Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-187/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Vladimiri Hebrang, odvjetnici u Zagrebu, Ulica kralja Zvonimira 31, protiv tuženice DV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Denisu Pediću, odvjetniku u Popovači, Zagrebačka 17, uz sudjelovanje mljt. ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po posebnoj skrbnici MVR, mag. iur. u Centru za posebno skrbništvo, radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi, odlučujući o žalbi tužitelja i o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj P Ob-232/2023-66 od 3. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 28. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P Ob-232/2023-66 od 3. travnja 2025.

a) u pobijanom dijelu pod točkom 1./I., 1./II., i 1./III. izreke,

b) u pobijanom dijelu pod točkom 1./IV. izreke u dijelu u kojem je tužitelju naloženo da na ime doprinosa uzdržavanja za mljt. ĐV plaća iznos od 200,00 eura mjesečno počev od 3. travnja 2025. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti s dospijećem svakog iznosa uzdržavanja zadnjeg dana u mjesecu, a u slučaju zakašnjenja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki dospjeli, a neisplaćeni iznos sve na ruke ili račun majke DV.

II. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P Ob-232/2023-66 od 3. travnja 2025.

a) u pobijanom dijelu pod točkom I./IV. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za uzdržavanje preko dosuđenog iznosa od 200,00 eura mjesečno do iznosa od 265,00 eura mjesečno sa pripadajućim zateznim kamatama,

b) u pobijanom dijelu pod točkom 2. izreke u dijelu u kojem je suđeno da tuženica snosi svoje troškove parničnog postupka.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 303,08 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je da će umjesto uređenja iz rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj R1 Ob–237/2022 od 2. lipnja 2022. kojim je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 2. lipnja 2022. mljt. ĐV ubuduće stanovati sa majkom EV na adresi [adresa] (točka 1./I. izreke), te da će majka NV i otac RV izvršavati roditeljsku skrb u odnosu na mlt. ĐV i nadalje zajednički i sporazumno (točka 1./II. izreke).

Također, određeno je da će se osobni odnosi mljt. ĐV sa ocem PV ostvarivati u vidu susreta i druženja svakog utorka i četvrtka u trajanju od 3 sata i to u periodu dok mlt. dijete pohađa predškolsku ustanovu u poslijepodnevnim satima sukladno dogovoru roditelja a ako dogovor izostane od 15,30 sati do 18,30 sati, a u periodu nakon upisa u školu mlt. djeteta ovisno o školskom turnusu u prijepodnevnim ili poslijepodnevnim satima sukladno dogovoru roditelja a ako dogovor izostane od 9,00 sati do 12,00 sati odnosno od 15,30 sati do 18,30 sati, zatim svaki drugi vikend od petka u 19,00 sati do nedjelje u 19,00 sati u periodu dok mlt. dijete pohađa predškolsku ustanovu, a od petka u 19,00 sati do nedjelje u 19,00 sati u periodu nakon upisa u školu mlt. djeteta, zatimpolovicu godišnjeg odmora oca periodu dok mlt. dijete pohađa predškolsku ustanovu, a u periodu nakon upisa u školu mlt. djeteta polovicu svih školskih praznika, te polovicu svih državnih praznika i vjerskih blagdana. Određeno je i da je radi ostvarenja osobnih odnosa u vidu susreta i druženja otac RV, dužan preuzeti mljt. ĐV, od majke DV ili druge osobe kojoj je majka privremeno povjerila mlt. ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj] na skrb i to na adresi prebivališta ili boravišta majke, te je po proteku vremena određenog za održavanje istih vratiti na istu adresu (točka 1./III. izreke).

Naloženo je ocu ĆV da na ime doprinosa uzdržavanja mljt. ĐV, plaća mjesečno iznos od 200,00 eura i to počev od 3. travnja 2025. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti s dospijećem svakog iznosa uzdržavanja zadnjeg dana u mjesecu, a u slučaju zakašnjenja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki dospjeli, a neisplaćeni iznos sve na ruke ili račun majke DV, dok je s ostatkom traženog iznosa do 265,00 eura mjesečno i pripadajućim kamatama tuženica odbijena (točka 1./IV. izreke)

Na kraju, određeno je i da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (točka 2. izreke).

2. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) u svezi s čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 - dalje: ObZ), te predlaže presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno podredno, istu preinačiti.

3. Žalbu protiv odbijajućeg dijela točke 1./IV izreke presude i odluke o troškovima parničnog postupka sadržane u točki 2. izreke presude podnijela je i tuženica s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači.

4. Žalbe tužitelja i tuženice nisu osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za izmjenom odluke o roditeljskoj skrbi.

6. I tužitelj i tuženica u žalbama podnijetim protiv prvostupanjske presude ističu da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je pobijana presuda proturječna, nejasna, te da nema razloga o odlučnim činjenicama. Međutim, suprotno žalbenim navodima tužitelja i tuženice, presuda o odlučnim činjenicama i u odnosu na odluku o glavnoj stvari i u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka sadrži jasne, dostatne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbama ističu i tužitelj i tuženica. Također, sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da su tužitelj i tuženica bili u braku u kojem je rođena kćer mljt. ĐV, rođena **.**.2019.,

- da je brak tužitelj i tuženice razveden rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu rješenjem posl. broj R1 Ob-237/2022 od 2. lipnja 2022.,

- da je predmetnim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. broj R1 Ob-237/2022 od 2. lipnja 2022. istodobno odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi kojim je određeno da će mljt. ĐV tjedan dana provoditi s ocem, a tjedan dana s majkom,

- da je mjesto stanovanja svakog od roditelja međusobno udaljeno oko 80 km,

- da su se odnosi između tužitelja i tuženice pogoršali od srpnja 2023.,

- da je tužitelj pokrenuo izvanparnični postupak pod posl. brojem R1 Ob- 312/2023 u kojem je predlagao da se privremenom odredi da mljt. ĐV stanuje sa njim s kojim prijedlogom je pravomoćno odbijen,

- da tuženica pokazuje više pažnje, privrženosti i ljubavi, da primjenjuje primjerenije odgojne postupke, da je sigurnija u svoje životne postupke, cjelovitije uočava potrebe mljt. djeteta i pokazuje više roditeljskih kapaciteta i odgovornosti,

- da mljt. ĐV ima uobičajene troškove života za svoju dob i da je zdravo je dijete, te da visina troškova njezina života u iznosu od 200,00 eura mjesečno

- tužitelj je radno sposobna osoba, da je zaposlen, te da ostvaruje prihod od plaće u iznosu od oko 800,00 eura mjesečno.

- da je u interesu mljt. ĐV da stanuje sa majkom.

U odnosu na žalbu tužitelja

8. Tužitelj žalbenim navodima osporava odluku suda prvog stupnja ističući u žalbi da je sud prvog stupnja presudu pogrešno utemeljio na nalazu i mišljenju vještakinje dr. sc. Daše Poredoš Lavor, dipl. soc. rad., te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu navedenog dokaza koja je suprotstavlja ocjeni ovog suda. Također, tužitelj smatra da je sud prvog stupnja s obzirom na upitnu kompetentnost vještakinje trebao provesti dodatno vještačenje po vještaku psihijatru.

9. Međutim, takvi žalbeni navodi tužitelja su neosnovani. Naime, prije svega potrebno je navesti da sud prvog stupnja svoju odluku nije temeljio isključivo na temelju nalaza i mišljenja vještaka, već na temelju svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka, kako onih materijalnih tako i onih personalnih. Dokaze koji su izvedeni tijekom postupka sud prvog stupnja je pravilno ocijenio u smislu čl. 8. ZPP tako da je činjenično stanje pravilno i potpuno a u tom dijelu nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju sadržajno ističe tužitelj. Dakle, neosnovani su žalbeni navodi tužitelja kojima u pogledu postojanja roditeljskih kompetencija i utvrđivanja najboljeg interesa djeteta preocjenjuje dokaze koji su izvedeni tijekom postupka.

10. U odnosu na nalaz i mišljenje vještakinje dr. sc. Daše Poredoš Lavor potrebno je navesti da je isti i prema ocjeni ovog suda u potpunosti podobno da se na istome temelji sudska odluka. Naime, nalaz i mišljenje vještakinje izrađen je sukladno zadatku određenom od strane suda, te je vještakinja prigovore na nalaz i mišljenje otklonila jasnim i logičnim razlozima koje prihvaća i ovaj sud. Stoga je nalaz i mišljenje vještaka i prema stavu ovog suda u potpunosti podoban da se na temelju istog utvrde činjenice koje su pravno relevantne za rješenje spora između stranaka. To pogotovo kada se ima i u vidu da je mišljenje vještakinje nije protivno zaključcima Hrvatskog zavoda za socijalni rad koje je iste dao u postupku povodom tužiteljevog prijedloga za određivanje privremene mjere.

