REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-551/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Jelena Košutić odvjetnica u Sesvetama, protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, OIB: 52634238587, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 1780/2021-3 od 16. kolovoza 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu poslovni broj P-77/2021-45 od 18. veljače 2021., u sjednici održanoj 28. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tuženice.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Utvrđuje se da je tužiteljica ĐČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica novoformirane zk. čest. br. [katastarska čestica], oranica [adresa] površine 1500m² formirane tehničkim elaboratom RN 394/2006 izgrađenog od strane geodeta IČ od 21.09.2006.g. (koja u nalazu i mišljenju vještaka "GEOMJER", Varaždinska 62, Sesvete, vl. Mijo Lažeta od 23.01.2020.g. označena kao zk. čest. [katastarska čestica]).

II Tužena Republika Hrvatska je dužna trpjeti da se temeljem tehničkog elaborata RN 394/2006 izrađenog od strane geodeta Mije Lažete od 21.09.2006.g. izvrši parcelacija k. č. br. [katastarska čestica], oranica [adresa], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da se novoformirane zk. čest. br. [katastarska čestica] (koja u nalazu i mišljenju vještaka "GEOMJER", Varaždinska 62, Sesvete, vl. Mijo Lažeta od 23.01.2020.g. označena kao zk. čest. [katastarska čestica]) ima prenijeti u novi zemljišnoknjižni uložak kao samovlasništvo tužiteljice ĐČ.

III Utvrđuje se da je tužiteljica ĐČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica novoformirane zk.čest.br. [katastarska čestica], oranica [adresa] površine 486 m² formirane tehničkim elaboratom RN 394/2006 izrađenog od strane geodeta Mije Lažete od 21.09.2006.g. (koja u nalazu i mišljenju vještaka "GEOMJER", Varaždinska 62, Sesvete, vl. Mijo Lažeta od 23.01.2020.g. označena kao zk. čest. [katastarska čestica].).

IV Tužena Republika Hrvatska je dužna trpjeti da se temeljem tehničkog elaborata RN 394/2006 izrađenog od strane geodeta Mije Lažete od 21.09.2006.g. izvrši parcelacija k. č. br. [katastarska čestica], oranica [adresa], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da se novoformirane zk.čest. br. [katastarska čestica] (koja u nalazu i mišljenju vještaka "GEOMJER", Varaždinska 62, Sesvete, vl. Mijo Lažeta od 23.01.2020.g. označena kao zk. čest. [katastarska čestica]) ima prenijeti u novi zemljišnoknjižni uložak kao samovlasništvo tužiteljice ĐČ.

V Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj da tužiteljice ĐČ u roku od 15 dana, plati parnični trošak ovog postupka u iznosu od 17.300,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja, pa do isplate, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB.".

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd 4673/2022-2 od 21. veljače 2023., dopustio je tuženici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

„Je li moguće stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u vlasništvu zemljišne zajednice i na kojima je potom bilo upisano pravo vlasništva za korist Republike Hrvatske?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je podnijela reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže preinačiti nižestupanjske presude u smislu revizijskih navoda, a podredno iste ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija nije osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje vlasništva novoformiranih čestica prema tehničkom elaboratu izrađenom po ovlaštenom geodeti i to, čestice površine 1500 m2, oranica [adresa] označena kao zk. čest. [katastarska čestica] i površine 486 m2, oranica [adresa], označena kao zk. Čest. [katastarska čestica], upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] dosjelošću, utemeljen na činjeničnim navodima tužbe da je više od 100 godina s prednicima njihova zakonita, istinita i poštena posjednica.

