Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-567/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Dujmović, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Danijele Zubčić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Marini Lacković, odvjetnici iz Daruvara, S. Radića 10, protiv tuženice AB, [osobni identifikacijski broj], zastupane po zakonskom zastupniku ..., ..., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj P-1091/2021-13 od 26. svibnja 2022., u sjednici održanoj 28. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženice AB i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru poslovni broj P- 1091/2021-13 od 26. svibnja 2022.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja MP za naknadom parničnog troška na ime sastava odgovora na žalbu.

III Nalaže se tuženici AB da tužitelju MP naknadi parnični trošak na ime sastava prijedloga za dopuštenje revizije i revizije u visini od 699,90 eura, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I Utvrđuje se da je tužitelj FP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekao pravo vlasništva na nekretninama upisanim kod Općinskog suda u Bjelovaru, Zemljišnoknjižni odjel Daruvar u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to: kčbr. [katastarska čestica] – oranica u Dugoj grani s 563 čhv (2025 m2 ), kčbr. [katastarska čestica] – sjenokoša u Dugoj grani s 295 čhv (1061 m2 ), kčbr. [katastarska čestica] – livada u Dugoj gradni s 585 čhv (2104 m2 ), što je tužena AB, OIB: 52634238587 dužna priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime i vlasništvo tužitelja FP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 5.087,50 kn (slovima: pet tisuća osamdeset sedam kuna pedeset lipa) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počam od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 26. svibnja 2022. godine do isplate, u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.''

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

2.1. U žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer da prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati zato što u obrazloženju presude nisu navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni nemaju uporište u provedenom postupku. Prvostupanjski sud je odluku donio isključivo na temelju iskaza svjedoka predloženih od strane tužitelja pri čemu da treba uzeti u obzir da niti jedan od njih nije PP niti ČP, a niti sam prodavatelj LP. Ovo iz razloga jer je u čl. 6. Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 31. kolovoza 2007. na temelju kojeg je tužitelj od LP kupio sporne nekretnine stoji kako prodavatelj jamči da su predmetne nekretnine njegovo isključivo vlasništvo i da njemu i njegovim pravnim prednicima nikada nitko nije osporavao vlasništvo i posjed, a što navodno mogu potvrditi svjedoci PP i ČP. Nije sporno da su saslušani svjedoci iskazali kako prijeporne nekretnine od 2007. uživa obitelj tužitelja te da ih je uživao i njegov otac odnosno obitelj PP, međutim, na koji način i od kada je obitelj PP ušla u posjed navedenih nekretnina nije utvrđeno niti to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka. Katastarska evidencija sama za sebe nije dokaz da su prodavatelji i njegovi pravni prednici bili u posjedu navedenih nekretnina, posebno uzimajući u obzir činjenicu da su iste u zemljišnoj knjizi upisane kao vlasništvo tuženice. Evidentirani posjednici nikada nisu bili upisani kao zemljišnoknjižni vlasnici već prema povijesnom zemljišnoknjižnom upisu slijedi da su navedene nekretnine bile upisane od prvog upisa 1922. kao vlasništvo obitelji ŠP pa sve dok dio spornih nekretnina 1959. na temelju Darovnog ugovora nije uknjižen kao vlasništvo ..., a 1965. suvlasnički dio ŠP na predmetnim nekretninama na temelju nagodbe, koja je dostavljena sudu od strane tuženice, postaje društveno vlasništvo s organom upravljanja PPK Daruvar sve do 1997. kada postaju vlasništvo tuženice temeljem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Predlaže da joj se obistini trošak sastava žalbe.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženice ističe da su žalbeni navodi neosnovani, da nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka, da tužitelj zajedno sa svojim pravnim prednicima ima neprekinuti tijek posjedovanja predmetnih nekretnina od 1967., da je tuženica bila dužna dokazati nepoštenje tužitelja što nije učinila tijekom postupka niti je na navedene okolnosti predložila dokaz. Tužitelja, kao i njegove pravne prednike nitko nije smetao u posjedu prijepornih nekretnina te su isti pošteni posjednici u periodu od preko 50 godina. Tuženica nije sporila činjenicu da su predmetne nekretnine od 1967. u nesmetanom isključivom posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika, nije dokazala da je posjed tužitelja nepošten, a niti je bila sporna identifikacija pa su stoga ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Pravni prednici tuženice i ŠP nisu nikada bilu u posjedu ovih nekretnina te je općepoznato da je dugi niz godina zemljišnoknjižno stanje bilo fiktivno i neusklađeno sa stvarnim stanjem. Iako su nekretnine temeljem Nagodbe od 21. lipnja 1965. navodno prešle na ... to nije provedeno u katastru niti je itko ikada polagao pravo na ove nekretnine osim tužiteljevih pravnih prednika. Predlaže da mu se obistini trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno navodima tuženice prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11

– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) budući da pobijana prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati stoga što je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude dok su u obrazloženju presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni.

6. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog zakona.

7. Stoga, žalba tuženice zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovana.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi vlasnikom čest. 1214, čest. 1215 i čest. 1216 /2, sve k. o. [katastarska općina] uz uknjižbu tog prava na njegovo ime.

8.1. Prvenstveno valja istaći da je Županijski sud u Zadru presudom poslovni broj Gž- 934/2022-2 od 5. listopada 2022. preinačio presudu Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj P-1091/2021-13 od 26. svibnja 2022. tako da je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja (list spisa 102 do 108) te da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Rev-485/2023-2 od 22. svibnja 2024. prihvatio reviziju tužitelja, ukinuo presudu Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž- 934/2022-2 od 5. listopada 2022. i predmet vratio sudu drugog stupnja na ponovno suđenje (list spisa 248 do 250) s obrazloženjem da se pobijana presuda temelji na pravnom shvaćanju koje odstupa od pravnog shvaćanja iznijetog u odgovoru na postavljeno pravno pitanje, a kojim se reafirmira pravno shvaćanje tog suda izraženo u odlukama poslovni broj Rev-x-76/2014 od 21. listopada 2014. i Rev-1047/2021-2 od 12. srpnja 2022. tj. da okolnost da je u zemljišnim knjigama druga osoba upisana kao vlasnik ne čini sama po sebi posjed nepoštenim, a do nepoštenja posjeda ne dovodi ni propust posjednika da provjerava stanje u zemljišnim knjigama.

9. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio odredbu čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje ZVDSP) kada je tužbeni zahtjev usvojio kao osnovan što tuženica svojim žalbenim navodima nije dovela u pitanje.

9.1. Nije u pravu tuženica kada smatra da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer da je prvostupanjsku presudu donio isključivo na temelju iskaza predloženih svjedoka od strane tužitelja SP, BP i VP.

9.2. Naime, pored činjenice da je prvostupanjski sud saslušao prethodno navedene svjedoke, isti je u dokaznom postupku izvršio uvid u zemljišnoknjižni izvadak, posjedovni list, Ugovor o kupoprodaji nekretnine, povijest posjedovanja, podatke iz Geoportala te presliku nagodbe od 21. lipnja 1965. pa iz navedenog nedvojbeno slijedi da se prvostupanjska odluka ne temelji isključivo na iskazima svjedoka predloženih od strane tužitelja budući da je, suprotno navodima tuženice, iz obrazloženja pobijane prvostupanjske presude razvidno da je sud prvog stupnja analizirao kako personalne, tako i materijalne dokaze i to sve u skladu s odredbom čl. 8. ZPP.

9.3. Što se pak tiče, po tuženici, prijeporne činjenice na koji način i od kad je obitelj PP ušla u posjed ovih nekretnina tuženica se upućuje na sadržaj povijesti posjedovanja iz koje proizlazi da je prednik prodavatelja pok. DP u katastarskoj evidenciji upisan 1967. temeljem ispravka katastra o zaduženju.

9.4. Kako su saslušani svjedoci potvrdili da je obitelj DP bila u posjedu spornih nekretnina od 1960-tih godina prošlog stoljeća, kao i da se od 2007. iste nalaze u mirnom i nesmetanom posjedu tužitelja što znači da su te nekretnine osobno i putem pravnih prednika u posjedu tužitelja u periodu duljem od 50 godina u odnosu na trenutak podnošenja tužbe 20. prosinca 2021.

9.5. U odnosu na pozivanje tuženice da su prijeporne nekretnine bile upisane kao vlasništvo obitelji ŠP od 1922. do 1959. kada je temeljem Darovnog ugovora izvršeno pravo vlasništva u korist zemljoradničke zadruge ..., a 1965. suvlasnički dio ŠP na temelju nagodbe upisuje se kao društveno vlasništvo s organom upravljanja PPK Daruvar sve do 1997. kada se navedene nekretnine temeljem odredbi ZVDSP upisuju kao vlasništvo AB, navesti je kako tuženica pri tome u potpunosti zanemaruje odlučnu činjenicu da je do evidencije posjednika DP došlo 1967. tj. nakon svih prethodno navedenih događanja te da iz spisa predmeta proizlazi kako je takav upis u katastru ostao neizmijenjen te da nakon smrti .... predmetne čestice prelaze na LP EP na temelju rješenja poslovni broj Z-1334/2002 i zapisnika Katastra o toj promjeni klasa: 932-07/02-05/633 – ostavina, a potom na temelju Kupoprodajnog ugovora 2007. ove nekretnine prelaze sa LP na MP.

9.6. Pritom valja istaći da tuženica osnovano navodi kako u našem pravnom sustavu tabularni posjed nema pravno relevantne posljedice, međutim, u ovom konkretnom slučaju ne radi se o tabularnom već o faktičnom posjedu kako tužitelja tako i njegovih prednika a koje odlučne činjenice potvrđuju iskazi svjedoka SP, BP i VP.

9.7. Prema tome, a s obzirom na činjenicu da je prednik tužitelja prodavatelj LP nasljednik DP prema pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju to znači da je isti pošteni posjednik u skladu s odredbom čl. 160. st. 3. ZVDSP te kako iz provedenih dokaza nedvojbeno slijedi (prvenstveno iskaza saslušanih svjedoka) da su tužitelj i njegovi prednici bili pošteni, mirni i istiniti posjednici predmetnih nekretnina to znači da je tužitelj posjedovanjem istih osobno i putem svojih pravnih prednika u periodu duljem od 40 godina koji teče od 1967., stekli pravo vlasništva dosjelošću u smislu odredbe čl. 159. i čl. 160. ZVDSP što je u skladu s pravnim shvaćanjem Europskog suda za ljudska prava izraženom u odlukama M (zahtjev broj 35298/2004) i F (zahtjev broj 22768/2012) protiv Republike Hrvatske da treba uračunavati i vrijeme proteklo do 8. listopada 1991. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2776/2016-2 od 29. siječnja 2019. i dr.) te kako puko poricanje poštenja posjeda od strane tuženica nije dovoljno (odluka Vrhovnog suda poslovni broj Gž-3074/1977), kao i da sama činjenica upisa u zemljišne knjige ne utječe na poštenje posjednika i da znanje posjednika za zemljišnoknjižno stanje samo za sebe nema utjecaja na kvalitetu posjeda (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2426/1990-2 od 15. veljače 1991. i Rev-x-76/2014 od 21. listopada 2014. i dr.) to je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužitelj osobno i putem svojih pravnih prednika stekao pravo vlasništva dosjelošću na prijepornim nekretninama.

10. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP (jer se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi smatra rješenjem – čl. 129. st. 5. istog Zakona) odbiti kao neosnovanu žalbu tuženice i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

11. Također je tužitelju u pravilnoj primjeni odredbe čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP valjalo sukladno Tbr. 10. toč. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23 - dalje Tarifa), koja se u konkretnom slučaju primjenjuje sukladno Tbr. 52. toč. 3. Tarife obistiniti parnični trošak na ime sastava prijedloga za dopuštenje revizije i revizije u visini od 559,92 boda (čl. 2. st. 1. ZPP) što uz vrijednost boda od 2,00 eura i pripadajući PDV daje ukupni trošak u visini 699,90 eura.

12. Konačno, zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška na ime sastava odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan jer nije riječ o trošku koji je u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP bio nužan za vođenje ovog postupka.

Zadar, 28. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Dujmović