Poslovni broj: Usž-842/2023-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja LF iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Hermina Baraković Knežević, odvjetnica u Rijeci, Korzo 32, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi otpisa i povrata poreza na dodanu vrijednost, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 Us I-1065/2022-6 od 14. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 28. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 Us I-1065/2022-6 od 14. prosinca 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika, klasa: UP/II-410-19/15-01/36, urbroj: 513- 04/18-3 od 31. siječnja 2018. i rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Istra, Hrvatsko primorje, Gorski kotar i Lika, Ispostave Rijeka, klasa: UP/I-410-03/14-01/221/VZ, urbroj: 513-07-28-09/2015-3 od 27. siječnja 2015. (točka I. izreke), a u točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava, tj. svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS).
Dalje u žalbi tužitelj ukazuje na povredu pravila sudskog postupka, prije svega jer smatra da sud nije u ponovnom postupku odlučio u skladu sa stajalištima iznesenim u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3808/2019 od 15. rujna 2022., kojom je ukinuo raniju presudu prvostupanjskog suda i Visokog upravnog suda. Dodaje da je Ustavni sud prije svega ukazao na nedostatak valjanog obrazloženja ukinutih presuda, za koje je ocijenio da ne udovoljavaju standardu prava na obrazloženu odluku kao sastavnog dijela prava na pravično suđenje iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske. Tužitelj u žalbi dalje daje osvrt na iste prigovore koje je iznosio i u ranijem postupku, zaključujući da je prvostupanjski sud u predmetnoj stvari pogrešno primijenio i protumačio pravila o poreznoj zastari, a time je pogrešno primijenio materijalno pravo. Tužitelj iscrpno navodi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih u postupku. Iscrpno daje osvrt na sva relevantna stajališta vezano uz pitanje zastare i povrata novčanih sredstava, jer zaključuje da je pravna osnova na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi pravomoćno ukinuta, a uslijed nedostatnog obrazloženja sudska odluka arbitrarna.
Tužitelj zaključuje da je prvostupanjski sud i u ponovnom postupku donio nezakonitu odluku, ukazuje na primjenu načela pravne sigurnosti, a iako država ima pravo na temelju zakonitih odluka građanima odrediti terete, smatra da je neopravdano dugo bio izložen pravnoj nesigurnosti, što je utjecalo na pravičnu ravnotežu između stranaka u sporu. Tužitelj predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu, otkloni navedene nedostatke i riješi o predmetnoj stvari, uvažavajući žalbene navode. Također traži i naknadu troška žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući zakonitost pobijane presude i postupka koji joj je prethodio, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno da žalbeni navodi nisu odlučni za ishod ovog postupka.
6. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom broj: U-III-3808/2019 od 15. rujna 2022., u povodu ustavne tužbe tužitelja, ukinuo presudu ovog Suda poslovni broj: Usž-3825/18-2 od 6. lipnja 2019. i presudu Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 Us I-313/2018-11 od 18. lipnja 2018. te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
7. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužitelj 2. lipnja 2014. podnio zahtjev za otpis i povrat poreza na dodanu vrijednost za 1999. i 2000., koje obveze su utvrđene rješenjem klasa: UP/I-471-02/20000-01/40, urbroj: 513-07-08-08/04-21 od 9. prosinca 2004., a prisilno naplaćene na temelju rješenja o ovrsi, klasa: UP/I-415-02/09-01/5725, urbroj: 513-07-08-08/09-01 od 30. listopada 2009.
8. Dakle, iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je porezna obveza plaćanja poreza na dodanu vrijednost utvrđena rješenjem od 9. prosinca 2004., koje je postalo izvršno 20. srpnja 2006., zbog čega je zastara prava na naplatu utvrđenih obveza počela teći 1. siječnja 2007. S obzirom da je tijek zastarnog roka više puta prekinut dostavljanjem opomena tužitelju i provedbom ovrhe, u smislu članka 94. – 96. tada važećeg Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16. – dalje: OPZ), porezna tijela su utvrdila da do dana naplate poreza na dodanu vrijednost, a dug je naplaćen tijekom 2009., nije nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga, zbog čega je zahtjev tužitelja za otpis i povrat poreza na dodanu vrijednost odbijen.
9. Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi dao odgovor na sve tužbene navode pojedinačno, ocijenivši da je porezni dug prisilno naplaćen na temelju pravomoćnog i izvršnog rješenja Porezne uprave od 9. prosinca 2004., kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja poreza na dodanu vrijednost, a iz podataka spisa proizlazi da je navedena pravna osnova valjana i egzistentna i u vrijeme podnošenja tužiteljevog zahtjeva. Dalje u obrazloženju prvostupanjske presude sud pravilno navodi da je presudom Upravnog suda Republike Hrvatske od 18. studenoga 2009. žalba tužitelja uvažena samo u dijelu u koji se odnosi na utvrđenu obvezu poreza na potrošnju, a odbijena je u odnosu na obvezu plaćanja poreza na dodanu vrijednost. Dodaje se da sve kasnije radnje koje se odnose na donošenja rješenja o ovrsi nisu odlučne za drugačije rješavanje predmetne upravne stvari, jer se spor rješava na temelju činjenica koje su postojale prije donošenja pojedinačne odluke, tj. u vrijeme podnošenja zahtjeva za otpis i povrat duga. Stoga sud ocjenjuje da činjenice nastale nakon donošenja pojedinačne odluke nisu od utjecaja na rješavanje konkretnog upravnog spora.
10. Dakle, osnovano su utvrdila porezna tijela da u trenutku prisilne naplate utvrđene obveze poreza na dodanu vrijednost za 1999. i 2000. nije nastupila zastara prava na naplatu, a zbog čega je zahtjev tužitelja za otpis i povrat naplaćenog iznosa odbijen kao neosnovan.
11. Slijedom navedenog, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi dao valjane, dostatne i relevantne razloge na kojima je utemeljio svoja stajališta, odnosno ocjenu zbog koje je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, potvrdivši time tuženikovo rješenje pravilnim i zakonitim.
12. U osvrtu na žalbene navode, valja reći da relevantnost razloga iznesenih u obrazloženju prvostupanjske presude isključuje bilo kakvu sumnju u donošenje arbitrarne sudske odluke. Sa time u vezi, ovaj Sud nalazi da nisu osnovani žalbeni navodi o povredi ustavnih i konvencijskih prava, odnosno da bi tijekom upravnog spora prvostupanjski sud postupio na način koji bi doveo do povrede prava na pošteno suđenje u bilo kojem aspektu.
13. Stoga je, ovaj Sud, ocijenivši da žalbeni navodi nisu s uspjehom osporili pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, žalbu odbio na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a te potvrdio prvostupanjsku presudu.
14. Odluka o trošku je utemeljena na članku 79. stavku 4. ZUS-a. S obzirom da je žalba tužitelja odbijena, to je i njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.
U Zagrebu 28. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović
