REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj: 81 Kmp-26/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru po sucu za mladež toga suda Ani Zrilić, kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Eme Vrsaljko kao zapisničara u kaznenom predmetu protiv okrivljenice mlađe punoljetnice ŠM zbog kaznenog djela iz članka 179. a. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, 101/17, 118/18 , 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24– dalje u tekstu: KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj KOmp-DO-18/2024 od dana 24. lipnja 2024. godine nakon održane rasprave sa koje je isključena javnost dana 28. svibnja 2025. godine u nazočnosti zastupnice optužbe OM zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, okrivljenice mlađe punoljetnice ŠM, branitelja Ivana Skoblara odvjetnika iz [adresa] te oštećenice UM istog dana, objavio je javno i

p r e s u d i o  j e

I.

Okrivljenica mlađa punoljetnica:

ŠM, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći pok. Š i UM, rođene O, rođene **.**.2005. u [adresa], Republika Bosna i Hercegovina, s prebivalištem u [adresa],  učenica, nezaposlena, neudana, bez djece, državljanka Republike Hrvatske, neosuđivana, protiv nje se ne vodi drugi kazneni postupak, brani se sa slobode,

k r i v a  j e

što je u razdoblju od neutvrđenog dana 2020. do dana 5. veljače 2024. u [adresa] i [adresa], u [adresa] i Sv. Nikole Putnika 57, protivno odredbi članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine br. 70/17, 126/19, 84/21), te u cilju da obezvrijedi dostojanstvo i ponizi svoju majku oštećenicu žrtvu UM, kao i da kod nje izazove osjećaj psihičke patnje i fizičke boli, učestalo svoju majku vrijeđala govoreći joj da odjebe, da se goni u pičku materinu, da je pička jedna, da je pičketina, da joj je ćaća narkoman, a majka da joj psuje i pokojnog oca, što nije bilo istina, a i prijetila joj da će se ubiti ako je prijavi, objašnjavajući majci da su obje proklete i da bi bilo najbolje da se obje ubiju, a u tom razdoblju je učestalo i bacala stvari po kući i to knjige, kao i majčinu šminku, lupala bi vratima tako snažno da bi sa zidova otpadala žbuka, te govoreći majci da će joj život od sada biti pakao, te fizički nasrtala na majku zadajući joj i vidljive povrede, dok je neutvrđenog dana tijekom ljeta 2023., nezadovoljna što joj majka želi onemogućiti pristup Internetu, počela je vrijeđati govoreći joj da odjebe, kao i da joj neće ona isključivati Internet i da je bolesna, da je psihopat, govoreći joj da će joj napraviti pakao od života ako je prijavi, pa kada je oštećenica žrtva UM krenula prema ruteru kako bi ga isključila, to je stala ispred nje i počela mahati rukama, uslijed čega je snažno udarila oštećenicu žrtvu UM u predjelu palca desne ruke, te je svojoj majci učestalo u noćnim satima kada bi majka otišla spavati budući da se ustajala u 6,00 ujutro, dolazila u sobu nakon što je majka legla i tražila da majka cijelu noć priča s njom govoreći joj da kakva je ona to majka, da joj je više prijateljica, a ne roditelj, a dok je majka po noći spavala, to bi došla u njenu spavaću sobu i lupala bi po desetak minuta po noćnom ormariću, svijetlila joj bljeskalicom mobitela u oči, govoreći da neće prestati dok ne razgovara s njom, vrijeđajući je da kakva je ona majka, a koje ponašanje je kod oštećenice žrtve UM izazvalo snažan osjećaj uznemirenosti, povrede dostojanstva i straha za vlastitu sigurnost,

dakle, teško kršila propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time člana obitelji dovela u ponižavajući položaj te izazvala osjećaj straha za njegovu sigurnost, a time nije počinjeno teže kazneno djelo,

čime je počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece — nasiljem u obitelji, opisano i kažnjivo po članku 179. a KZ/11,

pa se okrivljenica mlađa punoljetnica ŠM, temeljem citirane zakonske odredbe

osuđuje

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine

a temeljem odredbe članka 56. KZ/11 okrivljenici mlađoj punoljetnici ŠM se izriče

uvjetna osuda

te izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ako okrivljenica mlađa punoljetnica ŠM u vremenu provjeravanja od 3 ( tri ) godine ne počini novo kazneno djelo. Ukoliko okrivljenica mlađa punoljetnica ŠM u vremenu provjeravanja od 3 ( tri ) godine počini kazneno djelo, na istu će se primijeniti odredbe o opozivu uvjetne osude iz članka 58. KZ/11.

II. Temeljem odredbe članka 148. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 , 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24

– dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljenica mlađa punoljetnica ŠM je dužna platiti paušalni trošak od 50,00 (pedeset) eura uplatom u Državni proračun Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Temeljem odredbe članka 148. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 okrivljenica mlađa punoljetnica ŠM je dužna platiti stvarni trošak od 550,67

(petstopedeseteuraišezdesetsedamcenti) uplatom u Državni proračun Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1.Općinsko državno odvjetništvo u Zadru je dana 24. lipnja 2024. godine podiglo optužnicu KOmp-DO-18/2024 protiv okrivljenice mlađe punoljetnice EM radi kaznenog djela iz članka 179. a. KZ/11.

2. U odnosu na kazneno djelo koje joj je stavljeno na teret, okrivljenica mlađe punoljetnica ŠM je iskazala da se ne smatra krivom, a obranu je iznijela na kraju dokaznog postupka.

3. U dokaznom postupku na raspravi koja nije bila javna ispitana je majka okrivljenice mlađe punoljetnice UM, a također je ispitana i vještakinja dr. Vera Klarić.

4. Također su u dokaznom postupku pročitani i materijalni dokazi priloženi sudskom spisu i to fotografije (l.s. 15-17), liječnička dokumentacija (l.s. 25-42 i 51), izvješće (l.s. 72), mišljenje stručne suradnice (l.s. 73-75), podnesci Zavoda za javno zdravstvo (l.s. 77-79, 86, 98), psihijatrijsko vještačenje (l.s. 90-95), potvrda o visini dohotka (l.s. 131-135) i dokumentacija priložena sa Kvm spisa.

5. Sud je cijenio sve provedene dokaze i to kako svaki dokaz zasebno tako je i iste doveo u međusobnu vezu jedne s drugima te sa obranom okrivljenice mlađe punoljetnice i nalazi dokazanim da je okrivljenica mlađa punoljetnica počinila kazneno djelo koje joj je optužnicom stavljeno na teret. Zaključak suda proizlazi dakle iz svih dokaza izvedenih na raspravi koje je sud doveo u svezu i sa obranom okrivljene.

6. Nasilje u obitelji je specifično kazneno djelo koje se oslanja na blanketnu normu Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a specifično je upravo po tome što se odvija unutar četiri zida između članova obitelji gdje sud nerijetko ima samo njihove iskaze temeljem kojih dolazi do saznanja o dinamici odnosa unutar obitelji. Konkretnu obitelj čine majka i kćer, a u konkretnoj situaciji majka je žrtva nasilničkog ponašanja kćeri koja je u vrijeme ostvarenja obilježja kaznenog djela, i to čak u jednom djelu bila i maloljetna.

7. Majka, ujedno oštećenica i žrtva kaznenog djela UM u svom svjedočkom iskazu je navela (list spisa 80-82) da su problemi s ŠM počeli pred završetak 8. razreda, ona je nakon toga upisala turističku školu i to nije išlo dobro, maltretirali su je u školi, izgubila je neke od prijateljica, a ona je pokušavala i u školi nešto napraviti, ali ništa nije išlo. ŠM se počela čudno ponašati, pucati i svađati se i ona je u počeku mislila da se radi o pubertetu, međutim, to ponašanje je eskaliralo, tako da je shvatila da ne može biti posljedica puberteta. ŠM ne bi išla u školu, po cijele noći bi bila vani, dolazila ujutro, nije poštovala nikakve granice, ali u jednom trenutku je počela konzumirati i drogu. Znala bi svašta govoriti u tim svađama sa njom, i to neke nesuvisle stvari, gdje bi njoj npr. govorila da joj ona psuje pokojnog oca što nije bila istina, uglavnom to je izgledalo kao da sebe pokušava uvjeriti u nešto što nije točno. Zbog tog njenog ponašanja ona ju je odvela i plaćala psihologa kojeg je i sama posjećivala. Pokušavala je surađivati da se njeno ponašajne popravi, međutim, ona je bila dosta manipulativna, savjeti psihologice su bile da joj omoguće neke stvari ako će biti dobra, kao npr. da napravi nokte ili slično. Oštećenica se s tim nije slagala međutim i to je prihvatila. Sa 15, 16 godina vidjela je da se tu događa sigurno nešto više od puberteta pa ju je odvela i kod psihijatrice Belinde Vuksan gdje je bila testirana na droge, pa joj je tako nađena prisutnost više vrsta droge. Pod utjecajem tih sredstava bila je agresivna međutim, nije joj dijagnosticirana ovisnost, već borderline poremećaj, odnosno poremećaj ponašanja. S okrivljenom je bilo praktički nemoguće živjeti, ali s druge strane ona nije mogla sama. ŠM nije poštovala granice, ona je izgubila svaki autoritet, svugdje je tražila pomoć pa se tako obratila Centru za socijalnu skrb gdje nije dobila nikakvu pomoć niti podršku više su je izvrijeđali, rekli su joj da je jedina mogućnost da je se smjesti u Dom, a da će onda postati prostitutka i narkomanka i ona ne želi da njeno dijete koje ima psihičkih poremećaja smjestiti tako negdje. 4-5 godina okrivljenica je odlazila kod dr. Belinde Vuksan, tamo su provođena ta testiranja, nekad bi joj našli tragove više vrsta droge, nekad ne bi ništa, kako kada.

8. Također je oštećenica dalje navela da ju jednom tako u bolnici pred svim ljudima izvrijeđala, svašta joj je govorila. Kada je bila prvi srednje, doktorica ju je poslala u Kukuljevićevu u Zagreb tamo je bila 9 dana i doktori su se u početku pitali što ona tamo uopće radi, međutim, nakon nekog vremena su shvatili da ju je npr. pozvala i rekla da dođe po nju jer da su je doktori pustili što nije bila istina. Drogu bi uzimala jednom mjesečno, a nekad i rjeđe, međutim, kad bi popustile te dizalice koje bi uzimala, hodala bi po kući, bojala se da je ja ona ne napada, imala je razne deluzije. Okrivljenica je vidjela da oštećena to vidi kad je pod utjecajem droge, a oštećenica joj govorila stalno da mora ići u školu, da ne može po cijele noći biti vani i tu je dolazilo do tih njihovih svađa. Njoj je dijagnosticirana i anksioznost i PTSP zbog trauma što je proživjela u školi, zbog čega ju je 2 godine redovno vodila u školu, učila s njom i pokušavala sve da ona tu školu završi. Znalo se dogoditi i da bi bila čista 2-3 mjeseca, tada bi bila kao anđeo, ujutro bi bila u školi, popodne na praksi, navečer bi došla kući i još čistila po kući i to bi tako trajalo do jednog dana kada bi samo tako postala agresivna. Oštećenica je kupovala testove, testirala je i tako bi test nekad pokazao prisutnost droge, a nekad ne. Znala se zaključavati u sobi gdje bi bila danima, znala je od oštećenice tražiti normabel pa bi joj ona po uputi liječnice dala pola tablete da može zaspati. Jednom prilikom taj normabel ona nije imala i okrivljena je uzela neke tablete od svog prijatelja, kada ju je našla u sobi vidjela je da je loše, bila je potpuno siva, oštećenica se otuširala i odvezla na Hitnu i tada se ustanovila da je zaista samo uzela tu tabletu i ništa drugo. To je bilo prošlo ljeto i tableta se zove Laponeks. Uglavnom oštećenici je dosta bilo teško procijeniti kad je uzrok tog njenog ponašanja droga, a kada psiha, s obzirom na taj bordeline ona bi znala ulaziti u te psihoze ali joj još uvijek nije dijagnosticiran bipolarni poremećaj. Uglavnom ona bi se prema svim drugima pristojno ponašala, a onda bi sve svoje problema iskaljivala na oštećenici kada bi došla kući.

9. Dalje je oštećenica navela da je jednom prilikom iz odgojnih razloga, htjela joj isključiti Internet jer je opet htjela otići navečer vani međutim okrivljena je stala ispred rutera i počela mahati rukama da joj se ne može približiti i u tom trenutku ju je zakačila za ruku tako da joj je iskrenula palac. Ta situacija s internetom se isto tako dogodila prošlo ljeto. Okrivljena je oštećenu znala izluđivati kada bi trebala spavati jer radi od 6 ujutro, dolazila bi joj u sobu nakon što legne, tražila je da priča s njom, govorila joj je da kakva he ona to majka, da joj je ona više prijateljica nego roditelj. Kao što je ranije opisala, ŠM je upisala turističku školu, tamo je pala prvi razred srednje i nakon toga je upisala frizersku školu. Na te njene ispade oštećenica je još uvijek pokušavala objasniti da mora ići u školu, da ne može tako izlaziti vani i tako se ponašati, međutim, to nije imalo ništa koristi. Na to bi ona njoj govorila da je ona bolesna, da je oštećena uzela neke tablete, uglavnom, sve bi prebacivala na oštećenu, prijetila da će otići i slično. Jedne prigode oštećena joj je rekla da ode i ako se ne vrati do 3 ujutro da će zaključati vrata što bi i napravila međutim, kad bi došla kući naravno da bi ju pustila nije je mogla tako ostaviti vani. Kada je ovo pala prvi razred, bacala je knjige i stvari po kući, lupala bi vratila tako da bi žbuka padala i oštećenoj je tada već bilo jasno da to nije moglo biti samo zbog puberteta. Tada joj je govorila da će joj sada biti pakao, a u očima bi joj vidjela kao da je nekakav vrag i nije znala što će pa je pozvala policiju. Dok su policajci došli, ona je mirno sjedila i jela kikiriki i samo je pitala u čemu je problema na što su policajci rekli da je ona mirna i da nema nikakvih problema pa sam oštećena ispala luda. Odveli su je na psihijatriju i tamo je ispalo da je ona potpuno mirna i da je oštećena uznemirena i kao da je zapravo u oštećenoj problem. Na savjet doktorice oštećena ju je pokušala i ignorirati međutim, u tim trenucima bi došla u spavaću sobu, nakon što bi oštećena došla spavati pa bi znala 10 minuta lupkati po noćnom ormariću, palila bi bljeskalicu na mobitelu i bljeskala prema oštećenoj, govorila kakva je ona to majka i prestala bi tek kad bi oštećena agresivno reagirala. To sa bljeskalicom se dogodilo jednom, prije dvije godine. Ovo kad bi oštećenu dolazila buditi usred noći, događalo bi se više puta, nekad bi tako znala lupati i to namjerno raditi i to bi bilo kad bi ju ona ignorirala, nekad bi znala govoriti da što će ona bez nje, da što joj je to napravila, uglavnom je to izgledalo kao da si ne može pomoći. Jednom kad je oštećena spavala u dnevnom boravku, a okrivljena je bila vani kada je došla ujutro, lupala je po kuhinji, radila ručak i palila svjetlo i budila ju. Ona joj je pokušavala objasniti da ne može tako. Isto tako joj je dovela jednog psa staforda koji je radio nered po kući, jedva ju je nagovorila da ga poklone, onda je dovela drugog psa, uglavnom nije bila odgovorna, nije razumjela na koji način se treba ponašati, a oštećena je morala nadgledati da ide u školu, da joj da lijekove i slično. Kad bi se dobro ponašala oštećena bi se pohvalila i tu je prepoznala te njene manične faze kada bi tako bila po cijeli dan u školi i na praksi, došla bi kući i skuhala bi večeru i pitala da li još nešto treba napraviti. U tim fazama ju je trebalo smiriti, pa bi oštećena s njom gledala filmove uglavnom jedno vrijeme su stalno gledale filmove, sve vrijeme je posvećivala njoj. Kad bi otišli kod rodbine u Travnik, oni su komentirali kako je ona izvrsna kako je dobra i nisu razumjeli u čemu je problem, dok nisu tako došli u [adresa] i vidjeli te njene reakcije, iako cijela njena rodbina zapravo radi sa djecom, čak i problematičnom djecom. Oštećena je spavala u krevetu sa svim svojim stvarima kraj kreveta, sa okrivljeničinim lijekovima, loše je spavala, nije joj bilo dobro zbog tog njenog ponašanja i kad bi ona vidjela da je oštećena loše, onda bi i ona popila duplu dozu svojih tableta, da se na neki način solidarizira sa oštećenom, pa joj je te lijekove i uzela. Znala se i reckati sa nožem malo po rukama, to je radila kad je imala 15 godina i misli da je bilo manipulativno radi privlačenja pažnje.

10. Također je oštećenica navela da su joj doktori rekli da ona mora prijaviti te njene napade ili kad razbije čašu ili slično, međutim, ona to nije željela s obzirom da se radilo o njezinoj kćer. Nekad je teško bilo teško prepoznati kada se radi o bezobrazluku, a kada o njenoj bolesti. Sve je to tako išlo do nedavno kada situacija više nije bila za izdržati, bilo je jedan sat ujutro ona je krenula vani i oštećena je uzela ključ od kuće i rekla joj da ako sada ode, da se više ne vraća. Oštećena je čula kako priča o njoj sa svoji prijateljem i ponovno se obraćala oštećenoj da kakva je ona to majka i u takvim situacijama ona nije mogla podnijeti da oštećena s njom ne razgovara, ali nasuprot tome je smatrala da ima pravo raditi sve po svom bez ikakvih ograničenja. Kako ju je oštečena i dalje ignorirala ovog 6. veljače kada je uhićena ona je pokušavala na bilo kakav način oštećenu isprovocirati pa joj je rekla da je najveća pička na svijetu, pičketina i da je ona mrzi, a sve kako bi izazvala njenu reakciju i sam U ju je spasio da ju tada ne ubije. Okrivljena je uzela oštećenicu robu i počela kopati po njoj i tražila da joj da ključeve i okrivljena je tu torbu je bacila prema oštećenoj koja ju je uhvatila i krenulo je naguravanja u kojem ju je torbom udarila po ramenu, rukama je mahala prema oštećenoj i ne zna da li ju je možda u tom naguravanju zakačila rukom. U tome svemu oštećena je uzela jednu stolicu, stavila je između njih i kada ju je spustila, vidjelo se da je odahnula. Tu je oštećena shvatila da je gotovo, sišla je u auto i zvala policiju, a kada su policajci došli, ona se pravila da se ništa dogodilo i da je sve u redu, međutim, kako je imala iskustvo od zadnjeg puta, zatražila je od policije da sastave zapisnik o obiteljskom nasilju jer zadnji put, nakon intervencije nikakvog pisanog traga nije ostalo. Od tada su ove mjere opreza na snazi. ŠM kao da se osvijestila, ide psihologu i psihijatru, oštećena je sa psihologom u kontaktu, po e-dnevniku vidi da je u školi sve dobro, a ona je trenutačno završni razred. Okrivljena govori da je shvatila kako se ponašala do sada, da bi ju rado zagrlila i oštećena stvarno ne želi da ona ide u zatvor. Čula je da se žalila da se zatvora boji, oštećena smatra da bi trebala ostati na snazi ova mjera liječenja, a u odnosu na zabranu približavanja oštećena bi voljela da s njom može kontaktirati i da joj može pomoći kada bude trebala pomoć. Kad bi oštećena ovo dok je ŠM bila 1. ili 2. razred rekla da ne može tako izlaziti vani po cijele noći i dolaziti kući u 10 ujutro i da mora ići u školu ona bi oštećenoj rekla "ti si bolesna, odjebi, pusti me na miru, mrš u pičku materinu“. Poslije toga takve stvari više nije bilo jer bi okrivljena bila uvjerena da je oštećena neće nikad prijaviti s obzirom da je i fizički i psihički bila jača od nje. Oštećena bi joj rado znala reći da će je prijaviti na što joj se okrivljena smijala i govorila "ajde, ajde“, a oštećena joj je pokušavala objasniti da je s njoj jako teško i da joj blenda lica. Okrivljena joj se znala žaliti da joj svašta rade i svašta o njoj pričaju pa bi je oštećena znala vaditi iz te depresije.

