Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžm-5/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež, sastavljenom od sudaca dr. sc. Lane Petö Kujundžić predsjednice vijeća te mr. sc. Zorislava Kaleba i Snježane Hrupek-Šabijan, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetnom BC zbog kaznenog djela iz članka 153. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi maloljetnog BC podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci, broj Km-4/2024-41 od 9. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba maloljetnog BC kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjsko rješenje.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, broj Km-4/2024-41 od 9. siječnja 2025. na temelju članaka 5. stavka 2., članka 7. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. točkom 7. i članka 16. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine", broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19., dalje: ZSM) maloljetnom BC izrečena je odgojna mjera upućivanje u odgojni zavod koja ne može trajati kraće od šest mjeseci, niti dulje od tri godine zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. KZ/11.
1.1. Na temelju članka 89. stavaka 1. i 2. ZSM maloljetna oštećena LC se radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva upućuje na parnicu.
1.2. Na temelju članka 89. ZSM troškovi postupka padaju na teret državnog proračuna.
2. Protiv rješenja pravodobno žalbu je podnio maloljetni BC po branitelju Peri Radiću, odvjetniku u Rijeci zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže da se pobijano rješenje ukine i vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Na temelju članka 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje: ZKP/08.) spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba maloljetnog BC nije osnovana.
5. Iako se maloljetni BC uvodno žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona iste žalbene razloge posebno ne obrazlaže, dok iz sadržaja žalbe proizlazi kako se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
5.1. Pobijano rješenje ispitano je i sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. te nije utvrđeno da bi bila počinjena neka povreda na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Sadržajno osporavajući nepotpuno činjenično stanje žalitelj smatra kako nije dokazana namjera maloljetnika da protivno volji maloljetne LC s njom izvrši spolni odnos te da u odnosu na isto nema dokaza. Međutim, suprotno tvrdnji žalitelja kako kod LC nisu pronađeni apsolutno nikakvi tragovi nasilja, niti tragovi bilo kakvog prisilnog spolnog odnosa na preponama, svjedokinja BCE iskazuje o crvenilu koje je bilo vidljivo u području prepona žrtve.
6.1. Također, nema nikakve proturječnosti u iskazu oštećene LC koja je navela da joj je u jednom trenutku BC prije odnosa stavio ruku na usta, kako bi je ušutkao i vukao je do jedne zgrade pored koje je grmlje te da joj je skinuo hlače i gaće te je za vrijeme spolnog odnosa stajao iza nje i držao za struk jer se radi o tijeku događaja i promjene držanja žrtve za usta i ruke od strane maloljetnika.
7. Nasuprot žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje prihvativši iskaz žrtve djeteta LC te iskaze svjedokinja maloljetne LCE i maloljetne BCE te PCE, psihologice na Odjelu dijagnostike, ispitanim o okolnostima događaja, a kojima se žrtva povjerila nakon događaja, ocijenivši ih istinitim i vjerodostojnim. Iako iste svjedokinje nisu i očevici kritičnog događaja, one su iskazivale o okolnostima nakon događaja, koje su im poznate.
7.1. Iz iskaza žrtve proizlazi, da spolni odnos nije bio dobrovoljan, već bez pristanka, a prvostupanjski sud je pravilno prihvatio njezin iskaz kao istinit i vjerodostojan, s obzirom da tijekom postupka nije izveden niti jedan dokaz kojim bi isti bio doveden u pitanje.
8. Ispitujući izrečenu odgojnu mjeru u smislu članka 478. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud je utvrdio kako je maloljetniku, koji je u dobi od 15 godina, pravilno izrečena odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod na temelju izviješća Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb, Područnog ureda u Crikvenici i iskaza stručne suradnice PC, prof. psihologe, ispitane na raspravi. Naime, kako se do sada nije uspijevalo stručnim radom utjecati na promjenu ponašanja maloljetnog BC, već su se poremećaji u njegovom ponašanju intenzivirali, mišljenja su stručnih osoba da su se kod maloljetnika formirali tvrdokorni obrasci antisocijalnog ponašanja i ne uočava se spremnost za prihvaćanje odgojnih utjecaja te je njihov prijedlog da se prema njemu izrekne odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod kako bi se primijenile pojačane mjere odgoja u ustanovi zatvorenog tipa s čvrstom strukturom te omogućilo obrazovanje u skladu sa sposobnostima.
8.1. Pored toga protiv maloljetnika je pred Općinskom sudu u Rijeci pod poslovnim brojem Km-35/2024. u tijeku još jedan kazneni postupak zbog više kaznenih djela prijetnje, oštećenja tuđe stvari i teške krađe iz razdoblja od siječnja do srpnja 2024., a u kojem je predloženo izricanje odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod. Time što maloljetnik nije do sada "sankcioniran" za kazneno djelo, i bez obzira na postupnost pri izricanju odgojnih mjera, trebalo se cijeniti dosadašnji rad stručnih službi socijalnog rada s maloljetnikom, smještaj u Dječji dom, a potom u Dom za djecu i mladež, pa je sada osnovano izreći upućivanje u odgojni zavod radi počinjenja kaznenog djela.
9. Stoga, ovaj Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud smatra da je bilo potrebno maloljetniku izreći odgojnu mjeru upućivanja u odgojni zavod jer je maloljetnika nužno izdvojiti iz njegove životne sredine i prema njemu primijeniti pojačane mjere odgoja s obzirom na izražene poremećaje ponašanja i nedovoljnu spremnost da prihvati odgojne utjecaje. Ujedno, ispravno je prvostupanjski sud odlučujući o izricanju ove mjere, osobito uzeo u obzir težinu i narav počinjenog djela. Svrha je odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod da se pružanjem zaštite, brige, pomoći i nadzora te osiguranjem opće i stručne naobrazbe maloljetnog počinitelja kaznenog djela utječe na njegov odgoj, razvijanje njegove cjelokupne ličnosti i jačanje njegove osobne odgovornosti radi suzdržavanja od ponovnog činjenja kaznenih djela.
10. Kako navodi žalbe maloljetnika nisu osnovani, a ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud u smislu članka 476. stavak 1. točke 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 28. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