9. Pozivom na paragraf 326. 345. 1463. i 1464. i 1472. Općeg građanskog zakonika (čl. 1. i 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donijetih prije 16. travnja 1941. - "Narodne novine" broj 73/91 – dalje: OGZ), čl. 3. čl. 28. st. 2. čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Sl. list" broj 6/80, 36/90 i "Narodne novine" broj 53/91 – dalje: ZOVO) i čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP), nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev u bitnom s obrazloženjem da se tužiteljica kao samostalni posjednik nalazi u poštenom posjedu predmetnih nekretnina još od 1958. dok je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 5. ožujka 2008., dakle 50 godina nakon što je tužiteljica stupila u pošteni samostalni posjed predmetnih nekretnina i to u vrijeme kada su bile upisane kao vlasništvo tuženice.

10. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena u ovom stupnju postupka sporno je, je li tužiteljica mogla steći pravo vlasništva dosjelošću na nekretninama kojima je na temelju odluke Sudbenog stola kao Urbarskog suda u Zagrebu od 10. studenoga 1911. uknjiženo pravo vlasništva za korist Nadarbine učitelja urbarske općine Vugrovec, a rješenjem broj Z-2287/48 od 1948., uknjiženo je pravo vlasništva za korist općenarodne imovine, a potom na temelju rješenja Narodnog odbora Kotara Zagreb, upisan je organ upravljanja i to Narodni odbor Kotara Zagreb te je odlukom Z-856/50 1956. brisan organ upravljanja te upisan Narodni odbor Općine Sesvete te je predmetna nekretnina bila u društvenom vlasništvu, dakle nekretnina koje su bile u vlasništvu zemljišne zajednice i na kojima je potom bilo upisano pravo vlasništva za korist Republike Hrvatske.

11. Prema odredbi čl. 388. st. 2. ZVDSP pretpostavke za stjecanje prava vlasništva imaju se prosuditi prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja.

12. U konkretnom slučaju vrijeme potrebno za dosjelost počelo je teći najkasnije 1958. od kada se tužiteljica nalazi u samostalnom posjedu spornih nekretnina, dakle za vrijeme važenja pravnih pravila OGZ-a. Naime, pravila bivšeg OGZ su se primjenjivala na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" broj 73/91) do 1. rujna 1980. kao dana stupanja na snagu ZOVO, a ZVDSP je stupio na snagu 1. siječnja 1997. što znači da će se u svim onim slučajevima kada je pravo vlasništva stečeno prije 1. siječnja 1997. pravni temelj stjecanja, a u svezi s tim i relevantne činjenice, cijeniti prema propisima koji su do tada bili na snazi (pravna pravila bivšeg OGZ, odnosno Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima).

13. Kako proizlazi i iz utvrđenja nižestupanjskih sudova tužiteljica se nalazi u posjedu predmetnih nekretnina najkasnije od 1958., dakle u razdoblju u kojem je ona bila u društvenom vlasništvu s tim da je odredbom čl. 29. ZOVO bilo propisano da se na nekretninama u društvenom vlasništvu pravo vlasništva ne može steći dosjelošću. Međutim, navedena odredba je stavljena izvan snage čl. 3. Zakona o preuzimanju ZOVO ("Narodne novine" broj 53/91), pa sve nekretnine koje su do donošenja Ustava Republike Hrvatske bile društveno vlasništvo, bez obzira na njihov status u prijelaznom periodu i glede dosjelosti su došle pod opći režim. Nakon što je tužiteljica stupila u pošten samostalni posjed predmetnih nekretnina 1958., u vrijeme kada su bile upisane vlasništvom tuženice, kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP nego na temelju drugih odredbi zakona (u tom smislu i ovaj sud u odluci broj: Rev-x-974/2017-2 od 7. svibnja 2019.).

14. Pravni učinci dosjelosti kao izvornog načina stjecanja prava vlasništva nastupaju po samom pravu (ipso iure) istekom potrebnog vremena za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ako su ispunjeni i ostali uvjeti koje propisuje zakon o stjecanju putem dosjelosti, u konkretnom slučaju savjesnost posjeda.

