Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-422/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Dujmović, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Danijele Zubčić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AB, [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po gradonačelniku, a ovaj po punomoćniku Zoranu Žakuli, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kutleša & Žakula j.t.d. Zagreb, Ulica Crvenog križa 18, protiv tuženika MM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Branku Kostiću, odvjetniku iz Zagreba, Domobranska 27, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-164/2018-49 od 14. veljače 2025., u sjednici održanoj 28. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-164/2018-49 od 14. veljače 2025. i sudi:

"Nalaže se tuženiku MM, OIB: [osobni identifikacijski broj], isprazniti poslovni prostor u [adresa], površine 19,48 m2, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], čest.. 821 k. o. [katastarska općina], etažno vlasništvo (E-6), zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u naravi poslovni prostor u prizemlju, te predati opisani poslovni prostor, slobodan od svih osoba i stvari, u posjed Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587."

Nalaže se tuženiku MM da tužitelju AB naknadi parnični trošak u visini od 1.804,55 eura, u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku MM da tužitelju [adresa] naknadi parnični trošak na ime sastava žalbe u visini od 303,09 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

«I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku MM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isprazniti poslovni prostor u [adresa], površine 19,48 m2, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6), zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u naravi poslovni prostor u prizemlju, te predati opisani poslovni prostor, slobodan od svih osoba i stvari, u posjed REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587.

II. Nalaže se tuženiku MM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju GRAD AB, [adresa], [osobni identifikacijski broj], parnični trošak sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.625,00 eur sa zateznim kamatama od 14. veljače 2025. do isplate , po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.»

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači, podredno, da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

2.1. U žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 195. Zakona o parničnom postupku stoga što je ovaj postupak pokrenut od strane AB kao tužitelja radi iseljenja tuženika iz prijeporne nekretnine sukladno odredbi čl. 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine u svezi s odredbom čl. 67. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi i čl. 41. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora jer je u trenutku podnošenja tužbe sporni poslovni prostor predstavljao imovinu tužitelja. Obrazloženje prvostupanjskog suda kako tijekom ovog postupka stranke nisu otuđile svoja prava na predmetnom prostoru pa da se ne može primijeniti odredba čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku je restriktivna i protivna svrsi radi koje je takva zakonska odredba donesena jer je smisao iste omogućiti tužitelju da u slučaju da dođe do prijenosa stvari ili prava o kojem teče parnica, usklađenjem tužbenog zahtjeva s novonastalom situacijom dovrši parnicu među istim strankama u kojem slučaju tužitelj može nastaviti voditi parnicu u svoje ime a u korist treće osobe, kao i da se zaštiti tužitelj od šikanoznih dispozicija tuženika kojima bi se lišio pasivne legitimacije i tako doveo do odbijanja tužbenog zahtjeva koji je u vrijeme podnošenja tužbe bio osnovan. Republika Hrvatska je u zemljišnim knjigama uknjižena tek nakon otvaranja glavne rasprave, a ovo pravno shvaćanje proizlazi i iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-441/2008-4 od 29. prosinca 2009. Nadalje, na taj način prvostupanjski sud je počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku te je takva odluka u suprotnosti i sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-47/2020-7 od 14. rujna 2020. Osim toga, Republika Hrvatska kao novi vlasnik prijepornog poslovnog prostora, po društvu Državne nekretnine d.o.o. tj. pravnoj osobi od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, koja između ostalog upravlja poslovnim prostorima u vlasništvu Republike Hrvatske, 2. srpnja 2024. izdala je tužitelju suglasnost da ustraje s iseljenjem tuženika tj. da tužitelj u ime i za račun Republike Hrvatske nastavi voditi predmetni postupak s ciljem predaje istog u posjed Republike Hrvatske. O tome prvostupanjska presuda nema nikakvih razloga. Sve ovo imalo je za posljedicu i pogrešnu odluku o troškovima postupka jer nije primijenio odredbu čl. 156. st. 1. Zakona o parničnom postupku te je pogrešno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Predlaže da mu se obistini trošak sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Nije u pravu tužitelj kada ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 195. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP).

6. Naime, odredbom čl. 195. st. 1. ZPP propisano je da ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica to ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši.

7. U konkretnom slučaju, nakon što je prijeporni poslovni prostor postao vlasništvo Republike Hrvatske, tužitelj je dostavio podnesak od 1. listopada 2024. (list spisa 126 do 128) u kojem je postojeću procesnopravnu situaciju uskladio s novim okolnostima pa kako je prvostupanjski sud dovršio parnicu koja je među istim strankama započela 21. svibnja 2018. to znači da je u konkretnom slučaju tužitelj u trenutku povrata nacionaliziranog poslovnog prostora prestao biti građanskopravno legitimiran radi čega ne može kondemnatornim tužbenim zahtjevom tražiti od suda da naloži tuženiku da njemu preda u posjed sporni poslovni prostor te je stoga podnesak tužitelja od 1. listopada 2024. zapravo preinaka tužbe na način da se tužbenim zahtjevom zatraži od suda da tuženika obveže na ispunjenje utužene činidbe (umjesto tužitelju) Republici Hrvatskoj kao stjecatelju predmetne nekretnine.

7.1. Iako ZPP nije izričito propisano da tužitelj može nastaviti voditi parnicu u svoje ime a u korist treće osobe, takvo ovlaštenje tužitelja treba razmatrati kroz pitanje primjene materijalnog prava, a ne kroz žalbeni navod da je prvostupanjski sud počinio prethodno navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

7.2. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP stoga što pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a u obrazloženu su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni.

7.3. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

7.4.Stoga, žalba tužitelja zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovana.

8. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja da tuženik preda u posjed slobodan od svih osoba i stvari poslovan prostor u [adresa], površine 19,48 m2 upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. 821 etažno vlasništvo (E-6), u naravi poslovni prostor u prizemlju Republici Hrvatskoj.

9. U ovoj fazi postupka nisu prijeporne slijedeće činjenice.

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 21. svibnja 2018.,

- da je sporni poslovni prostor u zemljišnim knjigama bio upisan kao društveno vlasništvo,

- da je sporni poslovni prostor bio predmet Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 23. lipnja 1999. zaključenog između Grada Zagreba kao zakupodavca i CM kao zakupca koji Ugovor je sklopljen na određeno vrijeme od 1. srpnja 1999. do 1. srpnja 2004.,

- da je CM sporni poslovni prostor napustila prije isteka ugovorenog vremena zakupa,

- da je tuženik 2001. taj prostor pripojio svom stanu u prizemlju i

- da se tuženik nalazi u posjedu istog.

10. Međutim, sporna je aktivna legitimacija tužitelja s obzirom na činjenicu da je tijekom ovog postupka zbog pravomoćnog okončanja postupka iz čl. 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02 – dalje Zakon o naknadi), a sve ovo u svezi s odredbom čl. 41. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora (Narodne novine, broj 125/11 i 64/15 – dalje Zakon o zakupu) predmetni poslovni prostor postao vlasništvo Republike Hrvatske radi čega se i nadalje postavlja pitanje da li u takvim okolnostima konkretnog slučaja tužitelj, sukladno svom podnesku od 1. listopada 2024., može tražiti predaju prijepornog poslovnog prostora u posjed Republici Hrvatskoj.

10.1. S obzirom na činjenicu da je tužitelj podneskom od 1. listopada 2024. postupio upravo u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 14. rujna 2020. to znači da u ovakvoj situaciji tužitelj ima ovlaštenje tražiti predaju posjeda tako da tuženik tu činidbu izvrši Republici Hrvatskoj kao stjecateljici predmetnog poslovnog prostora, radi čega ovaj drugostupanjski sud smatra da je stajalište prvostupanjskog suda rezultat pogrešne primjene materijalnog prava.

10.2. Ovo stoga što treba imati u vidu sve okolnosti konkretnog slučaju tj. da je u trenutku podnošenja tužbe tužitelj AB imao pravo raspolaganja i upravljanja predmetnim poslovnim prostorom sukladno odredbi čl. 13. st. 1. Zakona o naknadi te da je nakon pravomoćnog okončanja upravnog postupka po tom Zakonu vlasnik istog postala Republika Hrvatska u kojem slučaju treba imati u vidu i odredbu čl. 41. Zakona o zakupu.

10.3. Kako su Državne nekretnine d.o.o. trgovačko društvo čiji je osnivač Republika Hrvatska radi zaštite njezinih imovinskopravnih interesa i odnosa u svezi poslovnih prostora koji su predmet Zakona o zakupu to nadalje znači da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio i utvrdio da tužitelj u ovakvoj situaciji ne može osnovano tražiti predaju u posjed predmeta spora trećoj osobi tj. Republici Hrvatskoj s obrazloženjem da je zakonski zastupnik Republike Hrvatske prema odredbi čl. 29. Zakona o državnom odvjetništvu (Narodne novine, broj 67/18 i 21/22 – dalje ZDO) nadležno državno odvjetništvo koje je zastupa u svim postupcima koji se vode radi zaštite njezinih imovinskih prava i interesa pred sudovima, upravnim i drugim tijelima, ako zakonom ili na njemu utemeljenom odlukom nadležnog državnog tijela nije određeno drugačije.

10.4. Odredba koja propisuje drugačiju situaciju od odredbe čl. 29. ZDO je odredba čl. 37. st. 1. istog Zakona koji propisuje da iznimno nadležna državna odvjetništva u građanskim i upravnim predmetima na temelju posebne punomoći mogu zastupati pravne osobe u vlasništvu ili pretežito vlasništvo Republike Hrvatske i ustanove čiji je ona osnivač ili suosnivač.

10.5. Dakle, iz navedenog proizlazi da su Državne nekretnine d.o.o. kao trgovačko društvo od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku samostalna pravna osoba čiji je osnivač Republika Hrvatska i koja pravna osoba može, sukladno odredbi čl. 37. st. 1. ZDO, opunomoćiti nadležno državno odvjetništvo da ih zastupa, a zakonski termin "mogu" valja tumačiti na način da nisu obvezni tako postupiti. Posljedično tome Državne nekretnine d.o.o kao pravni subjekt mogu poduzimati i samostalne radnje pa tako i dati suglasnost tužitelju za daljnje vođenje ovog postupka u ime i za račun Republike Hrvatske na koji način štite njene imovinskopravne interese i ostvaruju cilj radi kojeg su osnovane.

10.6. Dakle, iz navedenog slijedi da je u konkretnom slučaju tužitelj legitimiran za vođenje ovog postupka te da isti u ime i za račun Republike Hrvatske može tražiti predaju u posjed prijepornog poslovnog prostora sukladno odredbi čl. 161. st. 1. u svezi s čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17).

11. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

12. Nadalje, po odredbi čl. 166. st. 2. ZPP valjalo je odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka.

12.1. Pritom tužitelj pravilno smatra da se na konkretni slučaj primjenjuje Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23 - dalje Tarifa).

12.2. U pravilnoj primjeni odredbe čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP i Tbr. 7. toč. 2. Tarife tužitelju je na ime zastupanja po punomoćniku iz redova odvjetnika priznata jednokratna nagrada u visini od 200 bodova koja obuhvaća 4 radnje (sastav tužbe, podneska od 14. siječnja 2019., ročišta od 11. ožujka 2019. i očevida od 12. lipnja 2019.), kao i sastav podnesaka od 28. rujna 2022. (primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke) i od 18. travnja 2023. (u kojem se navode prigovori na dopunu vještačenja), za zastupanje na ročištima od 16. ožujka 2021., 10. siječnja 2024. i 8. siječnja 2025. te za pristup na očevid od 29. rujna 2021. na kojima su raspravljalo o glavnoj stvari ili su se provodili dokazi i to po 50 bodova za svaku radnju sukladno Tbr. 7. toč. 3. alineja 4. Tarife, a što sveukupno iznosi 550 bodova te uz vrijednost boda od 2,00 eura i pripadajući PDV te predujam za građevinsko vještačenje od 398,17 eura, predujam za očevid od 50,20 eura te pristojbe na tužbu i presudu u visini od ukupno 106,18 eura daje ukupni trošak u visini od 1.804,55 eura dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška na ime sastava podneska od 16. ožujka 2020. koji predstavlja očitovanje na odgovor na tužbu tuženika i to stoga što je tužitelj to isto iznosio u podnesku od 14. siječnja 2019. koji mu je priznat kao trošak te podneska od 8. travnja 2021. koji po ocjeni ovog drugostupanjskog suda uopće nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

12.3. Nadalje, u skladu s Tbr. 10. toč. 2. Tarife tužitelju je priznato 100 bodova za sastava žalbe što uz pripadajući PDV i trošak pristojbe čini ukupno 303,09 eura (toč. II izreke ove drugostupanjske presude).

Zadar, 28. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Dujmović