11. Oštećena je još iskazala da se okrivljena i ne sjeća puno toga, kad je bila u dobrom stanju oštećena joj je pokušavala objasniti kako joj je to pokušala izvrnuti prst, čega okrivljena nije bila svjesna i da su oštećenu vrata vjerojatno zakačila. Isto ovo sa puckanjem i bljeskalicom u sobi da to nije istina jer da oštećena spava u dnevnoj sobi i da nema noćni ormarić, a ne sjeća se da joj je tada rekla da ode u njenu sobu da se pošteno naspava, da se ne lomi po kauču, da bi nakon toga došla do nje i radila to što je gore opisala. Kad bi oštećena ŠM prigovarala što uzima drogu i rekla joj da će biti narkomanka, ona bi odgovorila "ćaća ti je narkoman“. ŠM bi znala reći oštećenoj da ako opet ode u Kukuljevićevu, da će se ubiti i to je rekla u više navrata, da će ići tati na nebo radije nego to ponovno. ŠM je u tim njihovim svađama reagirala i bacanjem i rušenjem stvari po kući pa bi tako znala pobacati oštećenoj šminku i slično, a to bi se događalo npr. jednom ili dva puta u deset dana, pa onda par mjeseci ništa, pa onda ponovno tri dana za redom. Uglavnom zadnju godinu dana to više ne radi, a oštećena ju je cijelo vrijeme opominjala u odnosu na to. Osim što je do sada opisala ne može reći da ju je ŠM fizički napadala, ali bi ona reagirala kad bi joj oštećena rekla da ne zna više što će s njom niti što će je udariti, počela bi mahati rukama ili bi skočila na kauč, govorila bi joj okrivljena „ajde udari me“, a sve da bi oštećenu izazvala na neku reakciju. Kad bi oštećena spomenula da će ŠM prijaviti, reagirala bi »hoćeš, hoćeš“. Rekla bi da će je odmah pustiti da ako je prijavi da će se ubiti. Govorila joj je ako ju prijavi, da će se ona ubiti i da će oštećenoj biti pakao od života svaki put kad vidi majku i kćer, uglavnom psihički ju tako maltretirala svaki drugi dan. Oštećena se ŠM ne boji kada je ona u normalnom stanju ali kad je pod opijatima i kad ne bi spavala noćim, tada oštećena nije znala što je u stanju napraviti pa bi otišla u drugi apartman i zaključala se. Oštećena inače ima tahikardiu i aritmiju pa je ovaj konstantni stres zbog Laninog ponašanja na ju i u tom smislu utjecao, ŠM bi ju psihički izludila, ne bi mogla spavati, pa bi uzela Normabel. ŠM bi tako otišla, a oštećena ne bi znala gdje je, ja bi ju zvala, pa bi ju onda blokirala, uglavnom sve je to izazivalo jaku uznemirenost kod oštećene. Također je odgovarajući na pitanja oštećena navela da se ŠM kratko vrijeme družila sa TM, možda 10-ak dana i tu je odmah primijetila loš utjecaj i sada se druži sa VM koja je ok cura. Družila se sa kćerkama od nekih njenih prijateljica, ali su se i one od nje distancirale, a prošle godine se družila s DM, koji joj je bio dečko. Ostalo su to bili uglavnom muški, a promijenila je dosta loših društava za koje oštećena i ne zna. Upitana da li je saznala odakle ŠM novac za drogu, odgovorila je da je njoj ŠM rekla da ona tu drogu dobije i da može uzeti kad hoće i da ju ne uzima uvijek a što je istina jer su to potvrdile i neke druge cure.

12. Na raspravi je oštećenica iskazala da je ŠM od nje otišla možda zadnjih mjesec dana, ali to nije prvi put da odlazi i vraća se sa jako velikim dramama. Neko vrijeme oštećena ne zna gdje ona boravi, kao sada i jako je zabrinuta. ŠM se zaposli u međuvremenu kao trgovac ili konobar, ali radi jako kratko. Smirila se malo situacija između njih. U Zavodu je ona odlazila ne testiranje kada je ona htjela, a sada je sud donio preciznu odluku kada se treba javiti, a to je petkom i ponedjeljkom. ŠM je završila frizersku školu. Nije prijavljena na Zavodu. Oštećena je nije uzdržavala, odnosno imala je mirovinu na nju koja je sada ukinuta, kad je ona završila školu i zaposlila se. ŠM nema problema samo sa njom, ona ima problem i na vani s drugim ljudima. Dolazili su njeni bivši dečki na oštećenicinu adresu. Bila je kod nje u kući prije nekoliko dana i bila je kao anđeo, u razgovoru joj daje jako kratke odgovore, da ili ne. Ne zamjera joj ništa osim što se jako boji za nju. Trenutno ne zna ni adresu na kojoj ŠM živi, nema uvida u njene financije, sad trenutno o njoj ne zna ništa. Ne želi kontrolu nad njom. Naravno da će njoj pomoći, oštećena joj i pomogne kad god joj se ona obrati, ali kad joj dođe sa problemima gdje je neka ološ naganja, njoj je to problem jer ne može cijelu noć spavati. Također je oštećena dodala da joj je dečko bio PM, a AM joj je dao tabletu i ona ju je spasila, misli da joj oni daju drogu.

13. Dakle, razvidno je da je majka detaljno i temeljito opisala nasilje kćeri prema njoj koje se odvijalo između njih dvije unutar četiri zida. Sud nije našao niti jedan razlog, niti jedan povod zašto bi majka istu lažno teretila niti nalazi bilo kakav motiv na strani majke osim da pomogne okrivljenici mlađoj punoljetnici i zaštiti istu.

14. Kada je podnijela kaznenu prijavu majka, oštećenica je priložila i fotografije zadobivenih ozljeda ( list spisa 15-17).

15. Sudskom spisu je priložena i liječnička dokumentacija za ŠM ( list spisa 25-42, 51 ). Iz iste proizlazi da ju je majka 20. ožujka 2023. godine vodila na odjel Psihijatrije, a u nalazu se spominje i razbijanje vrata, loše raspoloženje, loše društvo. Razvidno je i da je okrivljenica mlađa punoljetnica odlazila na kontrole u Zavod za javno zdravstvo, u mišljenju se opisuju napadaji panike. Također je razvidno da je mlađa punoljetnica posjećivala i psihoterapeuta dr. Roberta Perinčića kao i Psihijatrijsku bolnicu Ugljan. Iz nalaza proizlazi da se mlađa punoljetnica dosita ponašala kako to majka opisuje također i uz psihička stanja koja je majka opisala.

16. Stručna suradnica Katarina Sjauš je provela obradu obitelji okrivljenice mlađe punoljetnice ( list spisa 73-75 ) te je zaključila da se radi o mlađoj punoljetnici koja dolazi iz deficitne obitelji, kod koje su prisutne poteškoće u psihosocijalnom funkcioniranju, s višestrukim dijagnozama, sklona je odabiru društva i vršnjaka sklonih rizičnim oblicima ponašanja , sklona je konzumaciji sredstava ovisnosti, a ista je uključena u psihosocijalni tretman i ima medikamentoznu terapiju. Također je predložila primijeniti opće kazneno pravu u odnosu na istu. Također i ovaj dokaz potkrjepljuje iskaz majke, i oštećenice.

17. iz podnesaka Zavoda za javno zdravstvo (list spisa 77-79, 86 i 98) razvidno je da se okrivljenica mlađa punoljetnica javljala u Zavoda za javno zdravstvo te da je prilikom tih javljanja njen nalaz na psiho aktivna sredstva bio negativan.

18. U ovom kaznenom predmetu je također provedeno i psihijatrijsko vještačenje po vještakinji dr. Veri Klarić (list spisa 90-95) koja na strani okrivljenice mlađe punoljetnice nije našla psihičke bolesti u užem smislu, već poremećaj u strukturi osobnosti (F60.3) što označava emocionalno nestabilnu ličnost. Također je vještakinja navela da okrivljenica mlađa punoljetnica sredstva ovisnosti koristi na nivou štetne uporabe, te vještakinja ne nalazi ovisnost o nekoj psiho aktivnoj supstanci pa zaključuje da je ista shvaćala značenje svoga djela, da je mogla upravljati svojim postupcima te da je bila ubrojiva.

19. Sud je također na raspravi ispitao vještakinju te je ista navela da za štetnu uporabu ne preporučuje se sigurnosna mjera liječenja, već samo za ovisnost o nekoj psiho aktivnoj supstanci. Također je vještakinja navela da za poremećaj u strukturi osobnosti nema lijeka već da to označava nečiji karakter. Vještakinja ne pojasnila da okrivljenica nije ovisnica, a to je napisala i doktorica koja je liječi. Okrivljenica nema psihijatrijsku dijagnozu u užem smislu već ima poremećaj u strukturi osobnosti i navela je da koristi sredstva ovisnosti na nivou štetne uporabe, to je ono što sam je vještakinja kod okrivljenice mlađe punoljetnice pronašla. Vještakinja je vidjela da joj je psihijatrica Belinda Vuksan pripisivala Pregabalin kapsule 75 mg koje se koriste ako je netko anksiozan, također joj je propisivala Kvetiapin koji je antipsihotik, ali ne koristi se samo kod psihotičnog poremećaja već i za korekciju ponašanja jer je njeno ponašanje poremećeno i predstavljam da joj je zbog toga, kao i Azolar. Kada je vještakinji predočen psihijatrijski nalaz list spisa 31 i sve ove dijagnoze navedene od strane dr. Perinčića, vještakinja je navela da to nisu nikakva ozbiljne dijagnoze u psihijatrijskom smislu već dijagnoze koje svaka osoba može imati, a ona da ništa od toga nije pronašla kada je razgovarala s okrivljenicom mlađom punoljetnicom. Također dijagnoze koje su navedene na listu spisa 33 od strane psihijatrice Arlene Sabljar, vještakinja je navela da te dijagnoze kod nje nije vidjela. Navela je da je ona dječji psihijatar i specijalizirana je u odnosu na ove liječnike koji su postavljali dijagnoze jer oni su opći psihijatri i ne liječe djecu i adolescente niti imaju za to ovlasti. Dalje je vještakinja navela da svako dijete se rađa sa određenim karakteristika, a odgoj je jako značajan i kroz odgoj se formiraju crte ličnosti kao temelj psihičkog života svake osobe. Dakle, oni već kroz razdoblje adolescencije vide u kojem smjeru će se neka ličnost razvijati, ali ne postavljaju baš te dijagnoze olako jer je za pretpostaviti da će se možda nekim pozitivnim fenomenima situacija popraviti. To su pretpostavke. Dakle ovisi o obitelji o socijalnom okruženju i o različitim faktorima tako da ona ovaj čas ne može kazati što će biti sa ovom mladom djevojkom, ali ono što su do sada vidjeli nije dobro, jer kao što je navela u svom vještačenju, razdoblje srednje adolescencije, a to je period od 14 do 18-te godine je zapravo jako turbulentan period i najteže razdoblje u životu svakog pojedinca. To je dakle razdoblje kada osoba negira autoritete bilo roditelja, bilo profesora ili nekog drugog, identificira se sa skupinom vršnjaka i mora izgraditi vlastitu ličnost, a u tome joj pomaže ako ima dobre karakterne crte s kojima je dijete rođeno i ako ima pozitivne komponente u odgoju, dakle to je razdoblje u kojem se gradi self i identitet, ali kao što je navela u vještačenju to ne uključuje nedostatak empatije i agresiju koji su kod ŠM prisutni. Nedostatak empatije i agresija označavaju upravo poremećaj u strukturi osobnosti u razvoju.

20. Dakle, i psihijatrijsko vještačenje kao i materijalna dokumentacija potkrijepili su kazivanje majke o ponašanju okrivljenice mlađe punoljetnice prema njoj, a koje je majka detaljno opisala. Razvidno je i da je na strani majke naglasak na brizi i pomoći te da se majka jednostavno više nije mogla nositi sa ponašanjem kćeri prema njoj, odnosno sa nasilničkim ponašanjem svoje kćeri, te je razvidno da je majka od svih institucija i to kako od liječnika tako i od policije i suda isključivo tražila pomoć i zaštitu, i to pomoć za kćer i zaštitu za sebe te sud nije našao niti jedan drugi motiv prijave majke osim nemogućnosti da se sama nosi sa ponižavanjima koja su dolazila od strane kćeri, sa strahom, nesigurnošću za svoj i njezin život i zlostavljačkim postupcima. Dakle, sud je svoju vjeru poklonio iskazu oštećene UM koji je potkrijepljen i svim materijalnim dokazima koji se nalaze u sudskom spisu.

21. Osvrćući se na obranu okrivljenice mlađe punoljetnice ŠM sud drži da je njena obrana usmjerena ka otklanjanju kaznene odgovornosti od sebe. Ista je negirala počinjenje radnji koje ju terete te je navela da niti pola od navedenoga nije točno. Branila se da ide u školu i završava zadnju godinu, da je iz svega izvukla pouku i da samo želi zagrliti majku jer samo nju ima. Navela je i da se ne sjeća da bi se sa majkom svađala tijekom 2020. godine, a njena majka da radi u smjenama i kada su kući da lijepo razgovaraju i imaju lijepih trenutaka. Ponekad bi se posvađale a to da su bile svađe između roditelja i djeteta. Postupak majke ju je povrijedio, a majci želi reći da je voli, da ne želi nikakve rasprave i da bi htjela ići na maturalnu. Ista je u obrani navela kako bi majci znala reći da je pička, također da je govorila da će se ubiti ako je majka prijavi, ali da majku nije udarila te da joj nije rekla da će napraviti pakao od majčinog života. Također je okrivljenica mlađa punoljetnica negirala da koristi opijate te je dodala da redovito pije terapiju zbog trauma, te da je naslijedila depresiju, anksioznost i noćne more.

22. Na raspravi se okrivljenica mlađa punoljetnica branila da ne želi kontakt sa majkom iz razloga jer joj šalje jako puno poruka dnevno, preko tih poruka joj nekad prijeti ili ju omalovažava i ona na njih ne želi odgovoriti. Nekidan je došla kući, samo je htjela vidjeti kako je majka i bilo je sve normalno i lijepo. Također je njena majka dobra sa dr. Belindom Vuksan od prije i svašta joj priča, pa je njoj Belinda Vuksan bila dala tablete od kojih je imala baš posljedice. Danas radi u centru grada u kafiću, trenutno još nije prijavljena, ali će biti. Najviše se druži sa dvije prijateljice one se zovu VM i E. Sve je kako treba u njenom životu, normalno, ima stan i radi. Također nema nikakve svađe sa nikim. Njoj je žao što je u prošlosti imala takav odnos sa majkom. Misli da je njena majka radi toga što ju je prijavila dobila posljedice i da se zna ružo ponašati prema njoj i kada to nije potrebno. Tu misli na slanje poruka na koje ona ne reagira. Jedan primjer je recimo ona kuha ili spava, a majka joj pošalje poruku "Jesi dobila menzis?", a ona ima 20 godina i što će ona njoj na takve stvari odgovarati. Ako ona ne odgovori brzo ili istog trena, majka joj tada pošalje 20 poruka. Navela je i da sada normalno spava, jako joj pomažu jedne tablete, ali se od njih udebljala. Belinda Vuksan doktorica rekla joj je da može tablete piti po potrebi, a ako koji put popije alkohol onda preskoči tabletu, ali to je kad ode u klub iako ne izlazi svaki vikend. Može pokriti svoje potrebe i plaćati stan, dovoljno zaradi.

23. Kada se obrana okrivljenice mlađe punoljetnice poveže sa kazivanjem njene majke i materijalnom dokumentacijom, razvidno je da se okrivljenica mlađa punoljetnica brani na način da teret međusobnih sukoba kao i krivnju prebacuje na majku, međutim, kako vještakinja zaključuje, na strani okrivljenice mlađe punoljetnice izostaje empatija prema majci, sama je iskazala da je depresivna, da ima loše snove, a brojna dokumentacija pokazuje da ju je majka odvodila liječnicima, a sama majka je pojasnila iz kojih razloga ju je vodila te se kroz cijeli iskaz majke proteže velika zabrinutost te želja i vapaj za pomoći. Iako je majka isticala sredstva ovisnosti, sama majka je navela da je i u tom dijelu njena kćer bila manipulativna i ne bi ih uzimala kada je znala da joj je testiranje pa su tako njeni testovi negativni. Kao što je ranije navedeno sud nije našao niti jedan razlog zašto bi ova majka lažno teretila kćer a uvažavajući njihovu cjelokupnu životnu situaciju u kojoj su se našle nakon gubitka supruga i oca. Teret obiteljske tragedije je očito ostavio posljedice na obje, a pod tim teretom je majka postala žrtva nasilja kćeri koju je sama nastojala izvesti na pravi put i spasiti od osoba za koje je majka vidjela da loše djeluju na njezinu kćer.

