Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-208/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice mljt. COE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i zakonskoj zastupnici CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zoranu Belušiću, odvjetniku u Buja, Trg slobode 4/IV, protiv tuženika RO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damiru Cibraliću, odvjetniku u Puli, Andrije Kačića Miošića 4, radi povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj P Ob- 78/2024-9 od 31. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 28. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj P Ob-78/2024-9 od 31. siječnja 2025.

a) u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke,

b) u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura,

c) u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 466,34 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da doprinosi za uzdržavanje tužiteljice počevši od 12. ožujka 2024. do 14. svibnja 2024. u povećanom iznosu od 203,15 eura, a od 15.svibnja 2024. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti u povećanom iznosu od 229,60 eura, s dospijećem svakog iznosa do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec uplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice mlt. tužiteljice, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatom tekućim od dospijeća svakog dospjelog, a neisplaćenog iznosa uzdržavanja pa do isplate, s time da je tuženik sve dospjele obveze uzdržavanja do pravomoćnosti presude dužan platiti odjednom sve u roku od 15 dana (točka I. izreke). Tužbeni zahtjev tužiteljice za određivanjem povišenog iznosa uzdržavanja prije podnošenja zahtjeva za razdoblje od 18. prosinca 2022. do 11. ožujka 2024. je odbijen (točka II. izreke).

Tuženiku je naloženo i da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom t troškova parničnog postupka u iznosu od 403,84 eura odbijen (točka III. izreke). Također, odbijen je i zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka (točka IV. izreke).

2. Protiv točke I. i IV. izreke i dosuđujućeg dijela točke III. izreke presude žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) u svezi s čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 - dalje: ObZ), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno podredno, istu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za povišenjem uzdržavanja.

5. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da je tuženik otac tužiteljice,

- da je presudom Općinskog suda u Pazinu. Stalna služba u Bujama posl. broj P Ob-164/2020 od 12. travnja 2021. tuženiku naloženo da za uzdržavanje tužiteljice doprinosi mjesečno 1.100,00 kuna (sada 146,00 eura),

- da je tužiteljica stara 9 godina, da pohađa treći razred osnovne škole, te da stanuje u zajedničkom kućanstvu zajedno sa majkom, bakom i tetkom po majčinoj strani

- da je tuženik star 39 godina, da je radno i zdravstveno sposoban, te da živi u kućanstvu zajedno sa roditeljima,

- da je tuženik zaposlen te da ostvaruje mjesečnu plaću u iznosu od 1.100,00 do 1.200,00 eura,

- da je tuženik obveznik plaćanja uzdržavanja za još jedno dijete u iznosu od 152,00 eura mjesečno,

- da tuženik otplaćuje kredit za automobil u iznosu od 323,00 eura.

6. Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Tuženik svojim žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi također ističe tuženik.

7. Neosnovano tako tuženik žalbenim navodima osporava odluku suda o plaćanju uzdržavanja u iznosu od 203,15 eura odnosno 229,60 eura mjesečno. Naime, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio ukupne materijalne potrebe tužiteljice, kao i ukupne mogućnosti tuženika kao obveznika plaćanja uzdržavanja, te je pravilno obvezao tuženika na plaćanje uzdržavanja u iznosu od 203,15 eura i 229,60 eura mjesečno. U tom smislu nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima ističe da sud prvog stupnja nije pravilno utvrdio materijalne potrebe tužiteljice, kao i ukupne mogućnosti tuženika. Naime, sud prvog stupnja je, na temelju iskaza majke tužiteljice i tuženika pravilno utvrdio kako materijalne potrebe tužiteljice (čl. 311. ObZ) tako i ukupne mogućnosti tuženika (čl. 313. ObZ) kao obveznika plaćanja uzdržavanja. Za svoja utvrđenja sud prvog stupnja je dao jasne, logične i neproturječne razloge koja ovaj sud u cijelosti prihvaća, a koje žalbenim navodima tuženik nije uspio dovesti u sumnju. Također, u odnosu na određenu visinu uzdržavanja potrebno je navesti i da ovaj sud smatra da, imajući u vidu prihode i imovinsko stanje tuženika, te okolnost da se radi o radno sposobnoj osobi, nije bilo osnove da se obveza plaćanja uzdržavanja odredi u manjem iznosu od dosuđenog.

8. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika kojima osporava utvrđenje suda prvog stupnja o promjeni okolnosti u svezi s obvezom uzdržavanja. Naime, i u tom dijelu sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tužiteljica u odnosu na vrijeme kada je donijeta prijašnja odluka o uzdržavanju, a koja je donijeta 2021. godine, starija, te da su njezine potrebe stoga veće. Na temelju takvih utvrđenja sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da su se okolnosti u odnosu na vrijeme kada je donijeta prethodna odluka o uzdržavanju promijenile u mjeri koja opravdava donošenje odluke o višem iznosu uzdržavanja.

9. Tuženik u žalbi ističe i da sud pogrešno utvrdio visinu njegove plaće, te da nije u dovoljnoj mjeri cijenio njegovo imovno stanje, obveze uzdržavanja prema roditeljima i drugom djetetu, te njegove kreditne obveze. Međutim, kako je ranije navedeno, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio sve dokaze koji su izvedeni u postupku, te je pravilno utvrdio sve činjenice potrebne za donošenje pravilne i zakonite odluke. Stoga okolnosti koje tuženik navodi u žalbi (imovno stanje, obveze uzdržavanja, kreditne obveze) ne mogu utjecati na pravilnost i zakonitost odluke suda prvog stupnja. Naime, ocjena je i ovog suda da kada se uzmu u obzir utvrđene povećane potrebe tužiteljice u odnosu na prethodno donijetu odluku o uzdržavanju, kao i imovno stanje i mogućnosti tuženika, nema osnove za primjenom odredbe čl. 314. st. 3. ObZ na koju ukazuje tuženik u podnijetoj žalbi a koja predviđa određivanje uzdržavanja u iznosu nižem od zakonskog minimuma. Što se utvrđivanja visine tuženikove plaće sud prvog stupnja je istu utvrdio na temelju iskaza samog tuženika tako da su i ti žalbeni navodi tuženika neosnovani.

10. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 285. u svezi s čl. 311. i čl. 313. ObZ kada je tužbeni zahtjev tužiteljice za povišenjem uzdržavanja djelomično prihvatio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi ističe također tuženik.

11. Tuženik u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja počinio i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je pobijana presuda u suprotnosti sa dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, dostatne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati tako da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koji ukazuje tuženik. Također, sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

12. Pravilna je i odluka suda prvog stupnja o troškovima parničnog postupka. Naime, s obzirom da je tuženik osporavao tužbeni zahtjev tužiteljice koji samo u neznatnom dijelu nije prihvaćen, to je tuženik tužiteljici prouzročio troškove postupka. Stoga je sud prvog stupnja, imajući u vidu takav ishod postupka, tužiteljici osnovano dosudio troškove parničnog postupka primjenom odredbe čl. 366. st. 1. ObZ tako da je i u tom dijelu materijalno pravo pravilno primijenjeno.

13. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP u svezi s čl. 346. ObZ, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu.

14. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

15. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 28. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj