1                             Poslovni broj: I Kž-202/2023-6

 

 

 

Poslovni broj: I Kž-202/2023-6

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J  E 

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Tomislava Juriše i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. K. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 292. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. alinejom 6. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08.dalje: KZ/97.) i drugih odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog T. D. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, broj K-19/2021 od 23. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 22. studenog 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e   

 

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog T. D. kao neosnovane. 

 

 

Obrazloženje 

 

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem, na temelju članka 380. stavak 1. točka 2. u vezi s člankom 452. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22., dalje: ZKP/08) obustavljen kazneni postupak protiv optužene D. V. zbog kaznenog djela iz članka 292. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. alinejom 6. KZ/97., te optuženih M. K. i T. D. zbog kaznenog djela iz članka 292. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. alinejom 6. KZ/97. u svezi članka 37. stavka 1. KZ/97., a sve u svezi sa člankom 7. stavkom 1. i člankom 5. točkom 6. Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije („Narodne novine“ 57/11.-dalje:ZONKD-RPiPP), opisanog pod točkom 2. izmijenjene optužnice Županijskog državnog odvjetništva Split pod poslovnim brojem K-DO-105/01, kao i protiv optuženoga A. B. zbog kaznenog djela iz članka 292. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. alinejom 6. KZ/97. i optuženog M. K. zbog kaznenog djela iz članka 292. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. alinejom 6. KZ/97. u svezi članka 37. KZ/97., a sve u vezi sa člankom 5. točkom 6. ZONKD-RPiPP, opisanog pod točkom 4. izmijenjene optužnice Županijskog državnog odvjetništva Split pod poslovnim brojem K-DO-105/01.

 

1.1. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. određeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

 

2. Žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 467. točka 3. u svezi s člankom 470. i člankom 495. ZKP/08., te zbog povrede kaznenog zakona iz članka 467. točke 2. u svezi s člankom 469. točkom 3. ZKP/08., i člankom 495. ZKP/08., s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ukine pobijano rješenje.

 

 

2.1. Žalbu protiv pobijanog rješenja podnio je optuženi T. D. osobno, ne navodeći žalbene osnove a suštinski niti žalbene navode koji se odnose na okolnosti relevantne za ovaj kazneni postupak, a obzirom da je ista izjavljena u korist tog optuženika, prvostupanjski sud je istu, u skladu, s odredbom članka 466. stavka 3. ZKP/08. dostavio drugostupanjskom sudu.

 

2.2. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnijeli su optuženi T. D. po branitelju, odvjetniku R. P., optuženi A. B. po branitelju, odvjetniku D. M. i optužena D. V. po branitelju, odvjetniku Ž. L., s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

 

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalbe nisu osnovane.

 

5. Protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika, i prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je za kaznena djela, koja se optuženicima stavljaju na teret optužnicom državnog odvjetnika nastupila zastara kaznenog progona. Za ovakav zaključak prvostupanjski je sud dao valjane, potpune, jasne i neproturječne razloge, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Isto tako, nije počinjena niti povreda kaznenog zakona, a kako to pogrešno žalbom ističe  državni odvjetnik jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe članka 81. stavka 1. alineje 3. KZ/11. o zastari kaznenog progona.

 

5.1. Naime, prvostupanjski sud ispravno kaznena djela, koja se optuženicima, pod točkama 2. i 4. optužnice i njezinim izmjenama, stavljaju na teret, pravno označuje kao kaznena djela iz članka 292. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. alinejom 6. KZ/97. te ispravno na njih ne primjenjuje odredbe ZONKD-RPiPP.

 

5.2. Ispravno prvostupanjski sud navodi da pravna kvalifikacija po ZONKD-RPiPP se ne temelji isključivo na podatku da su kriminalne aktivnosti počinjene u određenom vremenskom razdoblju odnosno, od početka kolovoza 1994. do siječnja 1999. u koje vrijeme je trajao Domovinski rat i mirna reintegracija hrvatskog P., jer navedeno nije dovoljno za uspostavljanje te pravne kvalifikacije. Naime, u činjeničnom opisu optužnice, kao i njezinim kasnijim izmjenama nedostaje opis nesrazmjerne imovinske koristi, a također, i opis na koji način i kako je iskorištena okolnost da je djelo počinjeno u tijeku pretvorbe, odnosno iz kojih konkretnih radnji proizlazi da je kazneno djelo počinjeno upravo zbog pretvorbe i privatizacije odnosno da je imalo za posljedicu upravo provedenu pretvorbu i privatizaciju.

 

6. Dakle, nije u pravu državni odvjetnik kada žalbom upućuje da se dodatno zakonsko obilježje iz članka 7. stavka 1. ZONKD-RPiPP ne odnosi i na kaznena djela iz procesa pretvorbe i privatizacije iz članka 5. točke 6. i članka 1. ZONKD-RPiPP, odnosno da bi kaznena djela ratnog profiterstva i kaznena djela iz procesa pretvorbe i privatizacije,  činile dvije odvojene kategorije.

 

6.1. Naime, sukladno pravnom shvaćanju iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4149/2014. od 24. srpnja 2015. obilježje iz članka 7. Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, u vidu ostvarenja nesrazmjerne imovinske koristi, odnosi se kako na kaznena djela ratnog profiterstva, tako i na kaznena djela iz procesa pretvorbe i privatizacije počinjena u vrijeme Domovinskog rata i mirne reintegracije, ratnog stanja i neposredne ugroženosti neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države.

 

6.2. Jednako tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj I Kž – 308/2017 od 12. rujna 2017. zaključuje da izmjena činjeničnog opisa na koju je ovlašten državni odvjetnik (radi se o zove tzv. pretvaranju kaznenih djela izvorno optuženih kao kaznena djela iz članka 337. stavak 4. KZ/97.), mora u sebi sadržavati i opis zašto je znatna imovinska korist ujedno i nerazmjerna prema Zakon o nezastarijevanju, a u tom kontekstu nije dovoljno samo navesti da je znatna imovinska korist nerazmjerna, nego je potrebno pobliže naznačiti u čemu i u odnosu na što se ta nerazmjernost očituje, pa je tako i prvostupanjski sud  u konkretnom slučaju osnovano zaključio  da sastavnice nije opisana (4. strana, 3. odlomak). Naime ako nedostaje sastavnica kaznenog djela, nekog njegovog kvalifikatornog obilježja, onda činjenični opis nema potrebne sastojke određenog kaznenog djela ili njegova kvalifikatornog obilježja. Vrhovni sud Republike Hrvatske, u prethodno navedenoj odluci, također ukazuje da niti nakon provedene rasprave prvostupanjski sud ne smije sam mijenjati činjenični opis djela dodajući sastavnice koje djelo čine težim od onoga koje ovlašteni tužitelj optuženiku stavlja na teret, a suprotno postupanje, dakle dodavanje sastavnice kojim se kazneno djelo pretvara u kazneno djelo prema Zakonu o nezastarijevanju jer promjena na teže pa bi takvom izmjenom sud prekoračio optužnicu, a to ne smije (članak 449. stavak 1. i članak 468. stavak 1. točka 9. ZKP/08.)

 

7. Stoga, pravilno je i na zakonu osnovano prvostupanjski sud zaključio, a kako je ranije izloženo, da činjenični opis same optužnice optuženicima stavlja na teret da su počinili kaznena djela za koje sud ispravno zaključuje da je nastupila zastara kaznenog progona, a koja procesna smetnja iz članka 380. stavka 1. točka 2. u vezi s člankom 452. točkom 6. ZKP/08. u potpunosti isključuje mogućnost daljnjeg vođenja kaznenog postupka, pa i u situaciji koja bi eventualno dovela do oslobađajuće presude.

 

8. Kako je to prethodno navedeno navodi u žalbi optuženog T. D. nisu konkretizirani i suštinski se ne odnose na okolnosti relevantne za ovaj kazneni postupak pa samim time nisu niti doveli u pitanje zaključke prvostupanjskog suda zbog čega je i žalbu optuženog T. D. trebalo odbiti.

 

9. Iz navedenih razloga, nakon što je pobijano rješenje ispitano i prema odredbi iz članka 494. stavak 4. ZKP/08., trebalo je žalbe odbiti kao neosnovane i na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08. riješiti kao u izreci.

 

U Zagrebu 22. studenog 2023.