REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2175/2023-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Kamelije Parać, sutkinje izvjestiteljice, i Ružice Omazić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ODVJETNIČKO DRUŠTVO ŠOOŠ MACELJSKI, MANDIĆ, STANIĆ & PARTNERI d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 6, OIB 53218416401, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bartolić, odvjetnik iz Zagreba, protiv 1. tuženika Javna ustanova LUČKA UPRAVA SLAVONSKI BROD, Slavonski Brod, Šetalište braće Radić 19a, OIB 14562482156, kojeg zastupa punomoćnica Jadranka Babić Milberg, odvjetnica iz Slavonskog Broda, Petra Krešimira IV 11, i 2. tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate iznosa od 178.346,27 EUR, odlučujući o žalbama stanaka protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1284/21 od 18. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1284/21 od 18. travnja 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Roberta-Antona Čečatke iz Slavonskog Broda poslovni broj Ovrv-3684/20 od 19. listopada 2020. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 178.346,27 EUR / 1.343.750,00 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, trošak ovršnog postupka u iznosu od 3.064,24 EUR / 23.087,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 14.042,07 EUR / 105.800,00 kn (točka II. izreke), te je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 8.126,62 EUR / 61.230,00 kn (točka III. izreke).

2. Tako je prvostupanjski sud presudio jer je nakon izvedenog dokaznog postupka ocijenio da je tužitelj izvršio sve radnje zastupanja u utuženoj visini, da nije osnovan prigovor zastare iz razloga što od dospijeća računa do pokretanja postupka nje protekao trogodišnji zastari rok iz čl. 228. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05 i 41/08; dalje: ZOO), da su tuženici solidarni dužnici u skladu s odredbom čl. 43. ZOO-a, pa je na temelju odredbe čl. 763. ZOO-a u cijelosti održao na snazi platni nalog. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

3. Protiv te presude tužitelj je podnio prijedlog radi ispravka očite greške u pisanju rješenja o troškovima postupka, te žalbu na rješenje o troškovima postupka u točki III. izreke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava u dijelu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Prvostupanjski sud očitom greškom u pisanju nije obračunao PDV na troškove koje nije dosudio pa odbijen iznos troškova umjesto 8.126,62 EUR treba iznositi 10.158,27 EUR. U odnosu na odbijene troškove žalitelj je naveo da je prvostupanjski sud pogrešno odbio pojedine troškove jer su svi bili potrebni za vođenje postupka i obračunati su u skladu s mjerodavnim odredbama Tarife. Predložio je uvažiti žalbu.

4. Prvotuženik je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga. U bitnom je naveo da tužitelj nije aktivno legitimiran u ovome postupku jer se odvjetništvom mogu baviti samo odvjetnici, a zakon ne predviđa mogućnost pružanja pravne pomoći zastupanja u postupku od strane odvjetničkog društva. Stoga ni odvjetničko društvo nije moglo ispostaviti račun zastupanja jer nagrada pripada odvjetniku, a ne odvjetničkom društvu. Sve radnje zastupanja je obavljao odvjetnik Mate Matić kojem je punomoć izdana prije pristupanja društvu tužitelja. Ugovor o pružanju odvjetničkih usluga od 12. veljače 2016. prvotuženik je potpisao s tužiteljem jer je odvjetnik Mate Matić pristupio u društvo tužitelja. Nakon istupanja Mate Matića iz društva tužitelja, prvotuženika je i nadalje zastupao Mate Matić te je ugovor sklopljen s tužiteljem otkazan. Nadalje, prvotuženik je tijekom postupka isticao prigovor visine ispostavljenog računa iz razloga što su pojedine radnje obavljene bez naloga, a za pojedine radnje je obračunata nepripadajuća naknada jer račun nije sačinjen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi za rad odvjetnika. Prvostupanjski sud nije obrazložio odbijanje prigovora na svaku radnju. Predložio je uvažiti žalbu.

5. Drugotuženik je podnio žalbu protiv točaka I. i II. izreke pobijane odluke zbog bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer su navodi iz obrazloženja nejasni i proturječni. Nadalje, činjenično stanje je netočno i nepotpuno utvrđeno te je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Iz same izreke nije jasno tko je u obvezi podmiriti utuženi iznos jer je održan na snazi platni nalog kojim se nalaže tuženiku da namiri utuženi iznos, a ne tuženicima. S obzirom na to da su u sporu dva tuženika nejasno je koji je od ta dva tuženika obvezan na isplatu. Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da postoji drugotuženikova odgovornost prema tužitelju jer ta obveza proizlazi iz obveznog odnosa tužitelja i prvotuženika koji je nesporno solventan. Smatra da tužitelj nije aktivno legitimiran u postupku. Visina tužiteljeve tražbine je nedokazana i previsoka. Drugotuženik je predložio uvid u spis Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-371/2016, kasnije predmet Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-327/2017 kako bi se nedvojbeno utvrdio stvaran iznos tražbine. Predložio je ukinuti pobijanu odluku.

6. Tužitelj je podnio odgovor na žalbe tuženika, predložio je odbiti njihove žalbe kao neosnovane i potvrditi pobijanu odluku. Traži trošak sastava odgovora na žalbe.

7. Žalbe su osnovane.

8. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Donošenjem pobijane presude počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik upire u žalbi. Pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, te u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

10. Predmet ovog parničnog postupka jest zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 178.346,27 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime pruženih odvjetničkih usluga s osnove Ugovora o pružanju odvjetničkih usluga od 12. veljače 2016. kojeg su sklopili prvotuženik i tužitelj, a predmet kojeg je reguliranje međusobnih prava i obveza koje proizlaze s osnove pružanja odvjetničkih usluga; ugovorne strane su sklopile predmetni Ugovor radi pružanja pravne pomoći u predmetu Lučka uprava Slavonski Brod - HŽ Cargo d.o.o., te je predmet tog Ugovora isključivo pružanje pravne pomoći u tom predmetu.

11. Iz spisa proizlaze sljedeće činjenice:

- tužitelj i prvotuženik su 12. veljače 2016. sklopili Ugovor o pružanju odvjetničkih usluga

- prvotuženik je dopisom od 16. ožujka 2018. otkazao Ugovor o pružanju odvjetničkih usluga

- 22. ožujka 2018. stranke su sastavile Zapisnik o primopredaji predmeta

- 23. ožujka 2018. tužitelj je fakturirao prvotuženiku račun broj 63-101-3000 na ime izvršenih odvjetničkih usluga u iznosu od 1.343.750,00 kn uz dostavu specifikacije izvršenih usluga

- 28. ožujka 2018. prvotuženik je podnio prigovor na tužiteljev račun.

12. Tužitelj je osnovu i visinu tužbenog zahtjeva utemeljio na tvrdnji da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju Ugovora o pružanju odvjetničkih usluga, da je Ugovor otkazan, te stoga potražuje naknadu za izvršene odvjetničke usluge do dana otkazivanja Ugovora. Tuženici su osporavali aktivnu legitimaciju, osnovu i visinu tužiteljeva potraživanja. Drugotuženik je dodatno osporavao da je tužitelj ovlašten voditi ovrhu (i parnični postupak) protiv njega, te je isticao prigovor zastare tužiteljeva potraživanja.

13. Prvostupanjski sud je proveo dokazni postupak nakon kojeg je odbio prigovor nedostatka aktivne legitimacije navodeći da je Ugovor o pružanju odvjetničkih usluga sklopljen između tužitelja i prvotuženika, pri čemu nije bitno koji odvjetnik iz društva tužitelja je vršio poslove zastupanja tuženika, te da se na društvo tužitelja koje je društvo s ograničenom odgovornošću sukladno odredbi čl. 27. st. 3. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj: 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11 i 126/21) na odgovarajući način primjenjuje Zakon o trgovačkim društvima, odnosno odvjetnici iz društva tužitelja (bilo da su članovi tog društva ili njegovi zaposlenici) obavljaju odvjetničku djelatnost u okviru poslovanja tog društva, a ne samostalno. U odnosu na pokretanje postupka u odnosu na drugotuženika, prvostupanjski sud je ocijenio da je tužitelj ovlašten pokretati postupak protiv drugotuženika iz razloga što je odredbom čl. 59. Zakona o ustanovama („Narodne novine“ broj: 76/93, 29/97, 47/99, 35/08 i 127/19) propisano da osnivač ustanove (u konkretnom slučaju Republika Hrvatska) solidarno i neograničeno odgovara za obaveze ustanove.

14. Što se tiče osnove i visine potraživanja, prvostupanjski sud je ocijenio da je tužitelj pravilno obračunao odvjetničke usluge za izvršene radnje sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te da je neosnovan prigovor zastare. Ocjenjujući prigovor zastare, prvostupanjski sud je istaknuo da je sukladno odredbi čl. 18. st. 3. Zakona o odvjetništvu odvjetnik dužan izdati stranci račun nakon izvršene usluge. U slučaju otkaza ili opoziva punomoći odvjetnik je dužan izdati račun u roku od 30 dana od dana otkaza ili opoziva punomoći. Prvotuženik je otkazao tužitelju ugovor o pružanju odvjetničkih usluga 16. ožujka 2018., a tužitelj je ispostavio prvotuženiku obračun i specifikaciju odvjetničkih usluga 23. ožujka 2018. Tužitelj je stoga u skladu s odredbom čl. 18. st. 3. Zakona o odvjetništvu izdao račun prvotuženiku za izvršene usluge. Iz računa – specifikacije odvjetničkih usluga vidljivo je da račun dospijeva 23. ožujka 2018., a prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesen je 17. srpnja 2020., pa stoga nije protekao zastarni rok od tri godine iz odredbe čl. 228. ZOO-a.

15. Prvostupanjski sud je pravilno odbio prigovor nedostatka aktivne legitimacije, kao i prigovor nedostatka pasivne legitimacije drugotuženika, ali nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje vezano za osnovu i visinu tražbine, niti je dostatno ispitao istaknut prigovor zastare.

16. Prije svega, ovaj postupak je pokrenut prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave kojim je tužitelj (tada ovrhovoditelj) zahtijevao izdavanje naloga prvotuženiku (tada prvoovršeniku) i drugotuženiku (tada drugoovršeniku) da solidarno plate tužitelju utuženi iznos; u skladu s tim prijedlogom doneseno je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave 19. listopada 2020. Prvostupanjski sud je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju utuženi iznos. Imajući u vidu da je platnim nalogom naloženo prvotuženiku i drugotuženiku da tužitelju solidarno plate utuženi iznos, dok je prvostupanjski sud održao na snazi platni nalog kojim se nalaže tuženiku da plati tužitelju utuženi iznos, proizlazi da prvostupanjski sud nije održao na snazi platni nalog kako on doista glasi. Drugim riječima, ono što je prvostupanjski sud održao na snazi nije (u cijelosti) sadržaj platnog naloga, te je time počinjena bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, zbog čega pobijanu odluku nije moguće ispitati.

17. Prvostupanjski sud je u pogledu osnove i visine tužbenog zahtjeva naveo da je tužitelj izvršio sve usluge koje su navedene u specifikaciji uz račun (list 59. spisa) i da su sve usluge obračunate u skladu s Tarifom o nagradama i nakadi troškova za rad odvjetnika. Međutim, imajući u vidu određena i precizirana osporavanja oba tuženika vezano za svaku poduzetu odvjetničku radnju, proizlazi da ni u tom dijelu prvostupanjski sud nije iznio razloge o odlučnim činjenicama. Naime, tuženici su osporavali da bi tužitelj uopće izvršio neke radnje, odnosno osporavali su da je postojao nalog za izvršenje pojedinih radnji (npr. sastav izvansudske nagodbe od 27. studenog 2017.), a isto tako osporavali su da su obavljene radnje sastavljene u skladu s odredbama Tarife o nagradama i nakadi troškova za rad odvjetnika pri čemu su precizirano naveli koje radnje i iz kojeg razloga, te su se pritom pozvali na mjerodavne odredbe odvjetničke tarife koju je na pojedinu radnju trebalo primijeniti. Tužitelj je dostavio u spis presliku poduzetih radnji prema specifikaciji u cilju dokazivanja da je sve radnje izvršio, ali su tuženici osporavali izdavanje naloga za pojedine radnje i njihovu visinu te su predlagali uvid u spis Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu u predmetu poslovni broj P-371/2016, kasnije u predmetu Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-327/2017 u kojem je tužitelj vršio radnje zastupanja. Prvostupanjski sud nije raspravio prigovore stranaka vezano za navedena osporavanja, niti je u skladu s dokaznim prijedlogom tuženika izvršio uvid u spis Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu u predmetu poslovni broj P-371/2016, kasnije u predmetu Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-327/2017, već je na temelju dokumentacije u spisu prihvatio tužbeni zahtjev ocijenivši osnovanim tužiteljevo potraživanje. Na taj način je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, a ujedno, pobijana odluka ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te nije moguće ispitati u ovom žalbenom postupku osnovanost navoda tuženika.

18. Što se tiče istaknutog prigovora zastare, prvostupanjski sud je taj prigovor ocijenio neosnovanim ocjenjujući da od dospijeća obveze 23. ožujka 2018. (vidljivo iz ispostavljenog računa), pa do podnošenja prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 17. srpnja 2020., nije protekao zastarni rok od tri godine iz odredbe čl. 228. ZOO-a. Premda je prvostupanjski sud pravilno naveo da se na pitanje zastare u ovome parničnom postupku primjenjuje zastarni rok od tri godine propisan odredbom čl. 228. ZOO-a, nije pravilno ocijenio dospijeće tužiteljeve obveze od datuma dospijeća naznačenog u računu izdanom nakon otkazivanja Ugovora o pružanju odvjetničkih usluga, a s tim u vezi i odluku o (ne)osnovanosti prigovora zastare.

19. Prema odredbi čl. 18. st. 3. Zakona o odvjetništvu odvjetnik je dužan stranci izdati račun nakon izvršene usluge. U slučaju otkaza ili opoziva punomoći odvjetnik je dužan izdati račun u roku od 30 dana od dana otkaza ili opoziva punomoći. U slučaju da odvjetnik tako ne postupi, on nije prekludiran u pravu na naplatu odvjetničke usluge, jer gubitak prava zbog nastupa određenih činjenica mora biti propisan zakonom, što ovdje nije slučaj. Zakon o odvjetništvu ne sadrži odredbu o tome da ako odvjetnik ne izda račun u navedenim rokovima, gubi pravo na naplatu pruženih usluga. Uz navedeno, pitanje izdavanja računa u skladu s poreznim propisima ne utječe na imovinsko-pravni odnos među strankama niti izdavanje računa protivno tim propisima dovodi do gubitka prava na naplatu odvjetničke usluge.

20. Kako bi se utvrdilo dospijeće sporne obveze, prvostupanjski sud je trebao ispitati otkad je tužitelj mogao od tuženika zahtijevati plaćanje usluge (čl. 215. ZOO-a). U tom smislu treba razlikovati jesu li odvjetnik i klijent zaključili sporazum o načinu plaćanja odvjetničkih usluga ili nisu. Kada takvog sporazuma nema, tražbine po osnovi naknade odvjetničke usluge dospijevaju nakon svake obavljene radnje sukladno važećoj odvjetničkoj tarifi i zastara počinje teći od dana kada su radnje zastupanja obavljene; za te tražbine zakonom drugačije nije propisano (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-843/2007, Rev-152/2009, Rev-1541/2011, Rev-

2058/2016, Revt-312/2017, Rev-609/2017, Rev-x-872/2015, Rev-953/2012, 386/05, 126/15, Revd-16/2022, Rev-70/07). Međutim, kada su stranke zaključile sporazum o načinu plaćanja odvjetničkih usluga, primijenit će se sporazum.

21. U konkretnom slučaju, pravni odnos među strankama reguliran je Ugovorom o pružanju odvjetničkih usluga od 12. veljače 2016. Prema odredbi čl. 2.2. d) Ugovora u slučaju da stranka odustane od tog Ugovora, raskine Ugovor, opozove punomoć Odvjetničkom društvu, prenese svoje potraživanje koje ima prema HŽ Cargu na treću osobu ili u slučaju nastupa bilo koje druge okolnosti koja nije predviđena tim člankom, Ugovorne strane suglasno utvrđuju da Odvjetničkom društvu u tom slučaju pripada nagrada sukladno Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, osim ako se drukčije dogovore.

22. Ugovor o pružanju odvjetničkih usluga nesporno je prestao tuženikovim otkazom 16. ožujka 2018. Za taj slučaj stranke su samo ugovorile da tužitelju pripada nagrada sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Međutim, potrebno je voditi računa i o tome ako je tužitelj mogao prije otkaza ugovora zahtijevati naknadu za odvjetničko zastupanje, odnosno ako je njegova tražbina dospjela već prije no što mu je ugovor otkazan, tada tužitelju pravo zahtijevati plaćanje naknade ne može iznova i ispočetka pripasti opet i otkazom. Otkaz kao jedan od načina prestanka ugovora neodređenog trajanja ne može utjecati na tijek zastare tražbine koja je prethodno već dospjela.

23. S tim u vezi napominje se da su stranke odredbom čl. 2.2. b) Ugovora o pružanju odvjetničkih usluga ugovorile u slučaju da Odvjetničko društvo zastupa stranku u sudskom postupku, Odvjetničkom društvu za svaku poduzetu radnju pripada naknada utvrđena Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika uz odobravanje maksimalnog dopuštenog popusta od 50%. Odvjetničko društvo će ispostavljati račune za svaku poduzetu radnju i to odmah nakon poduzimanja svake pojedine radnje. Iako izdavanje računa ima značaj poziva na plaćanje, iz ovakve ugovorne odredbe proizlazi da je tužitelj mogao zahtijevati od prvotuženika plaćanje odmah nakon poduzete svake pojedine radnje zastupanja, a s tim u vezi proizlazi i dospijeće za svaku pojedinu radnju odvjetničkog zastupanja i to nakon njena poduzimanja, što je prvostupanjski sud propustio ocijeniti. U tom svjetlu potrebno je iznova razmotriti istaknuti prigovor zastare.

24. Svi navedeni propusti prvostupanjskog suda imali su utjecaj na donošenje pravilne i zakonite odluke zbog čega se pobijana odluka ne može ispitati.

25. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a žalbe su uvažene, pobijana presuda ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

26. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će prije svega otkloniti povrede postupka na koje mu je ukazao ovaj sud, nadalje će izvesti predložene dokaze i potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje, ponovno ocijeniti prigovor zastare, i donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku koju će valjano obrazložiti.

Zagreb, 28. svibnja 2025.

P redsjednica vijeća

Mirta Matić