dokaze, iz istih izvukao pogrešne zaključke te na činjenično stanje u spisu pogrešno primijenio materijalno pravo. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i obvezati ga na naknadu prouzročenog troška postupka, a podredno ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je naveo da je prvostupanjska presuda u potpunosti pravilna i zakonita, a navodi žalbe paušalni odnosno, bespredmetni. Što se tiče navoda tuženika o izigravanju odredbi o zastari, ističe da tijekom prvostupanjskog postupka nije istaknut prigovor zastare. Sam tuženik da je u svom kontradiktornom iskazu učinio nespornim da je od tužitelja pozajmio novac te da isti nije vratio ni tužitelju ni drugoj osobi slijedom čega su navodi tuženika neosnovani. Predlaže se žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te tuženika obvezati da tužitelju podmiri trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje ZPP) na koju u žalbi ukazuje tuženik, budući da je izreka presude pobijanom dijelu razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5.1. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

6. Predmet spora, u ovoj fazi postupka, predstavlja zahtjev za isplatu iznosa od 6.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 2022. do isplate.

6.1. Tako postavljen zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je prema usmenom dogovoru u jesen 2014. tuženiku, svom nećaku, pozajmio 6.000,00 eura s time da se tuženik obvezao vratiti navedeni iznos bez ugovorenog roka vraćanja zajma.

7. Prvostupanjski sud je pobijanim dijelom presude prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja ocjenjujući izvedene dokaze u smislu čl. 8. ZPP te primijenio odredbu čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje ZOO). Naime, smatra osnovanim potraživanje tužitelja u utuženom iznosu te premda stranke nisu ugovorile da zajmoprimac, ovdje tuženik, duguje i kamate da tužitelj ima pravo na iste s obzirom da je dugovanje u zakašnjenju s time što u svezi s tim utvrđuje da je tužitelj rok za vraćanje zajma odredio do 31. prosinca 2021. pri čemu se pozvao na čl. 183. st. 2.

ZOO te čl. 504. istog Zakona.

8. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo.

9. Naime, i u ovoj fazi postupka ostala je sporna osnova zahtjeva, tj. odlučna činjenica da li je i kada sklopljen ugovor o zajmu, da li je tuženik primio na ime zajma iznos od 6.000,00 eura, do kada je trebalo vratiti pozajmljeni iznos odnosno, datum dospijeća tužiteljevog potraživanja te prigovor zastare.

10. Odredba čl. 499. st. 1. ZOO propisuje da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

11. Dakle, polazeći od odredbe čl. 7. ZPP (stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice) i odredbe čl. 219. st. 1. istog Zakona (svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika) na tužitelju je bio teret dokaza postojanja navedenog poslovnog odnosa s tuženikom, pa po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tužitelj s uspjehom dokazao postojanje istog.

11.1. Naime, postojanje spornog odnosa s uspjehom je tužitelj dokazao već iskazom samog tuženika koji je priznao da mu je tužitelj pozajmio iznos od 6.000,00 eura. Osim toga, i iz iskaza tuženikove supruge GČ također slijedi zaključak da je tužitelj pozajmio iznos od 6.000,00 eura, a pravilno je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud kontradiktornim ocijenio iskaz tuženika, kao i njegove supruge s obzirom na nedosljednost u izjavama u pogledu činjenice da bi se radilo o darovanju, a ne pozajmici.

11.2. Postojanje spornog ugovornog odnosa dokazano je i vjerodostojnim sadržajem WhatsApp poruka (l.s. 25-28) posebno poruke koja je upućena od strane tuženika tužitelju i glasi : "vratit ću ja tebi dug …", "nije problem …", a ovo nakon što je isti od strane tužitelja također putem poruke pozvan vratiti "Sumu koju ti nisam poklonio nego posudio" i to "do 31. prosinca 2021."

11.3. Dakle, i po ocjeni ovog suda, tužitelj je iznio činjenice i pružio dokaze za zaključak da je postojao ugovor o zajmu između stranaka i da je ugovor ispunjen odnosno da je izvršena predaja novca te je vidljivo i to da se tuženik obvezao da će navedeni iznos vratiti.

12. Žalbeni navodi tuženika kako je tužitelj izričito naveo da je tuženiku dao uputu da mu nije dužan vratiti novac već da isti plati trećoj osobi tj. svojoj sestri T za njezinu kćer R koja je imala zdravstvene teškoće, ne dovode u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda s obzirom na nesporno utvrđenu činjenicu da tuženik sporni iznos nije dao svojoj sestri, po tužiteljevom nalogu, čime bi ispunjenje obveze bilo pravovaljano i tuženik bi bio oslobođen od obveze povrata zajma tužitelju.

12.1. Također žalbeni navodi koji se odnose na pozivanje vraćanja duga putem WhatsApp poruke iako da tužitelj tužbom isto nije tvrdio ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu s obzirom da je prvostupanjski sud pravilno primjenjujući materijalno pravo tj. odredbu čl. 183. st. 2. ZOO u svezi čl. 504. ZOO, odbio tužbeni zahtjev tužitelja za više zatraženu zakonsku zateznu kamatu za razdoblje od 1. studenoga 2018. do 31. prosinca 2022. jer je utvrdio da je tužitelj tek WhatsApp porukom dao tuženiku izričiti rok za vraćanje zajma i to 31. prosinca 2021. pa je pravilno dosudio kamatu počevši od 1. siječnja 2022., ali ne i za prethodno razdoblje.

13. Žalbeni navodi izneseni u svezi sklapanja ugovora o zajmu odnosno vraćanja pozajmice i posljedično tome osnovanosti prigovora zastare nisu od utjecaja na donošenje ove drugostupanjske odluke s obzirom da se prema odredbi čl. 352. st. 2. ZPP u žalbi ne može izjaviti prigovor zastare, koji prigovor tuženik nije istaknuo tijekom prvostupanjskog postupka.

14. Slijedom svega navedenog postoji obveza tuženika na vraćanje zajma tužitelju u traženom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 2022., a kako je to sud prvog stupnja pravilno odlučio.

15. Odluka o trošku temelji se na pravilnoj primjeni materijalnog prava odnosno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u svezi čl. 155. istog Zakona te također pravilnoj primjeni odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.).

16. Kako ovaj sud nije ustanovio da postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija pod toč. I i III izreke, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti odbio je kao neosnovanu žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP kako je to odlučeno u izreci ove drugostupanjske presude pod toč. I.

17. Odluka o trošku sastava odgovora na žalbu temelji se na odredbi čl. 155. ZPP budući traženi trošak nije bio nužan za parnični postupak.

18. U preostalom, a nepobijanom dijelu pod toč. II izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Zadar, 28. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica