Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Poslovni broj: Gž-204/2024-7
Vukovar, Županijska 33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Vesne Vrkić Perak kao predsjednice vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Željka Marina kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Duje Duplančić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženih pod 1 OZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 1 Giudice Way, Yangebup, West Australia 6164 i pod 2 SZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 106 Kalamunda Road, Gooseberry Hill, West Australia 6076, koje zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Markušić i Maretić u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-974/2020-31 od 13. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 28. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-974/2020-31 od 13. siječnja 2023. ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-974/2020 od 10. veljače 2023. godine.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi: " I Utvrđuje se da je tužitelj nekretnine položene u K. O. [katastarska općina], koje su bile predmet Darovnog ugovora sklopljenog između ČZ, kao darovateljice i DZ, kao obdarenika, ovjerenog u potpisu kod Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Perthu pod brojem 348/93 dana 7. prosinca 1993. i Darovnog ugovora od 12. listopada 1994., sklopljenog između PZ i ČZ kao darovatelja i tužitelja HZ kao obdarenika, ovjerenog u potpisu kod Generalnog konzulata RH u Sydneyu pod brojem 489/94 i 490/94 dana 12. listopada 1994. i Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Perthu pod brojem 497/94 dana 21. listopada 1994., kao i nekretnine kojima je pok. HZA oporučno raspolagala, kupio od sada pokojne HZA, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog čega iste ne ulaze u ostavinu iza pokojne HZA, OIB: [osobni identifikacijski broj]. II Nalaže se tuženicima da u roku od 15 dana od presuđenja naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa pripadajućim zateznim kamatama."
Također odbijen je i podredni tužbeni zahtjev koji glasi:
" I Utvrđuje se da je tužitelj nekretnine položene u K. O. [katastarska općina], koje su bile predmet Darovnog ugovora sklopljenog između ČZ, kao darovateljice i DZ, kao obdarenika, ovjerenog u potpisu kod Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Perthu pod brojem 348/93 dana 7. prosinca 1993. i Darovnog ugovora od 12. listopada 1994., sklopljenog između PZ i ČZ kao darovatelja i tužitelja HZ kao obdarenika, ovjerenog u potpisu kod Generalnog konzulata RH u Sydneyu pod brojem 489/94 i 490/94 dana 12. listopada 1994. i Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Perthu pod brojem 497/94 dana 21. listopada 1994., kao i nekretnine kojima je pok. HZA oporučno raspolagala, stekao darovanjem od sada pokojne HZA, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog čega iste ne ulaze u ostavinu iza pokojne HZA, OIB: [osobni identifikacijski broj].
II Nalaže se tuženicima da u roku od 15 dana od presuđenja naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa pripadajućim zateznim kamatama."
III Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženima parnični trošak u iznosu od 1.448,34 eur/10.912,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja ove presude do isplate, a određuje se za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena."
2. Pravodobno podnesenom žalbom tužitelj pobija prvostupanjsku presudu iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne N 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu ZPP), te predlaže drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbe i preinaku pobijane presude na način sud usvoji tužbeni zahtjev a podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovni postupak uz naknadu troškova sastava žalbe.
2.1. Navodi da prvostupanjski sud nije pravilno i u potpunosti utvrdio činjenično stanje a provedene dokaze je pogrešno ocijenio napose u pogledu ovjerovljene izjave koju djelomično prihvaća no ukoliko već postupa na taj način tada je morao obrazložiti koji bi bio interes PZ iz navedene izjave iz 2007. godine, da su on i pokojna HZA prodali svoj dio nasljedstva iza oca tužitelju i da su stoga osnova u cijelosti namireni.
2.2. Prvostupanjski sud se poziva na to da je izvršio pregled ostavinskog spisa iza pokojne ČZ, no iz pobijane presude ne proizlazi da je zaista tako i postupio. Naime, sud zanemaruje izjavu ČZ od 9. siječnja 1991. godine u kojem ista izjavljuje da se odriče svog nasljednog dijela iza smrti oca u korist tužitelja, dakle, ista je dala nasljedničku izjavu u prostorijama Generalnog konzulata RH u Australiji.
2.3. Osim navedenog, prvostupanjski sud ne cijeni ni izjavu tuženih da od 1990. do 2016. nisu dolazili u [adresa] pri čemu ne postavlja pitanje iz kojih razloga kao što ne pridaje ni značaj tome da kada su došli u Komižu 2016. da su odsjele u privatnom smještaju a ne u spornoj nekretnini.
2.4. Također žalitelj navodi da izjave o odricanju nasljedstva iza pokojnog HZ se odnose upravo na zemljišnoknjižne izvatke odnosno zbirke isprava koje se nalaze u spisu.
2.5. Nadalje, usmeni kupoprodajni ugovor obvezuje stranke ako je kupac stupio u posjed nekretnine koja je predmet ugovora bez obzira što takav ugovor nije podoban za upis prava vlasništva a upravo baš zbog toga su stranke davale izjave na okolnost stjecanja vlasništva tužitelja u različitim formama (izjava pred konzulatom, ugovor o darovanju, oporuka pokojne ČZ).
Tužene nisu niti osporile da se tužitelj nalazi u posjedu predmeta spora odnosno prvotužena OZ (dalje u tekstu -prvotužena) je izjavila da je 2016. godine vidjela kuću odnosno predmet spora izvana sa novoobojenim prozorima te je nesporno da prozore nisu obojale niti ona a niti drugotužena SZ (dalje u tekstu – drugotužena).
2.6. Dakle, same tužene ne spore da se tužitelj nalazi u posjedu nekretnine zadnjih 30-ak godina kao niti to da nisu platile niti jedan račun u pogledu iste niti vršile bilo kakva ulaganja.
Žalitelj ukazuje i na to da sukladno zakonskim odredbama se poštenje posjeda predmnijeva te da je sukladno odredbama Općeg građanskog zakonika (dalje u tekstu OGZ) nadalje Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (dalje u tekstu ZOVO) i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima postao vlasnik nekretnine zbog isteka vremena dosjedanja te zbog činjenice da je nekretninu posjedovao kao vlasnik i da mu taj posjed nije osporavan.
2.7. U pogledu ugovora o darovanju tužitelj navodi kako je nesporno da nisu sklopljeni u formi javnobilježničkog akta, no sukladno ustavnosudskoj praksi i ne mora biti sklopljen u takvoj formi ukoliko je uslijedila prava predaja stvari.
3. U odgovoru na žalbu tužene u cijelosti osporavaju žalbene navode te predlažu drugostupanjskom sudu odbijanje iste kao neosnovane.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti.
6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da je tužitelj nekretnine koje su predmet darovnog ugovora sklopljenog između ČZ kao darovateljice i CZ kao obdarenika od 7. prosinca 1993. godine i darovnog ugovora sklopljenog između PZ i ČZ kao darovatelja od 12. listopada 1994. godine kao i nekretnine koje su predmet oporučnog raspolaganja pokojne ČZ predmet kupoprodajnog ugovora te ne ulaze u njezinu ostavinsku imovinu, odnosno podredno da je predmetne nekretnine kojima je pokojna ČZ oporučno raspolagala stekao darovanjem.
7. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno da su rješenjem ostavinskog suda poslovni broj O-1475/80 od 31. kolovoza 1984. godine ostavinsku imovinu iz a pokojnog HZ (pokojnog H) naslijedili nasljednici prvog nasljednog reda PZ, HZ i GZ, djeca ostavitelja, svatko u 1/3 dijela.
Prema izjavi od 9. siječnja 1991. godine proizlazi da se ČZ odrekla svog nasljednog dijela iza smrti oca HZ u korist svoga brata DZ.
ČZ je preminula **.**.2006. u Australiji te su njezine zakonske nasljednice tužene dok je njezin oporučni nasljednik tužitelj kojeg je ostaviteljica oporukom od 30. travnja 2011. godine imenovala za izvršitelja oporuke odnosno da nakon podmirenja dugova i troškova sahrane ostavlja ostalu imovinu bratu DZ.
Prema darovnim ugovorima od 7. prosinca 1993. i 12. listopada 1994. godine proizlazi da su PZ i ČZ darovali bratu CZ suvlasničke dijelove većeg broja nekretnina u k. o. [katastarska općina] stečenih prema rješenju o nasljeđivanju nakon smrti njihovog oca NZ kao i to da su potpisi ovjereni pred Generalnim konzulatom RH u Perthu.
U ostavinskom postupku iza pokojne HZA poslovni broj O- 2931/11 proglašena je oporuka ostaviteljice te je postupak prekinut a tužitelj upućen u ovu parnicu radi utvrđenja da tuženima ne pripada pravo na nužni dio iz ostavine.
8. Na takvo utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud odbija glavni tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je tužitelj kupio predmetne nekretnine od sada pokojne HZA odnosno podredni zahtjev da mu je ista ove nekretnine darovala.
8.1. U pogledu stjecanja prava vlasništva kupoprodajom prvostupanjski sud navodi da o tome nije sačinjen ugovor u pisanoj formi, odnosno sukladno odredbama ranije važećeg Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., dalje u tekstu ZOO/91), to jest da je tužitelj trebao dokazati postojanje barem usmenog naplatnog pravnog posla no u dokazne svrhe prilaže samo izjavu brata PZ iz 2007. godine u kojoj se navodi da je ostavinska imovina procijenjena na vrijednost od 90.000,00 AUD te da je tužitelj predao UZ i majci tuženih iznos svakom od 30.000,00 AUD u više navrata dijelom "na ruke" a dijelom preko bankovnih računa.
Prvostupanjski sud zaključuje kako navedena izjava nije i ne može biti pouzdan dokaz postojanja usmenog kupoprodajnog ugovora jer PZ nema pouzdana saznanja da li je uopće izvršena isplata već je o navodnim isplatama mogao zaključivati isključivo na temelju kazivanja brata i sestre pri čemu sud napominje kako se radi o znatnom novčanom iznosu pri čemu nije za očekivati da sudionici pravnog posla o tome nisu sastavili bilo kakav pisani trag (priznanicu i sl.) pogotovo u situaciji kada je prva predaja novca prema tvrdnjama tužitelja obavljena bez svjedoka odnosno samo u nazočnosti njegove supruge.
Osim navedenog tužitelj uopće ne prilaže podatke odnosno dokaze za novčane transakcije odnosno navodne isplate dva obroka kupoprodajne cijene putem bankovnih računa.
Rješenje porezne uprave od 16. prosinca 1994. godine također po zaključku prvostupanjskog suda ne može biti dokaz sklapanja ugovora jer se radi o razrezu poreza na nasljedstvo i darove a ne o porezu na kupoprodaju nekretnina.
8.2. Prvostupanjski sud u pogledu navoda tužitelja o stjecanju vlasništva sklapanjem darovnih ugovora navodi da isti ne zadovoljavaju zakonom propisanu formu jer se radi o ugovorima bez prave predaje slijedom čega ne proizvode pravne učinke.
9. Činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
9.1. Neosnovani su žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio provedene dokaze te pogrešno primijenio materijalno pravo.
9.2. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je imao u vidu ostavinski spis iza pokojne HZA te je analizirajući nasljedničke izjave u odnosu na druge provede dokaze u postupku utvrdio neosnovanost tužbenog zahtjeva.
9.3. Ovaj sud napominje da je tužitelj postavio tužbeni zahtjev za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina temeljem kupoprodajnog ugovora a podredno darovnih ugovora.
9.4. Prema odredbi članka 67. stavak 1. ZOO/91 koji se u konkretnom slučaju treba primijeniti obzirom na tvrdnje tužitelja o vremenu navodnog sklapanja ugovora, sklapanje ugovora ne podliježe nikakvoj formi, osim ako je zakonom drugačije određeno.
Nadalje, prema odredbi članka 73. navedenog zakona ugovor za čije se sklapanje zahtjeva pismena forma smatra se pravovaljanim iako nije zaključen u toj formi ako su ugovorne strane izvršile, u cijelosti ili u pretežnom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja zbog kojeg je forma propisana očito ne proizlazi što drugo.
9.5. U dokaznom postupku je samo utvrđeno da se tužitelj nalazi u posjedu predmeta spora no isti ne pruža niti jedan dokaz o tome da je isplatio sada pokojnoj ČZ iznos od 30.000,00 AUD na ime njezinog suvlasničkog dijela. Kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud sama izjava PZ u tome smislu nije dokaz postojanja ugovora jer isti nije imao nikakvih neposrednih saznanja o navodnim isplatama a niti je tužitelj priložio bilo kakve dokaze o navodnim isplatama putem bankovnih računa.
Slijedom navedenog prvostupanjski sud je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilnom primjenom materijalnog prava odbio glavni tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je tužitelj stekao sporne nekretnine usmenom kupoprodajom.
9.6. Prvostupanjski sud je donio zakonitu odluku i u pogledu podrednog tužbenog zahtjeva jer darovni ugovori na koje se tužitelj poziva nisu sklopljeni u zakonitom obliku odnosno u formi sudskog zapisnika, jer se radi o ugovorima bez prave predaje stvari daroprimcu koji su sklopljeni u inozemstvu, te su bez pravnog učinka u smislu paragrafa 943. OGZ-a odnosno članka 70. stavak 1. ZOO/91.
9.7. U pogledu žalbenih navoda vezanih za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ovaj sud napominje da sukladno odredbi članka 186.stavak 3. ZPP-a sud postupa po tužbi i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ali ukoliko ju je naveo za nju nije vezan. No isto tako tužitelj postavljanjem tužbenog zahtjeva radi utvrđenja da je predmetne nekretnine stekao kupoprodajnim odnosno darovnim ugovorima je odredio predmet raspravljanja u postupku te iz stanja spisa napose i iz iskaza samog tužitelja proizlazi da se uopće ne poziva na pravni osnov dosjelosti niti su se u tom smislu utvrđivale relevantne činjenice tako da tužitelj ove svoje tvrdnje odnosno činjenice vezane za vrijeme posjedovanja i poštenje posjeda nekretnine ne može iznositi tek u žalbi u smislu odredbe članka 352. stavak 1. ZPP- a.
9.8. Prvostupanjski sud je donio zakonitu odluku i o troškovima parničnog postupka imajući u vidu vrijednost predmeta spora i uspjeh stranaka u postupku uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
10. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu a ujedno je sukladno odredbi članka 166. stavak 1. navedenog zakona odbio i njegov zahtjev za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude jer je ista odbijena kao neosnovana.
Vukovar, 28. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Vesna Vrkić Perak