11. Što se tiče kompetencije vještakinje potrebno je navesti da je vještakinja određena rješenjem od 27. veljače 2024 iz kojeg jasno proizlazi da je vještakom imenovana stalna sudska vještakinja za društvene znanosti, probleme obitelji, djece mladeži i odraslih. Uz navedeno, vještakinja je nakon donošenja rješenja o vještačenju, a prije izrade samog nalaza i mišljenja dostavila i rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave od 20. ožujka 2024. iz kojeg je vidljivo da je imenovana stalnim sudskim vještakom za područje socijalnog rada, grana problemi u obitelji, djece mladeži i odraslih. Dakle, područje i grana za koje je predmetna vještakinja imenovana za stalnog sudskog vještaka u potpunosti u sukladno sa činjenicama o kojima je vještakinja trebala izraditi nalaz i mišljenje, pa stoga ne postoje bilo kakvi razlozi zbog kojih se na njezinom nalazu i mišljenju ne bi trebala temeljiti sudska odluka. To pogotovo kada niti jedna od stranaka, pa tako i tužitelj, nije imala bilo kakvih primjedbi na imenovanje predmetne vještakinje kako u pogledu osobe, tako i u pogledu njezine stručnosti. U tom smislu neosnovani su i žalbeni navodi tužitelja da nalaz i mišljenje nije izrađen u skladu sa pravilima struke, te da je istim narušena ravnoteža oružja. Naime, nalaz i mišljenje je i prema ocjeni ovog suda izrađen u skladu sa pravilima struke, te isti nije nejasan, nepotpun ili proturječan tako da tužitelj neosnovano osporava dokaznu snagu istog. Što se tiče žalbenih navoda tužitelja da je vještak nepribavom zdravstvenog kartona tuženice narušio ravnotežu oružja potrebno je navesti da se u pogledu tog prigovora vještakinja očitovala u svom usmenom očitovanju koji je dala na ročištu održanom dana 12. rujna 2024. te je jasno navela iz kojih razloga nije mogla izvršiti uvid u zdravstveni karton tuženice pri čemu je i navela da podaci iz zdravstvenog kartona tužitelja nisu takvi da bi kompromitirali njegove roditeljske kompetencije.

12. Neosnovani su i žalbeni navodi tužitelja kojima ističe da je u postupku bilo potrebno provesti dodatno vještačenje po vještaku psihijatru na okolnost da je mljt. ĐV izmanipulirana od strane tuženice. Naime, u konkretnom slučaju, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno da se donese pravilna i zakonita presuda, te da izvođenje navedenog dokaza nije bilo potrebno s kojom ocjenom se slaže i ovaj žalbeni sud. Stoga u postupku nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 220. ZPP koju sadržajno ističe tužitelj.

13. Neosnovani su i žalbeni navodi tužitelja koji se odnose na mišljenje djeteta. Naime, mišljenje djeteta je pravilno pribavljeno sukladno odredbi čl. 360. ObZ, te je isto u pravilno ocijenjeno. Pritom sud prvog stupnja nije svoju odluku temeljio isključivo na pribavljenom mišljenju djeteta, već na temelju sveobuhvatnog dokaznog postupka u okviru kojeg je sud prvog stupnja sve dokaze pravilno ocijenio, a kako je ranije u ovoj presudi već obrazloženo.

14. Nisu osnovani niti žalbeni navodi kojima ističe da nije bilo razloga za izmjenom plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sve do početka školske godine 2026/2027 kada mljt. ĐV treba krenuti u prvi razred. Naime, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da tužitelj i tuženica stanuju na udaljenosti od oko 80 km, te da su stoga ispunjene pretpostavke da se izmjeni odluka o roditeljskoj skrbi. S obzirom da je sud prvog stupnja utvrdio i da je u najboljem interesu djeteta da stanuje sa majkom na adresi njezinog stanovanja, to je sud prvog osnovano izmijenio odluku o roditeljskoj skrbi na način da je odredio da će mljt. ĐV stanovati sa tuženicom. Pritom je i odluku o ostvarivanju osobnih odnosa sud prvog stupnja donio u skladu s odredbom čl. 119. ObZ. Stoga su neosnovani i žalbeni navodi tužitelja da je sud prvog stupnja trebao susrete i druženja odrediti na način i da tuženica maloljetnu kćer stranaka dovodi u Zagreb.

15. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP u svezi s čl. 346. ObZ, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u dijelovima pobliže navedenim u točki I. izreke ove presude.

U odnosu na žalbu tuženice

16. Tuženica žalbom osporava odluku suda o određivanju uzdržavanja za maloljetno dijete kao i odluku o troškovima parničnog postupka. Naime, tuženica smatra da sud prvog stupnja pogrešno utvrdio kako visinu plaće tužitelja, tako i potrebe maloljetnog djeteta te da je sud uzdržavanje trebao odrediti u većem iznosu od dosuđenih 200,00 eura mjesečno.

17. Međutim, žalbeni navodi tuženice su neosnovani. Naime, sud prvog stupnja je, na temelju iskaza tužitelja i tuženice pravilno utvrdio kako materijalne potrebe mljt. kćeri stranaka (čl. 311. ObZ) tako i ukupne mogućnosti tuženika (čl. 313. ObZ) kao obveznika plaćanja uzdržavanja. Za svoja utvrđenja sud prvog stupnja je dao jasne, logične i neproturječne razloge koja ovaj sud u cijelosti prihvaća, a koje žalbenim navodima tuženica nije uspjela dovesti u sumnju. Također, u odnosu na određenu visinu uzdržavanja potrebno je navesti i da ovaj sud smatra da, imajući u vidu prihode i imovinsko stanje tuženika, nije bilo osnove da se obveza plaćanja uzdržavanja odredi u većem iznosu od dosuđenog. Što se tiče utvrđenja visine primanja koje je ostvario tužitelj sud je iste pravilno utvrdio na temelju iskaz tužitelja. Na iskaz tužitelja tom dijelu tuženica nije imala primjedbi, a niti je predlagala bilo kakve dokaz iz kojih bi proizlazilo suprotno. Što se tiče ukazivanja tuženice da iz nalaz i mišljenja vještakinje proizlazi da je visina prihoda tužitelja veća od onih koje je tužitelj naveo u svom iskazu, potrebno je navesti da je vještačenje provedeno radi utvrđivanja činjenica relevantnih za određivanje s kojim roditeljem će dijete stanovati i ostvarivanje osobnih odnosa, a ne radi utvrđivanja činjenica relevantnih za donošenje odluke o uzdržavanju.

18. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženice koji se odnose na odluku o troškovima parničnog postupka. Naime, predmet postupka bilo je donošenje nove odluke o skrbi maloljetne kćeri stranaka koji je inicirao tužitelj. Dakle, predmet postupka je bilo reguliranje obiteljskih odnosa koji se tiču stanovanja djeteta i osobnih odnosa djeteta s roditeljem sa kojim neće živjeti, što je bilo i u interesu ne samo tužitelja i tuženice, već i maloljetnog djeteta. Stoga imajući u vidu da je postupak vođen ne samo u interesu tužitelja, već i same tuženice, pa i maloljetnog djeteta, pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 366. st. 1. ObZ kada je vodeći računa o okolnostima konkretnog slučaja odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Okolnost što je sud prvog stupnja nakon provedenog postupka odučio da mljt. kćer stranaka stanuje sa tuženicom, a ne sa tužiteljem, u konkretnom slučaju ne znači i da je tužitelj dužan tuženici nadoknaditi troškove parničnog postupka.

19. Dakle, sud prvog stupnja je i odlučujući o uzdržavanju djeteta i troškovima parničnog postupka pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo. Stoga niti u tom dijelu u kojem presudu prvog stupnja pobija tuženica nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP, a niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP koje žalbene razloge ističe tuženica.

20. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP u svezi s čl. 346. ObZ, i žalbu tuženicu odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u dijelu u kojem je pobija tuženica, a kako je to pobliže navedeno u točki II. izreke ove presude.

21. Tuženici nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

22. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 28. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj