REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-226/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HĆ, vlasnice obrta za prijevoz „[obrt]“, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Borislav Planinc, odvjetnik u Varaždinskim Toplicama, Trg A. Mihanovića 8, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d. Zagreb, A. Heinza 4, OIB 29743547503, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui, Zagreb, Zelinska 4, radi isplate, odlučujući o tužiteljičinoj reviziji protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2197/2022-2 od 1. veljače 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-10/2021-14 od 11. travnja 2022., na sjednici održanoj 28. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužiteljice.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-10/2021-14 od 11. travnja 2022., u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim se tražilo da se naloži tuženiku isplata iznosa od 36.400,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom od 17. srpnja 2020. do isplate. U točki II. izreke te presude naloženo je tužiteljici da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kn.
2. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 2197/2022-2 od 1. veljače 2023., odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice te je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-10/2021-14 od 11. travnja 2022.
3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-2117/2023-2 od 5. srpnja 2023. dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pravnog pitanja: „Može li sud odluku utemeljiti na pravnoj osnovi koja je bitno različita od one o kojoj se u postupku raspravljalo i koju savjesna i brižljiva stranka nije mogla razumno predvidjeti?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužiteljica je podnijela reviziju pozivajući se upravo na to pravno pitanje, a temeljem odredbi čl. 382. i čl. 389. st. 1. Zakona o parničnom postupku, predlažući da ovaj sud preinači nižestupanjske presude, a podredno da ih ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija nije osnovana.
7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) revizijski je sud u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu osigurnine radi podmirenja troškova tegljenja ostataka njenih vozila koja su oštećena u prometnoj nezgodi na temelju, između stranaka, sklopljenog ugovora o osiguranju.
9. U ranijem tijeku postupka utvrđeno je:
- da je tužiteljica putem ovlaštenog posrednika u osiguranju, društva Optimarisk d.o.o. iz Varaždina, 2. rujna 2019. osigurala svoj teretni automobil (sedlasti tegljač marke MAN TGX 18480, broj šasije [broj šasije], godina proizvodnje 2008., snage motora 324 kW, registracijske oznake [adresa]) policom broj [broj police], a priključno vozilo Schwarzmüller (nosivosti 29.680 kg, godina proizvodnje 2016., registracije [adresa]) policom broj [broj police] - sve kod tuženika kao osiguratelja, na razdoblje od 6. rujna 2019. do 6. rujna 2020., uz primjenu uvjeta i klauzula PG-aka/18-8-hr;
- da su oba vozila oštećena u prometnoj nesreći koja se dogodila 16. lipnja 2020. na državnoj cesti D2, na području općine [adresa], kada su sletjela s kolnika i prevrnula se u cestovni jarak te više nisu bila u voznom stanju;
- da su na temelju naloga policije za žurno uklanjanje radi nesmetanog odvijanja prometa, vozila izvučena i prevezena do servisa „Auto Hrvatska“;
- da je trošak tegljenja obračunat prema računu obrta „[obrt]“, vlasnika ŽĆ iz [adresa], u iznosu od 36.400,00 kn bez PDV- a, odnosno 45.500,00 kn s PDV-om;
- da je ovlašteni procjenitelj tuženika, JĆ, po prijavi štete utvrdio totalnu štetu na oba vozila procjenama od 1. i 3. srpnja 2020., temeljem čega je tuženik tužiteljici isplatio iznos osigurnine za štetu na vozilima;
- da je tuženik obaviješću od 16. srpnja 2020. odbio priznati i nadoknaditi trošak tegljenja, pozivajući se na članak 16. Općih uvjeta PG-aka/18-8-hr, prema kojem troškovi tegljenja nisu pokriveni ako nisu izvršeni po nalogu osiguratelja, a u konkretnom slučaju takav nalog nije izdan.
10.1. Prvostupanjski sud prihvatio je tvrdnje tužiteljice o nepoštenosti odredbe čl. 16. Općih uvjeta prema kojoj troškovi tegljenja nisu pokriveni ako nisu izvršeni po nalogu osiguratelja. Pri tom se pozivao na odredbu čl. 296. Zakona o obveznim odnosima te utvrdio da je predmetna odredba Općih uvjeta, nepoštena.
10.2. Iz tog razloga sud je tu ugovornu odredbu izuzeo iz primjene. Ipak, odbio je tužbeni zahtjev uz obrazloženje da bi tužiteljici pravo na naknadu troškova moglo pripadati na temelju odredbe čl. 17. Općih uvjeta, koji predviđa isplatu dodatnih troškova uz štetu na osiguranoj stvari, ali pod uvjetom da ti troškovi ne prelaze vrijednost osigurane stvari ili ugovoreni iznos osiguranja.
10.3. Kako iz priložene dokumentacije nije bilo moguće utvrditi vrijednost osigurane stvari ni ugovoreni iznos osiguranja, sud je odbio tužbeni zahtjev.
11. Prvostupanjski sud prihvatio je tvrdnje tužiteljice o djelomičnoj ništetnosti tuženikovih Općih uvjeta osiguranja te je kao nepoštenu izuzeo iz primjene odredbu čl. 16. tih uvjeta prema kojoj troškovi tegljenja nisu pokriveni ako nisu izvršeni po nalogu osiguratelja. S obzirom na izuzimanje jedne ugovorne odredbe, na što se tužiteljica i poziva, savjesnoj i brižljivoj stranci mora biti razumno predvidivo da će sud prilikom odlučivanja primijeniti druge mjerodavne pravne norme, odnosno preostale ugovorne odredbe, kako bi utvrdio prava i obveze stranaka, sukladno uvjetima koje su ugovorile. Stoga primjena materijalnog prava na nesporno utvrđeno činjenično stanje u konkretnom slučaju ne predstavlja tzv. „presudu iznenađenja“ kako se tvrdi u reviziji.
12. Slijedom navedenog, nižestupanjski sudovi donijeli su svoje odluke na temelju pravne osnove koja nije bitno različita od one o kojoj se u postupku raspravljalo (ugovor o osiguranju s pripadajućim općim uvjetima). Odluke su zasnovane na činjenicama o kojima su strankama dane razumne mogućnosti da se očituju. Za pravičnost postupka ključno je da savjesnoj i brižljivoj stranci bude razumno predvidivo, na temelju tijeka postupka, koje će pravne norme sud primijeniti u odlučivanju. To je u ovom slučaju tužiteljici i bilo omogućeno. Sama činjenica da je tužiteljica predlagala dokaze u vezi s primjenom čl. 16. Općih uvjeta - koji je potom izuzet iz primjene zbog ništetnosti - ne oslobađa je obveze da iznese tvrdnje i predloži dokaze u odnosu na druge, preostale mjerodavne odredbe koje uređuju njezin pravni odnos s tuženikom za koje je mogla razumno pretpostaviti da će se primijeniti.
13. Sud ima ovlast primijeniti drugu mjerodavnu ugovornu odredbu iz istog skupa Općih uvjeta ako je prvotna odredba proglašena ništetnom, a to je razumno predvidivo da bi ta druga odredba mogla postati relevantna u rješavanju spora.
14. U konkretnom slučaju, prvostupanjski je sud izuzeo iz primjene odredbu čl. 16. Općih uvjeta osiguranja kao nepoštenu, ali time nije promijenio pravnu osnovu spora time što je primijenio odredbu čl. 17. istih Općih uvjeta kao mjerodavno pravo za odlučivanje o zahtjevu za isplatu osigurnine radi podmirenja troškova tegljenja ostataka predmetnih vozila.
15. Odgovarajući na pitanje za koje dopušteno podnošenje revizije, navodi se da je odgovor sadržan u odredbi čl. 5. st. 4. ZPP-a, koja glasi: Sud ne može svoju odluku utemeljiti na pravnoj ocjeni spora koja je bitno različita od pravne ocjene o kojoj se u postupku raspravljalo i koju savjesna i brižljiva stranka nije mogla razumno predvidjeti.
16. Međutim, u konkretnom slučaju odgovor na revizijsko pitanje ne može dovesti do zaključka da je pobijana odluka utemeljena na pravnoj ocjeni spora koja je bitno različita od pravne ocjene o kojoj se u postupku raspravljalo i koju savjesna i brižljiva stranka nije mogla razumno predvidjeti, pa je revizija neosnovana te je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 28. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
