Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-251/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Ivana Markovića, kao predsjednika vijeća, te Hrvoja Viskovića i Dijane Grancarić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Tine Krstić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog NB, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. i čl. 235. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika putem branitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-142/2025 od 20. veljače 2025. godine, po čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 28. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog NB kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu broj K-142/2025 od 20. veljače 2025. godine, okrivljenik CB oglašen je krivim zbog učina kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnice Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11 i kaznenog djela protiv imovine – oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11 te osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

1. 1. Na temelju čl. 54. KZ/11 okrivljeniku AB se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 8. listopada 2024. godine.

1. 2. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP708 okrivljenik CB dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 624,44 eura od čega iznos od 124,44 eura predstavlja trošak sudskog tumača za ruski jezik dok iznos od 500 eura predstavlja sudski prosjek.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja Borisa Majića, odvjetnika iz Splita, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog odluke o kaznenoj sankciji i troškovima postupka, s prijedlogom da se prihvati žalba, ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinači odluka u pogledu žalbenih navoda, podredno da se okrivljeniku izrekne blaža jedinstvena kazna zatvora, te primjeni uvjetna ili pak djelomično uvjetna osuda. Molim poziv na sjednicu vijeća.

3. U odgovoru na žalbu okrivljenika, državni odvjetnik je predložio da se žalba odbije kao neosnovana i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

5. Dana 28. svibnja 2025. godine održana je javna sjednica vijeća sukladno odredbi čl. 475. ZKP/08 na koju su pozvani zastupnik optužbe i branitelj okrivljenog, a na koju je pristupio branitelj okrivljenik. Zamjenik branitelja okrivljenika je na sjednici vijeća ostao kod svih navoda iznesenih u žalbi.

6. Žalba nije osnovana.

7. Neosnovana je žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, jer su iznijeti razlozi o odlučnim činjenicama u prvostupanjskoj presudi potpuno jasni i bez proturječnosti.

7. 1. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća u cijelosti razloge iznijete u obrazloženju prvostupanjske presude, gdje su određeno i potpuno izložene činjenice koje je prvostupanjski sud utvrdio izvedenim dokazima, iznijeti su razlozi za donijete zaključke, kao i razlozi kojima se taj sud vodio pri rješavanju pravnih pitanja, a osobito pri utvrđivanju postojanja kaznenog djela i krivnje okrivljenika, a što je sve sukladno odredbi čl. 459. st. 5. ZKP/08, tako da ne postoji nikakva bitna povreda postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP, na koju bi se mogao odnositi sadržaj žalbe. Time što okrivljenik ne prihvaća iznijete razloge u prvostupanjskoj presudi, ne ostvaruje se žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već bi to predstavljao žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. 2. Vezano za povredu iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 prema kojem bi se presuda temeljila na nezakonitom dokazu, konkretno, službenoj zabilješci postaje granične policije Imotski od 8. listopada 2024. godine koja je sastavljena na temelju neposrednih opažanja policijskih službenika, treba reći kako ta službena zabilješka nikako ne predstavlja nezakonit dokaz jer nije riječ o prikupljanju obavijesti od građana u smislu čl. 208. ZKP/08 koje bi sud trebao sukladno čl. 86. ZKP/08 izdvojiti iz spisa. Ni zapisnici Postaje granične policije Trilj o uzimanju izjava od turskih državljana koji su zatečeni u vozilu okrivljenika se ne mogu svrstati pod neku od kategorija nezakonitih dokaza propisanih u čl. 10. st. 2. ZKP/08. Naime, riječ je o dokazima koji su pribavljeni u okviru upravnog postupka, na temelju zakonskih ovlaštenja koje imaju službenici policije pa kako nisu pribavljeni kršenjem Ustava, zakona ili međunarodnim pravom propisane zabrane mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja i povredom navedenim propisima zajamčenih prava obrane, prava na ugled i čast te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života, nisu pribavljeni povredom odredaba kaznenog postupka, koje su izričito predviđene zakonom, a niti se ne radi o dokazima za koje se saznalo iz nezakonitih dokaza. S druge strane, nije sporno da se ovi zapisnici ne mogu tretirati ni kao svjedočki iskazi jer ispitane osobe nisu propisno upozorene u tom smislu, a prvostupanjski sud u provedenom postupku na njima nije utemeljio svoju odluku. Unatoč tome, ostaje kao nesporna činjenica da su te osobe bile ispitivane kao putnici zatečeni u vozilu okrivljenika, što uostalom ni on sam ne osporava u svojoj obrani. Odbijanjem prvostupanjskog suda da ispita u svojstvu svjedoka uredujuće policajce ili putnike u vozilu ne ostvaruje se apsolutno bitna povreda kaznenog postupka već eventualno može ukazivati na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

7. 3. Ni ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti, prema odredbi čl. 476. st. 1. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje bilo kakvih bitnih povreda postupka označenih u točki 1. čl. 476. st. 1. ZKP/08.

8. Što se tiče nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zbog neispitivanja u svojstvu svjedoka uredujućih policajca ili putnika u vozilu treba reći kako je s pravom prvostupanjski sud odbio izvođenje tih dokaza. U odnosu na policajce sasvim je jasno kako oni ne bi imali ništa više za reći o inkriminiranom događaju od onog što su konstatirali zabilješkom na listu spisa 9, konkretno, da su kritične prigode zaustavili vozio marke Opel slovenskih registarskih oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao okrivljenik, a u kojem se nalazilo pet odraslih osoba i dvoje djece bez ikakve oznake identiteta. Isto tako niti jedna relevantna činjenica u ovom kaznenom postupku ne bi mogla biti utvrđena neposrednim ispitivanjem turskih državljana koji su se nalazili u vozilu, u svojstvu svjedoka, kraj činjenice da okrivljenik niti u jednom trenutku ne osporava da je za veliku zaradu pristao doći iz Budimpešte i voziti te nepoznate osobe na relaciji Sarajevo - Hrvatska.

9. Žalbeni prigovori zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, svode se u suštini na pobijanje sudačkog uvjerenja utemeljenog na slobodnoj ocjeni dokaza u kaznenom postupku (čl. 9. st. 3. ZKP/08), pa kako je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude u svemu postupio prema odredbi čl. 450. st. 2. ZKP/08 i iznio uvjerljive, logične i prihvatljive razloge, koji su u skladu s rezultatima izvedenih dokaza tijekom glavne rasprave, te razloge, kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na njih još jednom upućuje okrivljenika. Naime, potpuno je nesporno kako su uredujući policajci u blizini graničnog prijelaza zaustavili vozilo kojim je upravljao okrivljenik u kojem su se nalazilo sedmoro osoba bez ikakve putne isprave, što upućuje na jedini mogući i logičan zaključak kako je riječ o imigrantima koji nelegalno prelaze državnu granicu. Iz fotografija koje su izuzete s video nadzora graničnog prijelaza Vukovići (list spisa (17-21, 63-73) jasno je vidljivo više osoba kako otvaraju rampu na graničnom prijelazu s tim da upravo osoba odjevena kao osumnjičenik kamenom u ruci razbija katanac koji je prema zapisniku o očevidu najprije prerezan kliještima, odnosno škarama za željezo, a potom razbijen podesnim predmetom (očito kamenom). Kada se uz to ima u vidu da je automobil opremio odgovarajućim alatom – škarama za željezo koje su od njega oduzete temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta jedini je logičan zaključak onaj koji je donio prvostupanjski sud izricanjem osuđujuće presude.

10. Neosnovana je i žalba zbog povrede kaznenog zakona, jer ovdje nije riječ o prividnom stjecaju između kaznenih djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11 i oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11. Ovo stoga što ovdje nije riječ kaznenom djelu koje se ne bi moglo počiniti bez razbijanja katanca na rampi i nasilnim otvaranjem rampe na graničnom prijelazu jer je okrivljenik mogao tu granicu prijeći i na nekom drugom mjestu. Ne samo to, nego se kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11 ne iscrpljuje isključivo protuzakonitim prelaskom granične crte već obuhvaća daleko šire ponašanje- protuzakonito kretanje i protuzakonit boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnice Šengenskog sporazuma, a upravo je okrivljenik osuđen zbog takvog ponašanja.

11. Nije osnovane niti žalba okrivljenika zbog odluke o kaznenoj sankciji. Naime, prema čl. 47. st. 1. KZ/11 prilikom izbora vrste i mjere kazne sud će polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja ocijeniti sve one okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća u cijelosti ocjenu utvrđenih okolnosti okrivljenika od strane prvostupanjskog suda i ocjenu utvrđenog stupnja krivnje i pogibeljnosti počinjenog kaznenog djela, nalazeći primjerenom izrečenu mjeri i vrsti kaznene sankcije, držeći da je upravo izrečena uvjetna osuda adekvatna za ostvarivanje ciljeva specijalne, ali i generalne prevencije. Slijedom navedenog ni ovaj sud nije utvrdio nikakav objektivni razlog za smanjenje izrečene sankcije kako to predlaže obrana.

12. Slijedom svega naprijed navedenog, a sukladno čl. 482. ZKP/08 trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zadru, 28. svibnja 2025. godine

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Tina Krstić

Ivan Marković