Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-63/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Danijele Zubčić, predsjednice vijeća, mr. sc. Ane Brkić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Bačića, članova vijeća, uz sudjelovanje Danijele Alvir, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika ZO zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021 i 114/2022 - dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj putem branitelja Gašpara Lujaka, odvjetnika u Odvjetničkom uredu Bojan Lujak iz Dubrovnika, protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku broj K-191/2023 od 22. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 28. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika ZO kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Dubrovniku broj K-191/2023 od 22. rujna 2023. optuženik ZO je proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

2. Optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme od uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 25. lipnja 2023. do 29. rujna 2023.

3. Na temelju odredbe članka 69. KZ/11 optuženiku ZO je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava ili zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti izvan zatvorskog sustava, a može se pod uvjetima određenim posebnim propisima izvršavati u terapijskoj zajednici ako je takvo odvikavanje dostatno za otklanjanje opasnosti, koja sigurnosna mjera može trajati do prestanka izvršavanja kazne zatvora, a najdulje 3 (tri) godine. Sudac izvršenja će najmanje svakih 6 (šest) mjeseci preispitati postoje li uvjeti iz članka 69. stavka 1. KZ/11 za nastavkom primjenjivanja mjere i o tome donijeti rješenje. Sudac izvršenja može obustaviti primjenu mjere ili promijeniti način i vrijeme izvršenja mjere.

3. Na temelju odredbe članka 73. KZ/11 optuženiku ZO je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja na udaljenost od 50 metara, zabrane uznemiravanja i uhođenja žrtve NO u trajanju od tri godine, a koji rok počinje teći nakon izvršenja kazne zatvora.

4. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012 - odluka Ustavnog suda, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 126/2019, 80/2022 i 36/2024 - dalje u tekstu: ZKP/08) optuženiku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu od 605,00 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe, uplatom na račun državnog proračuna Republike Hrvatske.

5. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Gašparu Lujaku, odvjetniku u Odvjetničkom uredu Bojan Lujak iz Dubrovnika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o sigurnosnoj mjeri, s prijedlogom da sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje, podredno da sud preinači pobijanu presudu i izrekne optuženiku blažu kaznenopravnu sankciju bez primjene sigurnosnih mjera iz članka 69. KZ/11 i članka 73. KZ/11.

6. Odgovor na žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku s prijedlogom da sud odbije žalbu optuženika.

7. U skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru na dužno razgledanje.

8. Dana 28. svibnja 2025. održana je javna sjednica drugostupanjskog vijeća bez nazočnosti uredno pozvanih stranaka, sukladno odredbi članka 475. stavka 3. ZKP/08.

9. Žalba optuženika nije osnovana.

10. Neosnovani su navodi žalbe da je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 budući su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i nije utvrđeno proturječje između odlučnih činjenica i onoga što se navodi u razlozima presude o iskazima danima tijekom kaznenog postupka.

10.1. Prvostupanjski je sud obrazložio kako iz iskaza oštećenika NO, potkrijepljenog iskazima svjedoka OO i ĆO proizlazi da je optuženik počinio kazneno djelo prijetnje na način da je oštećeniku prislonio oštricu noža na vrat izgovarajući pritom "Nemojte se zajebavati, prerezat ću ti vrat, ubit ću te, šuti", a uslijed čega se oštećenik osjećao ugroženo i ustrašeno.

10.2. Nije osnovana niti žalba u dijelu u kojem se ističe kako je u presudi izostalo obrazloženje razloga o izricanju sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti, čime da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer je sud obrazložio kako iz provedenog psihijatrijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Hrvoju Markoviću, specijalisti psihijatru proizlazi da je optuženik ovisnik o psihoaktivnim tvarima te da postoji opasnost da će zbog te ovisnosti u budućnosti počiniti teže kazneno djelo.

10.3. Nisu utemeljeni niti navodi da sud nije obrazložio zašto ne prihvaća iskaze svjedoka PO i EO kao vjerodostojne budući je sud pod točkom 7. do 9. dao dostatno obrazloženje iz kojih razloga njihove iskaze ne smatra vjerodostojnima.

11. Ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 1., 5., 6., 9. do 11. ZKP/08, niti povrede odredaba iz članka 468. stavka 2. ZKP/08, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

12. Neosnovano se u žalbi osporava da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Iako se u žalbi tvrdi da je optuženik osporavao da bi počinio inkriminirano kazneno djelo, te da su svjedoci PO i EO izjavili kako nisu vidjeli nikakav nož, navedeno ne dovodi u pitanje pravilne zaključke suda o osnovanosti optužbe. Naime, oštećenik NO je detaljno i okolnosno opisao način na koji je djelo počinjeno. Iz njegova iskaza proizlazi da je optuženik odgurnuo OO koji se nalazio pored njega, nakon čega mu je prišao s leđa te mu je prislonio oštricu noža na vrat izgovarajući prijeteće riječi "Nemojte se zajebavat, prerezat ću mu vrat". Konobarica PO je sišla na donji kat kako bi pozvala zaštitare u kojem ga je trenutku optuženik pustio i otišao za šank, odakle su ga zaštitari odveli vani.

12.1. Oštećenik NO je izjavio kako je siguran da mu je optuženik na vrat prislonio nož i to na desnu stranu vrata, bočno u razini jagodice jer je osjetio zupce od noža, iako nije zadobio ozljede po vratu. Iskaz oštećenika potkrjepljuju svjedoci OO i ĆO koji su se nalazili u neposrednoj blizini oštećenika, te su suglasno izjavili kako su vidjeli da optuženik lijevom rukom hvata oštećenika, a desnom rukom mu je stavio nož ispod vrata istovremeno prijeteći smrću oštećeniku. Iako ovi svjedoci očevici nisu detaljno ponovili riječi prijetnje koje je kritične prigode optuženik uputio oštećeniku, oboje su suglasno izjavili da su čuli optuženika kako oštećeniku prijeti smrću, slijedom čega je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se zbog proteka vremena kao i šoka kojeg su kritične prigode doživjeli svjedoci nisu mogli do u detalje sjetiti izgovorenih riječi prijetnje, ali je bitno da su oboje suglasno potvrdili da se radilo o prijetnjama smrću.

13. Oštećenik je izjavio da je tjedan ili dva prije ovog događaja vidio optuženika, da mu je optuženik tada prišao i rekao mu „Što me gledaš?“, na što mu je on odgovorio "Što, zar te ne mogu gledat" te mu se nasmijao, da bi ga tada optuženik upitao "Što mi se sad smiješ" i sjeo za njihov stol, a nakon što je rekao optuženiku koje je godište da se optuženik ustao sa stola i prokomentirao kako sa djecom ne može ni razgovarati, a što može biti motivom za ovakvo ponašanje optuženika inkriminirane prigode. Iako je optuženik u svojoj obrani na raspravi tvrdio da je on kupio drogu speed od oštećenika i njegovih prijatelja, da mu je zbog toga bilo loše, pa su ga oni odveli u dio kluba gdje nema nadzornih kamera gdje su ga počeli provocirati po nacionalnoj i rasnoj osnovi, uslijed čega je između njih došlo do naguravanja, pravilan je zaključak suda da je njegova obrana neprihvatljiva, jer iz niti jednog drugog dokaza ne proizlazi da je optuženik od oštećenika kupio drogu. Osim toga da je bilo tako optuženik bi to naveo prilikom svoje prve obrane, a što nije naveo. Upravo suprotno, kada prvi puta iznosio obranu optuženik je izjavio da se ne sjeća događaja.

14. Stoga je pravilan zaključak suda kako iz iskaza oštećenika i saslušanih svjedoka OO i ĆO proizlazi da je optuženik počinio kazneno djelo prijetnje upravo na način na koji se teretio.

15. Suprotno navodima žalbe iz iskaza svjedokinje PO ne proizlazi da optuženik nije počinio kazneno djelo. Naime, ista je prilikom prvog ispitivanja izjavila kako je vidjela optuženika da se približava nepoznatom mladiću i da ga je bez ikakvog razloga uhvatio za vrat. Međutim, na raspravi ova svjedokinja mijenja svoj iskaz i navodi da je ona samo vidjela nekakvo naguravanje te da je na policiji iskazivala o onome što je čula od drugih ljudi, a ne o onome što je vidjela. Sud s pravom ne prihvaća njezin iskaz kao vjerodostojan jer je ista mijenjala svoj iskaz tijekom postupka. Vlasnik noćnog kluba ... nije ni vidio je li optuženik napao oštećenika, niti je mogao čuti prijeteće riječi jer je ovaj svjedok izjavio kako je došao naknadno u trenutku kada se optuženik nalazio pored šanka, a ne pored oštećenika.

15.1. Iako je svjedok EO izjavio da nije vidio da optuženik ima nož, navedeno ne isključuje da je optuženik kritične prigode kod sebe imao nož, jer se ovaj svjedok nije nalazio u blizini dok je optuženik prijetio nožem, kao što niti činjenica da policijski službenici nisu kod optuženika pronašli nož ne isključuje posjedovanje noža u vrijeme inkriminacije, jer je optuženik uhićen naknadno i to sutradan.

16. U odnosu na žalbu na odluku o kazni navodi se da je sud ispravno kao otegotnu okolnost optuženiku cijenio raniju osuđivanost zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede, dok mu olakotnih okolnosti sud nije našao. Ispravan je stav u žalbi da se kao otegotne okolnosti optuženiku ne mogu cijeniti nepravomoćne osuđujuće presude, međutim imajući u vidu raniju osuđivanost zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede, činjenicu da je u ovom postupku utvrđeno da je praktično nemotivirano nožem prijetio oštećeniku, da se radi o ovisniku o psihoaktivnim tvarima, koji ujedno ima i antisocijane crte ličnosti, da je psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno kako je isti nekritičan prema svom stanju i ovisnosti te da je kritične prigode bio pod utjecajem psihoaktivnih sredstava, kao i njegov odnos prema djelu jer se do kraja postupka nije ispričao oštećeniku, to je pravilno prvostupanjski sud optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, u koju mu je sukladno odredbi članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme od uhićenja kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 25. lipnja 2023. do 29. rujna 2023.

17. Izrečenom će se kaznom i po mišljenju ovog vijeća ostvariti svrha specijalne i generalne prevencije te će se izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na optuženice i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti optuženicama ponovno uključivanje u društvo, u smislu odredbe članka 41. KZ/11.

18. Neosnovano se u žalbi osporava odluka o izricanju sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti jer je psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno da je optuženik ovisnik o psihoaktivnim tvarima, da je sklon i zlouporabi alkohola te da zbog postojanja opasnosti da zbog ovisnosti počini neko teže kazneno djelo optuženiku treba izreći sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti, slijedom čega je ispravno sud optuženiku na temelju odredbe članka 69. KZ/11 izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do prestanka izvršavanja kazne zatvora.

19. Kako bi se optuženika spriječilo u ponavljanju kaznenog djela prema oštećeniku ispravno je sud na temelju odredbe članka 73. KZ/11 optuženiku izrekao sigurnosnu mjeru zabrane približavanja na udaljenost od 50 metara, kao i zabrane uznemiravanja ili uhođenja žrtve NO u trajanju od 3 godine.

20. Slijedom svega naprijed navedenoga, sukladno odredbi članka 482. ZKP/08 odbijena je žalba optuženika ZO kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zadru 28. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Danijela Zubčić