24. Uvažavajući sve navedeno utvrđeno je da je okrivljenica mlađa punoljetnica u razdoblju od neutvrđenog dana 2020. do dana 5. veljače 2024. u [adresa] i [adresa], u [adresa] i Sv. Nikole Putnika 57, protivno odredbi članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine br. 70/17, 126/19, 84/21), te u cilju da obezvrijedi dostojanstvo i ponizi svoju majku oštećenicu žrtvu UM, kao i da kod nje izazove osjećaj psihičke patnje i fizičke boli, učestalo svoju majku vrijeđala govoreći joj da odjebe, da se goni u pičku materinu, da je pička jedna, da je pičketina, da joj je ćaća narkoman, a majka da joj psuje i pokojnog oca, što nije bilo istina, a i prijetila joj da će se ubiti ako je prijavi, objašnjavajući majci da su obje proklete i da bi bilo najbolje da se obje ubiju, a u tom razdoblju je učestalo i bacala stvari po kući i to knjige, kao i majčinu šminku, lupala bi vratima tako snažno da bi sa zidova otpadala žbuka, te govoreći majci da će joj život od sada biti pakao, te fizički nasrtala na majku zadajući joj i vidljive povrede, dok je neutvrđenog dana tijekom ljeta 2023., nezadovoljna što joj majka želi onemogućiti pristup Internetu, počela je vrijeđati govoreći joj da odjebe, kao i da joj neće ona isključivati Internet i da je bolesna, da je psihopat, govoreći joj da će joj napraviti pakao od života ako je prijavi, pa kada je oštećenica žrtva UM krenula prema ruteru kako bi ga isključila, to je stala ispred nje i počela mahati rukama, uslijed čega je snažno udarila oštećenicu žrtvu UM u predjelu palca desne ruke, te je svojoj majci učestalo u noćnim satima kada bi majka otišla spavati budući da se ustajala u 6,00 ujutro, dolazila u sobu nakon što je majka legla i tražila da majka cijelu noć priča s njom govoreći joj da kakva je ona to majka, da joj je više prijateljica, a ne roditelj, a dok je majka po noći spavala, to bi došla u njenu spavaću sobu i lupala bi po desetak minuta po noćnom ormariću, svijetlila joj bljeskalicom mobitela u oči, govoreći da neće prestati dok ne razgovara s njom, vrijeđajući je da kakva je ona majka, a koje ponašanje je kod oštećenice žrtve UM izazvalo snažan osjećaj uznemirenosti, povrede dostojanstva i straha za vlastitu sigurnost, dakle, teško kršila propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time člana obitelji dovela u ponižavajući položaj te izazvala osjećaj straha za njegovu sigurnost, a time nije počinjeno teže kazneno djelo, čime je počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece — nasiljem u obitelji, opisano i kažnjivo po članku 179. a KZ/11, pa ju je sud za učin istoga i proglasio krivom.

25. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu.

26. Sud na strani okrivljenice mlađe punoljetnice nije našao otegotnih okolnosti.

27. Što se tiče olakotnih okolnosti sud je okrivljenici mlađoj punoljetnici cijenio kao olakotnu okolnost njezinu dosadašnju neosuđivanost, uvažio je njezine osobne prilike, poglavito prilike unutar njezine obitelji, sud je uvažio i njezine imovinske prilike, kao i činjenicu da se ipak odvojila od majke samostalno živi i radi, također je sud uvažio i činjenicu da je ista osoba mlađe životne dobi (mlađa je od 25 godina).

28. Uvažavajući sve olakotne okolnosti na strani okrivljenice mlađe punoljetnice, uz izostanak otegotnih okolnosti, sud je okrivljenici mlađoj punoljetnici za navedeno kazneno djelo izrekao kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine koja se neće izvršiti ako okrivljenica mlađa punoljetnica u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne ponovi kazneno djelo.

29. Sud navedenu kaznenopravnu sankciju smatra u cijelosti primjerenom kako osobi okrivljenice mlađe punoljetnice koja nije osuđivana, tako i njenoj krivnji i težini kaznenog djela te smatra da će se i samom prijetnjom kaznom zatvora a bez izvršenja istoga ostvariti kako opća svrha kaznenopravnih sankcija tako i svrha uvjetne osude.

30.Okrivljenica mlađa punoljetnica je upozorena da ukoliko u vremenu provjeravanja počini kazneno djelo, na istu će se primijeniti odredbe o opozivu uvjetne osude iz članka 58. KZ/11.

31. Temeljem odredbe članka 148. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 okrivljenica mlađa punoljetnica ŠM je dužna platiti paušalni trošak od 50,00 (pedeset) eura uplatom u Državni proračun Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana. Paušalna svota odmjerena je s obzirom na duljinu i složenost kaznenog postupka te imovinske prilike okrivljenice mlađe punoljetnice.

32. Temeljem odredbe članka 148. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 okrivljenica mlađa punoljetnica ŠM je dužna platiti stvarni trošak od 550,67

(petstopedeseteuraišezdesetsedamcenti) uplatom u Državni proračun Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana. Naime radi se o stvarnom trošku postupka za izradu psihijatrijskog vještačenja u iznosu 479,53 eura te o trošku pristupa vještakinje dr. Vere Klarić na raspravu u iznosu od 71,14 eura. Navedeni trošak predujmljen je iz sredstava suda, a okrivljenica mlađa punoljetnica dužna je taj trošak vratiti u Državni proračun iz kojega se financira i ovaj sud.

33.Slijedom svega iznesenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru, 28. svibnja 2025.

Sutkinja za mladež

Ana Zrilić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o istoj odlučuje Županijski sud.

Presuda se može pobijati zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, nepotpuno i netočno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni, troškovima kaznenog postupka, imovinskopravnom zahtjevu i zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, na broj KOmp-DO-18/2024,

2. Okrivljenica mlađa punoljetnica ŠM,

3. Branitelj Ivan Skoblar, odvjetnik iz Zadra,

4. Oštećenica UM

5. U spis 81 Kmp-26/2024.