15. U slučaju kao što je ovaj, a kada teče vrijeme dosjelosti u dva navedena režima, prema pravnom pravilu paragrafa 1472. OGZ, rok dosjelosti za nekretnine u državnom vlasništvu bio je 40 godina dok je prema odredbi čl. 28. st. 2. ZOVO za redovnu dosjelost, koja se primjenjuje na kvalificiranog posjednika rok dosijedanja 10 godina, a za izvanrednu dosjelost 20 godina. Kada je ZOVO propisao kraći rok, a do stupanja na snagu ZOVO proteklo je 22 godine istinitog i poštenog posjeda tužiteljice, preostalo je vrijeme (18 godina) kraće od onog propisanog odredbama ZOVO za izvanrednu dosjelost pa rok istječe nakon proteka vremena određenog prethodnim zakonom.

16. Kako je u postupku utvrđeno da je tužiteljica samostalni pošteni posjednik spornih nekretnina u smislu pravnih pravila iz paragrafa 326. OGZ, odnosno odredbe čl. 72. ZOVO jer je držala da je nekretnina koju posjeduje njena, tužiteljica je stekla pravo vlasništva predmetnih nekretnina s obzirom na protek roka od 40 godina za dosjedanje.

17. Uz navedeno valja istaći da je i odredbom čl. 159. ZVDSP propisano kada se i pod kojim uvjetima može stjecati pravo vlasništva dosjelošću na nekretnini, te da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske može steći dosjelošću pravo vlasništva nekretnine, ako je njegov posjed bio zakonit, istinit i pošten ili barem pošten. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama na kojima je bilo upisano pravo vlasništva za korist Republike Hrvatske, samostalni posjednik nekretnine može steći pravo vlasništva ako je kao samostalni posjednik nekretnine, čiji je posjed bio zakonit, istinit i pošten, te je istu samostalno posjedovao protekom 20 godina ili ako je njegov posjed bio barem pošten kada je nekretninu samostalno posjedovao protekom 40 godina.

18. Slijedom navedenog odgovor na postavljeno pitanje stoga glasi:

Moguće je stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u vlasništvu zemljišne zajednice i na kojima je bilo potom upisano pravo vlasništva za korist Republike Hrvatske (tako i ovaj sud u odluci broj: Rev-1355/2021-2 od 17. prosinca 2024.).

19. U slučaju posjedovanja nekretnine koja je bila u vlasništvu zemljišne zajednice, odlučno je, je li posjednik bio barem pošten tj. da posjednik kada je stekao posjed nekretnine nije znao niti je, s obzirom na okolnosti, imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, jer dioba zemljišne zajednice nije provedena prije 6. travnja 1941. odnosno da dioba zemljišne zajednice nije provedena na temelju odobrenja Okružne komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju, ako je diobni postupak pokrenut prije 6. travnja 1941. (čl. 3. Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom od 15. travnja 1947. - "Narodne novine", broj 36/47). To stoga, što u slučaju kada je posjednik znao, da dioba zemljišne zajednice nije provedena prije 6. travnja 1941. odnosno da nije bilo odobrenja Okružne komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju za diobu zemljišne zajednice koja je pokrenuta prije 6. travnja 1941., ali nije bila dovršena do tog datuma, morao je znati da nije bilo moguće stjecanje prava vlasništva na tim nekretninama, jer su postale općenarodna imovina.

20. Kako je u ovoj pravnoj stvari utvrđeno da je tužiteljica bila samostalna i poštena posjednica predmetnih nekretnina u razdoblju duljem od 40 godina, a tuženica nije ni dokazivala da je tužiteljičin posjed nepošten to je, u smislu naprijed navedenih odredbi dosjelošću stekla vlasništvo spornih nekretnina, a kako je to pravilno i utvrđeno u postupku pred nižestupanjskim sudovima.

21. Slijedom svega navedenog, kako ne postoji razlog zbog kojeg je revizija podnesena i na koji se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude.

Zagreb, 28. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil