Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž-216/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Vesne Vrkić Perak, kao predsjednika vijeća, te Željka Marina kao suca izvjestitelja i Krešimira Biljana, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Bojani Marčelan, odvjetnici u Varaždinu, Braće Radić 8b, protiv tuženog Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, Trg žrtava fašizma 5, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj: P-259/2024-5 od 11. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 28. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu broj: P-259/2024-5 od 11. studenog 2024.,

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženoj da tužiteljici isplati iznos od 2.269,49 eura (rješenje o ispravku presude od 12. studenog 2024., broj P-259/2024-7) sa pripadajućim kamatama na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate kako je navedeno u izreci, pa temeljem ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu zaključenog 31. svibnja 2006. između parničnih stranaka.

Točkom II. izreke odbijena je tužiteljica sa tužbenih zahtjevom za isplatu daljnjeg iznosa od 58,07 eura sa pripadajućom kamatom, a točkom III. naloženo je tuženoj da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.838,14 eura sa zateznom kamatom od 11. studenog 2024. do isplate.

2. Pravodobno podnesenom žalbom tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu pod točkama I. i III. izreke zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.– u nastavku teksta: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava.

Predlaže preinačenje ili ukidanje pobijanog dijela presude.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

5. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povrjeda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud nije počinio apsolutno bitnu povredu odredaba ZPP-a iz članka 354. stavak 2. točka 11. jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a koja ništetnost je utvrđena u odlukama Visokog trgovačkog suda broj:Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. i Vrhovnog suda RH broj:Rev-2221/18-11.

8. Tijekom postupka utvrđeno je kao nesporno da su stranke sklopile Ugovor o kreditu 31. svibnja 2006., a koji je solemniziran kod javnog bilježnika, uz kamatnu stopu koja je promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, a sa valutnom klauzulom u CHF.

9. Financijskim vještačenjem utvrđeno je da je zbog promjene tečaja CHF i valutne klauzule tužitelj platio ukupno 2.269,49 eura više. Vještačenje je provedeno u skladu sa nalogom suda, a tužena nije imala primjedbi na matematički izračun vještaka, već je samo iznosila stav da je vještačenje trebalo provesti na drugi način.

10. Sud prvog stupnja opravdano utvrđuje ništetnost spornih odredbi Ugovora o kreditu u smislu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj:79/07. – dalje: ZZP).

11. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjska presuda je i u skladu sa pravnim stajalištem sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, broj:P-1401/2012 kojim se utvrđuje ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a koja je potvrđena u pogledu promjenjive kamatne stope presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj:Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj:Revt-249/14 od 9. travnja 2015.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom broj:Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj:Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

12. Tuženikov prigovor zastare pravilno je odbijen, a što potvrđuje i pravni stav Vrhovnog sud Republike Hrvatske (dalje:VSRH) u predmetu broj:Rev-2245/2017, a prema kojem stavu su prekid i ponovni tijek zastare vezani za podnošenje tužbe u kolektivnom sporu i pravomoćnost presuda koje su donesene imajući u vidu svrhu postupka kolektivne zaštite potrošača, te relativno kratke rokove zastare. Zastarni rok od pet godina iz članka 225. ZOO-a je prekinut podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu, a ponovno je počeo teći pravomoćnošću odluka o ništetnosti ugovorenih odredbi, a u vezi potraživanja temeljem valutne klauzule.

Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj:P-1401/2012 je postala pravomoćna 13. lipnja 2014. u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu po toj osnovi utvrdivši da je nastupila zastara.

13. Žalitelj smatra da je na tužitelju bio teret dokaza da su u konkretnom slučaju sporne ugovorne odredbe ništetne.

Prvostupanjski sud je u ponovljenom postupku saslušao tužitelja kao parničnu stranku, pa je tužitelj dokazao da je sadržaj Ugovora o kreditu istovjetan sadržaju Ugovora o kreditu koji su pobijani u navedenom predmetu Visokog trgovačkog suda RH, jer je sporni Ugovor zaključen 31. svibnja 2006., a u kolektivnom sporu utvrđeno je da je tužena u razdoblju od 9. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača jer je koristila ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene, a da se prije i u vrijeme zaključenja spornog ugovora o tome nije pojedinačno pregovaralo niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

14. Iz iskaza tužitelja kao parnične stranke proizlazi da isti o kreditu uopće nije pregovarao sa djelatnicima tužene već je mogao samo prihvatiti ponuđeni tipski ugovor i isti solemnizirati kod javnog bilježnika.

15. Pored navedenog člankom 502.c. ZPP-a je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a. stavak 1. ZPP-a (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) i da je u tom slučaju sud vezan za utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a primjenu kojeg članka žalitelj neosnovano pobija. Neosnovano žalitelj osporava primjenu navedene zakonske odredbe na ovaj konkretan slučaj.

16. Kao što je već navedeno sporni Ugovor je zaključen upravo u periodu koji se navodi u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu, broj:P-1401/2012, a knjigovodstveno-financijskim vještačenjem je utvrđena visina preplate. Naime, sudski vještak je izradio nalaz prema uputama suda uzimajući u obzir izvršene uplate, te početnu ugovorenu kamatnu stopu.

17. Sud Europske Unije u predmetu C-118/2017 točka 45 je stajališta da se utvrđenjem ništetnosti navedenih odredbi omogućava ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se tužitelj nalazio da navedene (nepoštene) odredbe nisu korištene u ugovoru.

18. Žalitelj neosnovano osporava primjenu odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2245/17-2 pozivajući se mišljenja pravnih stručnjaka.

Nižestupanjski sudovi su vezani pravnim stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a ne stavovima i mišljenjima pravnih stručnjaka.

19. Činjenica da su osporene odredbe djelomično ništetne u ovom konkretnom slučaju ne znači da se radi o zabrani manjeg značaja, jer je riječ o promjenjivosti kamatne stope kao i valutnoj klauzuli uslijed kojih je tužitelju neosnovano znatno povećan iznos otplate kredita, kako je to prvostupanjski sud i obrazložio.

20. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je opravdano dopustio preinaku tužbe nakon provedenog financijskog vještačenja.

21. Usklađivanje tužbenog zahtjeva sa provedenim financijskim vještačenjem u ovoj vrsti sporova ne smatra se preinačenjem tužbenog zahtjeva.

22. Nije utemeljena tvrdnja žalitelja da je onemogućen iznositi dokaze kojima bi potkrijepio svoje navode jer je isti predlagao saslušanje javnog bilježnika i svjedoka ŽŠ, ali je odustao od prijedloga za saslušanje tog svjedoka, a ostao kod prijedloga za saslušanje kao svjedoka javnog bilježnika koji je ovjerio sporni ugovor. Svoju odluku je jasno i detaljno obrazložio, a već ustaljena sudska praksa prihvatila je stav da javni bilježnici u ovoj vrsti sporova nisu mogli strankama pojasniti posljedice spornih odredi ugovora jer niti sami nisu imali dovoljno stručnog znanja da bi tumačili te odredbe banaka.

23. Iz naprijed navedenih razloga sud prvog stupnja je pravilnom primjenom članka 1111. i članka 1115. ZOO-a obvezao tuženu na isplatu utuženog iznosa na koji iznos je ista dužna platiti i zakonsku zateznu kamatu od dana izvršene preplate, jer je ista nesavjesni stjecatelj.

24. Suprotno navodima žalbe ustaljena je sudska praksa da se u ovoj vrsti sporova ne može vršiti prebijanje manje plaćenih iznosa sa iznosima za koje je utvrđeno da su bili previsoki na štetu tužiteljice.

25. Odluka o parničnom trošku utemeljena je na članku 154. stavak 5. u vezi sa člankom 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj:142/12.,103/14.,118/14. i 107/15.), te s obzirom na vrijednost predmeta spora, a ista je jasno i dovoljno obrazložena, pa niti u tom dijelu žalba tuženika nije osnovana.

26. Temeljem svega navedenog i članka 368. stavak 1. ZPP-a žalba je odbijena, a prvostupanjska presuda potvrđena.

Vukovar, 28. svibnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Vesna Vrkić Perak